Samopopravljanje: prekidanje loših navika

Kratki sadržaj

Nastavljajući na istu temu prošle hutbe, danas je Huzur dao izlaganje o daljih šest uzroka smetnji u popravljanju prakse pozivajući se na hutbu hazreti Halifatul Mesih II r.a.

Treća prepreka popravljanju prakse je što se u vidu imaju samo neposredne ili kratkoročne stvari. Stvari vjerovanja i vjere su dugotrajne i odnose se na Ahiret. Čovjek smatra da neposredne stvari nemaju uzajamne veze s vjerom. Na primjer zlatar misli da krivotvorenje njegove zlatne robe neće imati nikakvog odnosa na njegovu vjeru. To će mu dati brz i veliki dobitak. Imajući neposrednu stvar u vidu on tako čini nešto nemoralno, što je postupak krađe i prevare. Mnoge velike hadžije čine prevaru u trgovačkim odnosima ne pridajući važnost životu poslije smrti. Takvo mišljenje loše utiče na svjetovne postupke. Ljudi često gledaju na praktikovanje učenja Božijih poslanika i spasa itd. kao na daleku stvar. U Trećem svijetu je uobičajeno da trgovci krivotvore svoju robu, za industrijalce da uzmu narudžbe za model koji   bude drugačiji od konačnog proizvoda. Svjetovne potrebe dolaze na put njihovih praksi i zbog neposredne dobiti oni zaborave dugotrajnu korist.

Kao primjer je hazreti Musleh Maud r.a. naveo slučaj ogovaranja, koje je veliki grijeh. Jedan čovjek je imao šefa koji je prema njemu bio nepravedan ali čovjek ništa nije mogao uraditi. Slučajno je sreo šefa svoga šefa i rekao mu nešto negativno o svom neposrednom šefu. Ovaj čovjek je bio radostan što je našao priliku da velikom šefu kaže nedostatke svog šefa i ovo je na kraju njegovog šefa dovelo u teškoću. Ovaj čovjek nije zastao i razmislio prije ogovaranja da poduzme osvetu i u vidu je imao kratkotrajnu prednost.

Četvrta prepreka popravljanju prakse je uzajamni odnos između navike i prakse. Navika može oslabiti praksu osobe pogotovu ako se provodi bez religijskog oslonca. Nažalost, postupci koje islam smatra nemoralnim praktikuju se u muslimanskom svijetu premda su tamo muslimanske vlade a u nemuslimanskom svijetu se određene stvari koje zahtijevaju popravljanje ne smatraju nemoralnim. Vlada zemlje ima ulogu koju treba igrati u popravljanju prakse gdje religija i vlada određuju popravljanje praksi na isti način. U takvim situacijama navike se  mogu prekinuti zbog pravila i propisa ali mjesta gdje zakon ne pomaže u popravljanju prakse, slabosti prakse mogu postati otrov za sigurnost. Kao što vidimo, mnoge su slabosti prakse u razvijenom svijetu koje se sada šire svuda zbog elektronskih medija. Oni koji su odrasli u ovom okruženju, kao dio ove sredine, po navici posvajaju neke od njenih slabosti. Mladi muškarci i žene su nesvjesno naklonjeni ovim slabostima i kad jednom navike budu stvorene postaje ih se teško otarasiti. Na  primjer oni koji se po navici upuštaju u uzimanje opojnih sredstava uviđaju da je vrlo teško da prestanu. Osoba se može žrtvovati prihvatanjem jednog Boga umjesto tri i nakon što prihvati jednog Boga on nikada neće jednog dana misliti o tri boga. Međutim, osoba koja ovisi o opojnim sredstvima sigurno će imati znakove povlačenja. On može napustiti životnu dugu vjeru ali napuštanje navike od nekoliko mjeseci ili godina čini ga uznemirenim. Ima ljudi koji dođu u Džemat nakon što napuste svoje porodice, čak svoje žene i djecu ali kad se od njih traži da napuste pušenje oni traže stotine izgovora. Ovo nije slučaj samo sa malim brojem novih Ahmadi muslimana nego vrijedi za svakoga.

Hazreti Musleh Maud r.a. je prenio da je imao starijeg amidžu koji je bio ateista i pušio je huuku cijeli dan. Kad bi ljudi koji imaju lošu naviku pušenja huuke došli da vide Obećanog Mesiju a.s. oni bi poslije išli ovom starom amidži da puše kod njega. Oni su morali trpiti besmislen govor uzrokovanim ovim nadražujućim sredstvom. Premda bi ga ljudi posjećivali da bi pušili huuku morali su podnositi neprijateljske riječi protiv islama i ahmadijata. Jedan dan  je neki Ahmadi izašao od njega osuđujući sebe i rekao kako je zbog svoje ovisnosti o huuki morao slušati stvari koje inače nikada ne bi tolerisao. Ponekad vas navika može poniziti (osramotiti). Onda ima ljudi koji imaju naviku da govore laži. Nije važno koliko ih se savjetuje oni ne mogu odustati od laganja. Njihovo popravljanje je teško ali nije nemoguće. Ako je to nemoguće zašto bi bile savjetodavne hutbe u ovom pogledu! Bog naređuje da savjetujemo i ako u nekome ima bar trunka vjere savjet djeluje. Jedna osoba je imala naviku da psuje. Kad je poslan prigovor hazreti Musleh Maudu r.a. on je poslao nekog po ovu osobu i pitao ga zašto psuje? Ovaj čovjek je opsovao i pitao ko je kazao da on psuje, bez shvatanja šta govori. Ako čovjek nastoji, umanjen osjećaj kajanja može biti ponovo stvoren. Navika ima veliki udio u popravljanju prakse. Ovih dana ljudi su privučeni gledanju neodgovarajućih filmova na internetu itd. Njihov slučaj je kao uzimanje opojnog sredstva, oni ne jedu, ne spavaju, jednostavno sjede i gledaju filmove, ne vodeći brigu o svojoj porodici, ženi i djeci.

Peti uzrok prepreke popravljanja prakse je porodica: žena i djeca. Ponekad ljudi budu iskušavani zbog svoje porodice. Na primjer u islamu je otimanje imetka drugih zabranjeno. Ako novac bude ostavljen kao povjerenje (amanet) kod nekoga, čemu nema svjedoka i dokaza, namjera osobe može pokleknuti zbog potreba njegove porodice. Možda je žena zahtijevala nešto ili možda je sin tražio novac koji otac nije mogao dati, ili je novac bio potreban za liječenje bolesnog djeteta. Ova osoba možda misli o uzimanju novca ostavljenog kod njega kao povjerenje da zadovolji svoje potrebe, i ne brine se o posljedicama. Ovo je naravno potpuno protv islamskog učenja čuvanja povjerenja. Neki ljudi otimaju imetak maloljetne siročadi ili im nanose gubitak da naprave imanje za svoju djecu. Ovo nije ograničeno na finansijske stvari. Iz pretjeranog povlađivanja neki roditelji pogotovu u ovom slobodnom društvu – iako se ovo također događa u nerazvijenim zemljama – ne čine da se njihova djeca povinuju islamskim učenjima. Nažalost, ove stvari također se s vremena na vrijeme pojavljuju u Ahmadi društvu gdje neko ili neki drugi otimaju povjerenja drugog, neki ili neko drugi vara drugog u finansijskom poslovanju, neki ili neko drugi ne ispunjava prava siročadi. Ove stvari i prigovori dođu pred odbor sudija (kadija). Neko ko živi u razvijenom svijetu uda svoju kćer u Pakistan i prvog dana kaže svom zetu da je njegova kći odgojena vrlo razmaženo  i da je ona slobodna da radi šta želi tako da joj ne treba stavljati ograničenja zabrane. Kći je vrlo nadmena zbog očevog ohrabrenja i ne misli ništa o svom mužu. Iako islam poučava da žena treba da ispunjava dužnosti prema svom mužu i da pazi na svoj dom. Ponekad se mladi muškarci ožene iz Pakistana i budu vrlo okrutni prema svojim ženama. Mnogo je primjera prepreka popravljanja prakse koju uzrokuje porodica: žena i djeca. Mito je uobičajeno u zemljama Trećeg svijeta. Službenici uzimaju mito za sebe i prave imanje za svoju porodicu ili da svoju djecu pošalju u skupe škole. Ovdje emocije postaju prepreka u popravljanju prakse i samo mogu biti ispravljene kad ljubav prema Allahu nadmaši sve druge ljubavi i čovjek bude potpuno slobodan od uticaja svjetovnih ljubavi.

Šesti uzrok prepreke u popravljanju prakse je da čovjek ne motri neprestalno na sebe. Mi trebamo odvagati posljednice svega što radimo, trebamo smatrati da li je ono što radimo  odobrivo ili ne. Trebamo voditi računa da nam je Obećani Mesija a.s. rekao da je 700 naredbi u Časnom Kur’anu kojih se trebamo držati. Na primjer tu je važna naredba o istini i iskrenosti koje se trgovac, radnik i svako drugi trebaju pridržavati unutar svog djelokruga života. Uobičajeno je u nerazvijenim zemljama za trgovce da neupoznatim kupcima prodaju robu ispod standarda  ili prodaju robu koja je lakša nego što je napisano, da misle o načinima da izvuku korist od nedovoljnog poznavanja svakog pojedinog kupca. Ponekad vidjevši hitnu potrebu kupca, trgovac napravi pretjeranu zaradu i ovo je čak protiv kulture trgovanja dok islam to strogo zabranjuje. Kad je Rabva prvi put naseljena hazreti Musleh Maud r.a. je savjetovao trgovce tamo ako budu držali svoju zaradu trgovačke mreže niskom imat će više kupaca. Međutim, Huzur prima prigovore da su zarade trgovačke mreže radnji u Rabvi toliko visoke da su ljudi počeli ići u Čeniot da kupe zelen ili obave kupovinu. Ahmadi trgovci trebaju biti odgovorni za ovo. Ova stvar nije samo za Ahmadi trgovce u Rabvi, zapravo svuda Ahmadi trgovci trebaju raditi ispravnu stvar i držati svoju zaradu trgovačke mreže razumnom. Slično tome, Ahmadi u svim poljima života trebaju biti iskreni i zbog ovoga je važno da neprestalno sebe podsjećaju o svemu šta god je potrebno da porave svoju praksu. Treba uvijek slijediti istinu. Tu je također primjer trgovca koji ide na namaz a drugi drži svoju radnju otvorenom da privuče sve kupce dok prvi uvijek klanja namaz. Primljeni su prigovori o trgovcima u ovom smislu ali je sada poslan izvještaj da su se složili da svoje radnje zatvore u vrijeme namaza. Slično tome, trgovci u Kadianu trebaju voditi računa o ovoj stvari. Oni će ovih dana imati dodatne kupce zbog đelse ali ne trebaju zanemariti svoje obaveze i sve radnje i tezge trebaju biti zatvorene u toku vremena namaza. Ahmadi muslimani širom svijeta trebaju voditi računa o ovoj stvari.

Posvećivanje pažnje svojoj praksi je kao osoba na konju koji juri. Ako on ne sjedi kako treba na konju, past će. Istinski vjernik treba svoju praksu čuvati u vidu svakog trena. Samo pažnja na sve u svakoj stvari može biti korak u ispravnom pravcu. Izbjegavanjem zla osoba dolazi pod pokrivač (hidžab) i kad je jednom hidžab uklonjen ono što je loše preuzima jedno po jedno. Jedan je primjer žena u stanju hidžaba i skromnosti. Kad to jednom bude uklonjeno stvari mogu ići vrlo daleko. Kad sam nedavno u Australji saznao kad su starije žene koje su nedavno došle iz Pakistana da žive sa svojim porodicama u Australiji savjetovale svoje mlađe članove porodice da bar odijevaju skromnu odjeću i nose šal. Djevojke koje se ne pokrivaju rekle su ovim starijim ženama da je nošenje šala prijestup u Australiji i da i one to trebaju napustiti. Prepadnute da će počiniti prijestup ove starije žene koje su nosile šal cijeli svoj život napustile su to dok zapravo nema takvog zakona u Australiji. Samo da bi slijedile modu i smjer  neke mlađe žene su napustile pokrivanje. Jedna mlada žena iz Pakistana koja je došla u Australiju nakon udaje napisala je Huzuru da je od nje traženo da napusti pokrivanje i da je na nju uticalo okru ženje i ona je to napustila. Međutim, ona je napisala da je, kad je slušala Huzurov govor u toku nedavne posjete, imala na sebi svoj šal i ostavila ga je na sebi i čini dove da to nastavi i tražila je dove. Pokrivanje je napušteno zato što se ne podsjeća često o naredbi Kur’ana i ne govori se o tome u porodicama. Prema tome, vrlo je važno za popravljanje prakse da se neprestalno spominje šta je griješno i nevaljalo a šta je čestito.

Sedma prepreka u popravljanju prakse je da ljudski odnosi i običaji stiču premoć i strah od Boga se smanjio. Ponekad pohlepa, prijateljstvo, odnos, sukob, mržnja i zloba ne daju da dobra strana djela bude očita. Na primjer, ranije je navedeno povjerenje kao primjer i ponovo sam ga dao. Čovjek ne gleda na nešto što mu je povjereno sa izgledom (vidikom) Božije naredbe nego sa pogledom na to kako će to uticati na njegove prijatelje ili klevetnike. Slično tome, Bog je naredio da govorimo istinu ali neki to gledaju s izgledom da li će ili ne kazivanje istine izazvati neku štetu njemu ili njegovim prijateljima ili porodici. Ova slabost u praksi je zbog toga što u srcima nema straha i ljubavi prema Bogu.

Osma prepreka u popravljanju prakse je da postaje izuzetno teško dovesti do takvog popravljanja ukoliko cijela porodica ne bude popravljena. Na primjer, iskrenost ne može biti potpuna ukoliko cijela porodica nije iskrena, pogotovo u slučajevima gdje proširena porodica živi zajedno. Ukoliko nema popravljanja u cijeloj porodici, jedan od njih će obavezno uticati na druge. Ako otac klanja namaz ali ne skreće pažnju djece na to ili majka ne skreće pažnju na to a otac ne klanja namaz, to će loše uticati na djecu. Allah kaže: ‘…spasite sebe i svoju porodicu od Vatre…’ (66:7) Ako neko ne spasi svoju porodicu, jednog dana će porodica uzrokovati propast. Svako u porodici treba učiniti napor ali glava porodice treba igrati važnu ulogu.

Mogu postojati i drugi uzroci prepreke u popravljanju prakse osim ovih osam. Međutim, ako se zamislite nad ovih osam uzroka, oni obuhvataju sve. Ukratko, postoje prepreke koje uzrokuju da čovjek posrne na Božijem putu i radi ovoga je potrebna pažnja. Popravljanje se ne postiže samo ispovjedanjem nečega.

Hazreti Musleh Maud r.a. je dao primjer u ovom pogledu. Bio je neki Evropljanin predavač koji je davao izvanredna predavanja ali je imao naviku da pokreće ramena dok je govorio i zbog ovoga su se slušaoci smijali u porugi. On je nastojao da ukloni ovu slabu tačku i na kraju mu je pomogao ovaj metod: uzeo je dva mača i objesio ih iznad sebe i stao ispod njih da vježba govor. Svaki put kad bi pokrenuo ramena obješeni mačevi bi ga udarili. Vježbajući ovaj metod on se oslobodio svoje navike da pokreće ramena kad govori. S ciljem da posvojite dobre prakse svaki član porodice treba koristiti takve metode i ovaj napor se ne može učiniti bez žrtvovanja.

Svaki član Džemata treba da razmišlja o sebi, učini žrtvu i dadne čvrst zavjet (obećanje). Rečeno je ranije da mi pobjeđujemo u pogledu vjere i vjerovanja (načela) o džihadu itd. Mnogi veliki učenjaci sada iznose iste tačke gledišta kao mi.  Nije važno koji dokaz oni daju u ovom pogledu to je pod uticajem učenja Ahmadijata. Međutim, naša praksa i djela nedostaju. Oni nemaju duha koji će pokazati svijetu uzor čiju prevlast niko ne može poreći. Mi se ne držimo u cjelosti puteva i sredstava reforme koju je islam predstavio. Umjesto da su nas drugi priznaju mi njih oponašamo. Mi trebamo biti uspješni u svojim djelima i ne trebamo dati da se duhovna voda s kojom mi tražimo dobrobit prospe. Radi ovoga mi ćemo morati postaviti granice za sebe, samo onda ćemo biti uspješni u svom cilju.  Mi smo dali žrtve da ojačamo građevinu svoje vjere i vjerovanja i nastavljamo to, međutim, nije posvećeno dovoljno pažnje građevini prakse i djela.

Hazreti Musleh Maud r.a. je ovo bolje sjajno obuhvatio ovim riječima: ‘Do sada su tu samo dva zida vjere. Mi još nismo napravili dva zida prakse/djela. Na ovaj način lopov može doći i ukrasti naše imanje. Kad, kao rezultat žrtvovanja budemo završili svoja četiri zida, svi putevi za ulazak lopova bit će zatvoreni.’

Danas trebamo obećati da ćemo žrtvovati svoje lične želje, želje svoje porodice i da će svako od nas nastojati dati žrtvu koja dovodi do popravljanja prakse. Da nas Allah osposobi za to!