U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Napredak Ahmadijata u 2013, finansijsko žrtvovanje i Vakf e džedid

Kratki sadržaj

Poslije tašhuda, ta’avviza i učenja sure Al-Fatiha, Huzur Akdas (da ga Allag ojača Svojom moćnom pomoći) je rekao:

Prvo želim da svima vama i svim Ahmadi muslimanima raširenim po cijelom svijetu zaželim da Allah blagoslovi novu godinu. Ja primam takve poruke čestitki, dova, i mubarakbaada (blagoslova) od Ahmadi muslimana pojedinčno, iz Džemata i od institucija Ahmadija džemata. Da Allah blagoslovi novu godinu za sve njih i za sve džemate. I ja prenosim ovu dovu, ovaj blagoslov, s porukom da Svemogući Allah, samo Svojom milošću ispuni ovu godinu znakovima Svoje milosti, samilosti i blagoslova još više nego prije.

Ovo je, naravno, dova svakog Ahmadi muslimana, kao što i trebabiti, i sigurno jeste, ali samo prenijeti mubarakbaad, dovu za blagoslove, iz običaja nema nikakve koristi. To je, zapravo, kao postupak svjetski naklonjenih ljudi ako prenesemo ove mubarakakbaade, ove poruke blagoslova a nemamo želje i bez dove da budu podareni milost, blagoslovi i samilost Uzvišenog Allaha.

Takve želje neće služiti nikakvoj svrsi, i ove želje također neće postići ništa ako ne upotrijebimo i ne koristimo ove sposobnosti i mogućnosti koje nam je Allah dao da steknemo ove Božije blagodati, i ne uspijemo da postupamo po ovim stvarima koje nam je Allah naredio da provodimo.

Nije dovoljno za nas da seokupimo i u noći nove godine klanjamo dobrovoljne namaze u džematu ako također ne razvijemo osjećanje da sada trebamo pokušati, koliko god je moguće, da nastavimo klanjati ove dobrovoljne namaze svaku noć; i da trebamo popraviti standard svog ibadeta da steknemo Božiju milost; i da trebamo nastojati u svom svakodnevnom praktičnom životu da sve radimo samo sa jednim motivom da zaslužimo Božije zadovoljstvo.

Ako smo, prije dva dana, započeli novu godinu s takvim mislima i namjerama i čestitali i zaželjeli Božije blagoslove jedan drugom s takvim osjećanjima onda ćemo sigurno biti ubrojani među one koji će biti primaoci Božije milosti, samilosti i blagoslova. Da Allah dadne da bude tako da svaki od nas ima takvo razmišljanje i ako nije takav slučaj, da onda On učini da ovo bude naš način razmišljanja.

Ovo je vrsta razmišljanja koja također čini osobu zahvalnom za Božije prethodne blagodati i blagoslove na nama – sve one blagodati i blagoslove koje je On spustio na nas samo Svojom milošću. Takve misli privole osobu da se sagne pred  Bogom u zahvalnosti. I naše čisto, iskreno saginjanje pred Bogom je to što je uistinu svrha naših života i ovo je to o čemu nas je Uzvšeni Allah obavijestio. Tako da je ovo duh koji treba biti pokretačka snaga iza naših najboljih želja i čestitki.

Kad napravimo analizu prošle godine vidimo da smo se, sa tačke gledišta Džemata, suočili sa nekim teškoćama, jeste, ali ipak, možemo vidjeti da nam je 2013. donijela nebrojene blagoslove i Božije blagodati. Zato, ako želimo da nastavimo biti primaoci ovih Božijih blagodati onda ćemo trebati poprimiti poniznost, raditi marljivo i zauzeti se u ibadet. Ako ovo činimo onda se možemo nadati da ćemo biti u stanju nastaviti upijati takvu ogromnu Božiju milost.

Ovo je pogotovu istina za one kojima je data neka služba da služe Džemat. Oni pogotovu moraju ovo imati na umu da, s ciljem da budu u stanju upiti Božiju milost, trebamo poprimiti poniznost i malenkost i raditi naporno i moliti Allaha. Neki ljudi postanu sretni misleći da su bili blagoslovljeni mogućnošću da rade u toliko mnogo raznih službi u Džematu. Nema sumnje oni izgovaraju rečenicu da su blagoslovljeni prilikom da rade u ovim službama ali će dužno izvršavanje ovih poslova dodjeljenih osobi biti obavljeno u cjelosti kad bude izgledalo dani u jednom dijelu uma te osobe nema bilo koje vrste misli o sebi da zauzima službu…da je u nekom uzvišenom položaju…; nego umjesto toga tamo treba biti misao o služenju vjeri.

‘Smatrajte priliku da služite vjeri Božijom milošću.’

Ovo treba biti na umu osobe kojoj su date ove prilike. Vlastiti ego, oholost i nadutost ili mišljenje o sebi da je bolji od drugih nikada mu ne treba čak pasti na um. Ljudi koji rade s ovim načinom razmišljanja i uvijek drže poniznost na čelu svojih misli, Allah obdari njihove poslove neograničenim blagoslovima. Oni koji dođu da pomažu takvim ljudima postaju njihovi potpuno oduševljeni pomagači u provođenju i obavljanju posla Džemata i članovi Džemata također spremno i srdačno prihvataju šta god ovi ljudi traže od njih.

Da Allah osposobi sve naše vršioce dužnosti i one koji su predani da služe Džematu da razviju i poprime poniznost, malenkost i iskrenost i postanu vrijedni radnici i od ibadeta i svakodnevno više nego prije. I kad se ovo događa onda će oni uistinu također postati ‘sultanan nasiira’ – pomoćna sila – za Halifu vremena. I članovi Džemata će se onda također zauzvrat okrenuti, s punom odanošću, da rade posao Džemata dajući takvom poslu prednost nad svim drugim svjetskim zadacima. Na ovaj način ćemo biti u stanju da i dalje vidimo i budemo svjedoci Božije milosti zauvijek.

Kao što svaki Ahmadi zna, naš posao je da nastavimo unapređivati misiju i posao Obećanog Mesije a.s. Mi trebamo unapređivati posao koji je vezan sa širenjem poruke islama širom svijeta. Mi imamo posao okupljanja zajedno razdijeljene i rascijepljene muslimane svuda širom svijeta. Mi trebamo učiniti da ljudi svijeta budu takvi da se sagnu i ponize pred Svemogućim Bogom. Milošću Allaha, Uzvišenog, Džemat izvršava i ostvaruje ovaj posao. Izgradnja misionarskih mjesta i džamija i posao širenja poruke, pripremanje i objavljivanje literature i obuku i pripremanje misionara i njihovo slanje u struku – sve ove stvari je Džemat obavio milošću Allaha, Uzvišenog.

Kao što sam rekao, svrha našeg života, prema naredbama Uzvišenog Allaha je da obožavamo Boga. I obavljanje namaza u džematu je obavezujuće na svakom muslimanu muškarcu. I za obavljanje ovih obavezujućih namaza u džematu neophodno je urediti za izgradnju džamija ili mjesta gdje se takav ibadet može obavljati. Od bezbrojnih blagoslova koje je Allah dao Džematu u prethodnoj godini, ovo je bila jedna od velikih Božijih milosti da smo bili u stanju izgraditi i napuniti džamije u svijetu – mi smo takav posao obavili u Evropi, u Australiji i na Dalekom istoku  također, a pogotovu u Africi i Indiji je urađeno mnogo posla i dozvolite mi da također predstavim neke detalje o ovome.

2013. milošću Uzvišenog Allaha, izgrađeno je 136 džamija; i u Indiji je još na nekim malim mjestima izgrađeno 22 male privremene džamije ili šupe koristeći drvo i lim. Također smo blagoslovljeni sa 258 novih džamija. Nama je ovih 258 džamija dato na taj način da je širenje poruke koji Džemat obavlja imao za posljedicu da su nam se pridružili Imami i ljudi također i oni su ove džamije donijeli sa sobom.

Kao što sam rekao, većina ovog posla je obavljeno u Africi i Indiji. Od ovih 158 džamija koje sam spomenuo (136 plus 22), 102 su potpuno opremljene džamije izgrađene u Africi i 22 vjerovatno privremene džamije i šupe u Indiji, tako se mogu koristiti odmah da zadovolje trenutne potrebe.

Zapravo je 41 džamija u izgradnji u Africi i, kao što sam rekao, u drugim zemljama su takođerizgrađene džamije i grade se. Slično je u slučaju misionarskih kuća. Izgrađena je 121 misionarska kuća ili centri za širenje poruke od kojih je 77 u Africi a 5 u Indiji. Tako da su ovo dva glavna mjesta, Indija je ogromna zemlja a Afrika je kontinent i tu je 6, 7 ili 8 zemalja na njenim dvijema stranama gdje posao napreduje s vrlo velikom brzinom.

Onda, kao što sam rekao, naš posao je da raširimo poruku islama u svijetu, i raznosimo stvarna, istinska učenja islama svuda, tako da svijet može saznati ova lijepa učenja i naši misionari, mašaAllah, Allahovom milošću, rade ovaj posao.

Osim ovoga, kad sam putovao u razne dijelove svijeta Džemat je predstavljen do određene mjere također na ovaj način i svijet uči o učenjimaislama. I onda naši misionari nastavljaju rad na unapređivanju i izgradnji na ovome. Ima nekih koji neprestalno objavljuju članke u novinama svojih zemalja. Onda ima nekih koji pišu članke u novinama na temelju mojih hutbi i govora, i tako predstavljaju islam svojim čitaocima. Tako se na ovaj način naša poruka širi i ove godine koja se upravo završila ovaj posao je bio blagoslovljen velikim širenjem.

Ja sam upravo govorio o mojim putovanjima u inostranstvo i već sam obavijestio o njima u svojim govorima na kraju ovih putovanja. Kao rezultat ovih putovanja koja sam poduzeo u Americi prošle godine, sve skupa je nekih 12 miliona ljudi primilo našu poruku i u toku putovanja u dva grada Kanade nešto oko 8.5. miliona ljudi je primilo našu poruku. Tako je u obje ove zemlje nekih 20 miliona ljudi primilo poruku islama na ovaj način.

Ovo su bezbrojni Božiji blagoslovi u ovom smislu također da se pred nama otvaraju sve noviji i noviji putevi prenošenja poruke islama ljudima svijeta. U toku mojih putovanja, kao što sam rekao, otvorili su se novi putevi da prenesemo poruku islama i naši misionari su poslije toga nastavili raditi mnogo više na njenom širenju na ovim naporima.  Ovi misionari koji su aktivni, koji vole svoj posao i obavljaju ga mukotrpno, nastavljaju poslije toga da šire i razmnožavaju ovaj posao. A oni koji ovo rade, Božijom milološću su blagoslovljeni velikim uspjehom u svojim naporima.

Slično tome, u toku putovanja u Njemačku položio sam kamen temeljac za dvije džamije i prisustvovao njihovoj đelsi i u toku ovih putovanja njihove novine i radio i TV stanice obezbjedile su izvještavanje koje je prevazišlo granice Njemačke i stiglo do Austrije i Švicarske također, pošto su TV kanali koji su objavili ove događaje zajednoslužili ove zemlje također. I na ovaj način, sve ukupno, u toku ovih putovanja u Njemačkoj, poruka je stigla do oko 4 miliona ljudi.

Onda u Singapuru, Australiji, Novom Zelandu i Japanu. U toku mojih posjeta ovim zemljama, mediji su naširoko objavili o njima i kao što sam ranije spomenuo po povratku, oko 30 miliona ljudi su kao rezultat toga primili našu poruku.

Tako da je ovo milost Uzvišenog Allaha i to ne bi bilo postignuto kroz ljudske napore. Jedan slučaj ljudskog rada je da je jedan Ahmadi gospodin, naš sekretar PA odjeljenja ili predstavnik medija u Australiji, bio u kontaktu sa štampom tamo i pokušao da stupi u kontakt s jednim od njihovih oblasnih novina i imao obećanje od njihovog izvještača da će doći i napraviti interviju. Ali kad je došlo vrijeme ovaj izvještač je rekao da ne može doći.

Ali je Allah, Uzvišeni, uredio stvari tako da je ovaj izvještač oblasnih novina dao izgovor za sebe i 15 minuta kasnije je kontaktiran predstavnik njihovih nacionalnih novina i izgledalo je kao da je sjedio čekajući na naš poziv da mu kažemo o mojoj posjeti Australiji i za 15 minuta je došao i  napravio intervju. Tako da je ovo jednostavno i uistinu zbog milosti Allaha, Uzvišenog da nam On pokazuje znakove Svoje moći i pomoći. Vršioc dužnosti u Džematu u Australiji nije očekivao ili se nadao da će u tako kratko vrijeme bilo koji predstavnik novina to napraviti i uzeti interviju, sigurno ne nacionalne novine, i da će interviju zapravo biti štampan u nacionalnim novinama kako se zapravo dogodilo.

U Njemačkoj su također na ovaj način prvi put nacionalne novine dale izvještaje o nama. I nacionalni i internacionalni kanali u Australiji također su prenijeli naše vijesti i kao što sam već rekao ove vijesti su stigle do 40 zemalja. TV Novog Zelanda je dao ove vijesti i njihov Mauri kanal također. U Japanu jedne novine koje imaju tiraž od oko 20 miliona uzele su intervju od mene i objavile su vijesti i onda su objavili ne samo ovo nego su poslije također intervjuisali misonara na dužnosti u Japanu i ponovo su štampali vijesti i pitali su pitanja o islamu i našoj džamiji koja je tamo izgrađena, koja je prva džamija, i objavili vijesti o tome također.

Milošću Allaha, Uzvišenog, data nam je prostrana lokacija u Japanu za izgradnju nove džamije i tu je već izgrađena sala na toj zemlji koja je također okrenuta u pravcu kible tako da to ne moramo mijenjati. U svakom slučaju je kroz izgradnju ove džamije također islam još šire predstavljen kroz Ahmadijat u Japanu.

Tako, u svakom slučaju, milost Allaha, Uzvišenog, ogromna je i slučajevi Njegove milosti su bezbrojni. Kroz radio i televiziju u toku mojih posjeta nešto oko 182 miliona, šest stotina hiljada ljudi su primili našu poruku. Slično tome je ove godine preko 1.088 novina više od 160 miliona ljudi primilo našu poruku. Tako da je ovo milost i blagodat Allaha, Uzvišenog, Koji je sve ovo učinio mogućim i napravio sve aranžmane da naša poruka stigne do ljudi na ovako ogromnoj i širokoj skali.

Posao koji se odvija u Afričkim nacijama je osim svega ovoga.Posao je tamo urađen na vrlo širokoj skali. Desetine miliona ljudi primaju našu poruku tamo kroz medij. U Gani, njihova TV kojom upravlja nacionalna vlada, Gana prijenos korporacija započela je prenošenje naših MTA programa. Oni su prenijeli tok đelse 2013. i ovi programi stižu u susjedne zemlje također kroz satelite. Tako vidimo da Allah, Uzvišeni, čini izvanredne aranžmane da otvori puteve da poruka istinskog islama stigne do ljudi.

Ove godine, moji razni prijemi koji su održani, također su snažno uticali na one koji su im prisustvovali. Ljudi koji su došli bili su među vrlo obrazovanim i inteligencijom, političarima, onima koji se bave politikom, i kad su naučili o istinskim učenjima islama, uvidjeli su da su ove tačke gledišta potpuno nove. Činjenica je, naravno, da ovo nisu tačke gledišta ili izmišljena slika, ovo su stvarna učenja islama. Bila je potpuno neobična i iznenađujuća stvar za njih da takva učenja zapravo mogu biti učenja islama. Zato, koje od Božijih blagodati da pokušamo nabrojati.

Neki ljudi koji imaju licemjerne težnje, kad vide sve ovo skloni su da kažu da se ovo dogodilo preko takve i takve osobe ili da je toliko potrošeno da se to dogodi; u svakom slučaju samo je mali broj takvih ljudi u Džematu i činjenica je da bi poruka Džemata bila prenesena mi ne trebamo niti bilo kakvu posebnu osobu niti trebamo potrošiti novac na način na koji takvi ljudi šire glasine. Ovo je puka milost Uzvišenog Allaha. Zato članovi Džemata trebaju biti oprezni  o takvim ljudima također, oni šire takve misli na vrlo vješt način, ovi licemjerni ljudi. Posao na tako širokoj skali ne može biti obavljen od strane jedne osobe. To je jedino i samo puka milost Allaha, Uzvišenog, i da Allah, Uzvišeni nije želio da se to dogodi, onda se to ne bi dogodilo nije važno koliko naporno mi pokušavali.

Zapravo, ja sam vidio na raznim putovanjima da ima nekih velikih ljudi koje ljudi jako žele sresti, i ponekad neki takvi traže da mene sretnu ali ja sam odbio da ih sretnem zbog nekog razloga, i oni su poslije toga ponovo tražili čak zaklinjući, i mnogi članovi našeg Džemata su svjedoci tome. Tako da je ova misao ili kapric koji nekome padne na pamet da naša poruka stiže svijetu kroz to što srećemo nekoga ili kroz neku određenu osobu, sigurno je i potpuno pogrešna. Sve se ovo događa milošću Allaha, Uzvišenog i ovo je to što je On obećao Obećanom Mesiji a.s.: ‘Ja ću učiniti da tvoja poruka stigne do krajeva svijeta.’ Nijedna određena osoba neće učiniti da seto dogodi.

Zato svaki Ahmadi musliman treba zapamtiti da mi niti želimo bilo šta od neke svjetovne osobe ili vođe niti imamo potrebe za ovim. Naše uzdanje je potpuno u Allaha, Uzvišenog. On je naš Prijatelj i Čuvar i Pomagač i On je Onaj Koji nam pokazuje ove izvanredne osjećaje napretka Džemata.

Ovaj napredak u Africi izazvao je veliku zapanjenost i brigu među takozvanim muslimanskim vjerskim ljudima i nekim vođama. Oni nisu zadovoljni da vide da se svijet okuplja zajedno pod zastavu Božiju i zastavu Njegovog Poslanika, Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.; zapravo su oni zabrinuti da ovi ljudi postaju istinski muslimani kroz napore Džemata Ahmadija.

U toku posljednjeg kratkog vremena ovi ljudi su uložili velike napore jer su bili zabrinuti vidjevši da ljudi prihvataju istinski islam koji ih udaljava od nereda i uznemirenja i udaljava ih od takozvanog džihada koji ovi ljudi propovjedaju kad nastoje da šire islam nasilja, terora i grubosti. I ovo je stvar koja boli ove svjetovne vođe ili takozvane muslimanske vjerske ljude.

Naš misionar iz Toga kaže da su mu u toku putovanja u Ayagupe u toj zemlji neki novi Ahmadi muslimani rekli da je prije nekoliko dana tamo došla grupa muslimana i dali im neku hranu i piće i rekli im: ‘Mi vas pozivamo da primite islam.’ Ovi novi Ahmadi muslimani su ih pitali: ‘Je li nas vi pozivate da primimo islam ili nastojite da nas potkupite dajući nam ove stvari tako da mi primimo islam.’ ‘Mi to nikada nećemo uraditi zato što su nam došli ljudi Džemata Ahmadija i propovijedali su nam islam i mi smo već primili islam i oni nisu pokušavali da nas podmite ni na koji način i oni nas također poučavaju ovoj lijepoj vjeri.’

‘Oni poučavaju našu djecu kako da obavljaju namaz i kako da uče Časni Kur’an. Zato mi od vas nećemo uzeti ove stvari. Uzmite ove stvari natrag. Mi nismo voljni da primimo islam koji nam vi predstavljate. Mi ćemo prihvatiti onaj islam koji je Časni Poslanik s.a.v.s. donio i koji propovijeda Ahmadija Džemat.’

Poslije ovoga oni su ojačali svoju vjeru i sada su novi Ahmadi muslimani napravili svoju vlastitu džamiju tamo.

Slično tome misionar iz Nigera piše da u Bernikoniu ima malo selo koje se zove Boroto gdje je, kad su otišli da tamo prenose poruku, selo primilo poruku i primilo Ahmadijat. Djecu su odmah počeli poučavati da uče Časni Kur’an koristeći sufaru i za njihove mame je započet kurs i provedeni programi obuke. Kad je ova vijest stigla do vehabi hodže tamo, on je odmah stigao s grupom hodža i počeo govoriti da su ovi Ahmadi kafiri (nevjernici) i da onitrebaju odbiti Džemat Ahmadija a da će im oni također napraviti džamiju.

Poglavica sela im je rekao: ‘Vidite, ja sam po rođenju musliman i sada sam u zadnjem dijelu mog života ali nikada nisam vidio djevojku moje zajednice da uči Časni Kur’an ili govori o islamskim stvarima ali ovo je blagoslov Džemata Ahmadija da moje mlade djevojke meni kazivaju dove i hadise. Zato sam ja voljan da oprostim vaš prvi dolazak ovdje i govor ovakvih stvari ali ako se vratite ja ću narediti mladićima sela da prema vama grubo postupe.’

Čuvši ovo hodže su, kukavice kakve već jesu, odmah sjeli u svoje auto i otišli.

Naš misionar iz Burkina Faso piše da tamo ima Džemat u Banfora po imenu Niyakara. Tamo u selu ima oko 210 ljudi koji su ušli u Džemat davanjem zavjeta bai’ata ove godine. U selu su dvije porodice koje su povezane sa Ansar-e-Din sektom. Oni su stalno sretali naše članove i nastojali da ih primoraju da napuste Ahmadijat i pridruže se Ansar-e-Din sekti ali Ahmadi muslimani nisu obraćali pažnju na njihova nastojanja. Oni su rekli misionaru da se na njih vrši veliki pritisak da napuste Džemat ali da su stvari koje su naučili kroz odgoj (tarbijat) u Ahmadijatu ojačale njhovu odlučnost da ne idu natrag u mrak u kojem su prije bili. I sada su također počeli davati redovni doprinos članarine.

Isti je slučaj sa Beninom. Tamo ima malo selo koje se zove Jaroomayday. Tamo je čovjek po imenu Kerim ušao u Džemat davanjem zavjeta bai’ata. Dva ili tri mjeseca kasnije, pošto je pao pod uticaj nekih hodža, počeo se suprotstavljati Džematu. Mualim (učitelj) lokalne oblasti Džemata je rekao Amir sahibu Benina da je ovaj čovjek upotrebljavao vrlo uvredljiv jezik protiv Džemata. Amir sahib kaže kako je rekao mualimu da se ne brine i da zna da je Allah rekao Obećanom Mesiji a.s. ako ga jedan čovjek napusti da će mu On, umjesto toga, Svojom milošću, dati Džemat.

Istog dana Amir sahib i taj mualim su otišli u selo Akonope da prenose poruku lokalnom kralju tamo, poglavici tog sela, i on je postao Ahmadi Allahovom milošću. Tamo su na skupu bila prisutna dvojica ljudi iz sela Waga i oni su ih pozvali u svoje selo također da im propovijedaju svoju poruku. Tako su oni otišli tamo i klanjali magrib (akšam) namaz u njihovom selu i prenijeli im poruku i 32 ljudi su primili Ahmadijat i tako je nastao novi Džemat u tom selu. A dogodilose da je tog čovjeka koji je uzvikivao uvredetražila policija zbog neke stvari i on je tako napustio selo i otišao negdje drugo.

Misionar na dužnosti u Nigeriji piše kako je poznato da je jedna oblast Kameroona poznata kao Foumban naseljena vrlo strogom muslimanskom većinom. Oni su po prvi put održavali skup povodom obilježavanja Halifata i kao i svake prethodne godine neka muslimanska grupa iz Pakistana nastojala je da Džemat uzme za metu svojih napada. Zbog toga što su vijesti o ovom skupu povodom obilježavanja Halifata bila prenesena na medijima, ovo je također stiglo do njih. Tako je grupa Tablighi džemat u kojoj je bilo oko 24 ljudi stigla (deset iz Kenije i oko 14 sa granice Kameroona i Chada).

U ovom gradu je, Božijom milošću, većina Džemata i glavni Imam i zamjenik Imama tamo su prije tri godine primili Ahmadijat. Tako je ova grupa ispitivala o našem mualimu (učitelju) tamo, on je taj kroz kojeg je poruka Ahmadijata stigla do svake kuće u ovom gradu. Njima je žena mualima rekla da je on izvan grada. Tako su oni stigli u centralnu džamiju grada koja je velika džamija i elhamdulillah je Ahmadi džamija. Oni su tamo sreli glavnog imama i rekli da su došli da tamo propovijedaju i željeli da kažu svima njima o istini o Ahmadija džematu. Kad je ovo čuo naš glavni Imam im je rekao ako žele da govore protiv Ahmadija džemata onda će im on reći da je džamija u kojoj stoje džamija koja pripada Ahmadija džematu i da su oni svi, Božijom milošću, Ahmadi muslimani. Tako da im uopće nije odobreno da govore kako žele i da seod njih traži da odu. Također je bila obaviještena policija i oni su ih izbacili iz grada.

Slično tome su se u Južnoj Africi ovih dana okupile Pakistanske hodže, grupa njih od 20 hodža iz Pakistana. Tamo su hodže iz Indije i Saudi Arabije i ima nekih lokalnih koji provode program u suprotstavljanju Džematu zajedno sa muslimanskim sudskim vijećem tamo. Isti je izvještaj iz Siera Leone. Tamo su također hodže naklonjene širenju poruke iz Pakistana, hodže koji su studirali na Al Azhar univerzitetu u Egiptu, i hodže iz Sieara Leone koji su tamo otišli da studiraju u Saudi Arabiji a kojih je na stotine uz trošak Saudi Arabije i kažu da u svakom letu stiže mnogo njih. I oni idu u gradove i sela i podstiču ljude protiv Ahmadi muslimana. Umjesto propovijedanja njihova jedina svrha je da stvore nesklad, neslogu i da šire nered.

Zapravo sada su oni u Africi održali samit na kojem je određena vrlo velika suma novca za Afriku općenito i osobito za Sieara Leone navodno u svrhu unapređivanja društvene brige, obrazovanja i napretka. I novine tamo sadrže ove priče da će oni napraviti to i to ali, kao i uvijek, i ovo se također dogodilo mnogo puta prije, oni idu tamo naprave proglase o novcu koji će biti dat; i onda ili pomoć nikada ne stigne ili bude pojedena među njima i ništa se ne ostvari i ovo će, ako Bog da  također biti slučaj ovog puta.

U svakom slučaju,kako Džemat nastavlja napredovati  i kako se Božija milost nastavlja prosipati na nasova suprotstavljanja se pojačavaju i pojačavat će se. Mi nismo njima zabrinuti niti trebamo biti zato što je za njih određeno da će na kraju propasti. Ali stvar o kojoj se mi  tebamo brinuti je da moramo, da bismo bili primaoci Božije milosti u budućnosti također i da budemo u stanju da se suočimo s ovim suprotstavljanjima, razviti veću jačinu u svojoj vjeri i nastojati jače i više nego prije da ostvarimo misiju Obećanog Mesije a.s. i da posvetimo veću pažnju svom ibadetu nego ikada prije.

Zato nastupajuću godinu ispunite ibadetom. Posvetite toliko pažnje učenju salavata i istighfara da Allah, Uzvišeni, uvijek baca pogled milosti na nas, da nastavi da pravi sve širom milost koju nam daje i da se spletkarenje naših neprijatelja okrene na njih. Da On izbriše i uništi svakog protivnika i svako suprotstavljanje. Da se Njegova milost nastavi spuštati na nas svakog dana u sve većoj mjeri.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Bogjestavioogromnemoći u ibadet. Bog mi je ponavljajući rekao kroz objavu da sve što se dogodi, dogodit će se zbog i kroz dovu jedino. Naše oružje je samo dova. Ja nemam drugog oružja nego dovu.’

Tako da je ovo oružje koje mi također moramo koristiti. Da nas Allha osposobi da kako treba koristimo ovo oružje.

Danas je prva hutba (petkom) u januaru mjesecu i u skladu sa tradicijom najava nove vakf e džedid godine se također dogodila u ovaj petak i bude spomenuta Božija milost koja se spustila u toku prethodne godine ovim programom vakf e džedid i koja se nastavlja  spuštati. Ja sam već spomenuo nešto od toga. Veliki dio vakf e džedid članarine (doprinosa) je upotrebljeno u Africi i ovo je druga Božija milost da ova članarina omogućava da se prave džamije i provodi širenje poruke i za obavljanje mnogih drugih stvari. Ja ću reći još nekoliko stvari u vezi s ovim.

Ko što svi znamo na početku vakf e džedid program je radio samo u Pakistanu i onda je u vrijeme hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. ovo bilo prošireno izvan Pakistana tako da se posao Džemata u Africi i Indiji može uveliko proširiti. Kao što sam već rekao, u posljednjoj godini, u Africi i Indiji, izgrađen je veliki broj džamija i misionarskih kuća a neke su također donesene.  Osim ovoga tu su zadaci širenja poruke zbog kojih su stotine hiljada ispravnih duša bile blagoslovljene od Allaha, Uzvišenog, da prime Ahmadijat, istinski islam.

Nema sumnje, Ahmadi muslimani koji žive u ovim zemljama također čine izvanredne žrtve, svaki prema svojim sredstvima, ali zbog manjka sredstava oni ne mogu dati dovoljno velike žrtve da zadovolje sve svoje troškove. Zato je vakf  džedid članarina iz bogatih zemalja upotrebljena osobito u Africi i Indiji. Ali, kao što sam rekao, Ahmadi muslimani iz ovih zemalja također čine žrtve s velikom gorivošću i ljubavlju.

Naš misionar iz Guinea Cinakry piše kako mu je jedan mlad čovjek po imenu Muhammed rekao da je bio dogovoren dan njegove ženidbe ali da nije imao dovoljno novca da napravi potrebne pripreme i nije primio novac odakle je očekivao. U toku tog vremena dat je poziv za članirinu i on je novac koji je imao dao za članarinu i njegova zaručnica je podigla halabuku i prigovarala kad je saznala da je ono malo para što je imao dao za članarinu.

Ovaj mladi čovjek je rekao misinar sahibu kako je on rekao svojoj zaručnici da je čovjek od vjere i da ima povjerenje u Allaha i kako nije bilo potrebe da bude uzrujana, da će Allah napraviti aranžmane za njih zato što novac koji bude potrošen na Božijem putu nikada ne bude izgubljen. On kaže kako mu je upravo narednog dana, kad je otišao na posao, isplaćena velika suma novca, koja je dugo vremena bila upitna i kad je to donio kući ljudi su bili zapanjeni. Kako je iznenađujuće brzo Allah dao Svoju milost.

Onda je također divno vidjeti načine žrtvovanja koje ljudi poprimaju. Naš misionar iz Benina piše da je na početku godine u njihovoj oblasti Cotonou palo toliko kiše u Atlantičkoj oblasti da su svi usjevi ljudi bili uništeni i situacija je postala nalik gladi. Daleko od toga da imaju nešto da daju za članarinu, ljudima ništa nije preostalo čak da jedu. U ovoj situaciji oni su mi pisali da činim dove. I onda, jedan od džemata tamo odlučio je kako plaćaju članarinu kad imaju neke usjeve (ljetinu)i sada kad su usjevi uništeni pozivao ih je da slijedeći put zasade posebnu oblast usjeva koji će biti prodani da plate članarinu. Tako da su oni ovo uradili i Allah, Uzvišeni je toliko blagoslovio ovaj napor da su oni platili 11,800 franaka za članarinu.

Slično tome jedna žena iz Gambije kaže kad je čovjek došao njenoj kući da uzme članarinu ona bi ponovo i ponovo išla u kuću da uzme neku članarinu od svakog djeteta. Vidjevši ovo njena djeca su također otišla u kuću i iznijela sve što su imali i dali to govoreći da nisu željeli ostati lišeni blagoslova. Tako da je ovo način kako Allah, Uzvišeni, također stavlja u srca djece važnost plaćanja članarine.

Zatim je tu gospođa koja je htjela kupiti sapun da pere odjeću ali je na putu saznala da je napravljen poziv za članarinu i da se od sviju traži  da plate koliko mogu. Tako je ova žena dala novac koji je imala da kupi sapun vjerujući da će Allah urediti za nju da dobije sapun odnekle drugo. Tako je zaista Allah napravio takav aranžman da je za par dana došao jedan gost njihovoj kući i dao joj cijelu kutiju sapunakao poklon.

Slično tome, jednažena u Beninu, koja uvijek čini mnoga dobra u tajnosti i učestvuje u činjenju vjerskih djela do izvanrednog stepena i koja je već bila platila veliki iznos u članarinama – ipak na kraju godine, kad je traženo, počela nabrajati Allahove blagodati prema njoj i platila dodatnih 100.000 franaka za članarinu. Onda, kad joj je rečeno da se očekuje članarina od njene određene kćeri ona je platila daljih 30.000 franaka u njeno ime također. Tako da ovdje imamo ljude koji, kad budu podsjećeni o članarini, ostavljaju ustranu sve svoje lične želje i potrebe da ispune svoju dužnost na tako izvanredan način.

Slično tome naš misionar iz Tanzanije piše kadsu oni koji još nisu platili članarinu bili podsjećani da su odmah počeli plaćati svoju članarinu i neki među njima koji imaju svoje lične potrebe stavili su ih ustranu i platili svoje članarine.

Amir sahib iz Malija piše da je naš Muallim Abdul Kadir sahib dao poziv za članarinu i dok je obašnjavao njenu važnost rekao je da je veliki blagoslov u davanju članarine. Osoba koja je bila Imam tamo slušao je i pošto je bio jako siromašan nije imao mogućnosti da čak kupi bicikl. On je pitao kolika je članarina potrebna. Muallim sahib je rekao koliko god mu je mogućnosti Allah dao, da plati u skladu s tim ali on je objasnio da ne treba umanjiti koliko god plati. Imam sahib mu je platio 1.000 franaka i rekao sebi ako je blagoslov u plaćanju članarine da će ga sada  Allah blagosloviti ne samo biciklom nego motorom. Tako da je u kratkom vremenu od šest mjeseci bio blagoslovljen mogućnošću da kupi motor i umjesto 1.000 franaka platio je 65.000 franaka za članarinu.

Slično u Haryani, Indija, jedan Ahmadi musliman čiji je budžet bio 12.000 rupija, kad mu je rečeno o važnosti članarine rekao je da mu je plata 50.00 rupija mjesečno tako da pripremi budžet u skladu s tim. Tako je počeo plaćati u skladu s tim.

Inspektor vakf e džedid iz Indije piše da je jedna žena učiteljica u školi u Džamu, Kašmir. Njena članarina u vakf e džedid je najviša u cijeloj oblasti. Njenapraksa je da u vrijeme kad daje obećanje koliko će platiti ona pita koliko je očekivanje koje Huzur ima, i kad joj bude rečeno ona uvijek daje obećanje koje je izvanredno i nastoji da to plati najranijom prilikom. Ove godine ona je također obećala i platila dodatnih 20.000  rupija u ime svog umrlog muža.

Inspektor vakf e džedid dalje piše da ima jedna osoba u Aasmoor džematu, Khavaja sahib, koji uvijek  navodi događaj svog napretka kad god ide da od njega uzme članarinu. Ovog puta, kad mu je otišao rekao mu je da je mnoge siromašne ljude poučio kako da rade posao i oni se sada nadmeću s njim u poslu. Ali, on je rekao da se sada oni nadmeću s njim u poslu i da on moli Allaha da ih blagoslovi, ali  on želi da se oni također nadmeću s njim u plaćanju članarine. On je rekao kad njegova roba stigne na pijacu, nije važno jesu li cijene smanjene, Sam Allah uređuje za njega dobru tarifu.

Tako da su tu bezbrojni takvi događaji muškaraca i žena koji navode finansijske žrtve iz kojih je jasno da oni razumiju važnost članarine. Oni ne samo da ne čekaju na pomoć od drugih nego oni sami također daju ogromne žrtve i nastoje da stanu na svoje noge kao što je jasno iz ovih događaja i ovo je sve u skladu s onim duhom Ahmadi muslimana kojem nas je Časni Kur’an poučio i o kojem je Obećani Mesija a.s. spomenuo i objasnio nam u ovo doba.

Obećani Mesija a.s. kaže:

‘U svijetu čovjek jako voli imetak. Zato je napisano u knjizi tumačenja snova da, ako osoba sanja da je uzeo svoju jetru i dao je nekome to što znači da on daje imetak. Zato je rečeno da je za sticanje bogobojaznosti i vjere: da nećete steći istinsku bogobojaznost dok ne potrošite od onoga što najviše volite (3:93); zato što pokazivanje saosjećanja i ljubaznosti prema ljudima uključuje trošenje imetka i pokazivanje sažaljenja i ljubaznosti  svojim bližnjim je druga polovina vjere, bez činjenja toga vjera ne može biti savršena. Dok čovjek ne žrtvuje svoje vlastite potrebe kako može koristiti drugom? Biti od koristi nekome drugom neophodno je da osoba žrtvuje svoje vlastite potrebe i želje i u ovom ajetu smo poučeni ovom žrtvovanju svojih potreba i želja. Tako da je trošenje imetka na Allahovom putu oznaka izvanrednosti nivoa dobrote osobe i bogobojaznosti. Oznaka izvanrednosti dobrote i bogobojaznosti hazreti Abu Bakra r.a. bilo je kad je Časni Poslanik s.a.v.s. spomenuo jednu potrebu, hazreti Abu Bakr r.a. je došao sa svim što je imao u svojoj kući.’

Da Allah beskrajno blagoslovi imetak i osobe, sve one koji su učinili žrtve i koji razumiju ovaj duh žrtvovanja.

Dozvolite mi sada da predstavim podatke prošlogodišnjih vakf e džedid žrtvovanja. Ovo je bila 56. godina ovog programa. I sada, u 2014. godini počinje 57. godina koju ja najavljujem.

Prošle godine, koja je bila 56. godina, Allahovom milošću, dato je ukupno 5,484.000 funti kao donacija za vakf  džedid program. Ovo je za 466.000 funti više od prošle godine i ove godine je Britanija na prvom mjestu.

Prije nego što vam kažem položaje drugih poslije izuzimanja Pakistana ali ove godine, Allahovom milošću, položaj Britanije je viši nego Pakistana. Tako da je Britanija broj jedan, Pakistan je broj dva, Amerika broj tri i onda slijede Njemačka, Kanada, Indija, Australija, Indonezija i onda jedna zemlja na srednjem istoku i onda Belgija.

Ove godine, Allahovom milošću, iznos koji je Britanija skupila je mnogo viši. Da Allah blagoslovi imetak i osobe svih koji su učinili ove žrtve.  Amerika i Njemačka su prilično iza i trebat će nastojati vrlo naporno ako žele da idu naprijed. Britanija će također morati uložiti snažan napor da održi ovo vodstvo zato što izgleda da su uzeli veliki skok.

Neki ljudi mi možda dadnu savjet, kao što je jedanput urađeno u vrijeme hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. kad je Pakistan bio broj dva u članarini tahrik e džedid programa da oni izvana trebaju poslati svojoj rodbini dodatne sume novca tako da mogu platiti članarinu tamo.  Možda  će meni biti poslan ovaj savjet tako da ja također mogu dati ovaj prijedlog tako da Pakistan čuva svoj položaj broj jedan ali ja ovo neću reći. S kojim god brojem Allah blagoslovi bilo koga treba ostati. Neka svako pokuša koliko može.

Džemat Pakistana ima, ipak, svoj položaj i ugled. Njihov novac je jako izgubio vrijednost zbog uvjeta koji tamo prevladavaju. Uprkos tome, oni su napravili ogromne žrtve. Osim ovoga, uvjeti koji tamo prevladavaju općenito takvi su da su poslovi uništeni i Ahmadi muslimani koji su u Pakistanu su na meti i njihovi poslovi su jako pogođeni. Ali uprkos svemu ovome ova njihova uloga u žrtvovanju je vrlo visoka i plemenita. Da Allah blagoslovi njihov imetak i osobe i ukloni njihove teškoće i dadne im svaku sposobnost i lahkoću. Ako nastane čak najmanja lahkoća, uz  žar s kojim Ahmadi muslimani Pakistana daju članarine ne bi bilo iznenađujuće uopće da oni sami idu naprijed naredne godine ponovo bez ikakve pomoći iz inostranstva.

Bilo kako bilo, skok koji je Britanija napravila, da ih Allah blagoslovi i sekretar vakf e džedid i Amir sahib će se trebati okrenuti dodatnim dovama i naporima.

Sada doprinosi po učesniku, među velikim džematima prvi je srednji istočni džemat (93 funte), onda Amerika (83 funte), onda Švicarska (61 funta), Belgija (47 funti), VB (45 funti). Izgleda da se u VB povećalo učešće među članovima VB, zato je njihova članarina porasla. Australija (39 funti), Francuska (38 funti), Kanada (32 funte), Japan (30 funti), Singapur, Njemačka i Norveška su svi na 29 funti.

Ukupan broj učesnika je 1,044.720. U ovome se pridružila većina novih Ahmadi muslimana i djece iz Afrike. Ali u budućnosti – i ja želim Džemat Afrike da ovo primi na znanje – oni nam trebaju poslati svoje liste onih koji daju članarine čak i ako je data članarina samo jedan peni, tako da za svaki džemat znamo koliki je broj onih koji su platili.

S tačke gledišta broja učesnika u vodstvu su: Burkina Faso, Benin, Siea Leone, Gambija, Niger, Obala slonovače i Tanzanija džemati su oni kojih je najviše. S tačke gledišta ukupno skupljenih sredstava Niger je na čelu svih i onda Gana i Mauricius.

U Pakistanu prva tri džemata su: Lahor, Rabva i Karači.

U članarinama odraslih položaji oblasti su ovakvi: Sialkot, Ravalpindi, Islamabad, Faislabad, Sargoda, Gudžravala, Gudžurat, Multan, Naroval i Haiderabad.

U Daftar Atfal tri velika džemata su: Lahor, Karači i Rabva. I među Atfal, položaj oblasti je slijedeći: Sialkot, Ravalpindi, Islamabad, Faislabad, Gujruvala, Sargoda, Gujurat, Naroval, Multan i Nankana.

U terminimaukupne sume deset velikih džemata Britanije su: Birmingham West, Gilingham, Rynes park, Mesdžid Fazal, Worcester park, Hounslow North, Wimbledon, Bradfort South, Balham, New Morden.

Po oblastima položaji su ovakvi: Middlesex, London, Midland.

U pogledu ukupnog iznosa mali džemati su: Aspen valey, Bramley, Lewisham, Devon, Cornwall i Northampton.

Prvih deset džemata u Americi u ukupnim iznosima su: L.A. Inland Empire, Silicon Valley, Detroit, Seattle, LA East, Central Jersey, Silver Spring, Central Virginia, Dallas i Boston.

Prva mjesta u Njemačkoj su: Hamburg, Gross Grau, Darmstad i Wiesbaden.

Na bazi ukupnih suma prvih deset džemata u Njemačkoj su: Nida, Friedburg, Mainz, Colon.

Kanadski veliki džemati su: Calgary, Peace village, Vaughan i Vancouver.

Kanadski mali džemati su: Edmonton, Durham, Ottava, Saskatoon South, Milton.

Ukupni iznos u oblastima Indije: Kerala, Jammu, Kashmir, Andhra Pardesh, Tamil Nadu, West Bengal, Urissa, Karnatak, Kadian Pundžab, Maharashtra, Delhi, uttar Pardesh.

Keralai, Calicut, Noor Town, Hyderabad, Kadian, Calcutta, Chenai, Bengardi, Bangalore, Krishan Nagar.

Da Allah beskrajno blagoslovi sve one koji su učinili ove žrtve.

Poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu za Jusufa Latif sahiba iz Bostona, SAD. On je umro 23. Decembra 2013. sa 93 godine. Inna lil-lahi ve inna ilejhi radžiun – Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. On se rodio 9. oktobra 1920. u Tennessee. Bio je Afrički Amerikanac i bio blagoslovljen da dadne zavjet bai’ata 1948. poslije čitanja knjiga Obećanog Mesije a.s. i hazreti Musleh Mauda – hazreti Mirze Bashir ud Din Mahmuda, Halifaul Mesiha II r.a.

On je svrstan među rane Afričke Amerikance Ahmadi muslimane. On bi često govorio da je za njega postalo obavezujuće da dane zavjet bai’ata i da nije dao bai’at bio bi ubrojan kao da se okrenuo od Boga i postao od onih koji su svoje lice okrenuli od istine.

On je postigao doktorat u obrazovanju i poučavao na raznim univerzitetima kao profesor i napisao je nekoliko knjiga uključujući autobiografiju. Zbog njegove popularnosti novost o njegovoj smrti odmah se raširila svuda u SAD i svijetu i sve velike novine SAD su objavile ove vijesti.

Kad ga je predsjednik Klinton pozvao u Bijelu Kuću, uprkos činjenici da je bio Afrički Amerikanac a ne Pakistanac on je otišao odjeven u odijelo šarvar kamis (Pakistansku tradicionalnu odjeću).

Zaradio je najvišu nagradu u svojoj profesiji koja je ravna Nobelovoj nagradi. Kao Ahmadi musliman nikada nije doveo u pitanje svoju vjeru. Mnogo je pisao o muzici ali nikada nije svirao na mjestima gdje je prodavan alkohol. On je bio blagoslovljen prilikom da obavi hadž i umru. Uvijek je činio izvanredne žrtve i lokalni sekretar za finansije kaže da je njegova navika bila da svoje obavezne članarine plati kad god bi stigao bilo kakav ček.

On je govorio da čak danas ima isti nivo vjere koji je imao kad je dao bai’at  i da je put Ahmadijata put istine i da je to isti put koji je bio put Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. ‘Ja sam uvjeren da niko ko uzme ovaj put ne može doći do uništenja i uvjeren sam da ćemo idući ovim putem ja i moja porodica steći spas i moja je vjera da Ahmadijat prenosi učenje koje će pomoći da se razvije i gaji bratstvo među svim ljudima.’

Bio je blagoslovljen da posjeti Kadian i Rabvu takođe. Prošle godine je došao na đelsu u London. Imao je ogromnu ljubav prema halifatu. Sreo se sa hazreti Halifatul Mesihom II r.a. i hazreti Halifatul Mesihom IV r.a. i također samnom. Bio je bolestan kad je došao na đelsu prošle godine i bio je u kolicima.

Imao je velikih vrlina i strogo je obavljao namaz i redovno prisustvovao džumi namazu. Volio je svakoga i postupao lijepo i sljubavlju i ljubaznošću.  Bio je iskren čovjek. Sa svojim neahmadi prijateljima je postupao također s ljubavlju i ljubazno.

Bio je blagoslovljen da služi Džemat u raznim službama za dugi vremenski period. Volio je da prenosi poruku islama i uvijek je nosio literaturu Džemata sa sobom i prenosio je poruku svojim prijateljima i komšijama i dok bi putovao avionom dijelio ju je drugima.  On je dao da se knjige džemata – Filozofija učenja islama i knjige koje su seodnosile na obuku djece – objave za slijepe o njegovom trošku.

Bio je mussi. Iza sebe je ostavio ženu Ajšu Latif sahibu i jednog sina Jusuf Latif sahiba. Da ih Allah sve blagoslovi sa strpljenjem i čvrstinom i osposobi da provode ispravna djela koja je Jusuf Latif sahib oličavao.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp