Znakovi istinitosti: Obećani Mesija i Mehdi
Kratki sadržaj
Danas je hazreti Halifatul Mesih dao izlaganje u pogledu pisanja Obećanog Mesije a.s. u kojima je objasnio znakove svoje istinitosti i čuda. Prvo je Huzur objasnio da je prošlog petka dao izlaganje bazirano na isječcima iz pisanja Obećanog Mesije a.s. u pogledu značaja i sticanja znanja o Bogu. Među ovim isječcima Huzur je također ukratko objasnio jedan ili dva teška odjeljka. Kasnije, kad je Huzur čuo engleski prijevod hutbe i također vidio urdu prijepis za objavljivanje u Al-Fazl novinama, smatrao je da možda jedan isječak nije bio dovoljno objašnjen i da je ovo možda stvorilo neku teškoću i isto tako teškoću za one koji su to prepisali. Zato je danas Huzur pročitao ovaj isječak i onda rastumačio lahkim izrazima da bi se lahko razumjelo. Taj isječak je bio:
‘Bog je odredio znanje i razumijevanje kao glavna (najvažnija) sredstva sticanja istinskog pojma islama. Iako su tu i druga sredstva za sticanje takvog znanja, kao namaz, post, dove i provođenje Božijih naredbi, čiji broj prelazi šest stotina, ipak znanje o Božijoj Veličanstvenosti i Njegovoj Jedinstvenosti, Njegovim atributima slave i ljepote je osnova za sve. Onaj ko ima nemarno srce i nema razumijevanja o Bogu, ne može steći snagu da posti, obavlja namaz, čini dove ili se zauzme u činjenju dobra. Svako ispravno djelo potaknuto je razumijevanjem o Bogu i sva druga sredstva proizilaze iz toga i njegovi su izdanci.’ (A’ina-e-Kamalat-e-islam, Ruhani Khaza’in, tom 5, str. 187-188; Bit islama, tom I, str. 203-204)
Huzur je rekao da je ovaj isječak vrlo važan i zato je želio da to dalje objasni tako da svako može razumjeti. Osnovna stvar koju Obećani Mesija a.s. ovdje objašnjava je da se religija islam samo može razumjeti kad se učini napor u dubinu da se razumije njegovo znanje. On je rekao da ima mnogo izvora da se stekne razumijevanje o islamu i ovo razumijevanje može biti dato onima koji ih koriste. Ovi izvori su namaz, post, ibadet i ispunjavanje svih Božijih naredbi datih u Časnom Kur’anu, kojih je približno preko 600. Međutim, treba zapamtiti da osoba ne može naprosto shvatiti stvarnost namaza ili stvanrost posta ili steći znanje o stvarnosti ibadeta ili steći pronicljivost i shvatanje naredbi Kur’ana. Duboki značaj i stvarnost svega ovoga može se postići kad osoba ima znanje i razumijevanje o Božijoj Veličanstvenosti kao i znanje i razumijevanje o Jedinstvenosti/Jedinstvu Božijem; čvrsto vjerovanje da je On Jedini Bog. Obećani Mesija a.s. je onda rekao da postoje drugačiji Božiji atributi, neki od Njegovih atributa su bazirani na slavi a drugi na ljepoti i ukoliko osoba nema duboko poniranje i shvatanje o njihovim svježim pokazivanjima, ne može praktikovati Božije naredbe. Prikladno prakticiranje Božijih naredbi će biti samo sa ispravnim shvatanjem Njegovih atributa. Ako osoba hoće da razumije duh i suštinu namaza, posta i drugih naredbi, onda treba da razumije i ima znanje o tome kako je rečeno u Kur’anu: ‘…Svakog časa On je sa novom slavom.’ (55:30) Prema tome, osnova razumijevanja stvarnosti islama, obožavanja Boga i Božijih naredbi je znanje o Božijoj Uzvišenosti i znanje o Njegovoj Jedinstvenosti kao i znanje o raznim aspektima Božijih atributa slave i ljepote ili neophodno je učiniti napor da se sve ovo razumije i cijeni. Čak i ako osoba nema potpunu pronicljivost i shvatanje, treba učiniti napor da razumije Božije atribute s ciljem da obavlja Njegovo obožavanje i provodi Njegove naredbe zato što se svi oni oslanjaju na znanje/razumijevanje o Bogu. Obećani Mesija a.s. je rekao da nemarna osoba koja nema pojma o znanju/razumijevanju o Bogu i Božijoj Jedinstvenosti ne može ispunjavati dužnosti prema obavljanju namaza, posta ili posvećivanja pažnje ibadetu, davanju milostinje i u dobrotvorne svrhe. Što je nečije znanje i razumijevanje o Bogu veće bolje će cijeniti duh obožavanja i dobrih djela i praktikovati ih. Ako posvetimo pažnju da razumijemo Boga bit ćemo također privučeni da prakticiramo Božije naredbe. Sigurno na početku razumijevanje o Bogu bude podareno ljudima pobožne prirode odlikom Njegove vrline Rahmanijjata (odlike da je Milostiv) i onda bude uvećano ljepotom vjere i činjenjem dobrih djela i čovjek stiže taj položaj gdje razumije stvarnost islama i njegovo srce bude osvijetljeno znanjem o Bogu.
Poslije ovog objašnjenja Huzur je rekao da će za dva dana, inšaAllah, Džemat obilježiti Dan Masihe Mauda, 23. mart. Ovom prilikom učenjaci i govornici govore na tu temu i spomenu Božiju pomoć i potporu za Obećanog Mesiju a.s. Bila je krasna slučajnost da je Huzur govorio danas, dva dana prije, u pogledu istog predmeta. Huzur je također rekao da će ove godine trodnevni program biti prenesen preko MTA uživo iz Kadiana za Dan Masihe Mauda. Ovaj će program biti na arapskom jeziku. Naši prijatelji Arapi otputovali su u Kadian da predstave ovaj program i iz Kadiana će objasniti značaj ovog dana i ovog predmeta. Nadamo se da će Huzur inšaAllah također dati poruku ovom prilikom u nedjelju. Huzur je rekao da ljudi trebaju nastojati i tražiti korist iz ovoga programa.
Zatim je Huzur predstavio nekoliko isječaka iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Prvo je predstavio dijelove o svom dolasku i istinitosti.
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Slijedeći hadis kojeg je iznio imam Muhammed Bakir zabilježen je u Sahih Dar-Kutnizbirki hadisa:
Prevod: dva su znaka za našeg Mehdija, i otkad su stvoreni nebesa i Zemlja, ovi znakovi se nikada nisu pojavili u vrijeme nijednog ko je bio određen od Boga ili Božijeg vjerovjesnika. Jedan od njih je da će se, u vrijeme Mehdija, u toku mjeseca ramazana dogoditi pomračenje mjeseca prve noći, to jest trinaestog, da će se pomračenje sunca dogoditi u srednjem od dana kad se sunce pomračuje, to jest dvadeset osmog dana mjeseca ramazana. Takav fenomen se nikada nije pojavio u vrijeme nijednog Božijeg vjerovjesnika ili poslanika od početka svijeta. Bilo je određeno da se pojavi samo u vrijeme Obećanog Mehdija. Sve novine na engleskom i urdu jeziku i astronomi svjedoče da se u moje vrijeme, prije dvanaest godina dogodilo pomračenje mjeseca i sunca ovog osobitog opisa, u toku mjeseca ramazana.’ (Hakikat-ul-vahi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 202; Bit islama, tom V, str. 166)
Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: ‘Baš kao što drugi hadis prenosi, ovo pomračenje se dogodilo dva puta u mjesecu ramazanu. Prvo u ovoj zemlji i drugi put u Americi, i oba puta se dogodilo u toku dana koje hadis navodi. Pošto u vrijeme kad se dogodilo ovo pomračenje niko u svijetu osim mene nije tvrdio da je Mehdi i Mesija i niko nije proglasio da je ovo pomračenje znak o njemu kao Mehdiju kao što sam ja objavio stotine postera i pamfleta na urdu, perzijskom i arapskom jeziku širom svijeta, zato je ovaj nebeski znak određen meni. Drugi dokaz ovoga je da me je Uzvišeni Allah prije dvanaest godina prije pokazivanja ovog znaka obavijestio da će se dogoditi i da je to bilo objavljeno u knjizi Barahin e Ahmadija i podijeljeno među stotinama hiljada ljudi prije pojave ovog znaka.’ (Ibid)
Obećani Mesija a.s. je napisao: Ovaj hadis je baziran na predmetu o nevidljivom koji se dogodio poslije trinaest stotina godina. Njegov kratki sadržaj je da će u vrijeme pojave Obećanog Mesije biti pomračenje mjeseca trinaeste noći od noći u toku mjeseca ramazana i pomračenje sunca će se dogoditi u istom mjesecu ramazanu dvadeset osmog dana. Takav fenomen neće se pojaviti u vrijeme nijednog drugog ko tvrdi da je poslan od Boga osim Obećanog Mesije. Očito, samo poslanik može predvidjeti nešto očito kao ovo. Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘…On nikome ne otkriva Svoje nevidljivo, osim onome koga On odabere kao Svog poslanika…’ (72:27-28). Budući da se ovo predskazanje potpuno ispunilo u svjetlu njegovog značenja, ne može se reći da je to slab hadis ili da su riječi imama Muhammeda Bakira samo slabi izgovori. Ljudi samo ne žele da se bilo koje predskazanje Časnog Poslanika s.a.v.s. ili Časnog Kur’ana ispuni. Svijet je dostigao skoro do svog kraja ali prema njima nijedno predskazanje o kasnijim danima nije ispunjeno. Koji drugi hadis može biti vjerodostojniji od ovog jer čak nije kritikovan od strane muhaddisa, zapravo je on pokazao vlastitu vjerodostojnost da je njegova valjanost visokog reda. Druga je stvar ne prihvatiti Božije znakove, inače je on veličanstven (znak). Hiljade učenjaka i muhaddisa su se nadali njegovoj manifestaciji i stajali su za govornicama i plakali radi toga. Najzadnji od njih bio je još u ovo doba – maulvi Muhammed Lukhokay koji je napisao poetične strofe u svojoj knjizi ‘Ahwalul Aakharat’ u pogledu ovog pomračenja (na panđabi jeziku: kako je napisano u predanju da će se dogoditi pomračenje sunca u trinaestom stoljeću u mjesecu ramazanu). Druga pobožna osoba čije su poetične strofe bile slavne stoljećima piše (na perzijskom) kad se pojave pomračenje sunca i mjeseca u jednom mjesecu u toku četrnaestog stoljeća, to će biti vrijeme dolaska Obećanog Mesije i Deđala. Ova poetična strofa daje ispravno vrijeme o pomračenju mjeseca i sunca.’ (Hakikat-ul-vahi, str. 204-205).
Slijedeći navod je u pogledu veze Obećanog Mesije a.s. s Bogom, prije nego što je on iznio svoju tvrdnju. On je napisao:
‘Bio sam obaviješten da će moj otac umrijeti poslije zalaska sunca. Zbog ljudskog stanja bio sam ovim ožalošćen jer je sav moj prihod bio uglavnom vezan s njim. On je primao penziju od Britanske vlade kao i veliku plaću koja je trajala koliko je on živio. Zbog toga je misao prošla kroz moj um o tome šta će se dogoditi poslije njegove smrti i bio sam zabrinut da ću se možda suočiti s teškoćom i nedaćom. Cijela ova misao došla je i otišla kao munja, i trajala je manje od sekunde. Upravo onda sam bio savladan drijemežom i primio sam objavu: ‘Zar Allah nije dovoljan Svome robu?’ (39:37). Ova Božija objava je ojačala moje srce kao kad najbolnija rana bude odjednom izliječena lijekom. Ovo sam iskusio mnogo puta da je Božija objava imala jedinstvenu odliku utjehe i uvjerenja, i korijen ove odlike je vjerovanje koje osoba ima u Božiju objavu. Žalosno je da uprkos što primaju objave neki kažu da se njihove objave temelje na naslućivanju (sklone su nagađanju), oni nisu sigurni jesu li one šejtanske ili su od Boga i takve objave su više štetne nego korisne. Međutim, ja se kunem Svemogućim Bogom da ja vjerujem u ove objave kao što vjerujem u Časni Kur’an i druge Božije Knjige. Baš kao što znam da je Časni Kur’an zasigurno Riječ Uzvišenog Boga, slično tome ja vjerujem da je ono što je meni objavljeno također Božija Riječ. Ovo je zato što ja vidim Božije svjetlo i sjaj u tome, i kroz to otkrivam primjere Božije moći! Ukratko, kad sam primio objavu: ‘Zar Allah nije dovoljan robu Svom?’ odmah sam razumio da me Bog neće napustiti. Zapisao sam ovu objavu i dao to jednom hindu koji živi u Kadianu i još je živ. Ja sam mu sve objasnio i poslao ga u Amritsar da (ovu objavu) ugravira na dragi kamen preko Hakiim maulvi Muhammed Sherif Kalanoori i stavi to u prsten. Izabrao sam ovog hindu za ovaj zadatak tako da on bude svjedok ovoj veličanstvenoj objavi i da maulvi Muhammed Sherif također može biti svjedok. Preko maulvi sahiba je bio je pripremljen prsten za cijenu od 5 rupija i ja sam ga primio i još ga imam. Ova objava je došla u vrijeme kad su svi moji troškovi i udobnosti ovisili o malim primanjima mog oca i niko me nije znao izvana. Bio sam nepoznata osoba koja živi nepoznatim životom u osamljenom selu Kadian. Kasnije, u skladu sa ovim predskazanjem Allah je naklonio svijet prema meni i omogućio novčanu pomoć sa takvim stalnim uspjehom da ja nemam riječi da izrazim svoju zahvalnost. Uzimajući u obzir moju situaciju ja se čak nisam nadao da imam mjesečni prihod od 10 rupija. Međutim, Svemogući Bog podiže poniznog iz prašine i oholog utre u prašinu. Ja mogu reći sa sigurnošću da je do danas primljeno 300.000 rupija ili možda više. Ovaj prihod treba gledati u kontekstu da sad već mnogo godina samo otvorena kuhinja košta oko 1500 rupija mjesečno. Drugi troškovi, kao medresa itd, i objavljivanje knjiga su odvojeni. Jasnoća, jačina i slava s kojima se predskazanje: ‘Zar Allah nije dovoljan Svome robu?’ ispunilo treba cijeniti. Je li ovo zadatak klevetnika ili su ovo šejtanove slutnje? Sigurno nisu; nasuprot, ovo je od Boga u Čijim je rukama čast, poniženje, bijeda i blagostanje. Ako se ne vjeruje u ovu moju tvrdnju onda pogledajte na službene popise pošte i vidite koliki je prihod primljen u ovom periodu.’ (Hakikat-ul-vahi, str. 219-221)
Sada ova otvorena kuhinja Obećanog Mesije je osnovana svuda širom svijeta i radi ovdje neprestalno zbog halifata. To je važan ogranak misije Obećanog Mesije a.s. Zato je ovo zadatak onih koji su odgovorni za ovu kuhinju ovdje, koji su odgovorni za gostoprimstvo da posvete pažnju brizi za svakog gosta. Nema sumnje, rasipnost nije ispravna i treba biti prikladno planiranje u ovom pogledu, međutim, ne treba biti ni škrtosti ni na koji način jer ovo nije vaša kuhinja, to je kuhinja Obećanog Mesije koja nastavlja biti u radu. Ponekad dođu prigovori o timu za gostoprimsvo ili vršiocima dužnosti. Oni trebaju obratiti pažnju svuda u svijetu, pogotovo ovdje, isto tako u Rabvi i Kadianu.
Obećani Mesija a.s. je o napretku Džemata napisao: ‘U knjizi Barahin e Ahmadija nalazi se predskazanje o ovom Džematu: (prevod) Prvo će biti sjeme koje će dati izdanke, to će onda postati snažno i debelo, i onda stajati čvrsto na svom deblu. Ovo je bilo veličanstveno predskazanje dato prije dvadeset pet godina koje je predvidjelo napredovanje Džemata čak prije nego što je bio osnovan. U to vrijeme niti je bilo Džemata niti je bilo ikoga povezanog sa mnom što se tiče zavjeta bai’ata. Zapravo niko od njih nije čak bio upoznat o mom imenu. Kasnije je, milošću Uzvišenog Allaha stvoren Džemat koji sada ima više od 300.000 sljedbenika. Ja sam bio kao sijanje koje je zasađeno Božijom rukom. Ja sam ostao skriven za dugo vremena i kasnije se dogodio moj dolazak i ja sam imao mnoge ogranke. Prema tome ovo predskazanje se ispunilo samo kroz milost Uzvišenog Allaha.’ (Hakikat-ul-vahi, str. 241)
Danas, Božijom milošću mi brojimo desetine miliona i poruka Obećanog Mesije a.s. preko MTA stiže do krajeva Zemlje.
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Tu je također još jedno predskazanje zabilježeno u Barahin-e-Ahmadija: to jest: Allah će te zaštititi od svih nesreća, čak i ako ljudi ne žele da vide da si spašen od njih. Ovo predskazanje je od vremena kad sam živio u skrovitosti i niko nije imao nikakvog odnosa sa mnom, bilo zavjetom bai’ata ili neprijateljstva. Kao posljedica toga, kad sam tvrdio da sam Obećani Mesija, svi vjerski učenjaci i njihov soj planuli su kao vatra. U ovim danima svećenik, po imenu dr. Martyn Clark, pokrenuo je vrlo glasovit slučaj i Božija potpora o ubistvu protiv mene mi je jasno predočila činjenicu da su hođa iz Punđaba bili žedni moje krvi, i da su smatrali da sam ja čak gori od kršćanina koji je neprijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s. i vrijeđa ga. Ovo je bilo zato što su se neki mualvisi pojavili na sudu protiv mene i svjedočili u prilog svećenika, dok su drugi bili zauzeti moleći (Boga) da on pobijedi. Ja sam znao iz pouzdanih izvora da će oni moliti u džamiji plačući: ‘O Bože, pomozi ovom svećeniku i podaj mu pobjedu.’ Ali Bog, Sveznajući, nije čuo ni jednu od njihovih molitvi. Niti su svjedoci uspjeli u svojim svjedočenjima, niti molitelji u svojim dovama. Toliko o ulemi, takozvanim braniteljima vjere, i toliko o takozvanom ummetu! Oni su nastojali sve što su mogli i upotrijebili su sva sredstva koja su im bila na raspolaganju da me pošalju na vješala, i podržavali su onoga koji je bio neprijatelj Bogu i Njegovom Vjerovjesniku s.a.v.s. Ovdje će prirodno kroz um proći pitanje o tome kako sam bio spašen od ove plamteće vatre dok su svi Hođe i njihovi sljedbenici postali moji smrtni neprijatelji i osam ili devet svjedoka su se već pojavili pred sudom da osiguraju proglašenje moje krivnje? Odgovor je da je mene zaštitio Jedan Koji je obećao prije dvadeset pet godina, iako me moj narod neće zaštititi i čak će pokušati da me uništi, da će me On zaštititi. To je također bilo u skladu sa onim što je Bog predvidio prije dvadeset pet godina i ono što je zabilježeno u knjizi Barahin-e-Ahmadijjat, to jest Bog me je oslobodio optužbe iznesene protiv mene, i ja sam imao visok ugled (položaj) kod Allaha.’ (Hakikat-ul-vahi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 242-243; Bit islama, tom V, str. 128-130).
Huzur je rekao da je ovaj znak bio ispunjen opet ponovo kad je nedavno praunuk Martyn Clarka prihvatio da je Obećani Mesija a.s. bio u pravu dok njegov predak nije.
Obećani Mesija a.s. je napisao: ”Maulvi Ghulam Dastgir iz Kasura objavio je knjižicu ‘Fateh Rahmani’ u suprotstavljanju meni: U njoj je prizivao prokletstvo na mene na način mubahile (duela dovom). (Knjiga kaže) ‘Baš kao što si Ti (Bože) kroz dovu i nastojanje vjerskog učenjaka uništio lažova i onog koji je lažno tvrdio da je Mehdi, slično tome ova ponizna osoba iz Kasura moli i obraća se (Tebi) Allahu, ova osoba koja služi Tvoju vjeru kako najbolje može, da Ti osposobiš Mirzu iz Kadiana i njegove učenike da se iskreno pokaju i ako nije suđeno da tako bude onda ih učini znakom ovih ajeta Kur’ana: ‘Tako su korijeni naroda koji je činio krivo bili odsječeni; a sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.’ (6:46) Sva hvala Allahu Koji ima moć nad svim i Koji sluša dove. Amin. U podbilješki 26 stranice spomenute knjige ovaj maulvi je napisao o meni: ‘Neka on i njegovi sljedbenici budu uništeni.’ Milošću Uzvišenog Boga ja sam živ i moji sljedbenici su se od tog vremena udvostručili po broju. Jasno, maulvi Ghulam Dastgir je ostavio odlučnost o mojoj istinitosti ili laž na ajet: ‘Zato će sami korijeni naroda koji je činio loše biti odsječeni’ jer nije skriveno ni od koga upućenog da se zna da će značenje naprijed spomenutog ajeta stupiti na snagu na pojedincu koji je okrutan. Prema tome bilo je neophodno da okrutna osoba bude uništena kroz djelovanje ovog ajeta. Pošto je Ghulam Dastgir bio okrutan u očima Uzvišenog Boga on čak nije dobio ni odgodu da vidi objavljivanje svoje knjige i umro je prije toga i svako zna da je umro nekoliko dana nakon što je učinio ovu dovu.
Neki nerazboriti hođe pišu da Ghulam Dastgir nije dao poziv mubahile i samo je prizivao prokletstvo na onog ko je okrutan. Ali ja kažem, budući da je on tražio Božiji sud kroz moju smrt i nazvao me okrutnim zašto je onda njega zadesilo prokletstvo? I zašto je Bog ubio Ghulam Dastgira u osjetljivo vrijeme kad su ljudi očekivali Božiji sud, dok je on želio moju smrt u svojim dovama tako da bi mogao dokazati svijetu da, baš kao što je lažni Mehdi i Mesija umro kroz prokletstvo Muhammed Tahira, ja umrem kroz njegovo prokletstvo. Zašto je njegova dova imala suprotno dejstvo! Istina je da je lažni Mehdi i Mesija umro kroz prokletstvo Muhammed Tahira i Ghulam Dastgir je u oponašanju Muhammed Tahira prizivao prokletstvo na mene. Vrijedno je razmisliti kakvo je bilo dejstvo prokletstva Muhammeda Tahira i kakvo je bilo dejstvo dove Ghulam Dastgira! Kažu da je Muhammed Dastgir umro slučajno, onda također kažu da je lažni Mehdi umro slučajno i da tu nema zasluge Muhammeda Tahira. Neka Allahovo prokletstvo bude na lažovima.
Oko jedanaest godina je prošlo od smrti Ghulam Dastgira, koji je bio okrutan i Bog ga je uništio i razorio njegov dom. Sada recite pošteno čiji su korijeni bili odsječeni i na kome se ispunila ova dova. Uzvišeni Allah kaže: ‘…i jedva čekaju da vas zadesi neko nesretno doba. Neka nesreća zadesi njih (umjesto vas)..’ (9:98) Prema tome, u svjetlu ovog plemenitog ajeta Allahov je put da svako ko priziva prokletstvo na istinitog isto prokletstvo zadesi njega. Ovaj Allahov put je očit iz ajeta Kur’ana i iz hadisa. Sada, recite je li Ghulam Dastgir umro od prokletstva ili ne! Recite koja je tajna da, premda je lažni Mesija umro kroz prokletstvo Muhammeda Tahira a onaj ko je prizivao prokletstvo na mene sam je umro!? Bog je produžio moje godine, jedanaest godina je prošlo a ja sam živ, a Ghulam Dastgiru nije čak data odgoda od jednog mjeseca.’ (Hakikat-ul-vahi, str. 343-345)
Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘U knjizi Barahin e Ahmadija nalazi se predskazanje: Tebi će biti data rječitost u arapskom jeziku i niko neće biti u stanju da ti bude ravan. Tako, niko još nije bio u stanju da se izjednači. Objava je primljena od Svemogućeg Boga u pogledu ovoga: Tvoje izlaganje je Plemeniti Gospodar učinio rječitim. Niže je naveden detalj arapskih knjiga koje sam do sada napisao. Neke od ovih knjiga su proza a neke poezije, i niko od učenjaka među našim klevetnicima im ne može biti ravan: stranica 73 do 282 knjige Andžaam-e- Atham, stranice knjige A’ina Kamalat-e- islam,Karamatus-us-Sadikeen, Hamamutul Bushra, Seeratul Abdal, Nurul haq, dio I i II, Tuhfa Bughdad, Idžazul Masih, Itmamul Hujjat, Hujjatullah, Sirrul Khilafa, Muwahibur Rahman, Idžaz-e-Ahmadi, Khutba Ilhamija, Al Huda…Tadhkiratush Shahadatain i knjige koje su napisane na Arapskom ali još nisu štampane: Targhibul Momineen, Lujjatun Noor, Najmul Huda.’ (Hakikat-ul-vahi, str. 235)
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Ja sam molio Boga da mi objavi govor da pobijedim nad svim govorima koji će se održati na konferenciji. Poslije ove dove otkrio sam da je određena sila udahnuta u mene i osjećao sam da se ova moć od Boga kreće sa mnom. Moji prijatelji koji su u to vrijeme bili prisutni znaju da nisam pisao nikakav pripremni plan ovog govora. Šta god sam napisao, napisao sam nepripremljeno. I tako sam brzo napisao rukopis i sa takvim tokom da je za pisara bilo teško da drži korak sa mnom. Kad sam završio pisanje govora primio sam objavu od Svemogućeg Boga: ‘Ovaj govor nadilazi sve druge.’ Tako, kad je ovaj govor bio pročitan na konferenciji, publika je bila u zanosu i iz svakog ugla se čuo usklik klicanja. U tolikoj mjeri da jedan hindu gospodin, koji je predsjedavao konferencijom, nije mogao a da ne usklikne: ‘Ovaj govor je nadmašio sve druge.’ Engleski dnevnik ‘Civil and military Gazette’ koji se objavljuje u Lahoru, također je zabilježio svjedočenje: ‘Ovaj govor nadilazi sve druge’. Oko dvadeset novina su također dali isto svjedočene. Sa izuzetkom nekoliko pojedinac sa predrasudama, svi prisutni su tvrdili da je ovaj govor nadmašio sve druge. Do danas ima stotine ljudi koji i dalje daju isto svjedočenje. Tako je uz svjedočenje svake sekte, kao i engleskih novina, moje predskazanje: ‘Ovaj govor će nadmašiti sve druge’, bilo ispunjeno. Ovaj izazov bio je kao onaj koji je Musa a.s. morao prihvatiti protiv madžioničara, jer na ovoj konferenciji su pobornici raznih škola misli održali govore o svojim vjerama. Neki od njih bili su kršćani, neki hindu Sanatan Dharm ili Arya Samaj, neki su bili Brahmus, neki siki i neki muslimani koji su nam se suprotstavljali. Svi su oni svoje štapove preokrenuli u zamišljene zmije ali kad je Bog dao maha užetu istinitosti islama protiv njih u formi čistog i dubokoumnog govora to se preokrenulo u udava i progutalo sve njihove zmije. Do ovog dana svi ljudi hvale ovaj govor koji je potekao s mojih usana. (Neka je hvala Allahu za ovo.)’ (Hakikat-ul-vahi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 291-292; Bit islama, tom V, str. 59-61)
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Možete vidjeti da uprkos žestoke opozicije i vaših dova protiv mene, Bog me nije napustio i odbranio me je na svakom polju. On me je zaštitio Svojom vlastitom rukom od svakog kamena koji je bio bačen na mene. On je svaku strijelu koja je bila izbačena na mene vratio neprijatelju. Ja sam bio bespomoćan, On mi je dao sklonište. Bio sam sam, On me uzeo na Svoje grudi. Nisam bio ništa On mi je donio ugled i čast, i učinio da stotine hiljada postanu predani meni. On dalje kaže u istoj uzvišenoj objavi: ‘Kad Moja pomoć stigne do tebe, i Moje riječi budu ispunjene – kad se Moji robovi okrenu tebi i sve vrste finansijske pomoći dođu do tebe – onda će biti rečeno nevjernicima: ‘Vidite, zar nije sve bilo ispunjeno, u pogledu čega ste pokazivali takvo nestrpljenje?’ Danas su se desile sve ove stvari. Nema potrebe spominjati da je Bog održao Svoje obećanje i učinio da se stotine hiljada ljudi okrenu prema meni i dao mi takvu finansijsku pomoć koja je izvan bilo čije zamisli. O moji protivnici! Da Bog ima milosti prema vama, i da vam On otvori oči. Samo zamislite, može li sve ovo biti rezultat ljudske lukavštine i prevare? Ova obećanja su data u vrijeme kad sam ja napisao Barahin-e-Ahmadija, i u to vrijeme je čak bilo besmisleno govoriti o ovim stvarima, i moja vlastita vrijednost nije bila veća od sjemena gorušice. Ima li ikoga među vama ko može poreći ovu tvrdnju? Ko među vama može dokazati da da je čak jedan jedini od ovih hiljada ljudi bio sa mnom u to vrijeme? Ja sam bio potpuno nepoznat kad je knjiga Barahin-e-Ahmadijat bila objavljena. Ova knjiga je štampana u štampariji u Amritsaru čiji je vlasnik bio kršćanski svećenik po imenu Ražab ‘Ali. Ja bih putovao potpuno sam u Amritsar da provjerim dokaze i vraćao se sam, i niko me nije čak pitao ni ko sam, niko me nije znao, niti sam uživao bilo kakav častan položaj. Čak su aryasi iz Kadiana svjedoci ovim stvarima i jedan od njih, Šarampat po imenu, još živi u Kadianu. On bi ponekad išao sa mnom u Ražab ‘Alijevu štampariju u Amritsaru gdje se štampala moja knjiga Barahin-e-Ahmadija. Sva predskazanja je prepisao Ražab ‘Alijev pisar, i on lično bi čitao ova predskazanja, govorili su sami sa sobom i pitali se cijelo vrijeme o tome kako može biti moguće da se cijeli svijet okrene prema tako običnom čovjeku. Ali zato što su ove riječi bile od Boga a ne moje, one su se obistinile u svoje pravo vrijeme i nastavljaju se obistinjavati. Jedanput su oči ljudi gledale na njih sa ćuđenjem a drugi put su gledali njihovo ispunjenje. (Barahin-e-Ahmadija, dio 5, Ruhani Khaza’in, tom 21, str. 79-80; Bit islama, tom V, str 136-137)
Obećani Mesija a..s je napisao: ‘Bog je pokazao više od 300.000 znakova moje istinitosti i bilo je pomračenje mjeseca i sunca u mjesecu ramazanu. Osoba koja ne vjeruje Božiju riječ i riječ Njegovog Vjerovjesnika, i poriče Časni Kur’an i praktično ne uvažava znakove Uzvišenog Allaha i uprkos stotina znakova mene smatra klevetnikom, kako ta osoba može biti vjernik?’ (Hkikat-ul-vahi, str. 168)
Zaista se ovi znaovi nastavljaju pokazivati danas i hiljade su došli u Ahmadijat nakon što su ih doživjeli i dali zavjet bai’ata istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. Jeste, Ahmadi se suočavaju sa teškoćama na nekim mjestima ali doći će vrijeme kad će one biti uklonjene i ovo će uvećati našu vjeru i razumijevanje o Bogu.
Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Čitaoci se trebaju, radi Allaha, malo zamisliti nad ovom naredbom tako da ih Bog nagradi za to. Bog nije završio sa Svojim znakovima i Svojom pomoći i ja se kunem Bogom da ih On neće zaustaviti ukoliko moja istinitost ne bude svijetu učinjena očitom. O svi vi ljudi koji me slušate! Bojte se Boga i ne prelazite granice. Da je ovo bio postupak čovjeka Bog bi me uništio i ništa ne bi ostalo od ovog pokreta. Ali vi ste vidjeli kako je Božija pomoć bila sa mnom i da su objavljeni nebrojeni znakovi. Koliko protivnika su učinili mubahilu (duel dovom) sa mnom i bili uništeni. O Božija stvorenja, zamislite se malo, je li ovako Svemogući Bog postupa sa lažovima?’ (Hakikat-ul-vahi, str. 554)
Danas je prošlo 125 godina i Džemat ide dalje i više. Zar se ovi ljudi neće urazumiti? Zar naši protivnici neće odustati od svog suprotstavljanja? Naša je dova da im Allah dadne razum i da prihvate Imama ovog doba, Obećanog Mesiju a.s. Jer kad dođe Božija kazna ona kažnjava, nije važno koliko neko moćan bio, ona oduva kao prašina i preokreće u pepeo! Da samo oni razumiju i prepoznaju istinu. Huzur je tražio posebne dove za Ahmadi muslimane u Siriji, i posebne dove za Ahmadi muslimane u Pakistanu, i također one u Egiptu koji se isto tako suočavaju s nekim teškoćama. Da Allha ukloni sve njihove teškoće i da se mi također osvjedočimo u znakove u ovom pogledu tako da Ahmadi muslimani imaju slobodu da prakticiraju svoju vjeru i dalje se okrenu Bogu. Da Allah ukloni sva ograničenja svuda gdje postoje!
Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za sestru Latifu Iljas iz Baltimora, SAD, koja je umrla 9. marta sa 76 godina. Ona je Afrička Amerikanka, gospođa koja je primila Ahmadijat prije više od pedeset godina. Bila je jednostavna, bogobojazna Ahmadi muslimanka i imala je veliku ljubav prema halifatu. Njen sin Đemal Iljas također je iskren Ahmadi musliman.
Predsjednica njenog džemata piše da je uprkos ograničenih sredstava sestra Latifa donosila od kuće materijal za čišćenje i trošila sate čisteći džamiju. I dok je čistila hvalila je i veličala Allaha. U toku ramazana uvijek je dolazila u džamiju prije iftara i čistila bi kuhinju i nikada nije prigovarala što ljudi ostavljaju kuhinju u neredu. Bila je utjelovljenje uzimanja u obzir da je služenje Džematu Božija milost. Išla bi pješice do džamije i ako bi joj neko iz uljudnosti ponudio da je poveze ona bi odbila govoreći da svaki korak koji se napravi do džamije zarađuje nagradu. Obavljala bi dužnost na bezbjednosti i također je služila kao sekretar za finansije i društvenu brigu. Nikada nije imala nikakvu zlovolju ni sa kim i imala je veliku ljubav prema djeci. Bila je vrlo brižljiva o slušanju Huzurove hutbe petkom i uvijek bi poticala druge u pogledu toga. Kad je njen sin promijenio posao, neko vrijeme nije mogao uzeti slobodno za džumu. Ona mu je savjetovala da ne propušta džumu. Njeni principi su imali dojam na njenog sina koji kaže ako vozi da osigura da na MTA sluša hutbu petkom. Neko je napisao da je sestra Latifa bila lijep znak istinitosti Obećanog Mesije a.s. i da je bila predana halifatu. Da joj Allah oprosti! Da oni koji ne posvećuju pažnju MTA budu također privučeni da to gledaju! Ako svaki Ahmadi počne gledati MTA i bude pažljiv, Božijom milošću će standard našeg odgoja moći postati znatno viši. Da Allah osposobi svakog pojedinca da tako čini i da uzdigne položaj umrlog i čuva njenog sina čvrstog na vrlinama.