Pazite na svoje amanete i obećanja

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je na početku svoje hutbe petkom proučio slijedeći ajet iz Časnog Kur’ana:

Zaista, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je vrlo dobro ono što vam Allah savjetuje! Allah sve čuje i vidi duboko.’ (4:59)

Kao što je poznato većini džema’a, ovo je godina izbora širom Džemata. Izbori Amiira, predsjednika i drugih vršioca dužnosti se održavaju svake tri godine. U nekim mjestima su izbori već počeli. U većim džematima postoje Madžlisa e Intikhab koji bira vršioce dužnosti.  Iako je neophodno imati izbore kako bi  struktura Džemata uredno funkcionisala, također je vrlo važno izabrati pravu osobu da održava dužnosti službe. Ova stvar je zaista toliko značajna da Časni Kur’an skreće pažnju na to, govoreći detaljno koja vrsta ljudi treba biti izabrana za službu. On se također obraća vršiocima dužnosti  upozoravajući ih da samo posjedovanje službe nije dovoljno, dužnosti službe trebaju biti ispunjene, a kad ove dužnosti nisu ispunjene osoba navlači Božije nezadovoljstvo.

Prva odgovornost navedena u naprijed spomenutom ajetu je kako je posjedovanje službe povjerenje; zato birajte one koji su najbolji po vašem mišljenju. Uzmite u razmatranje jesu li oni vrijedni i sposobni da obavljaju tu dužnost ili ne. Što je veća odgovornost  zbog koje ste se okupili zajedno da svoje mišljenje dadnete Khalifi vremena, više se trebate i zamisliti nad tim i moliti za to. Glas ne treba dati na temelju svojih odnosa, prijateljstva ili klanskih prednosti. Bog neće samo držati odgovornim vršioce dužnosti nego da će birači biti odgovorni zašto nisu ispravno dali svoj glas. Ovaj ajet skreće pažnju ako neko nema dovoljno informacija o onima za koje treba glasati, onda treba moliti Boga da bude naklonjen da glasa za osobu koja je najbolja u Božjim očima. Zaista, Bog sve čuje, sve vidi i i čak je upoznat o onom što je u srcima, zato Njega niko ne može prevariti. Bog pomaže kad Džemat vjernika daje svoj glas nakon molbi upućenih na ovaj način da bi se izabrao vršioc dužnosti.

Tradicija je našeg Džemata da činimo dovu prije svakog zadatka, a prije izbora treba prethoditi molitva. Izborni postupci koji se provode s potpunom iskrenošću su blagoslovljeni od Boga. Davanje glasova treba biti  iznad nečije osobne naklonosti i veza. Dugogodišnji Ahmadi muslimani su upoznati s ovim i novo pridošli i mladi također trebaju znati da su izbori (u našem Džematu) proces preporuke; konačnu odluku donosi Halifa vremena. U određenim okolnostima usprkos tome što osoba primi većinu glasova služba bude data nekom drugom. Također treba biti jasno da Amir jedne zemlje ima ovlaštenje da  odobri neke lokalne službe i također ima pravo da izabere/postavi nekoga ko nije dobio većinu glasova. Međutim, Ameeri općenito trebaju poštovati ​​većinu glasova. Velika Britanija i europske zemlje, SAD, Kanada i Australija trebaju imati na umu da, iako pravila dopuštaju Amiru da postavi drugu osobu namjesto nekoga ko je primio većinu glasova, na ovogodišnjim izborima, ako žele napraviti bilo kakve promjene, oni se moraju obratiti  hazreti Halifatul Mesihu i dobiti odobrenje za tu osobu. Međutim, Pakistan i Indija mogu nastaviti s izborima na lokalnoj razini kako je propisano. Nacionalni upravni odbor (Amila) svake zemlje u svakom slučaju odobrava Halifa vremena.

Ajet kaže: “… dadnite povjerenje onima koji  imaju pravo na to (koji su vrijedni toga)…’, a to također vrijedi i za vršioca dužnosti. Ljudi budu imenovani, naspram onih izabranih, na određene položaje i određene zadatke. Naprimjer sekretar Rishta Nata (odjeljenja za brigu i davanje prijedloga za sklapanje braka) i druge poslove koji su dodijeljeni ljudima unutar odjeljenja. Kad postavljaju ljude na takve položaje Ameeri i presjednici džemata ne treba da slijede lične naklonosti i veze. Naprotiv oni trebaju temeljito procijeniti članove Džemata i imenovati osobu koja izgleda najbolja; inače će to biti davanje privilegije koju islam odbacuje. Međutim, ako netko na temelju zasluga imenuje rođaka ili prijatelja za neki zadatak, oni koji su skloni da prigovaraju, nepotrebno prigovaraju i trebaju prestati s time. Nije grijeh biti blizak s Amirom ili vršiocem dužnosti i osoba ne treba biti lišena služenja Džemata na temelju ovoga. Ova stvar je objašnjena zato što neki ljudi iznose takve prigovore.

Bog kaže u ovom ajetu:  ”... sudite s pravdom …”  Ako se prakticira naklonost i davanje privilegija onda nije provedena pravda i stvari gube blagoslove. Vršioci dužnosti trebaju donositi pravedne i poštene odluke u pogledu svakog člana Džemata. Ne smije biti da se, ako je neko nekome prijatelj  ili je iz te i te obitelji prema njemu postupa drugačije dok se za druge donose oprečne odluke. Takve stvari stvaraju tjeskobu u Džematu. Ako Halifa vremena traži izvještaj o nekoj stvari, treba podnijeti tačan izvještaj  jer je naređeno: ‘… sudite s pravdom …’, ako bude podnesen netačan izvještaj moguće je da na temelju njega Halifa vremena donese pogrešnu odluku i  na taj način bude [ne znajući] upleten u grijeh onih koji su dali netačan izvještaj. Svaki zadatak, svaka služba koja se traži od pojedinca treba biti obavljena s promišljenošću i iskrenošću. Imati službu nije veličina, u stvari, to je velika odgovornost koja se treba  ispunjavati s dovama. Bog kaže da je On ‘… taj Koji sve čuje, sve vidi…’ On sluša dove, pogotovo kad je dova učinjena  da se dođe do potrebnog standarda u pogledu Njegovih naredbi. Baš kao što Bog pažljivo gleda na one koji daju svoje glasove, On također gleda na vršioce dužnosti. Ako vršioci dužnosti ne provode pravdu, Bog kaže da će biti odgovorni. Veliki je razlog za zabrinutost za svakoga kome je povjereno da služi na jedan ili drugi način.

Ljudi žele službu.  Da znaju kako je to velika odgovornost i da njeno neispunjavanje  može navući Božije nezadovoljstvo, svaki vršilac dužnosti bi, više od drugih, dan i noć bio zauzet u istaghfaru (traženju oprosta od Boga). Svaki vršilac dužnosti treba voditi računa da  nakon što je izabran nije slobodan, zapravo je obavezan da služi se svojim sposobnostima i da nesluženje može navući Božije nezadovoljstvo. Svaki vršilac dužnosti treba ispuniti dug prema svakom članu Džemata kao i dug koji kolektivno pripada Džematu. Svaki vršilac dužnosti treba razmišljati o tome da njihov položaj ne bi utjecao negativno na Džemat ili da ne naškodi imenu Džemata. Treba održavati uzore primjerenog ispunjavanja vjerskih dužnosti kao i svjetovnih dužnosti.  Ne može se reći da je nešto lična stvar osobe, da nema veze s Džematom i da je zato osoba slobodna da radi ono što želi. Svaki vršilac dužnosti treba shvatiti da je njegova ličnost vezana sa interesima Džemata u svakoj stvari. Ovaj stav treba usađivati svaki vršilac dužnosti i trebaju biti izabrani ljudi koji se pridržavaju ovog gledišta. Drugim riječima, treba glasati  za one koji imaju visok standard Taqwa (bogobojaznosti). Ako tvrdimo da smo nakon prihvatanja Imama ovog doba uvećali svoj standard bogobojaznosti i da ispunjavamo svoje amanete više od drugih, onda odgovornosti koje dugujemo Džematu trebaju biti poduzete s dužnom pažnjom i marljivošću.Bog kaže u Časnom Kur’anu: ‘A koji paze na svoje amanete i svoje obaveze’ (23:9) Ovu naredbu treba svaki pojedinac imati u vidu unutar svog kruga. Amaneti se ne trebaju ispunjavati na površan način. Umjesto toga, osoba treba obavljati svoje zadatke na detaljan i pedantan način. Za službu trebaju biti izabrani oni ljudi koji su ozbiljni o radu i oni koji budu izabrani trebaju svoje zadatke obavljati sa svim svojim mogućnostima.Vršilac dužnosti je taj koji se više od drugih mora pridržavati riječi: “daju prednost vjeri nad svjetovnim stvarima’. Protiv je islamskog učenja željeti službu. Međutim, ako netko želi biti na usluzi ili ako je nekom povjereno da služi, onda treba zapamtiti da se to ne može ostvariti ukoliko ta osoba ne ispunjava svoj zavjet u njegovoj  cijelosti.

Obećani Mesija a.s. razjašnjava predmet ispunjavanja uvjeta zavjeta:

‘Allah Uzvišeni je rekao u ovom plemenitom ajetu: ‘I koji paze na svoje amanete i svoje obaveze’… oni koji ne samo posjeduju odliku svladavanja niskih želja Nafse Ammarah (‘ja’ koje navodi na zlo) i koji  su pobijedili nad svojim strastima. Nego zapravo nastoje koliko god je moguće da vode računa o  svakom aspektu svih amaneta i svih dužnosti prema Bogu i Njegovom stvaranju i nastoje da idu komlikovanim putevima bogobojaznosti. Oni ostanu na ovom putu koliko god imaju snage … Riječ ‘Ra’oon’ (obaveze) u ovom ajetu … koristi se u arapskom načinu izražavanja kad osoba slijedi komlikovane puteve u bilo kojoj stvari u skladu sa svojom snagom i željama da ispuni njegov svaki detalj i ne želi ispustiti  bilo koji aspekt. Prema tome, ovaj ajet znači da vjernici … idu profinjenim putevima bogobojaznosti  svim svojim sposobnostima koje imaju i ne žele ispustiti bilo koji aspekt koji se odnosi na amanete i dužnosti i oni su obzirni da svakome popuste. Oni ne izvlače radost u širem smatranju sebe istinoljubivim i iskrenim, nego se zapravo boje da ne bi privatno počinili bilo kakvo kršenje amaneta/povjerenja. Oni neprestano razmišljaju, koliko god mogu, o svim svojim stvarima da ne bi imali bilo kakav unutarnji nedostatak ili mahanu – to je bogobojaznost.

Ukratko, ovo su vjernici koji nisu bez kontrole u svojim stvarima, bilo da je to u odnosu prema Bogu ili  u vezi s ljudima. Zapravo, zbog straha da ne bi bili zaslužni krivnji u očima Allaha Uzvišenog, oni uveliko vode brigu o svojim amanetima i dužnostima. Oni uvijek pomno preispituju svoje amanete i obaveze, i redovito ispituju svoje unutarnje stanje do najmanjih detalja kroz bogobojaznost zbog straha da  njihovi amaneti i dužnosti ne bi skriveno imali neku mahanu. Oni amanet koji im je dao Uzvišeni Allah, naprimjer sve svoje sposobnosti, ruke, noge, život, imetak i časti itd, upošljavaju koliko najbolje mogu, obvezano s bogobojaznošću i sa velikom brigom u njihovo prikladno vrijeme. Oni su uvijek okupirani vrhunskom iskrenošću i koliko god je moguće nastoje i ispunjavaju obećanja koja su dali Uzvišenom Allahu u vrijeme prihvatanja vjere. Oni, isto tako, koliko god mogu primjenjuju s bogobojaznošću svaki amanet ljudi koje imaju ili stvari koje dolaze pod djelokrug amaneta. Ako postoji sukob, oni to riješe u pogledu bogobojaznošću, čak i ako je rješenje štetno za njih.’ [Prevedeno iz Tumačenja Kur’ana koje je dao Obećani Mesija a.s., tom III, str 366-367].

‘Duhovna ljepota čovjeka je da ide svim prefinjenijim putevima bogobojaznosti. Oni su privlačne odlike duhovne ljepote. Očito je da je: vođenje računa o amanetima Svemogućeg Boga i ispunjavanje svih dužnosti vjere i korištenje svih sposobnosti i dijelova tijela koji su očiti, kao što su oči i uši i ruke i noge i druge poput njih, i onih koje su prikrivene, kao što su um i druge sposobnosti i odlike, u njihovim prikladnim prilikama i suzdržavanje ovih da ne stupe u djelovanje u neprikladnim prilikama, i biti upozoren protiv neprimjetnih i podmuklih napada poroka i vođenje računa o pravima drugih ljudi –  način usavršavanja svoje duhovne ljepote. Svemogući Bog je u Časnom Kur’anu jasno istakao da je pravednost kao odjeća. Libas–ut–taqwa je izraz u Časnom Kur’anu. Ovo je pokazatelj da se duhovna ljepota i duhovni ukras postižu kroz ispravnost. Ispravnost znači da osoba mora voditi računa čak i o najsitnijim detaljima  Božijih amaneta i dužnosti i također o svim amanetima drugih ljudi, koliko god je moguće. To jest, osoba mora nastojati da ispuni, kako god ima sposobnosti, sve zahtjeve u njihovim najsitnijim detaljima. ‘[Brahin-e-Ahmadija, dio V; Ruhani Khaza’in, tom 21, str. 209-210; Suština islama, tom I. Str. 347-348]

Ukoliko standard bogobojaznosti nije visok dužnosti prema amanetima i dužnosti prema Bogu i čovječanstvu ne mogu biti ispunjene. Vršioci dužnosti se posebno smatraju povjerenicima oboga. Hazreti Halifatul Mesih je još jednom skrenuo pažnju članova Džemata da čine dove i izaberu one koji ispunjavaju svoje amanete. Za ovo svatko mora imati visok standard bogobojaznosti i svatko treba analizirati sebe i uvećati svoj nivo bogobojaznosti. Vršioci dužnosti su izabrani od strane članova Džemata iz redova članova. Ispod su navedene osobine koje pogotovu vršioci dužnosti i vjernici općenito trebaju imati:

Ispunjavanje dužnosti: Ako nivo ovoga bude visok unutar Džemata, on će također biti visok među vršiocima dužnosti. Prava se ne dodjeljuju kad dužnosti nisu ispunjene. Obećani Mesija nas je poučio da prava drugih trebaju biti ispunjena, čak i ako to znači da se u tom procesu mora podnijeti teškoća. Islam je miroljubiva religija i iako ona stavlja ogroman naglasak na mirotvorne puteve, postoji široko rasprostranjeno kršenje zavjeta i nered među muslimanima. To također ima utjecaj na nas Ahmadi muslimane. Zavjeti i obećanja koji trebaju biti ispunjeni i ostvareni nisu samo poslovni sporazumi. Zapravo je brak također sporazum ali ljudi obmanjuju jedni druge u porodičnim stvarima. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je jednom ranije spomenuo da ima nekih koji vrlo dobro obavljaju svoj džematski posao ali ne ispunjavaju svoje porodične dužnosti. Ovo je kršenje sporazuma i zaslužuje kaznu u Božijim očima. On kaže: ‘…zaista ćete o obećanju biti pitani…’(17:35). Bog je ukazao na znak pobožnih: ‘… i oni koji ispunjavaju svoje obećanje kad ga dadnu…’(2:178) Ako Ahmadi žele da izaberu pobožne vršioce dužnosti, oni također trebaju analizirati koliko ispunjavaju svoja vlastita obećanja.

Također je rečeno da vodimo računa o osjećanjima drugih  da bismo stvarili mirotvorno društvo. Rečeno je: ‘… Ne klevećite svoj narod, i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima…’ (49:12) Arapska riječ upotrijebljena u ovom ajetu za klevetu ima šira značenja. Ona također znači gurnuti u stranu, nalaziti greške u drugima ili reći nešto što je uvredljivo. Vidimo da ponekad vršioci dužnosti ne kontrolišu svoje emocije i povrijede osjećaje onih s kojima se ophode i ponekad svojih kolega. Događa se da se oni slabije vjere okrenu ne samo protiv vršioca dužnosti nego također postaju razočarani Džematom. Ako vršioci dužnosti ne vode brigu u ovom pogledu to dovodi do toga da osoba s kojom se ophode ima loša osjećanja o vršiocima dužnosti i o Džematu. Ovaj ajet također skreće pažnju da ljude ne nazivamo  imenima koja oni ne vole i da prema svima postupamo s poštovanjem. To je velika odlika koju vršioci dužnosti trebaju imati. Iako ovo treba biti obaveza svakog vjernika ali vršioci dužnosti trebaju osobito voditi računa.

Druga odlika vršioca dužnosti treba biti da sredstva Džemata troše s izuzetnom pažnjom. Ni pod kakvim okolnostima tu ne smije biti nepotrebnog trošenja. Iako odjeljenja s velikim troškovima, kao što su Ziafat, kuhinja, Jalsa Salana također imaju velike budžete no oni koji su na dužnosti ovih odjeljenja moraju biti vrlo pažljivi. Treba napraviti procjene tako da iznos troškova bude minimalan. Ovo je ispravan način ispunjavanja amaneta. Obećani Mesija a.s. nikada se nije brinuo o dolasku fondova ali se brinuo hoće li ljudi  trošiti ove fondove prikladno.

Druga odlika vršioca dužnosti treba biti da izbjegava  sve što je beskorisno i besmisleno. Doista, ovo je znak svakog  vjernika, ali oni kojima su povjerene dužnosti Džemata trebaju biti najbolji primjer ovoga. Bog kaže: ‘I oni koji odbacuju sve što je besmisleno.’ (23:04) Standard najboljeg među vjernicima treba biti vrlo visok u ovom pogledu. Oni se ne trebaju upuštati u neozbiljan govor i ne trebaju biti na skupovima gdje se drugima ruga i iskazuje nepoštovanje. Ponekad su vršioci dužnosti također skloni da se okupe i govore o drugima  na  podrugljiv način. To treba izbjegavati. Vršioci dužnosti  također ne  trebaju biti na skupu gdje se ne poštuju vjerske tradicije.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je vjernik onaj koji se udaljava od ispraznih i besmislenih veza a udaljavanje od ispraznih i besmislenih veza je povod povezivanja s Bogom. Dakle, osloboditi srce osobe  beskorisnih stvari je spajanje njegovog srca s Bogom.

Bog kaže da škrti ne postaje vjernik. Vršioci dužnosti trebaju izbjegavati rasipnost i biti umjereni u trošenju, ali ne trebaju škrtariti. Treba trošiti  gdje god postoji opravdan zahtjev. Ne smijete biti velikodušni prema nekima a škrti prema drugima.

Posebna odlika vršioca dužnosti je da treba biti u stanju da kontroliše svoju ljutnju. Rečeno: ‘…oni koji potiskuju ljutnju…’ (3:135). Ponekad se mora iskazati ljutnja radi popravljanja u stvarima Džemata ali vršioci dužnosti trebaju biti u stanju da potisnu ljutnju.  Neprihvatljivo je za vršioca dužnosti  da se ljuti na svaku sitnicu. Oni trebaju voditi računa da Kur’an kaže: ‘…govorite ljudima lijepe riječi…’ (2:84). Ako se ovo bude slijedilo ljudi će prestati iznositi prigovore protiv vršioca dužnosti.

Vršioci dužnosti trebaju lijepo postupati sa svojim suradnicima. Njihov stav ne treba biti kao stav svjetovnih nadređenih i podređenih. Ako neko pogriješi treba mu biti nježno objašnjeno i ne treba biti nikakvog saslušavanje nalik svjetovnim nadređenim. Doista, ako se netko ne pridržava stvari to se treba rješiti i ako je potrebno izvijestiti. Međutim, tu ne treba postojati atmosfera u kojoj se stvaraju podjele.

Vršioci dužnosti trebaju imati odliku da šire poštovanje prema gostima. Svako tko dođe u kancelariju treba biti dočekan s poštovanjem i da mu bude ponuđeno da sjedne; ovo je vrlo važna stvar. Trebate ustati da ih pozdravite. Ovu uljudnost trebaju slijediti izabrani vršioci dužnosti kao i redovni radnici Džemata. Ovo povećava a ne smanjuje poštovanje.

Poniznost je odlika koju svaki Ahmadi treba usaditi, pogotovo vršioci dužnosti. Rečeno je:  ‘I ne hodaj zemljom otresito (nadmeno)…’ (17:38) Bog ne voli oholost kod običnih ljudi. Kao takvu, Bog ne  voli čak ni trenutnu oholost kod onih koji nude svoju službu radi Njega. Ovu odliku trebaju poprimiti svi naši vršioci dužnosti do najveće mjere.

Drugi važan aspekt, pogotovo za one kojima su povjereni poslovi vezane za donošenje odluka i poslovi pomirenja, kao što je Islahi odbor ili Qadha odbor (kadija), je da trebaju voditi računa o Božjoj naredbi: ‘…Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti…” (5 : 9) Svaka odluka se treba temeljiti na poštenju i pravdi. Ponekad do hazreti Halifatul Mesiha dođu odluke koje nisu temeljito sagledane i kao rezultat ljudi o kojima su te odluke donosene postaju zabrinuti. Ako su odluke utemeljene na jasnim naredbama Šerijata onda to treba biti jasno navedeno. Kadije trebaju pogotovu voditi računa o ovome.

Gdje god ima ljudi u nuždi i siromašnih, Džemat treba paziti na njih. Zadaća je svakog odgovarajućeg  Amiira i vršioca dužnosti da se brinu o njima u granicama raspoloživih sredstava. U ovom pogledu nije  neophodno da treba biti  poduzet postupak nakon podnošenja zahtjeva. Zapravo, treba redovito procjenjivati situaciju.

Velika odgovornost koja pada na svakog Amiira, svakog predsjednika i svakog vršioca dužnosti je: ‘…naređujte dobra djela i zaustavljajte od zla…’ (3:111). To treba imati na umu cijelo vrijeme. Naravno, moguće je pridržavati se ovoga samo kad osoba stalno sebe analizira i učini svoje riječi i djela  jednakim, kad usađuje ljubav i  strah od Boga i traži načine bogobojaznosti na koje je Bog skrenuo našu pažnju. Obećani Mesija a.s. je jednom rekao u ovom pogledu da bogobojaznost ne čini izbjegavanje nekoliko grijeha i posvajanja nekoliko vrlina. Zapravo bogobojaznost znači izbjegavanje svakog malog grijeha i posvajanje svake vrste vrlina.

U zaključku je hazreti Halifatul Mesih rekao: ‘Ovo su standardi koje trebamo posvojiti da postanemo oni koji naređuju ono što je dobro a zabranjuju ono što je zlo i za ispunjavanje svojih obećanja. Da Allah Uzvišeni osposobi članove Džemata kao i vršioce dužnosti, one koji su izabrani i one koji će tek  biti izabrani, i mene da ispunimo svoje amanete i dužnosti. ‘