Popravljanje: Kolektivna odgovornost i napor

Kratki sadržaj

U hutbi petkom je hazreti halifatul Mesih nastavio govoriti na temu popravljanja prakse sa isticanjem načina i sredstava postizanja najboljih rezultata u popravljanju velikog dijela Džemata. U zadnjim hutbama je objašnjeno da popravljanje praksi bude uvećano usađivanjem snage odlučnosti, koja je za religijske svrhe zapravo snaga vjere, i uklanjanjem nedostaka znanja i nedostatka sposobnosti da stvari izvršimo. Neke stvari u današnjoj hutbi uzete su iz objašnjenja hazreti Musleh Mauda r.a.

Huzur je rekao da je također želio da kaže da naši misionari, vršioci dužnosti, amiiri i drugi koji imaju sposobnost savjetovanja u Džematu, trebaju pogotovu imati u vidu Huzurova izlaganja tako da mogu nastaviti da popravljaju prakse Džemata. Mnoge takve aspekte Huzur stalno predstavlja Džematu i s blagoslovom MTA Ahmadi muslimani svuda širom svijeta su u stanju da slušaju Huzurova izlaganja i s Božijom pomoći ovo se pokazuje djelotvornim. Međutim, zadatak je misionara, amiira i vršioca dužnosti da svoje programe oblikuju u skladu sa ovim izlaganjima tako da na ove važne stvari bude stalno skretana pažnja Džemata tako da svakom Ahmadi muslimanu bude savršeno jasno i u njih usađeno šta će njihove prakse zahtijevati.

Prvi izvor popravljanja prakse je snaga odlučnosti ili snaga vjere. Božiji poslanici su došli da ovo usade; oni su pokazali svježe i žive Božije znakove. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je obilje u kojem je naš Džemat prije imao svježe Božije znakove bez premca.  Nema nijedne druge religije osim islama sa znakovima uvijek svježe Božije Riječi, živih čuda i znakovima koji pokazuju postojanje Boga koji čiste ljudska srca od svih vrsta krivotvorenja i poklanja im znanje i blizinu Bogu.  Zašto, onda, mi ipak nalazimo slabosti praksi u našem Džematu? Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je po njegovom mišljenju razlog za ovo što naši vjerski učenjaci, misionari i propovjedači nisu posvetili i ne posvećuju posebnu pažnju u širenju ovoga. Baš kao što je ono što je hazreti Musleh Maud r.a. rekao prije 75 godina bilo onda istina, to je istina danas i tome trebaposvetiti pažnju. I baš kao što se postepeno udaljavamo od vremena Obećanog Mesije a.s. tako trebaju biti uloženi veći napori da imamo prikladno planiranje u ovom pogledu.

Zašto mi možemo voditi raspravu na temu smrti hazreti Isa a.s. do najmanjih detalja i možemo pred klevetnicima predstaviti navod za navodom i ušutkati ih ali sličan napor nije učinjen od strane vjerskih učenjaka Džemata da Džematu predstave njegovo ispravno učenje. Kao rezultat, u Džematu ima ljudi koji mogu vrlo dobro odgovoriti na pitanje smrti Isa a.s. i mogu odgovoriti na prigovore iznesene od strane hodža. Ima mnogih Ahmadi muslimana ovdje također koji daju vrlo dobre i uvjerljive odgovore na internetu i mediju i neki su poslali detalje Huzuru o ovome. U ovom smislu mi smo vrlo dobro naoružani. Međutim, vrlo mali broj ljudi se može naći koji imaju znanje o tome kako nam je Obećani Mesija a.s. predstavio Boga i šta je rekao o sticanju znanja i blizine Bogu i o slavi sa kojom su mu Božija Riječ i čuda bili pokazani. Dogodilo se tako da osoba možda bude dobro upoznata o pitanju smrti Isa a.s. ali zbog toga što nema znanja o naprijed spomenutim aspektima, on osjetislabost vjere, njegova vjera posrće vodeći slabostima u praksi. Znanje o pitanju smrti Isa a.s. ne dovodi do popravljanja prakse. Ukoliko vjerski učenjaci Džemata, misionari i vršioci dužnosti koji imaju dužnost da postupaju kao uzori  ne provode popravljanje, ne posvete nivo pažnje koji se traži i ove stvari ne stavljaju u uzajamnu vezu sa dolaskom Obećanog Mesije a.s., dio Džemata sa slabom snagom odlučnosti, koji ne može sebe popraviti, ostat će.

Mi trebamo iznaći koliko nas imamo želju u pogledu ibadeta Bogu. Ne samo u ramazanu, ili sjedenjem u itikafu u ramazanu i jednostavno to navoditi u ostatku godine. Zapravo, želju za tim da ovu ljubav ibadeta učinimo dijelom svog života u toku cijele godine tako da možemo imati blizinu Bogu na stalnim osnovama. Koliko nas doživljavamo primanje dova kroz Božiju ljubav i kome se On obraća? Nakon prihvatanja Obećanog Mesije a.s. obaveza je svakog Ahmadi muslimana da nastoji i stekne ovaj nivo jer on je došao da dovede do upravo ovog oživljavanja islama. Ako svaki Ahmadi musliman bude znao položaj Obećanog Mesije a.s. i bude osjećao bol da ispuni cilj njegovog dolaska i bude upoznat o tome koliko veličanstvenih znakova je pokazano za njega i zaista mnogim onima koji su ga prihvatili, onda će svaki od nas željeti taj položaj i učiniti napore da to postigne. Snaga vjere će biti izglačana do nivoa gdje stvara snagu odlučnosti i strast za sticanjem blizine Bogu.

Mi oponašamo druge u svjetovnim stvarima da postignemo nešto dobro. Svaki pojedinac imitira ili oponaša druge u ovom pogledu u skladu sa svojom sposobnošću razmišljanja. Na primjer, vidjevši nekoga da nosi lijepo odijelo osobaželi imati nešto slično. Sada je televizor tako približio svijet da ne samo ljudi srednje klase  žele imati takve ugodnosti nego čak i siromašni.  Oni vide da drugi imaju televizor ili frižider i oni to također žele. Oni ne pokušavaju razumjeti da je možda toj drugoj osobi ta stvar data kao poklon i da se ne trebaju osjećati gramzlivi. Odmah bude učinjen napor da se uzme zajam ili neki ljudi čak imaju naviku da traže pomoć u takvim stvarima. Sigurno da Džemat, u skladu sa svojim sredstvima pomaže onima sa ograničenim sredstvima kad imaju potrebu za pomoć ali oni koji podnose zahtjeve trebaju tražiti za opravdane stvari i također voditi računa o svom samopoštovanju. Slično tome, oni koji su imućniji također žude za novijim modelom televiora ili boljim autom itd, i za ovu svrhu uzimaju zajam. Huzur je objasnio da je jedan veliki uzrok ekonomskog pada u svijetu ovih dana kamata na dug koji je napravljen da sekupe takve stvari. Kamata je veliko prokletstvo.  Kupovina robe uz kamatu je konačno upropastila mnoge.

U terminima svjetovnih stvari ljudi kopiraju i oponašaju druge ali mi ne oponašamo i ne kopiramo u religijskim stvarima. Mi ne oponašamo uzor Obećanog Mesije a.s. i njegovih ashaba u čijem postupanju kojih nema nikakvog pitanja o navlačenju na sebe bilo kakvog gubitka, zapravo je to neizmjerljiv dobitak. Koji je onda razlog da mi ne oponašamo ove uzore? Posve je očito da bilo znanje o ovim stvarima nije dato i zato nije stvoreno shvatanjeili je dato znanje manjkavo i mi zaboravljamo da Bog čak i danas pokazuje Svoje svježe znakove i naša pažnja na ove stvari je zanemariva. A u toku dana stalno gledamo reklame za svjetovne stvari i sticanje materijalnih stvari bude utuvljeno u našim umovima. Ako se ikada postavi pitanje o opravdanosti sticanja određenih stvari zbog nedostatka fondova, odgovor je:  zar siromašni i njihova djeca nemaju osjećaje! Zanimljivo je da ovi osjećaji ne dolaze do izražaja kad se na primjer spomenu objave Obećanog Mesije a.s. Nikakva želja ne bude izražena da se bude primalac Božije Riječi i Njegovih znakova i ljubavi! Glavni razlog za ovakav način razmišljanja je što naši vjerski učenjaci, naši misionari i vršioci dužnosti ne nastoje da ponavljajući spominju u svojim pojedinačnim krugovima da treba uložiti napore da se stekne Božija ljubav jer je zaista potrebaza tim. Ili su njihovi vlastiti primjeri takvi da oni ne skreću pažnju drugih. Događaji Božije pomoći i potpore, i Njegovi znakovi pokazani Obećanom Mesiji a.s. i njegovim ashabima ne spominju se sa traženim naglašavanjem i isticanjem, i kao rezultat toga oni ne usađuju vjerovanje da Bog nije ograničio Svoje atribute na vrijeme i mjesto i On pokazuje svoje atribute danas kao što je pokazivao i prije. Ako se takve stvari stalno budu objašnjavale i također budu objašnjavani načini da se poveže s Bogom i ako budu spomenuta obećanja koje je Bog dao Obećanom Mesiji a.s., djeca i omladina nikada neće postavljati pitanje zašto dove nisu primljene.Kad je veza s Bogom snažna, razumije se filozofija ibadeta. Ono što se trebareći je da se u ovo doba blizina Bogu može steći povezivanjemsa istinskim i revnim poklonikom Časnog Poslanika s.a.v.s. i da Bog Sebe manifestuje sa svom Svojom slavom. Ako traženje pobožnosti i blizine Allahu budu široko rašireni u našem Džematu mi možemo imati ogromnu grupu ljudi kroz koje grijeh može do velike mjere biti izbrisan. Ne može se iznijeti tvrdnja da se grijeh potpuno izbriše, međutim, grijeh se može nadvladati do velike mjere i veliki dio ljudi Džemata mogu biti od onih koji mogu nadvladati grijeh. Za ovu svrhu misionari, amiiri i vršioci dužnosti trebaju nastojati da poprave ljude u svojim vlastitim krugovima i da poprave ljude govoreći im da je Allah obavijestio Obećanog Mesiju a.s. da će oni koji ga budu u potpunosti slijedili steći Božiju blizinu i da Bog sluša većinu dova takvih ljudi. Božijom milošću mi imamo takve ljude u našemDžematu. Oni pišu Huzuru o svojim iskustvima i Huzur ih često navodi. Ova iskustva motivišu i nadahnjuju druge da ih oponašaju tako da bude osnovan blizak odnos s Bogom.

Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao: ‘Ni jedno drugo tijelo ljudi u svijetu nije prihvatilo Boga Koji odgovara i sluša dove (molitve). Zasigurno kršćanin ne može reći da je prihvatio Isaa koji sluša njegove dove i odgovara! Tu je samo Jedan Bog Koji govori, Bog islama, kojeg je predstavio Časni Kur’an i rekao: ‘Zovite Mene, Ja ću vam odgovoriti..’ (40:61) i u cjelosti je istina ako osoba vjeruje u Uzvišenog Allaha sa istinskom namjerom i čistim srcem, i čini duhovna nastojanja i ostaje zauzeta u ibadetu, na koncu će sigurno na njegove dove biti odgovoreno.’

Ako se ove stvari stalno budu predstavljale Džematu to može uveliko ojačati snagu odlučnosti koja može nadvladati hiljade grijeha i može podariti Božiju blizinu koja nikada neće pokleknuti. Svrha dolaska Obećanog Mesije a.s. zaista je bila da ljude spasi od grijeha i da osnuju odnos s Bogom koji će učiniti da Božije zadovoljstvo ima prednost nad svim i Njegovo obožavanje će biti obavljeno sa žudnjom. Huzur je naveo nekoliko primjera o tome kako je Ahmadijat doveo do promjena u načinu života u ljudima.

Naš misionar iz Kirgistana piše da je  Omer sahib koji sada ima 58 godina dao zavjet bai’ata 2002. Bio je rođen kao musliman ali je imao komunističke poglede. Omer sahib kaže da je dan kad je dao zavjet bai’ata bio znamenit dan koji on izjednačava sa danom novog rođenja. On je probavao mnoge religijske zajednice ali u sebi nije vidio promjene. Prije davanja zavjeta bai’ata namaz je za njega bio nešto strano ali sada je pet dnevnih namaza postalo sastavni dio njegovog života i sada mu je nezamislivo da propusti noćni (tahadžud) namaz. On kaže da je njegovo srce ispunjeno vjerovanjem ako osoba krene da traga za istinom, da nalazi svoje odredište koje za njega postaje izvor duhovne obuke i on nalazi spokoj u srcu.

Naš misionar iz Afrike piše kako je Idrisso sahib, koji je dao zavjet bai’ata 2013. bio rođen od oca idolopoklonika na dan Bajrama i zato su mu dali muslimansko ime i učinili muslimanom. On je kao mladić išao u džamiju ali jedanput se, vraćajući iz džamije, povrijedio poslije ibadeta Bogu, tako da se obeshrabrio i postao kršćanin. Išao je od crkve do crkve i od jedne vjeroispovjesti  do druge. Za to vrijeme je imao neslaganja sa svojom ženom i suočavao se sa mnogim problemima. Učinjeni su mnogi napori za izmirenje između njega i njegove žene ali nije bilo koristi. U to vrijeme sreo je jednog Ahmadi muslimana koji mu je prenio poruku islam-Ahmadijata. On je rekao Idrisso sahibu da je probao sve puteve i sredstva ali nijedan nije djelovao i da mu on nudi svoju formulu koja je da moli Boga. On je rekao da će i on također moliti Boga za Idrisso sahiba i njegovu ženu da se izmire i pošto je bio uvjet  za oboje da mole Boga sa iskrenim srcem da će to biti primljeno i kad  problemi Idrisso sahiba budu riješeni on to treba prihvatiti kao rezultat istinitosti Imama Ahmadi osobe. Postepeno su svi problemi s kojima se Idrisso sahib suočavao bili riješeni i onse izmirio sa svojom ženom. On sada kaže da je ovaj put stvarni put islama i  svoju je situaciju nazvao znakom istinitosti Obećanog Mesije a.s. U njemu jedošlo do velikog preobražaja. Ovo je također znak za naše dugogodišnje Ahmadi muslimane u čijim porodicama ima puno nemira. Problemi budu podneseni Huzuru gdje muževi ne ispunjavaju svoje dužnosti i gdje supruge ne ispunjavaju svoje dužnosti. Ljudi trebaju ojačati svoje vjerovanje i nastojati da poprave svoju praksu. Oni se trebaju okrenuti Bogu i njihovi će problemi biti riješeni.  Svaki pojedinac treba probati ovaj metod i napustiti egoizam, i ne slijediti ljude koji razmišljaju o tome kako uzvratiti jedan drugom itd. Umjesto toga, treba tražiti pomoć od Boga Koji pokazuje ispravan put.

Naš misionar iz Gane piše kako je jedan novi Ahmadi musliman Džabreela sahib došao da ga vidi i rekao da je vrijeme žetve i da je njegov otac koji je poklonik kipova tražio od njega da kipovima dadne dar radi dobre žetve njegovih usjeva.  Ahmadi učitelj mu je rekao da se kloni klanjanja kipovima i da također drži svog oca dalje od toga i poučio ga dovi istihare. Božijom milošću on je požnjeo vrlo dobru žetvu. Njegov otac idolopoklonik je rekao da je Bog njegovog sina istinski Bog i spalio je sve kipove koje je čuvao. Takva je snaga vjerovanja koja bude stvorena u onima koji prihvataju Obećanog Mesiju a.s.

Naš misionar iz Eldoreta, Kenija piše kako je jedan bivši radnik, koji je bio otpušten, nekako ušao u dvorište naše džamije i na krovu zasadio zabranjenu drogu. Kasnije je o tome obavijestio policiju da Ahmadi misionar trguje drogom pod maskom islama. Policija je upala u džamiju i našla nedozvoljene tvari. Naš misionar je objasnio policiji da je ovo bila nečija podvala ali ga nisu slušali i odveli su ga i zatvorili. Sudija je dao dan za saslušanje. Huzur je bio obaviješten o situaciji i poslao je odgovor sa dovama. Bilo je drugo saslušanje. Misionar piše da bi  sudija, svaki put kad se suočio s njim, gledao na njega s krajnjom pažnjom, onda bi mu rekao ‘gospodine, sjednite’ i  okrenuo bi se advokatima i dao im datum saslušanja. Dva dana prije zakazanogdana u sudu naš misionar je bio zabrinut dok je klanjao fadžr (sabah) namaz. Klanjao je i kad je htio da uči Časni Kur’an mislio je da iz Kur’ana traži dobar predznak; otvorio je Kur’an i tražio poruku na kojoj će prvo pasti njegove oči. Kad je otvorio Kur’an oči su mu pale na ajet: ‘‘Mi rekosmo: ‘O vatro, budi hladna i budi sigurnost Ibrahimu.”’ (21:70) Osjećao seuvjeren nad dobrom porukom. Kasnije je otišao da uzme svoju poštu i primio je Huzurovo pismo u kojem je Huzur napisao da moli Allaha da ga čuva bezbjednim od svake povrede i u Svojoj zaštiti, i da  planovi licemjera budu neuspješni i da Džemat bude spašen od svake teškoće i da mu Allah pokloni dalji napredak. Poslije čitanja pisma naš misionar je bio siguran da će ga Bog blagosloviti. Kad sepojavio pred sudijom, on je od njega tražio da sjedne kao i prije, i nakon što je govorio sa advokatima rekao mu je da nije bilo sudskog postupka protiv njega i da je slobodan da ide. Prema tome, ako je vjera snažna onda osoba ima vjerovanje u Božiju moć i samo se treba okrenuti Bogu. Zaista Bog pokazuje Svoje znakove. Dok ove stvari ojačavaju vlastitu vjeru one također čine da vjera drugih ojača.

Drugifakorzapopravljanjeprakse je snaga znanja ili da imamo znanje.  Ponekad sepogrešno misli da su neki grijesi veliki a drugi mali. Kao rezultat toga u srcu i umu osobebude usađeno  da su neki grijesi mali i nedosljedni. Skrenuta je pažnja u nedavnoj hutbi petkom da neki koji traže azil prave lažne podneske u svojim slučajevima. Oni ne samo da štete svom vlastitom slučaju nego su također uzrok ozloglašenosti Džemata. Neko je rekao Huzuru da je poslije slušanja hutbe jedan koji traži azil otišao advokatu koji je također Ahmadi musliman i vjerovatno služi Džematu u nekom svojstvu. On je vjerovatno slušao hutbu petkom. Advokat je dodao neke netačne informacije slučaju govoreći da je važno da ih doda jer ne može biti slučaja bez toga. Ovo je urađeno uprkos činjenice da je Huzur rekao da nikakva lažna informacija ne treba biti upotrebljena. Proganjanje Ahmadi muslimana je tako jasno i očito da nije potrebna nikakva lukavost advokata ililaž da se slučaj izmisli.

Misionari i vršioci dužnosti također trebaju stalno savjetovati protiv laži. Treba stalno ponavljati da nema takve stvari kao što je mali grijeh i veliki, grijeh je grijeh i treba ga izbjegavati. Svaka laž je laž i ovaj širk (pripisivanje partnera Allahu) treba izbjegavati. Ako je veza osobe s Bogom  snažna nema potreba da se brine, znakovi će se pokazati. Oni koji savjetuju druge također trebaju zapamtiti da oni sami trebaju biti uvijek u potrazi za višim nivoima snage odlučnosti i u praktičnim terminima treba biti jednakost između njihove riječi i djela. Oni ne trebaju biti oni koji  kažu jedno a rade nešto drugo. Potrebno je skretati pažnju Džemata stalno na ove stvari i ako svako započne svoj zadatak u ovom pogledu, promjena će biti vidljiva.

Ovih dana djeca su u školi obaviještena o određenim nemoralnostima u ime obrazovanja. Naša uprava treba aktivno obavijestiti djecu i mlade o stvarnosti. Roditelji trebaju voditi računa o svom vlastitom stanju i obrazovati se o šteti informacija koje su u školama date djeci u ime obrazovanja. Ovdje se djeca poučavaju nekim vrlo nepotrebnim stvarima u vrlo mladim godinama i argument koji se daje je da ih ovo čini svjesnim da razlikuju između dobra i zla. Dok to zapravo nije tako, zapravo to od ranih godina usađuje pogrešna mišljenja u većini djece. Uzor roditelja i okoline su većinom loši radije nego dobri. Prema tome naši misionari, vršioci dužnosti pomoćnih organizacija i roditelji, svi trebaju učiniti udruženi napor da se raširi ispravna informacija za razliku od neispravne. Mi ne možemo zaustaviti način na koji se stvari rade u školama i ne možemo se uplitati, međutim, poistovjećivanjem našoj djeci onoga šta je prljavo i nemoralno mi im možemo uliti povjerenje i pokazati im svoje dobre uzore i spasiti ih od djelovanja okruženja. Da nas Allah sve osposobi da ispunimo svoje obaveze na dobar način!

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu namaz u odsustvu za uvaženog Navab Bibi sahiba i Sheikh Rasheed Sherma sahiba.