Poniznost: preduvjet za strpljenje i ibadet
Kratki sadržaj
‘I tražite pomoć sa saburom i namazom; a to je zaista teško, osim poniznim, koji su sigurni da će se sresti sa Gospodarom svojim, i da će se Njemu vratiti.’ (2:46 – 47)
Da bi se postigla Božija blizina osnovna stvar na koju ovi ajeti, i mnogi drugi u Časnom Kur’anu, skreću našu pažnju su poniznosti i skromnost. Osnova svih naredbi neophodnih za postizanje Božijeg zadovoljstva su poniznosti i skromnosti. Ili, možemo reći da slijeđenje Božijih naredbi dovodi osobu do poniznosti i skromnosti i ova obilježja sigurno budu usađena u istinskog vjernika ako slijedi Božije naredbe. Tumačeći ajet: “… i to povećava poniznost u njima’(17:110) Obećani Mesija a.s. kaže da Božija Riječ uvećava poniznosti i skromnost u njima.
Kad vjernik tvrdi da vjeruje u Boga i da čita Božiju Riječ i kaže da to slijedi u svojoj praksi, on ovo ne može istinski ostvariti ukoliko nije ponizan i blag ili ukoliko njegovo obožavanje Boga i druga djela ne postižu visoke standarde zbog njegove poniznosti i skromnosti. Božiji poslanici su došli na ovaj svijet da propagiraju ovaj cilj i vodili su svojim vlastitim blagoslovljenim primjerima. Među svim Božijim poslanicima vrhovni primjer je primjer blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s.
Obećani Mesija a.s. je rekao: “Allah Uzvišeni je Najmilostiviji i Samilostan. On opskrbljuje čovjeka u svakom pogledu i ima milosti prema njemu. Odlikom Njegove milosti On šalje svoje vjerovjesnike i poslanike, tako da oni mogu spasiti ljude svijeta od grješnog života. Međutim, oholost je najopasnija bolest. Ona dovodi do duhovne smrti osobe u koju bude ulivena. Ja zasigurno znam da je ova bolest gora od ubistva. Arogantna osoba postaje brat šejtana jer je oholost to što je obeščastilo šejtana. Zato je uvjetovano za vjernika da ne smije imati nikakve oholosti. Naprotiv, on treba imati poniznost, blagost i skromnosti. Božiji poslanici su isključivi u ovom pogledu – oni imaju vrhunske poniznosti i skromnosti. Više od drugih, ova odlika je najviša kod Časnog Poslanika s.a.v.s.. Jednog od njegovih sluga pitali su kako Poslanik s.a.v.s. postupa prema njemu. On je odgovorio da je istina da je Poslanik služio njega više nego što je sluga služio njemu. Blagoslovi, O Allahu, Muhammeda i narod Muhammedov i podari mu blagoslove i sigurnost. Ovo je vrhovni primjer morala i poniznosti. Istina je da među nečijim saradnicima uglavnom su oni koji služe/sluge prisutni oko njega većinu vremena. Zato, ako treba da utvrdimo nečiju poniznost, skromnost, trpeljivost i tolerantnost, to možemo iznaći od njih.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 8, str. 101.)
Ovo je blagoslovljeni uzor koji je muslimanskom ummetu savjetovano da slijede. Kada nam Časni Kur’an naređuje da slijedimo Božije naredbe, savršen primjer ovoga je prikazan u osobi Časnog Poslanika s.a.v.s. U pogledu njegovog uzvišenog standarda ibadeta, Bog je rekao da on treba proglasiti da je njegov ibadet samo radi Boga, i da ne želi tražiti bilo šta za sebe kroz svoje obožavanje Boga. Nivo proglasa: ”Reci: ‘Moja molitva i moje žrtvovanje i moj život i moja smrt su za Allaha, Gospodara svjetova”’ (6:163) je tako visok da ga niko osim Časnog Poslanika s.a.v.s. ne može dosegnuti. Bog kaže o strpljenju: ‘Ali ovo može biti dato samo onima koji su strpljivi; I ovo je dato samo onima koji su vrlo sretni’ (41:36). Kada čitamo o životu Časnog Poslanika s.a.v.s. vidimo njegove neuporedive i vrhunski uzvišene primjere u stvarima kućnih problema i teškoća, fizičkih problema i teškoća i zajedničkih problema i teškoća.
On je pokazao primjeran uzor strpljenja u gradu Taifu i spasio grad od uništenja, iako mu je Bog dao izbor. Međutim, uprkos tome što je bio ozlijeđen i bez obzira na stvaraoce problema [u Taifu], on je rekao ne. Bio je umoran od progona, kada su njegovi vlastiti sljedbenici zatražili od njega da moli (Boga) protiv određene skupine ljudi, on je molio za uputu ovih ljudi i tako savjetovao svojim sljedbenicima da budu strpljivi i učio ih da stvarna odmazda nije kroz dove protiv njih, nego u molbama za njihovu uputu i pokazivanjem visokih standarda strpljenja. Primjerena poniznost Časnog Poslanika s.a.v.s. očita je u svakom primjeru. U ovom pogledu je Obećani Mesija a.s. rekao: “Nama je dat savršen uzor da postignemo blizinu Svemogućem Bogu. I Bog nam je naredio da ga oponašamo i također nam je dao razne naredbe i rekao ako ih budemo slijedili da ćemo steći Njegovu blizinu.”
Skupa s ovim naredbama i ovim savršenim uzorom Bog je također označio da se Njegova blizina može postići ako posvojimo poniznost i skromnost. To se može steći slijeđenjem blagoslovljenog uzora ove osobe koja je jednom uvjerila nekoga koji je bio pod njegovim utjecajem da ne bude uznemiren, jer je i on također čovjek kao on kojeg je dojila njegova majka i njegova majka je jela običnu hranu i živjela kao obični ljudi.
Ajeti proučeni na početku pokazuju posvajanje poniznosti i načine da postignemo blizinu Bogu. Navedeno je da će Božija blizina biti postignuta ako posvojimo visoke nivoe poniznosti. Osim toga, osoba se ne može pridržavati Božijih naredbi ako s poniznošću ne traži Božiju milost. Zato s poniznošću i skromnošću treba tražiti Božiju pomoć za Njegovu milost. Božija učenja u Časnom Kur’anu data su za vjernike preko direktnih naredbi i također preko priča o ranijim narodima. Sve u Kur’anu je savjetodavno za vjernike. Zato je naređeno da posvojimo poniznost i nastojimo postići Božiju milost. Ukoliko se ne shvati duh naredbe: ‘i tražite pomoć’ nije moguće utvrditi puteve pobožnosti. A duh naredbe: ‘i tražite pomoć’bude stvoren poniznošću i skromnošću i sa potpunom spoznajom da vlastite odlike ne mogu učiniti osobu vrijednom blagoslova osim s Božijom milošću i jedino Božija milost može ukrasiti naš ovozemaljski život i budući život.
Trebamo moliti Boga s potpunom poniznošću: O Bože, u Tvojoj milosti i blagodati, dođi nam u pomoć i nauči nas putevima s kojima si Ti zadovoljan i pouči nas onim načinima obožavanja i strpljenja koji Tebe zadovoljavaju. Navedeno je ako tražite Božiju pomoć za ove blagoslove, onda pokažite poniznost i povisite svoj nivo strpljenja. Leksikoni opisuju riječ ‘Sabr’ [arapska riječ za strpljenje] kao podnošenje boli s dostojanstvom i bez stvaranja vike (galame), da ostanemo zadovoljni s voljom Božijom i da ostanemo zadovoljni s potpunim zadovoljstvom. Zadržati i održati svoju odanost i snagu vjere za Boga pod bilo kojim okolnostima, samo ostati povezan s Bogom i samo se oslanjati na Njega i ostati ustrajan na Njegovom učenju. Bog kaže da u stanju strpljenja čovjeku pristaje da bude učinjen primaocem Božjeg blagoslova. Bog nikada ne pušta da Njegovi iskreni ljudi propadnu. Kada se osoba oslanja isključivo i potpuno na Boga, Bog nagrađuje takvo strpljenje. Međutim, strpljenje ne znači da jednostavno sjedimo i ne radimo ništa. Zapravo, moraju biti ispunjene dužnosti prema namazu (salatu) a Salat označava propisane namaze, dove, okretanje Bogu i okretanje Njemu u poniznosti i traženje Njegove milosti. Osoba koja je slobodna od egoizma može ispuniti dužnost takvog ‘Salata’, onaj ko nema uobraženosti. Namaz (salat) osobe koja nema ovih atributa nije stvarni namaz (salat). Bog ne mari za takvu osobu.
Doista, Bog se brine za onu osobu koja ima veliku poniznost i ima elastičnu, trajnu vezu s Bogom. U sadašnje doba Bog se osobitno obratio Obećanom Mesiji a.s. i rekao da Mu se dopadaju njegovi ponizni načini. Ovi ponizni načini su otvorili mnoge velike puteve napretka. Ako neko želi da učestvuje u njima, ako neko želi okusiti plod strpljenja, i da njegove dove budu primljene, onda je neophodno okrenuti se Bogu s poniznošću i riješenošću. To je ono što će spasiti od šejtana, to je ono što će ojačati vjeru i također podariti Božiju blizinu.
Ne treba pretpostaviti da je lahko posvojiti poniznosti. Jako je mnogo egoizma, mnogo nemara i mnogo ovosvjetskih pohlepa i interesa koji ne daju da čovjek bude ponizan, kao što ajet kaže: ‘Ovo je zaista teško.‘ Poniznost je teška stvar i mnoge stvari zaustavljaju osobu da je postigne. Trebamo uvijek imati na umu da Bog želi da Njegovi robovi prikazuju strpljenje reda i obavljaju obožavanje takvog standarda u kojem čak ni trenutka ne misle ni o kome drugom osim Boga. Ipak je On Sam rekao da ovo nije lahko i nije moguće postići bez Njegove milosti. Zbog toga, čovjek se treba okrenuti Bogu i tražiti Njegovu milost a to će se dogoditi kad se čovjek okrene s poniznošću i s čvrstim vjerovanjem u tvrdnju: ‘i Njemu ćemo se vratiti.’
Blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. ne treba biti usvojen tek radi vlastite koristi. Umjesto toga, treba ga prigrliti iz vatrene ljubavi prema njemu; imajte vatrenu ljubav prema njemu da bukti u vašem srcu i slijedite njegov blagoslovljeni uzor. Ovo je stanje koje istinskog vjernika čini istinskim vjernikom i Bog kaže da onaj koji ga slijedi bude blagoslovljen sa ‘onda će vas Allah voljeti’ i također mu bude data pronicljivost u tvrdnju ‘i Njemu ćemo se vratiti.’ Kada molimo Boga vodeći računa o Njemu da ima moć i kontrolu nad svim i također vodimo računa o svojoj ličnoj beznačajnosti i želimo od Njega da primi naš ibadet i podari nam poniznost, onda također trebamo pokušati i ostati čvrsti na strpljenju i namazu (salatu). Mi također molimo Boga da nam oprosti ako naš namaz, naše nastojanje ili naša prividna poniznost imaju bilo kakav element neiskrenosti, da naša poniznost ne bude samo zavođenje samih sebe. Mi molimo da budemo uključeni među istinski ponizne ljude o kojima je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da ih je Bog zbog njihove poniznosti uzdigao do sedmog neba. Mi molimo Boga da nas osposobi da svoje živote živimo na način kako su Njegov voljeni Poslanik s.a.v.s. i njegov revni poklonik željeli od nas da živimo i da dođemo pod očekivanja koje je Obećani Mesija a.s. imao o svom Džematu.
Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Naš Džemat treba obratiti pažnju na pitanje kad je čovjek upleten u manji grijeh, bez obzira kako mali, to ga postepeno vodi do većih grijeha. Svaki način nedostataka (grešaka) bude u osobu umetnut na tako skrivan način da postaje teško osloboditi se od njih.
Čovjek, koji je skromno biće, postaje se osjećati pun pompe i postaje uobražen i ohol (nabusit). Osoba se ne može osloboditi takvih stvari ukoliko sebe ne smatra krajnje niskom na Allahovom putu. Zaista je Kabir rekao:
Dobro je što smo skromni (niski) i trebamo pozdraviti svakoga
Da smo visokog roda, kako bismo spoznali Boga!
To jest: ‘Hvala Allahu Uzvišenom da smo rođeni u poniznoj porodici. Da smo se rodili u bogatoj porodici, ne bismo spoznali Boga. Kada su ljudi ponosni na svoje velike pretke, Kabir je zahvalan za svoje skromno porijeklo. Čovjek uvijek treba smatrati sebe nižim i smatrati svoje biće beznačajnim. Kad svaka osoba, bez obzira koliko je velika njegova loza, razmisli o sebi, on će na jedan ili drugi način i pod uvjetom da posjeduje pronicljivost, sigurno sebe smatrati bezvrijednim i niskim u poređenju sa kosmosom. Čovjeku nikada ne može biti poklonjen ulazak u kraljevstvo Svemogućeg Boga ukoliko ne iskaže istu uljudnost prema staroj i bespomoćnoj ženi, kakvu bi iskazao ili trebao iskazati prema osobi iz aristokratskog odgoja i ukoliko se ne spasi svih vrsta ponosa, uobraženosti i oholosti.
S najmanjim odstupanjem dobar moral može se promijeniti u loš moral. Allah Uzvišeni je otvorio samo jedna vrata za dobro Svojih stvorenja, a to je molitva. Kada osoba ulazi na ova vrata plačući i jecajući, Plemeniti Gospodar ga prekriva čistoćom i obuhvata ga Svojom veličastvenošću do te mjere da ta osoba bježi kilometrima od beskorisnih stvari i prekršaja. Koji je razlog da čovjek, uprkos vjerovanju u Boga, ne izbjegava grijeh?
Činjenica je u tome da u čovjeku postoji element ateizma i on nema potpuno i savršeno vjerovanje i vjeru u Allaha Uzvišenog. Inače, ako je znao da postoji Bog koji će nadoknaditi i može ga uništiti u jednom trenutku, kako je mogao počiniti grijeh? Hadis objašnjava da nijedan lopov ne počini krađu u stanju da je istinski vjernik i ni jedan bludnik ne počini blud u stanju da je istinski vjernik. Osoba može biti oslobođena od zla samo kad su u njemu usađeni pronicljivost i svijest da se kazna Svemogućeg Boga spušta kao smrtonosna munja i uništava kao bjesna vatra. Onda Božija veličanstvenost bude usađena u srcima da sva zla djela budu izgubljena.
Prema tome, u duhovnoj svijesti/znanju je spas. Ljubav bude uvećana duhovnom sviješću i zato je od temeljne važnosti imati duhovnu svijest. Dva aspekta povećavaju ljubav: ljepota i naklonost. Kako može voljeti osoba koja ne zna ljepotu i blagodati Allaha Uzvišenog? Zato je Allah Uzvišeni rekao: ‘niti će oni ući u Džennet dok kamila ne prođe kroz igleno uho…’ (7:41) To jest, nevjernici neće ući Džennet dok kamila ne prođe kroz igleno uho. Komentatori ovo tumače u doslovnom smislu. Međutim, ja kažem da tragač za spasom treba poraziti (potuči) svoje nekontrolisano, zadrto (nepokorno) ‘ja’ kroz duhovne napore do tolike mjere da može proći kroz igleno uho. Sve dok je ‘ja’ nagojeno ovosvjetskim zadovoljstvima i sebičnim željama ne može proći kroz uzvišeni put Šerijata i ući u Džennet. Nanesite smrt nad ovosvjetskim zadovoljstvima i zaodjenite se sa strahom i strahopoštovanje prema Bogu, samo onda ćete biti u stanju proći kroz ovaj put i ovaj prolaz će biti izvor vašeg spasa na ahiretu vodeći vas u Džennet.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 5, str. 437 -. 439)
Da Allah dadne da, i kao Džemat i svaki Ahmadi musliman pojedinačno, stignemo do tog stepena poniznosti i skromnosti, gdje je naše strpljenje stvarno i naše obožavanje Boga je također stvarno i da stekne Njegovo prihvatanje. Da naše strpljenje i molitve donesu plod na Ahiretu, kao i na ovom svijetu na način da se svijet osvjedoči da smo mi Džemat koji je osnovao Obećani Mesija a.s.; Džemat koji moli Boga s poniznošću, ispunjava dužnosti obožavanja Boga i s poniznošću se drži svake Njegove naredbe. Da smo mi Džemat koji traži Božije zadovoljstvo i koji će strpljenjem i dovom dovesti do revolucije u ovom svijetu. On se ne okreće svijetu u vrijeme teškoća i nevolja, zapravo se okreće onom Bogu koji ima moć nad svime i Koji može uništiti neprijatelja uprkos svim njegovim pomagalima. Kad svijet ovo vidi, bit će primoran da kaže da su ovi zaista istinski vjernici u kojima se može vidjeti odraz Božiji, koji su stekli ljubav svog Gospodara. Ovo su ljudi koji svijetu mogu pokazati puteve da spoznaju Boga. Da Bog učini da svaki od nas postigne ovaj položaj, i kao što je Obećani Mesija a.s. rekao, da svaki od nas posvoji poniznost i uveća ljubav prema Bogu, tako da postignemo spas na ahiretu!
Treba učiti dove za Ahmadi muslimane u Pakistanu jer prolaze kroz težak period. Da Allah ojača njihovu vjeru i unaprijedi ih u njihovoj vezi s Bogom. Pakistanski Ahmadi trebaju posebno mnogo moliti Boga za svoju vjeru. Da Bog osposobi sve da steknu Božiju blizinu!