Predajte se Allahu i Tražite Njegovu pomoć

Kratki sadržaj

A oni kažu: ‘Sigurno neće niko ući u Džennet osim Jevreja i kršćana.’ Ovo su samo njihove želje. Ti reci: ‘Iznesite čvrst dokaz ako ste istiniti.’

Ne, istina je da će, ko god se potpuno preda Allahu, a čini dobročinstva, imati svoju nagradu kod Gospodara svoga. Oni neće imati straha niti će tugovati. (2:112-113)

Neko je nedavno pisao hazreti Halifatul Mesihu izražavajući svoju zabrinutost zbog nove vlade u Pakistanu i predpostavljajući hoće li ovaj režim, kao i onaj prethodne vlade, proganjati Ahmadi muslimane i stvari će ostati iste. Jedini Bog zna šta će se dogoditi, međutim, bilo da je to sadašnja vlada ili bilo koja druga vlada, s anti-Ahmadija zakonom na snazi u Pakistanu, nema potrebe da se brinemo na ovaj način jer ovo je stalni razlog za zabrinutost za Pakistanske Ahmadi muslimane, koji trebaju biti privučeni dovama u tom pogledu. Ako imamo bilo kakvih očekivanja od svjetskih vlasti onda možemo imati ovu vrstu gledišta, ali ako je sve naše oslanjanje na Boga, kao što doista treba biti, onda nema potrebe pretpostavljati da će situacija biti bolja ako taj i taj dođe na vlast ili da će se situacija pogoršati ako taj i taj dođe na vlast. Nema potrebe da se ima bilo kakva briga u ovom pogledu ako je naše oslanjanje i povjerenje u Boga.

Ove svjetske vlade će proganjati; ovo je bila situacija od donošenja zakona u Pakistanu. Opozicija se nastavila još od vremena Obećanog Mesije a.s.. Iako u to vrijeme to nije bilo na nivou vlade, pa ipak su vladini radnici kovali planove protiv nas. U svakom slučaju, bilo da je vlada jedne ideologije ili druge, u svojim pretpostavkama su isključili Ahmadi muslimane iz okrilja islama i koja god vlada dođe, provodi proganjanje protiv Ahmadi muslimana; ustvari se proganjanje povećava. Mi niti imamo ikakvog očekivanja bilo čega dobrog od ovih svjetskih vlada, niti nam je potrebno njihovo odobrenje da se zovemo muslimanima. Stvarni musliman je onaj ko je musliman u Božijim očima; koji vjeruje u Božiju Jedinstvenost i prihvata Časnog Poslanika s.a.v.s. kao posljednjeg poslanika sa zakonom i Pečata svih poslanika . U tom smislu Ahmadi jesu muslimani po vjeri kao i po praksi, ustvari su bolji muslimani od drugih.

Ako ovi muslimani po ‘ustavu’ ili njihove vlade ili ministri ili radnici počine ugnjetavanje, oni su griješni u Božijim očima i na temelju toga smo mi bliži Bogu jer ove stvari sigurno Ahmadi muslimane dovode bliže Bogu. Objašnjavajući izraz ‘ustavni’ muslimani onima koji možda ne znaju, hazreti Halifatul Mesih je rekao da po Ustavu Pakistana Ahmadi muslimani nisu u ustavnim i vjerskim terminima. Zaista je besmisleno da demokratska vlada odlučuje o pitanjima vjere. Nakon što je 1974. donesen anti-Ahmadija zakon u Pakistanu, vojni diktator je doveo do daljih grubosti. Ukratko, prema ovom ustavnom amandmanu Ahmadi nisu muslimani u Pakistanu, uprkos činjenici da Ahmadi muslimani u svijetu propagiraju istinsku sliku islama dok ostali, koji su ustavom muslimani, donose islamu zao glas.

Ljudi često postavljaju pitanje hazreti Halifatul Mesihu kao što je bio upitan prilikom svoje nedavne posjete Americi kako nas drugi muslimani ne smatraju muslimanima i njihove prakse su također različite, a Ahmadi tvrde da će dovesti do revolucije u svijetu – kako će se to dogoditi? U odgovoru hazreti Halifatul Mesih im kaže da se to [revolucionarne promjene] zaista događa jer stotine hiljada ljudi dolaze u okrilje stvarnog islama svake godine, i mi ćemo nastaviti sa svojim zadatkom dok ne uvjerimo svijet da je islam religija mira i harmonije i da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio Poslanik mira i takve veličine kao niko drugi. Huzur im također kaže da nije na pojedincu da odluči o religiji drugog. Svaka osoba odlučuje svoju vjeru. Vlade nas mogu smatrati muslimanima ili ne, nije važno, hazreti Halifatul Mesih im kaže da je on musliman i oni koji su prihvatili Obećanog Mesiju a.s. također su muslimani i bolji muslimani od onih koji nisu prihvatili Obećanog Mesiju a.s.

Ako bilo koja vlada, njeni ministri ili radnici počine okrutnosti, oni će donijeti sramotu svojoj vladi. Za nas je sporedno ako vlada bude osramoćena, iako nas to kao Pakistance boli jer su Ahmadi dali velike žrtve za Pakistan. Ubijajanjem ljudi u ime vjere, ovi ljudi ne samo da sramote Pakistan, oni također donose loš glas islamu koji je religija mira i pomirenja. Doista, Bog kaže da se pravda mora održavati čak i u odnosu prema neprijateljima:’… i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha…’ (5:9). Takvo je učenje islama i mi ušutkamo klevetnike islama obavještavajući ih o tome. Istinski musliman uvijek vodi računa o strahu od Boga i nije moguće za istinskog muslimana da bude upleten u nepravdu i okrutnosti. Problem je što su oni koji vode ovu naciju [Pakistan] lišeni Taqwe (bogobojaznosti) i od njih se može očekivati okrutnost i nepravda.

Prije par dana održan je program u zgradi parlamenta Velike Britanije radi obilježavanja 100 godina Džemata VB. Ovom događaju je prisustvovalo 42 člana Parlamenta, uključujući i zamjenika premijera i 6 ministara, diplomate i drugi uglednici. Hazreti Halifatul Mesih je održao predstavljanje o istinskom islamu u svjetlu prekrasnog učenja islama i blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s..Odgovor publike je bio dobar i prokomentarisali su dok je Ahmadija stanovište mira i pomirenja s druge strane zabrinjavajuće je ono na što neki drugi muslimani rade. Neki političari čine takva zapažanja otvoreno, dok drugi malo oprezno. Kad hazreti Halifatul Mesih svoja obraćanja bazira na Časnom Kur’anu i blagoslovljenom uzoru Časnog Poslanika s.a.v.s. ljudi saznaju stvarno učenje islama.

Odgovarajući na Huzurov govor, jedan kršćanin diplomata je rekao da je svaka riječ pogađala njegovo srce. On često prisustvuje našim programima i upoznat je s nama. Huzur mu je rekao da njegova poruka nije bila namijenjena samo njemu i zamolio ga da to raširi u svojim krugovima i on je rekao da je to već učinio i da će nastaviti činiti. Dakle, mi utječemo na ljude s vana ali naša poruka ne čini nikakvu razliku na bešćutnu ulemu osim što ih čini još besćutnijim. Mi nastojimo da negiramo pogrešan utisak o islamu kojeg su neki izazvali i inšaAllah nastavit ćemo. Ipak, političari i obrazovani ljudi iz muslimanskih zemalja slijede ulemu u progonu Ahmadi muslimana u ime islama. To je ono što oni rade. Baš kao što ćemo mi nastaviti s onim što radimo, tako će i oni. Mi ne trebamo biti ni zabrinuti o njima, niti imati bilo kakvih očekivanja od njih, niti gledati na njih. Ako oni udijeljuju pravdu, bit će nagrađeni od Boga, inače naš Bog je s nama. On će nam dati, prema Svom obećanju, na ovom svijetu, kao i budućem svijetu. A oni koji čine okrutnosti sigurno će biti uhvaćeni.

Umjesto da gledamo na ove svjetske vlade, mi se trebamo okrenuti Bogu i slijediti njegove naredbe. Što se tiče proglasa ‘čuvara’ vjere da je svako onaj ko njih ne slijedi proklet i određen za Džehennem i zato su dali slobodu svojim ljudima da rade šta god žele Ahmadi muslimanima – to je ono što se događa – te vlade, koje govore o nadmoći zakona ustvari su rame uz rame sa progoniteljima. Prije dva dana je Ahmadi ubijen u Karačiju i također je bio i jedan pokušaj ubistva na Ahmadi u Jhelumu koji je teško povrijeđen i nalazi se u bolnici. Da mu Allah dadne ozdravljenje. neahmadi prijatelji ovih Ahmadi su također bili zatečeni u ovim napadima. U Karačiju dva prijatelja ubijenog koji su bili s njim u autu bili su teško povrijeđeni i nalaze se u bolnici, jedan od njih u kritičnom stanju. Neahmadi prijatelj je također ozlijeđen u napadu u Jhelumu i sad je bolje. Da im Allah dadne ozdravljenje.

Bog kaže da ovo nije ništa novo, raniji ‘čuvari’ religije su bili slični. Međutim, Bog kaže da ko god sebe potčini Bogu i čini dobro ima svoju nagradu kod Gospodara svog. Nikakvo pojedinačno ubijanje u ime vjere ili zaista zakonodavnog tijela neće izdati potvrdu za ulazak u Džennet ili Džehennem. Bog je rekao da onaj koji čini dobra djela da traži Božije zadovoljstvo i dolazi u bai’ata Imama ovog doba – zato što je Bog tako naredio – nema nikakvog razloga za strah ili žalost. Svaki postupak takve osobe koji je radi traženja Božijeg zadovoljstva poklonit će mu Božije zadovoljstvo. Svaki Ahmadi koji je na ovaj način došao u bai’at čvrst je musliman i onaj je koji stiče Božiju ljubav. Njegovo stanje da je musliman ne treba nikakvu političku potvrdu. Prema ajetima proučenim na početku hutbe, musliman je onaj koji oglašava da je musliman i: ‘…ko god sebe potpuno potčini Allahu…’ Nije rečeno da drugi trebaju proglasiti ko je musliman a ko nije. Umjesto toga svaka osoba se treba potčiniti Bogu i onda proglasiti da je musliman po svom vlastitom izboru i da je spreman preuzeti odgovornost koju je Bog stavio na njega kao muslimana. Osim toga, rečeno je da on treba biti: ‘…izvanrednog vladanja…’, to jest, njegove svakodnevne prakse da budu odlične, i da izbjegava sve što je loše. On će onda imati nagradu Gospodara svog i neće imati straha ili žalosti. Neprekidno dobre prakse, izbjegavanje onoga što je loše i davanje prednosti vjeri nad ovosvjetskim stvarima čuva vjernika od budućih grešaka.

Obećani Mesija a.s. je napisao: “Tehničko značenje islama je navedeno u ajetu: ‘Ne, ko god sebe u potpunosti preda Allahu, a čini dobročinstva, imat će svoju nagradu kod Gospodara svog. On neće imati straha, niti će se žalostiti.” To znači da je musliman onaj koji sebe u potpunosti potčini putu Svemogućeg Boga, to jest, onaj ko sebe posveti Svemogućem Bogu, slijeđenju Njegovih planova i zadobivanju Njegovog zadovoljstva, a onda postaje čvrst u činjenju dobra radi Svemogućeg Boga i sve svoje sposobnosti posvećuje tom putu. Drugim riječima, on u potpunosti pripada Svemogućem Bogu i načelom i praksom.

Načelna (doktrinarna) pripadnost znači da svoje biće treba ocijeniti kao nešto što je stvoreno za spoznaju Svemogućeg Boga i za pokornost Njemu i za traženje Njegove ljubavi i zadovoljstva.

Praktično pripadanje znači s takvom željom i pažnjom činiti sve dobro svim svojim sposobnostima kao da čovjek vidi lice istinski Voljenog u ogledalu svoje poslušnosti.” (Bit islama, tom I, str. 18-19)

Ovo je položaj koji moramo postići u doktrinarnim kao i praktičnim terminima. Ako sebe popravimo i imamo čvrstu vjeru i nastojimo svoje živote prilagoditi prema onome čime je Bog zadovoljan, onda svako proganjanje učinjeno pod izgovorom zakonitosti nas u stvarnosti ne može povrijediti, čak i ako to donosi ovozemaljski gubitak, mi ćemo biti prihvaćeni od Boga. Navodeći primjere ranijih naroda Časni Kur’an je već ojačao naša srca. Sljedbenici Musaa a.s. došli su kao čarobnjaci ali su kasnije bili uvjereni i rekli su [faraonu]: ‘…Zato, čini šta hoćeš; ti možeš odlučiti samo za život na ovom svijetu…”(20:73). Ako bilo koja vlada želi da počini okrutnost, ima pred sobom faraonov kraj. Dok mi trebamo pokazivati takvu vjeru koja nema straha od svjetskih ljudi. Standard onih koji sebe proglašavaju muslimanima prikazan je u ovom ajetu: ‘A ko će biti bolji u vjeri od onog ko svu svoju pažnju preda Allahu, i čini dobročinstva, i slijedi vjeru Ibrahima hanife? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja.’ (4:126)

Bog je ovako naveo odliku hazreti Ibrahima u Časnom Kur’anu: ‘i Ibrahima, koji je ispunio obećanje –’ (53:38)

Obećani Mesija a.s. je napisao da je hazreti Ibrahim a.s. stekao Božiju blizinu zbog svog poštenja, odanosti i iskrenosti. Biti odan i iskren prema Bogu zahtijeva neku vrstu smrti. Ova odlika ne može biti usađena ukoliko se osoba potpuno ne odrekne svih ovosvjetskih zadovoljstava i slave, i bude spremna da podnese svako poniženje radi Allaha. Teško je usaditi poštenje i iskrenost bez pripremljenosti da prođemo sve vrste teškoća na Božijem putu. Bog zahtijeva djelovanje i zadovoljan je djelovanjem, a djelovanje može biti bolno. Međutim, kad je čovjek spreman da podnese bol radi Boga, On ga ne stavlja kroz bol. Učiniti da u nečijem srcu ne bude nikog drugog osim Boga i da nečije ispuni Božijom ljubavi i da slijedi Božiju volju i bude potčinjeno Njemu baš kao što je sjenka potčinjena pravoj stvari na način da nema nikakve razlike između Božije volje i onoga što osoba želi, sve su stvari koje se postižu kroz ibadet. Obećani Mesija a.s. je također rekao da se stvarnost islama može raspoznati u osobi kad je svo njegovo biće potpuno posvećeno Bogu sa svim njegovim vidljivim i skrivenim moćima i koji god su mu amaneti (povjerenja) dati od Boga vraćeni su Njemu. Ne samo u doktrinarnim terminima nego da i u praksi bude pokazana istinska slika islama, odnosno, osoba koja tvrdi da je musliman dokazuje da su svi njegovi dijelovi tijela i intelekt i pronicljivost, sve duhovne i fizičke snage, njegovo poštovanje i imetak, i sve drugo od glave do pete, vidljivo ili ne, uključujući i njegove namjere i strahove njegovog srca tako podređeni Bogu kao što su dijelovi tijela čovjeka pod njegovom kontrolom.

Takav je položaj koji svaki Ahmadi treba nastojati postići i samo može tvrditi da je istinski musliman kad učini napor i onda će doći u Božije utočište. Da nas Allah, kao Džemat, učini da većina budemo takvi. Da se okrenemo ibadetu i budemo upijeni u istinski islamski tok. Da privučemo Božiju milost i budemo ubrojani u one o kojima je Bog rekao: ‘…i radosne vijesti onima koji se pokore (Bogu)…’ (16:90). Da Allaha dadne da većina nas budemo privučeni namazu, zapravo da svaki Ahmadi bude privučen namazu i ibadetu i da imamo iskrenu vezu s Bogom i također da uskoro vidimo kraj naših klevetnika!

Ahmadi musliman koji je ubijen u Karačiju 11. juna je Chaudhry Hamid Sami sahib šehid. Ahmadijat je došao u njegovu porodicu kroz njegovog djeda koji je također podnio oštro suprotstavljanje nakon prihvatanja Ahmadijata. Njegov otac mu je stavljao noge okvira kreveta na dlanove i spavao na tom okviru kreveta. Hamid sahib je rođen u Lahoru. Imao je 48 godina i po profesiji je bio računovođa. Na dan ubistva putovao je u svom autu sa dvojicom neahmadi prijatelja kad su nepoznati napadači otvorili vatru i izgleda da su napadači bili na motorima i napali s obje strane automobila. Umrli je pogođen s nekoliko metaka po cijelom tijelu, a njegovi prijatelji su povrijeđeni raštrkanim mecima. Hamid sahib je služio Džemat u finansijskom odjeljenju. Bio je vesela, ljubazna osoba i vrlo brižan prema svojoj porodici i drugima. On iza sebe ostavlja hudovicu i troje djece. Da Allah bude njihov Zaštitnik i uzdigne položaj umrlog.