Samoposmatranje, samopopravljanje i uspjeh

Kratki sadržaj

U zadnjoj hutbi petkom diskutovano je o popravljanju prakse ili moralnoj obuci obzirom na odgovornosti misionara,uključujući one koji su život posvetili služenju religiji, amiire i vršioce dužnosti – kako oni trebaju odigrati svoju ulogu da regulišu uzroke koji sprečavaju popravljanje prakse. I o tome koji su zahtjevi koje misionari i vršioci dužnosti moraju provesti u svojim životima i onda reći Džematu o njima. Hazreti Halifatul Mesih je želio da dobro objasni da su među (Ahmadi) vjerskim učenjacima i propovjedačima u vrijeme hazreti Musleh Mauda r.a. bili ashabi Obećanog Mesije a.s. ili pojedinci koji su bili obučavani od ashaba čiji je standard Božije blizine i vjerovanja bio sigurno vrlo visok. Nije bilo nikakve manjkavosti u ovom pogledu, manjkavost na koju je hazreti Musleh Maud r.a. skretao pažnju bila je potreba da se preinače prednosti i stavi naglasak na praktične stvari to jest stvari prakse do istog stepena kao i stvarima vjere, i na potrebu da se članovi Džemata moralno obučavaju u svjetlu znakova Obećanog Mesije a.s., na potrebu njihovog odnosa s Bogom, poslušnosti Halifatu i poštovanju upravnog sistema/strukture Džemata.

Međutim, ovih dana vidimo da ovaj standard nije isti. Zato je od velikog značaja kad hazreti Halifatul Mesih kaže da misionari i vršioci dužnosti trebaju provesti stvari u svojim životima i onda o njima reći Džematu. Ogromna je potreba da se zamislimo nad riječi ‘provođenje’ i da pokažemo dobre uzore, samo onda će riječi popravljanja imati istinski dojam.

U zadnjoj hutbi petkomgovor je bio o usađivanju snage odlučnosti i uklanjanju nedostatka znanja. O trećem aspektu, to jest načinu da uklonimo slabosti  u provođenju stvari ili kako da uvećamo sposobnost u provođenju stvari  nije se govorilo. Ovo je danas objašnjeno. Kao što je ranije objašnjeno, u ovom aspektu je potreban  lijek izvana ili vanjska pomoć. Dvije su vrste pomoći izvana: nadgledanje i prinuda. Nadgledanje je kad se na nekoga nadgleda cijelo vrijeme kako ne bi napravio nešto glupo.  Ovo se također provodi u svjetovnim stvarima. Roditelji nadgledaju djecu kod kuće, učitelji također igraju ulogu nadgledanja učenika skupa sa poučavanjem. Ponekad vladini uposlenici paze na ljude i također  daju ljudima do znanja da ih nadgledaju.  Kamere postavljene uz znakove na putu su način nadgledanja. Porodice djece prema kojima roditelji loše postupaju se nadgledaju i pazi se na njih i roditelji budu upozoreni od organizacija za brigu o djeci ako se njihovo postupanje pogorša da će djeca biti oduzeta od porodice. Ovo je uobičajno u razvijenom svijetu i po mišljenju hazreti Halifatul Mesiha ovo nadgledanje se provodi do nepoštenog stepena i kao rezultat toga se roditelji boje da čak na pošten način kazne djecu. Ponekad ovo dovodi do toga da djeca budu iskvarena. Ponekad nadgledanje može biti štetno u svjetovnim stvarima. Situacija gdje postoji sukob između muža i žene se nadgledaju, zatvorenici se nadgledaju. Cilj je da  ih sve ovo zaustavi od onoga što rade a što stvara nered, i da ih popravi. Nadgledanje je način popravljanja u svim društvenim pravilima i regulativama i religija također skreće pažnju na nadgledanje radi popravljanja prakse. Društveno nadgledanje štiti od svih vrsta pogrešnih stvari, roditelji nadgledaju u vlastitoj sferi, misionari nadgledaju u svojoj sferi i za ostatak upravnog sistema Džemata važno je da nadgledaju. Kad ovo nadgledanje bude urađeno u svjetlu islamskog učenja da ćesvaki pojedinac koji nadgleda biti odgovoran za svoje nadgledanje, onaj ko nadgleda također bude popravljen u ovom procesu.

Druga neophodna stvar za popravljanje je prinuda. Neko možda pomisli da u stvarima vjere nema prinude a ovdje se prinuda preporučuje radi popravljanja. Treba biti jasno da nema prinude u prihvatanju ili napuštanju vjere. U islamu pojedinac ima slobodu da primi vjeru ili da je napusti. Ali potrebna je prinuda kad osoba sebe pridruži vjeri i onda krši njena pravila i regulative. Kažnjavanje je neophodno sredstvo ako se ovo dogodi i ovo je to što ovdje označava prinudu. Ako neko želi da živi kao dio sistema onda mora slijediti njegova učenja, inače može biti disciplinovan i novčano kažnjen itd., u svrhu popravljanja i da se uklone slabosti u sposobnosti da se stvari provedu. Nizam (upravni sistem) Džemata također kažnjava i ovo je urađeno radi popravljanja a ne da senepotrebno omalovaži bilo ko. Vlade također poduzimaju isti put zatvaranjem ljudi ili da ih novčano kazni.Svrha je da se održi društveni mir. Ponekad oni koji povrijede sebe također budu kažnjeni i u toku kazne koriste se drugačija sredstva popravljanja. Za ubistvo se daje smrtna kazna. Društveni mir može biti uništen ako ubice ne budu kažnjene i može biti stvoreno još više ubica. Oduzimanjem života onima koji ubiju mnogi budu popravljeni.  Nema nikakve veze između prinude svjetovnih kazni i vjere ali oni koji sebe vezuju s vjerom budu kažnjeni prema vjerskom sistemu ili budu kažnjeni na neki drugi način, ibudu novčano kažnjeni ili se na njih stave zabrane. Džemat ponekad pojedincu dadne kaznu zabrane članarine. Nesumnjivo se prinuda upotrebljava da zaustavi ljude da ne čine određene stvari. Međutim, kad ove stvari vode dobrim djelima ili pojedinac ih slijedi da bude spašen od kazne ili da izbjegne nezadovoljstvo Halife vremena ili Božije nezadovoljstvo, onda postepeno vjera bude usađena i konačno uvećana.

Treba zapamtiti da se moraju upotrebljavati različita sredstva za ustaljivanje navike činjenja dobrih djela i korištenje ovih sredstava je izuzetno važno. Ova sredstva su ta koja usađuju vjeru, ispravno znanje i da nadgledaju i koriste prinudu. Popravljanje je teško bez ova četiri aspekta. Ako pogledamo dublje nalazimo da ima skupina ljudi u svijetu koji nemaju nivo snage vjere potreban (koji se traži) za popravljanje. Ako  u takve ljude bude usađena snaga vjere njihova praksa bude popravljena. Zatim ima ljudi koji su upleteni u grijeh zbog nedostatka znanja i trebaju ispravno znanje.A druga pak skupina ljudi ovisi o drugima za činjenje dobrih djela. Njima je data pomoć na dva načina: nadgledanjem, kao što je ranije objašnjeno, ili ima skupina ljudi koja je vrlo nisko na skali i ne zaustave se ni nadgledanjem. Ukoliko ne budu kažnjeni, ova skupina ljudi ne može biti popravljena. Također je važno da primjenimo ova četiri načina za popravljanje unutar Džemata. Važno je zapamtiti da su, ponekad kad religija nema vlasti ni moći, ova četiri lijeka neophodna.

U zadnjoj hutbi petkom je bilo objašnjeno da je prvo neophodno moralno obučavanje da bi se usadila snaga vjere. Za ovu svrhu trebaju se navoditi objave Obećanog Mesije a.s., njegova veza s Bogom i duhovna revolucija njegovih sljedbenika. U ovo doba kad šejtan napada krajnje silovito važno je  stalno navoditi načine da se stekne Božija ljubav i također navoditi kako, kad Njegova ljubav bude postignuta, bude dodijeljeno Božije postupanje s ljubavlju i kako nam je Obećani Mesija a.s . ovo objasnio. Novi Ahmadi muslimani raznog etničkog porijekla, pogotovo Afrikanci i Arapi, pišu svoja iskustva o čitanju knjiga  Obećanog Mesije a.s. koje su uvećale njihovu vjeru, kako su njegove knjige uklonile njihova pogrešna shvatanja vjere i uvećale njihovo znanje u terminima vjere i otvorilo nove puteve vjere. Ova snaga vjere je usađena u njih opažanjem znakova Obećanog Mesije a.s., razumijevanjem stvarnosti njegovih objava i razumijevanjem njegove povezanosti s Bogom.

Hazreti Musleh Maud r.a. je tako objasnio značaj znakova, objava i povezanosti s Bogom Obećanog Mesije a.s. što će učiniti da zraci vjere u našim srcima budu sjajniji: ‘Hazreti Isa a.s. može biti živ na nebu. Njegovo postojanje živog na nebu nije toliko štetno kao što je štetno da postojanje Boga bude mrtvo u našim srcima.Koje je to dobro kad nastavljate isticati smrt Isa a.s. dok ubijate Svemogućeg  Boga u srcima ljudi i ne nastojite da Ga učinite živim!’ Zaista je Bog Živ, Samoodržavajući i Sveodržavajući i smrt Ga ne savladava, ali što se tiče nekih ljudi On je prestao postojati. Hazreti Musleh Maud r.a. je također napisao u poledu hazreti Halifatul Mesiha I r.a. da je jedan od njegovih učitelja koji je poticao iz Bhopala (grada u Indiji) rekao kako je jednaput u snu vidio kako gubavac sjedi na mostu izvan Bhopala. Ovaj gubavac je također bio slijep i nos mu je bio odrezan i cijelo tijelo mu je bilo puno ognojenih prišteva i bio je prekriven muhama. Ovaj učitelj je osjećao odbojnost i pitao je gubavca ko je. Gubavac je odgovorio da je on bog. Prestrašen, učitelj ga je pitao kako to može biti! Rekao je kako su svi Božiji poslanici u svijetu uvijek poučavali da je Bog Najljepše Biće i kako možemo žarko voljeti Boga Koji ima ovaj oblik? Gubavac je odgovorio da su zaista poslanici bili u pravu u onome što su rekli. On je rekao da on nije stvarni bog nego je bog ljudi Bhopala, to jest, oni ga smatraju bogom, u njihovim očima nema važnosti o Bogu. Zaista, Bog ne prestaje postojati ali kad osoba zaboravlja Boga, za njega  Bog prestaje postojati. Huzur je rekao da želi objasniti mladima da ne trebaju misliti da ako neki ljudi postanu ovakvi Bog poprima takvu formu i da je to kraj stvari. Zapravo ovaj oblik u snovima odnosi se na one koji napuštaju Boga, i to je kao da vide sebe u ogledalu. Ovaj san se također odnosi na duhovne gubavce. Bože sačuvaj, Bog nije prestao postojati i nije ih napustio.

Na mnogim mjestima je Bog rekao da je Džehennem kraj onihkoji napuste Boga. Iz naprijed spomenutog primjera ne treba zaključiti da ako se Bog zamišlja tako bespomoćnim ništa se neće dogoditi i to će biti kraj stvari. Bog kažnjava i niko ne može odoliti Njegovoj srdžbi. U ovom pogledu se ne treba smatrati nedosljednom stvari ako neko zaboravlja Boga da je to kraj stvari.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao: ‘Neobično je da naši vjerski učenjaci čine napore u pogledu smrti hazreti Isaa a ne pokušavaju da ožive Svemogućeg Boga. Oni ne stvaraju  duh koji usađuje pronicljivost i shvatanje o Uzvišenom Allahu. Naš glavni napor treba biti da oživimo Boga i da usadimo veću povezanost s Njim. Ako budemo imali živu vezu s Njim onda nije važno koliku galamu podižu oni koji smatraju da je hazreti Isa živ, naša vjera neće biti iskvarena jer će nas Allah  uputiti na svakom koraku ovog puta.’

Nema sumnje da je vrlo važno imati znanje o predmetu kao što je smrt hazreti Isa a.s. i završetku poslanstva i da je također važno ostati čvrst na njima sa dokazima i zdravim zaključivanjem. Pa ipak, u praktičnim terminima, mi trebamo usaditi vezu s Bogom i radi ovoga trebamo posvojiti one puteve i sredstva kojima nas je poučio Obećani Mesija a.s.

Mi ćemo morati ukloniti svaki nesklad u svojim riječima i djelu i, dok ovu poruku upućujemo drugima trebamo  također razmišljati o sebi. Danas, Allahovom milošću mnogi mladi se pridružuju instituciji fakulteta Đamije, koji priprema misionare širom svijeta, pogotovo u Pakistanu. Mnogi od ovih mladih su vakf e nau. Ponekad se dogodi da kvantitet utiče na kvalitet i neki ne čine napor da steknu tražene duhovne nivoe i upletu se u nešto loše bilo zbog loše prakse ili nedostatka ispravnog znanja o časti misionara i onda budu uklonjeni iz Đamije. Budućnost je o napretku Ahmadijata i radi ovoga veliki broj misionara trebaju sebe obučavati. Oni trebaju osnovati vezu s Bogom od sada pa nadalje i u ovom pogledu učiniti napore više nego ikada.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da mu je jedan učenjak iz Kadiana pisao i rekao kad su u ranija vremena  održavani skupovi davali su vrlo snažne odgovore na napade protivnika i savladali ih. Zaista, dobro je da su oni ovo radili. Protivnicima trebaodgovoriti i oni trebaju biti opovrgnuti samo dokazima i zdravim zaključivanjem. Međutim, važnije je da misionari razviju duhovnost do takve mjere da svaki od njih postaje znak. Oni trebaju razviti duhovnost na takav način da ljudi dolaze u Ahmadijat vidjevši njihov uzor. Nažalost, ovaj standard nije postignut i iz ovog razloga mnogi mualimi (učitelji) su morali biti razriješeni svog posla u Indiji gdje ih je izgleda obuzela  svjetovnost. Zato, osoba koja je pisala Huzuru kao i svaki od nas treba da razmisli o sebi, o tome šta su naše odgovornosti. Mualimi i misionari trebaju primiti na znanje koje napore trebaju učiniti da usade vjeru u srca. Mi ne trebamo biti zadovoljni  ostavljanjem dojma na ljude samo kroz zdravo zaključivanje i da primoramo hodže da pobjegnu. Zapravo trebamo objasniti svijetu Božije postojanje kroz žive Božije znakove koje imamo i uvjeriti ljude kroz praktično Božije svjedočenje koje je uz Obećanog Mesiju a.s.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao: ako je sunce izašlo i neko pita za dokaz postojanja sunca a druga osoba mu počne davati dokaze, onda je osoba koja daje ove dokaze zaista glupa. Jednostavan primjer da se ovo riješi je da bradu onog ko pita okrenete prema suncu i kažete: ‘pogledaj tamo.’ Allah je također osvijetljen primjerima pred nama. On je sebe otkrio pred svijetom i kroz Obećanog Mesiju a.s. sve Njegove ljepote su očite. Zadatak je onih koji propovijedaju da ne budu glupavi kao osoba koja daje dokaze o postojanju sunca, nego da dokažu istinu kroz uvijek svježe znakove Božijeg praktičnog svjedočenja u prilog Obećanog Mesije a.s. Međutim, stvar njihovog vlastitog stanja ostaje; njihovo stanje treba biti u skladu sa Božijim zadovoljstvom tako da mogu ojačati sposobnost Džemata da izvrši stvari. Oni stalno trebaju predstavljati ove stvari pred djecom, muškarcima i ženama i reći im  kako je Božija slava očita i kako se mogu steći Božija blizina i ljubav. Ovo će nakloniti Bogu onu omladinu koja jetrenutno naklonjena  svijetu i neće biti samo mali broj misionara i učenjaka koji će pobijediti neahmadi hodže nego će uzori naše omladine, žena i djece privući svijet.

Jako je potrebno vezati se uz Obećanog Mesiju a.s. i onda u potpunosti biti poslušan halifatu. Ovo je to što će postati izvor snage i duhovnog razvoja Džemata. Prepoznavanje halifata i ispravna svijest i shvatanje o njemu trebaju tako biti usađeni u Džemat da on treba sa zadovoljstvom prihvatiti svaku odluku Halife vemena i da nema nikakve sumnje o tome. Usađivanjem ispravne pronicljivosti i shvatanja o halifatu također je važan zadatak među zadacima misionara i također je odgovornost vršioca dužnosti da ovome posvete pažnju. Neki primjeri budu izneseni gdje ljudi kažu kako je Halifa vremena uradio ovo i ono neispravno, dao pogrešan pravac, ili tai ta odluka je trebala biti ovakva i ovakva. Izneseni su prigovori o odlukama odbora sudija (kadija). Ili se kaže zašto je tome i tome dat taj i taj zadatak; onda halifa vremena je dobro upoznat sa tim i tim ali uprkos što je upoznat o tome on zatvara oči. Ima samo nekoliko ljudi koji iznose takve opaske ali oni kvare sredinu. Ako misionari i vršioci dužnosti na svakom nivou, nivou Džemata i također pomoćnih organizacija, razumiju svoju odgovornost, sumnji koje niču u nekoliko srca neće biti. Osobito je zadatak misionara da oni razumiju da su svi blagoslovi u upravi i kad Allah želi da prokune grupu ljudi On od njih ukloni upravu. Kad svi budu znali ove činjenice, oni koji posrću bit će spašeni. Uvijek ima nekih ljudi, čak i ako ih je malo, koji misle da sve znaju i oni sjede tu i tamo i govore ono što govore. (Oni kažu) halifa nije Bog, on također može napraviti grešku kao što obični ljudi prave. To je uredu, međutim, hazreti Musleh Maud r.a. je dao izvanredan odgovor na ovu stvar i ako je halifa istinit onda je ovaj odgovor primjenjiv na sva vremena i mjesta, to jest, ako osoba prihvati halifu kao Božiji blagoslov.

‘Svemogući Bog kaže da On na kraju utvrdi ove stvari  svijetu o kojima halifa donese odluke. On kaže: ‘…i da će im On učvrstiti njihovu vjeru koju je On odabrao za njih…’ (24:56) To jest Bog se zaklinje  da će u svijetu utemeljiti vjeru i principe koje Halifa želi utemeljiti.’ Ove stvari trebaju biti usađene u svakog člana Džemata i to je zadatak misionara i učenih ljudi da nastoje i usade ih u svako srce. Oni trebaju biti okupirani u zadatku da ljudima učine očitim blagoslove i blagodat Obećanog Mesije a.s. i da stalno spominju žive Božije znakove i govore ljudima o izvorima postizanja blizine Bogu i da budu poslušni Halifi vremena u svakoj situaciji. Oni trebaju reći ljudima važnost poslušnosti upravi i učiniti to očitim svakom pojedincu. Kad ovo bude postignuto, sumnje i bojazan će nestati i kroz ovaj  broj ljudi koji otklone sumnje i bojazan bit će tako velik da će svaka sumnja izumrijeti sama od sebe i bit će popravljanje prakse u Džematu na svaki način štoje bio jedan od velikih ciljeva dolaska Obećanog Mesije a.s. Trebate zapamtiti da dok je znanje o smrti Isa a.s. i konačnosti poslanstva važno za našu vanjsku prvu linijufronta također je vrlo važno da usadimo dobru praksu i znanje o Bogu za našu unutrašnju liniju fronta. Naša duhovna čistoća, naše popravljanje prakse će, inšaAllah dovesti do veće revolucionarne promjene nego naši napori u širenju poruke.

Vrlo je značajan proglas hazreti Musleh Mauda r.a. gdje on kaže: ‘Ako oni (učenjaci i misionari) poprave srca i usade znanje i ljubav Uzvišenog Allaha u srca ljudi onda će milioni ljudi početi dolaziti u Ahmadijat. Uzvišeni Allah kaže: ‘Kad dođe Allahova pomoć i pobjeda, vidjet ćeš ljude da u Allahovu vjeru u skupinama ulaze, veličaj sa zahvalom Gospodara svoga, i traži oprost od Njega. Sigurno On mnogo prima pokajanje.’ (110:2-4)Ako budete unapređivali svoju vjeru kroz prenošenje poruke, onda će vam ljudi dolaziti po jedan ili u parovima. Međutim, ako budete tražili oprost i veličali Boga, i uklonite grijeh iz svog Džemata, onda će vam se ljudi pridruživati u mnoštvu.’

Jedan naš učenjak je pisao Huzuru da je pobijedio ljude izvana u raspravi, pa ipak pridobivanje rasprave nije imalo dejstvo koje će naše lično popravljanje prakse imati. Zato trebamo posvetiti pažnju našem popravljanju prakse i nastojati i postati zamjenici Halife i nastojati i postati pomagači Halife vremena. Mi ne možemo ostati uvijek jednostavno zauzeti u akademskim raspravama,zapravotrebamonašDžematvoditinapretku iinšaAllahmizatotrebamoprihvatitidrugimetod a tojepopravljanjeprakse. Onoštojepotrebnojedaimamodobradjela,daimamovisokestandarde iskrenosti i istinoljubivosti, da prihvatimo zakonita sredstva prihoda. Ne trebamo varati opštinu radi malo novca i staviti svoju iskrenost na kocku i steći dobit. Ako sve što nam je povjereno prihvatite s punom pažnjom, radošću i iskrenošću, otvorit će se putevi za nas u duhovnim kao i u svjetovnim terminima. Božijom milošću, općenito govoreći Džemat ima dobar ugled u očima drugih. Međutim, ako zbog neke sporedne svjetske prednosti odbacimo svoju iskrenost i svoju istinoljubivost, mi ćemo Džematu donijeti ružan ugled.

Dok misionari trebaju posvetiti pažnju, svaki član Džemata također treba razmišljati o sebi i popraviti praksu.Za ovo je najveće oružje dova i u ovom pogledu trebamo imati u vidu da Bog kaže da osoba treba razviti svoju vjeru i držati se jedinstvenog načina koji nam je dat. Ako praksa i dova, i dova i praksa idu ruku pod ruku bit ćemo u stanju da istinski popravimo sebe. Da Allah osposobi svakog od nas da to učinimo.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih  rekao da želi skrenuti pažnju na stvar koja je izazvala zabrinutost za svakog istinskog vjernika, to jeste, tužno stanje muslimanskih zemalja. Ovih dana muslimanski ummet je u velikoj potrebi za dovama sljedbenika istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. Naša je dužnost da obilato činimo dove. Situacija u Siriji ide od loše na gore. Vlada prelazi granice u okrutnosti i opozicija također. Djeca, stariji i žene su proganjani bilo da su krivi ili ne. Oni su uhvaćeni i odvedeni, i izgladnjavaju ih i muče. Zbog nekih nedavno objavljenih slika diže se kosa na glavi – da musliman čini toliko okrutnosti prema muslimanu i daju priliku nemuslimanima da podižu prigovore protiv islama. Pokazani su intervjui onih starih 14 i 15 godina koji su odvojeni od roditelja. Oni nemaju ništa za jesti i preživljavaju kopajući tu i tamo.Kad su pitali jednog dječaka od 12 ili 13 godina šta želi biti kad odraste, on se nasmijao i rekao  da će naravno postati kriminalac; kradljivac ili nitkov, ekstremista, tako da se može osvetiti. Vlada nastoji da se održi na vlasti a opozicija nastoji da otme moć i u tom procesu uništavaju svoju buduću generaciju. Da Allah dadne osvetu tlačiteljima i spasi mase od prevlasti tlačitelja i dadne im poštene upravljače.

Krajnja okrutnost je počinjena u Pakistanu, pogotovu protiv Ahmadi muslimana. Oni su fizički proganjani kao i mentalno ili obični Pakistanactakođer biva skršen u tlačenju i izgleda da će ova situacija i dalje jačati. Ekstremiste također stvara vlada, zato ih je teško kontrolisati. Naše dove su da Allah ove tlačitelje učini upozoravajućim znakom. Tu je velika potreba za dovama, da Allah uništi tlačitelje u Pakistanu također. Tu su druge muslimanske zemlje, kao Egipat, Libija i druge. Situacija je loša u skoro svakoj zemlji. Da im Allah dadne razum i progonitelje učini upozoravajućim znakom i čuva svakog Ahmadi u ovim zemljama sigurnim od njihovog zla.