U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Traženje blizine Allahu

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je u zadnjih nekoliko sedmica davao izlaganje pozivajući se na isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. o načinima sticanja znanja i razumijevanja o Bogu, ljubavi prema Bogu i stvarnosti Božijeg Bića. U današnjoj hutbi Huzur je predstavio isječke iz ove  riznice učenosti u pogledu nekih načina da steknemo Božiju blizinu, njihovom značaju i očekivanja Obećanog Mesije a.s. od njegovog Džemata.

Objašnjavajući da je, s ciljem spoznaje Boga, važno da imamo pronicljivost i shvatanje da je stvarna pobožnost u Božijem Biću i da pobožnost dolazi samo od Njega i može se postići pridržavanjem Njegovim učenjima što zauzvrat osobi poklanja Božiju blizinu i blagoslove, Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘U stvarnom smislu niko nije pobožan osim Uzvišenog Allaha, sav visoki moral i sve pobožnosti su u Njemu u svojoj cjelovitosti. Onoliko koliko se osoba oslobodi od svog ega (svog ‘ja’) i svojih želja i stiče blizinu Bogu, toliko je u stanju da u skladu s tim u svojoj osobi odražava Božije odlike. Koje god odlike i istinsku finoću osoba stiče to je odlikom Božije blizine. I tako i treba biti jer stvaranje nije ništa samo po sebi. Odraz visokog Božijeg morala odražava se na srcima samo onih ljudi koji savršeno slijede Časni Kur’an. I istinsko iskustvo pokazuje da od ovih ljudi potiče ova vrsta visokog morala, koji je pun čiste duhovne spoznaje i oni su jedinstveni u svijetu. Zaista, svako može iznijeti verbalne tvrdnje i svako se može hvalisati, ali samo ovi ljudi uspješno  pređu ovaj zapravo uski prolaz istinskog iskustva. Ako drugi pokazuju visok moral to je iz formalnosti i pretvaranja. Oni skrivaju svoju pokvarenost (nepoštenje) i prekrivaju svoju bolest, i pokazuju lažnu finoću. Njihova vanjština pada s njih u običnim, sitnim kušnjama. Oni često uvažavaju izlaganje visokog morala iz formalnosti i pretvaranja, zato što smatraju da je u ovome uspjeh svega što se tiče njihovog života i življenja. Da oni cijelo vrijeme slijede svoju unutrašnju pokvarenost, to bi se uplitalo u njihove ispade u životu. Iako imaju neko urođeno sjeme moralnosti u sebi, no većinu vremena ono je potisnuto pod bodljom sebičnih želja i učinjen očitim samo sa miješanjem njihovih određenih interesa a ne čisto radi Allaha. Jedino oni uzmu ovu odliku dobrote do njene izvanrednosti koji postanu Božiji. Vidjevši njihove duše potpuno slobodne naklonosti prema svemu drugom, Bog ih ispunjava Svojim čistim moralom i čini da vole taj moral onoliko koliko ga On Sam voli. Kao smrtnici oni stiču položaj Božijih atributa u smislu da postaju Božiji posrednici (instrumenti) kroz koje On pokazuje Svoj moral i nalazeći ih žednim i gladnim On im daje da piju bistru, čistu vodu Njegove posebne fontane.’ (Barahin e Ahmadija, dio 4; Ruhani Khaza’in, tom I, podbilješka, str. 541-542)

Objašnjavajući koncept licemjerstva koji je Obećani Mesija a.s. naprijed spomenuo, Huzur je rekao da je hazreti Musleh Maud r.a. ispričao kako je jedanput skup obrazovanih ljudi koji su pripadali visokom društvu odlučio da napravi neformalnu atmosferu u svom skupu i kao rezultat ove neformalnosti pokazani su  svi načini krajnjeg i besmislenog vladanja; zaista je njihova vanjština bila zbačena.

Obećani Mesija a.s. je napisao o Božijoj blizini:

‘Svemogući Bog se ne može prevariti, On čini Svojim prijateljima samo one koji plivaju u rijeci Njegove ljubavi kao riba, koji postanu Njegovi i potpuno su predani da Mu se pokoravaju. Istinoljubiva osoba nikada ne može reći da je svako osim Svemogućeg Boga nečist i da niko nije očišćen niti će biti očišćen. Kao da je Svemogući Bog uzalud stvorio Svoje robove. Stvarno duhovno znanje pokazuje da je od samog početka Allahov postupak s ljudima da On čisti one koji Ga vole. Zaista, Svemogući Bog je fontana istinske čistoće i neukaljanosti. Svemogući Bog stavlja Svoje odlike u one koji su zauzeti u Njegovom spominjanju kroz zikr, ibadet i ljubav, i tako oni također uzimaju udio ove čistoće na način odražavanja čistoće koja je povezana u Biću Svemogućeg Boga.'(Satt Bachan, Ruhani Khaza’in, tom 10, sre. 210)

Objašnjavajući da je Časni Poslanik s.a.v.s. sredstvo i uzor za sticanje visokog morala, pobožnosti i Božije blizine, Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Mi također vjerujemo da čak najniži stadij ispravnog puta ne može biti dostupan osobi bez slijeđenja Časnog Poslanika s.a.v.s. a kamoli visoki stadiji tog puta. Mi ne možemo postići bilo koji stadij časti i savršenstva ili blizine Bogu osim kroz istinsko i savršeno slijeđenje Časnog Poslanika s.a.v.s. Šta god nam je dato to je na način odraza i kroz Časnog Poslanika s.a.v.s.’ (Iza-e-Auham, Ruhna Khaza’in, tom 3, str. 170; Suština islama, tom 1, str. xxxi)

Šta je stvarnost islama i kakav musliman treba biti? Obećani Mesija a.s. je objasnio:

‘Stvarnost islama je da svoj vrat ponudimo Bogu kao žrtveno jagnje; da napustimo svoje vlastite planove i da budemo predani Božijim planovima i Njegovom zadovoljstvu; da izgubimo sebe u Njemu i da sebi nametnemo jednu vrstu smrti; da budemo obojeni u ličnoj ljubavi prema Bogu i da Mu se potpuno pokoravamo radi te ljubavi; da steknemo oči koje vide samo kroz Njega i da steknemo uši koje čuju samo kroz Njega i da razvijemo srce koje će biti potpuno predano Njemu i da steknemo jezik koji će govoriti samo na Njegovu naredbu.. Ovo je stadij gdje se završava svako istraživanje; ljudske sposobnosti upotpunjuju svoje funkcije i čovjekov ego potpuno umire. Na to Božija milost udjeljuje novi život tragaču kroz Svoje žive riječi i Svoje sjajno svjetlo. On bude počašćen radosnim razgovorom s Bogom. Fino svjetlo, koje se ne može otkriti razumom i ne može se prepoznati očima, prilazi bliže njegovom srcu i Bog kaže:

‘…i Mi smo njemu bliže (čak) od njegove žile kucavice.’ (50:17)

Na ovaj način Bog, Svojom blizinom daje čast smrtnom čovjeku. Onda dođe vrijeme kad sljepoća bude uklonjena i očima bude dat dar opažanja i čovjek opaža Boga svojim novim očima, čuje Njegov glas i uviđa da je umotan u ogrtač Njegovog svjetla. Tako svrha religije bude ispunjena i nakon što opazi Boga, čovjek odbacuje prljavu odjeću svog niskog života i stavlja odjeću svjetla. On očekuje Božiji prizor i prizor neba, ne samo kao obećanje koje će se ispuniti na Drugom svijetu nego u samom ovom životu.’ (Predavanje u Lahoru, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 160; Suština islama, tom I, str. 19-20)

Obećani Mesija a.s. je o istighfaru (traženju oprosta od Boga) napisao:

‘ Istighfar (traženju oprosta od Boga) koji jača korijene vjere,Časni Kuran je definirao na dva načina . Prvo značenje riječi istighfar je da prestanemo činiti grijeh, koji nadjača i savlada osobu kad bude odvojena od Boga i da usidrimo svoje srce u Njegovoj ljubavi i da tražimo Njegovu pomoć gubeći sebe u Njemu. Ovaj istighfar je odlika onih koji su tako blizu Bogu da čak trenutno odvajanje od Njega smatraju gorim od smrti. Oni nastavljaju tražiti Božiji oprost tako da ih On uvijek čuva utonulim u Njegovoj ljubavi. Drugo značenje istighafra je da sebe oslobodimo od grijeha, da žurimo prema Bogu i da budemo obuzeti Njegovom ljubavi – baš kao što se drvo drži čvrsto zemljom – tako da, rastući u pobožnosti, ljudsko srce može pobjeći od jalovosti i  truleži grijeha. Oba ova stanja su nazvana istighfar…’ (Četiri pitanja od strane jednog kršćanina i odgovori na njih, str. 22-23)

Postoje mnogi položaji da spoznamo Boga i najviši od ovih položaja je Božija blizina. Čovjek ne treba biti zadovoljan samo što ima istinite snove ili čak objavu, jer je čak Bal’am bio primalac objave pa ipak je poklekao. Zato trebamo tražiti Božiju blizinu i ovo se može postići povezujući sebe sa onima koji su određeni od Boga, koji su stalni primaoci duhovnog svjetla od Boga.

Obećani Mesija a.s. je napsiao:

‘Bog je svjetlo, kao što On kaže: ‘Allah je Svjetlo nebesa i Zemlje…’ (24:36) A osoba koja samo traži vanjske znakove ovog svjetla je kao osoba koja vidi dim iz daljine ali ne vidi svjetlo vatre i ostaje lišena koristi ovog Svjetla kao i od njegove topline koja spaljuje pokvarenost ljudskog. Oni koji prihvate postojanje Uzvišenog Boga preko ispričanih ili logičnih argumenata, ili pretpostavljenih objava kao prividna ulema (vjerske vođe), ili filozofi, ili oni koji samo prihvataju postojanje Uzvišenog Boga rođeno iz njihovih duhovnih moći, to jest, njihove sposobnosti da prime snove ili vizije ali su lišeni svjetla Božije blizine. Oni su kao ona osoba koja vidi dim izdaleka da izbija iz vatre ali ne vide svjetlo vatre i samo prihvataju postpojanje vatre gledanjem na dim.’ (Haqiqatul Wahi, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 14)

Pišući o položajima Božije blizine Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Zato što postoje razni položaji Božije blizine i veze s Bogom, zato, kad se osoba koja možda bude blizu Bogu nadmeće sa osobom koja je daleko više odmakla nego on u Božijoj blizini i ljubavi, to na kraju dovodi do toga da osoba koja je na nižem stadiju Božije blizine bude ne samo uništena nego je njena smrt u stanju nevjere, baš kao što se dogodilo Bal’amu kad se on nadmetao sa Musaom.’ (Chashma-e- Ma’rifat, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 349)

Obećani Mesija a.s. je rekao da je najviši položaj Božije blizine bio položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. i mi sada vidimo da je Bog, zbog savršene pokornosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. dao ovaj pložaj Obećanom Mesiji a.s. Svako ko traži ovaj položaj odvojen od Obećanog Mesije a.s. imat će kraj nalik kraju Bal’ama.

Objašnjavajući kako se stiče Božija blizina kroz Časni Kur’an, Obećani Mesija a.s. je napisao:

Ovo je Bog, kroz Svoje znakove koji nadahnjuju strahopoštovanje učinio očitim svakome ko se nadmeće sa osobom koja istinski slijedi Časni Kur’an da je On uz osobu koja slijedi Njegovu Riječ. Baš kao što je učinio očitim Lekh Ramu i njegova smrt se dogodila na takav način da je on vrlo dobro razumio da je kroz to Bog stavio pečat na istinitost islama. Tako, kroz Njegove žive moći Bog privlači sljedbenika Časnog Kur’ana sve bliže i vodi ga  uzvišenim visinama Božije blizine.’ (Chashma Ma’ifat, Ruhani Khaza’in, tom 23, str. 309)

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Trebate vrlo dobro zapamtiti da u svemu ima korist. Mi u svijetu vidimo da ne postoji ništa što nije korisno za ljude, od minerala najviše klase do glodavaca i insekata. Bilo da su ove stvari zemljane ili nebeske, one su slika i znakovi Božijih atributa. I dok su ovi atributi u cjelosti korisni dobrotvorni, zamislite nivo dobrotvornosti u Božijem Biću. Također pri tome trebate zapamtiti, kad se ove stvari ponekad pokažu štetnim, da se to događa zbog naše vlastite greške i nedostatka razumijevanja a ne zato što ove stvari imaju u sebi urođenu/svojstvenu štetu. Zaista, čovjek podnosi gubitak i štetu zbog svoje vlastite greške i posrće. Slično tome, mi doživljavamo kušnje i nevolje zbog svog nedostatka znanja o nekim Božijim atributima jer je, inače, Allah posve milostiv i sažaljiv. Stvarnost iza problema s kojim se suočavamo na ovom svijetu i žalosti koju podnosimo je da je to iz vlastitog nedostatka pronicljivosti (sposobnosti opažanja) i razumijevanja. Odlikom ove pronicljivosti u Božije atribute mi nalazimo da je Uzvišeni Allah uvijek milostiv, plemenit i izvan zamisli Blagotvorno (Dobrotvorno) Biće. Samo ona osoba može imati razumijevanje o ovoj dobrotvornosti koja dolazi bliže Njemu i ovaj položaj stiču oni koji su nazvani ispravnim i stiču blizinu Uzvišenom Allahu.

Što ispravna osoba postaje bliže Uzvišenom Allahu, prima veće svjetlo upute koje osvjetljava njegovu svijest i čula, a što osoba ide dalje od Boga poguban mrak ovladava njegovim srcem i umom. U tolikoj mjeri da on postaje predstavnik: ‘Oni su gluhi, nijemi i slijepi; zato se neće povratiti (Pravom putu).’ (2:19) i upropašteni su i uništeni. Međutim, osoba koja je blagoslovljena svjetlom nalazi veliko zadovoljstvo i čast. Svemogući Bog je Lično rekao: ‘O dušo smirena! Vrati se Gospodaru svom zadovoljna, čineći Njemu zadovoljstvo.’ (89:28-29). To jest, O dušo u miru – a ovaj mir se nalazi u Bogu!’ (Malfuzat, tom I, str. 69, novo izdanje)

Obećani Mesija a.s. je također objasnio da su neki ljudi zadovoljni sticanjem nečega od vlade dok je izvor zadovljstva za druge u njihovoj porodici, djeci i poznanstvima. Međutim, sve ovo ne može dati istinsko zadovoljstvo, zapravo, kako oni i dalje traže zadovoljstvo od ovih ljudi njihova žeđ/žudnja rastu i nikada nije zadovoljena i na kraju bude pogubna. S druge strane Svemogući Bog kaže da osobu koja nalazi zadovoljstvo u Božijoj blizini uopće nije briga za sve bogatstvo koje možda ima kad se uporedi sa Svemogućim Bogom. Svijet nije njegov cilj i on nalazi istinsku sreću koja je u Biću Uzvišenog Allaha.

Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘Ovi nas ajeti poučavaju da naša istinska sreća leži u Božijoj blizini i ljubavi prema Njemu. Onog momenta kad se okrenemo od Njega i naklonimo se svijetu, počinjemo život Džehennema, i svako to mora uvidjeti – prije ili kasnije, čak i ako to spozna kad mu je smrt na vratima i iza sebe ostavlja sve svoje svjetovne imetke i odnose.’ (Predavanje u Lahoru, str. 16)

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Najveća radost se nalazi u Bogu izvan čega ne postoji veća radost. Nešto što je skriveno nazvano je Džennetom i Džennet je nazvan Džennetom zato što skriva blagoslove. Istinski Džennet je Bog s Kojim nije vezano nikakvo posrtanje/problem i zato su najviši blagoslovi Dženneta uračunati/smatraju se: ‘…A Allahovo zadovoljstvo je veće od svega…’ (9:72) Zbog svog ljudskog čovjek je uvijek u nekoj žalosti ili problemu, međutim što više stiče Božiju blizinu više je nadahnut  (prožet) Allahovim bojama i nalazi stvarni mir i udobnost srazmjernim stepenom svoje blizine s Bogom. Zaista će on uzeti udio Božijih blagoslova u skladu s tim i smatrat će se uzdignutim.’ (Malfuzat, tom I, str. 396, novo izdanje)

Obećani Mesija a.s. piše o onima koji stiču Božiju blizinu:

‘Onaj ko svoje biće preda Bogu i svoj život posveti na Njegovom putu i željan je da čini dobro, dobit će svoju nagradu iz fontane Božije blizine. Oni neće imati straha niti će se žalostiti. Drugim riječima, onaj ko sve svoje sposobnosti uposli na putu Svemogućeg Boga i čija riječ i djelo, pokret i mirovanje – zaista cijeli njegov život bude posvećen Bogu, i koji sebe zauzme u činjenju dobra, bit će nagrađen Lično od Boga i bit će izbavljen iz straha i žalosti.’ (Četiri pitanja jednog kršćanina i odgovori na njih, str. 20)

Obećani Mesija a.s. je rekao da je ibadet sredstvo postizanja Božije blizine:

‘Primjer ibadeta je kao izvor slatke vode kojem vjernik ima pristup i može sebe zadovoljiti njome kad god želi. Baš kao što riba ne može živjeti bez vode, slično tome ibadet je ta voda za vjernika bez koje on ne može ostati u životu. Najprikladnija forma takvog ibadeta je namaz u kojem vjernik nalazi radost i sreću tog stepena da je, u poređenju s njim najveća radost hedonističkog čovjeka koju možda nađe u bilo kojem rasipu, ništa. Glavno ispunjenje ibadeta je Božija blizina. Samo kroz ibadet čovjek postaje bliži Svemogućem Bogu i privlači Ga sebi.’ (Malfuzat, tom IV, str. 45, novo izdanje)

Objašnjavajući standard ibadeta i namaza, Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Čovjek treba imati želju da stekne Božiju blizinu odlikom koje će postati vrijedan u Božijim očima. Ako on nema ovu želju i samo žudi za ovim svijetom i svemu što je na njemu, on će onda biti uništen poslije kratke odgode. Svemogući Bog daje odgodu zato što je On strpljiv; ali ako niko ne iskoristi Njegovu strpljivost šta Bog može uraditi! Čovjekova dobra sreća je sigurno u tome da ima vezu s Bogom. Ljudsko srce je žarište (glavna tačka) ibadeta. Ako čovjek obožava Boga ali njegovo srce nije naklonjeno Bogu, od kakvog će dobra biti to obožavanje! Zbog toga je neophodno da čovjekovo srce također bude potpuno naklonjeno Bogu. Vi opažate da postoji hiljade džamija ali se u njima obavlja samo ritualno obožavanje! Stanje jevreja u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. bilo je upravo takvo. Njihovo obožavanje je bilo tek ritualno i iz navike i nije imalo iskrenu naklonost srca, koja je suština obožavanja Boga. Zato ih je Svemogući Bog prokleo. Tako, čak i sada, ako oni koji nisu zabrinuti o čistoči  srca idu kroz stotine poza namaza kao ritual ili iz navike, to neće biti od kortisti.  Bašča prakse cvjeta s čistoćom srca i zato Svemogući Bog kaže:

‘Zaista, uspjet će samo onaj ko je (bogobojaznost) poveća, a propast će onaj ko je u zemlju zabije.’ (91:10-11) To jest, samo onaj će uspjeti koji očisti svoje srce a ko ga ne očisti bit će uništen, to jest, ko svoje srce učini središtem sebičnih želja neće biti uspješan. Mi ne poričemo da je stotine prepreka na putu da se približi Bogu. Da one nisu bile tu ne bi bilo hindusa niti kršćana na licu Zemlje, svako bi bio musliman. Međutim, milost Svemogućeg Boga također uklanjaju ove prepreke. Samo ako On osposobi čovjeka on može razlikovati između dobrog i lošeg. Zato, stvar je na kraju na tome da se čovjek okrene Bogu tako mu Bog daruje snagu i moć.’ (Malfuzat, tom IV, str. 222-223, novo izdanje)

Skrećući pažnju na pokajanje da se stekne Božija blizina, Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Dobro zapamtite da je grijeh otrov koji uništava čovjeka i on bude ne samo uništen nego također bude lišen postizanja Božije blizine i ne ostaje vrijedan primanja ovog blagoslova. Što se više okreće grijehu to postaje dalje od Svemogućeg Boga i postaje udaljen od svjetla i sjaja koje je jednom primio iz blizine Svemogućem Bogu. On bude bačen u mrak i upleten u kušnje i nevolje do takvog vremena da ga opsjeda najopasniji neprijatelj-šejtan i uništava ga. Međutim, Uzvišeni Allah je omogućio nešto da izbjegnemo ovaj opasni ishod i ako se čovjek okoristi od toga spašen je od provalije uništenja i može ponovo steći Božiju blizinu. Koji je to izvor? Okretanje Allahu sa istinskim pokajanjem; ime Svemogućeg Boga je Tavvab (Često se obraća sa sažaljenjem) i On se također okreće čovjeku. Činjenica je kad čovjek griješi postaje udaljen od Uzvišenog Allaha i Svemogući Bog postaje za njega udaljen. Međutim, kad se čovjek okrene Bogu i kaje se za svoje grijehe, milost i sažaljenje Uvijek-milostivog, Plemenitog Boga budu pokrenuti i On posvećuje pažnju i okreće Se Svojim robovima, zato je Njegovo ime Tavvab. Prema tome, čovjek se treba okrenuti svom Gospodaru tako da se On također okrene Njemu sa blagoslovima.’ (Malfuzat, tom IV, str. 141-142, novo izdanje)

Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘Islam poučava sredstvima spasa koja je Svemogući Bog odredio od samog početka.  A to je da tražimo položaj Božije blizine s istinskim vjerovanjem i čistim praksama i sasvim zaokupljeni zadubljeni u Božijem zadovoljstvu, uz činjenje napora da steknemo Njegovu blizinu i zadovoljstvo zato što je sva uznemirenost u udaljenosti od Svemogućeg Boga i u Njegovoj srdžbi. Kad čovjek postaje bliži Svemogućem Bogu odlikom iskrenog pokajanja, prihvatanjem iskrenih sredstava i postizanjem iskrene poslušnosti i iskreno prihvatajući Božiju Jedinstvenost, onda ova uznemirenost bude uklonjena.’ (Satt Bacham, Ruhani Khaza’in, tom 10, str. 275)

Obećani Mesija a.s. piše o okretanju dobrim djelima da steknemo Božiju blizinu:

عمل صالح(dobra djela) su veliki blagoslov. Svemogući Bog je zadovoljan sa dobrim djelom i kroz njih se stekne Božija blizina. Međutim, baš kao što zadnja kap alkohola daje pravi ukus slično tome su blagoslovi dobra djela skriveni u njihovom trajnom dobru.  Osoba koja očuva i dovede dobra djela do njihove najviše tačke je blagoslovljena ali osoba koja napušta svaka dobra djela na pola puta i ne dovede to do njegove potrebne i neophodne odličnosti ostaje lišena ovih blagoslova.’ (Maktoobat e Ahmad)

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Ja znam da istinski vjernik bude očišćen i bude nadahnut (natopljen) bojama meleka. Baš koliko je njegova blizina Uzvišenom Bogu uvećana, on sluša Svemogućeg Boga i time je uvjeren. Svaki od vas može razmisliti u svom srcu da li je postigao ovaj položaj. Ja uistinu kažem da ste vi zadovoljni samo vanjskom ljuskom (oklopom) dok to nije ništa i Svemogući Bog je zainteresovan za jezgro. Baš kao što je moj zadatak da zaustavim vanjske napade na islam također je (moj zadatak) da usadim istinski duh i suštinu islama među muslimanima.’ (Malfuzat, tom IV, str. 565, novo izdanje)

‘Čovjekovo poštovanje je u tome i samo to je najveći imetak i blagoslov: imati blizinu Uzvišenog Allaha. Kad je čovjek blizu Bogu, Uzvišeni Allah prosipa hiljade blagoslova na njega, sa zemlje kao i sa nebesa. Koliko su sile Kurejšije upotrijebili da unište Časnog Poslanika s.a.v.s. Oni su bili cijela nacija a Časni Poslanik s.a.v.s. je bio posve sam; ali pogledajte ko je bio uspješan a ko nije uspio! Božija pomoć i potpora je veliki znak onih koji su blizu Svemogućem Bogu.’ (Malfuzat, tom V, str. 106, novo izdanje)

‘Budite vrlo oprezni i pažljivi o Božijem prokletstvu, On je najveća svetinja i ima čast. Bezbožni ne mogu steći Božiju blizinu, i oholi ne mogu steći Njegovu blizinu, i nepravedni, i koji nisu odani ne mogu steći Njegovu blizinu. Svako ko nema osjećaj časti za Njegovo ime ne može steći Njegovu blizinu. Oni koji padaju na ovaj svijet kao psi, mravi ili lešinari, i nalaze udobnost u svjetovnim stvarima ne mogu steći Njegovu blizinu. Svako nečisto oko je udaljeno od Njega i svako nečisto srce nije svjesno o Njemu. Onome ko gori radi njega bit će dat spas od vatre i onaj ko jeca radi Njega će se smijati. I onaj ko prekine sa svijetom radi Njega naći će Ga. Postanite Božiji prijatelji sa iskrenim srcem, potpunom iskrenošću i željom, On će također postati vaš Prijatelj. Budite ljubazni prema svojim potčinjenim, svojim ženama i svojoj braći u nuždi tako da vama bude pokazana ljubaznost od Boga. Uistinu postanite Njegovi tako da On također postane vaš.’ (Kashti Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 16, str. 13)

Obećani Mesija a.s. piše o tome kako Bog pokazuje Svoj osjećaj časti za one bliske Njemu i uništava protivnike:

‘Kad prezir i proganjanje stignu svoju visinu i dogodi se kušnja koju je Bog htio, tada osjećaj časti Svemogućeg Boga za Njegove prijatelje bude potaknuta, Bog gleda na njih i uviđa da su žrtve, i vidi da su proganjani i zlostavljani (obeščaščeni) i nepravedno obilježeni kafirima i tjerani od strane tlačitelja. On se pokaže i nastupa tako da može ispuniti Svoj način za njih i pokazati Svoju milost i pomoći Svojim pobožnim ljudima. Tako On to stavlja u njihova srca da budu u cjelosti pažljivi prema Svemogućem Bogu i ponizno Mu upućuju dove dan i noć i tako se Njegov put nastavlja u pogledu onih koji su blizu Njemu. Na kraju njima budu dati imetak i pomoć, i Svemogući Bog čini da njihovi neprijatelji budu hrana za lavove i majmune. Tako se nastavlja Allahov način za iskrene, oni ne budu izgubljeni nego blagoslovljeni. Oni ne budu prezreni (omalovaženi) nego im bude data visina!’ (Hujjatullah, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 198)

Nema sumnje da smo opazili da je upravo ovo postupanje prema Obećanom Mesiji a.s. i Bog je ponizio njegove protivnike. Ovo se nije dogodilo jednom ili dva puta nego se dogodilo mnogo puta u raznim oblastima, u raznim zemljama gdje su neprijatelji Ahmadijata bili osramoćeni, poniženi i uništeni. Mi i dalje doživljavamo ove prizore. Huzur je rekao: ‘Ja želim da skrenem pažnju Ahmadi muslimana u Pakistanu da će se dogoditi kazna Svemogućeg Allaha protiv neprijatelja Ahmadijata i da će se sigurno dogoditi. InšaAllah! Mi vidimo njenu manifestaciju na  manjoj skali, ali ako hoćemo da ove manifestacije vidimo brzo i na većoj skali, onda svaki Ahmadi musliman koji živi u Pakistanu i svaki Ahmadi musliman koji je vezan s Pakistanom treba dalje razviti blizinu Svemogućem Bogu. Odbacite svijet u stranu i krećite se naprijed i više tako da uskoro doživimo ove manifestacije. Općenito Ahmadi muslimani svijeta također trebaju posvetiti pažnju ovome tako da šejtansko kraljevstvo uskoro bude uklonjeno i odbačeno, i da kraljevstvo onih koji su blizu Uzvišenom Allahu bude utemeljeno u svijetu. Da nas Allah, Uzvišeni osposobi da činimo ovaj ibadet i da nas On uključi u one ljude koji su blizu Uzvišenom Allahu!