Blagoslovljena finansijska žrvta i nova godina waqf-e-džadid programa

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je danas na početku svoje hutbe proučio slijedeći ajet iz Časnog Kur’ana: ‘Oni koji troše svoj imetak na Allahovom putu i onda ono što su potrošili ne slijede prigovaranjem ili povredom, za njih je nagrada kod njihovog Gospodara i oni neće tugovati niti se žalostiti.’

Niko drugi nema shvatanje i pronicljivost u ovaj ajet kao što imaju oni koji prihvate Obećanog Mesiju a.s. Oni nesebično čine finansijske žrtve i imaju želju da troše na ovom putu i ako to ne mogu činiti koliko žele budu zabrinuti. Ovo je istina i za nove i  za dugogodišnje Ahmadi muslimane.

Baš juče je hazreti Halifatul Mesih vidio novu Ahmadi porodicu koji imaju dobru, odraslu djecu koja je već veoma predana Džematu. Ova porodica je dala bai’at samo prije nekoliko mjeseci i zbog trenutne ekonomske situacije otac nema posla. Teško im je da zadovolje svoje osnovne životne potrebe i pozajmili su novac od porodice da bi prošli kroz ova teška vremena. Žena ove porodice bila je vrlo uznemirena što zbog njihove situacije nisu mogli platiti članarinu (mjesečni doprinos) kako su željeli. Hazreti Halifatul Mesih ih je uvjerio da je pod ovim uvjetima dovoljno šta god oni plate ali je gospođa nastavljala govoriti da ne želi biti iza drugih Ahmadi u svojim članarinama. Takva velikodušna promjena bude stvorena u onima koji prihvate Obećanog Mesiju a.s.. Nema nikakvog pitanja da bi oni ikada osjećali samozadovoljstvo zbog svojih doprinosa; njihova je briga da li je njihov standard žrtvovanja dovoljno visok ili ne. Ponekad neki ljudi budu kažnjeni od strane uprave Džemata i ponekad kazneni proces odredi da se od njih ne prima članarina. Zbog ovog neki ljudi budu izuzetno zabrinuti i oni pišu (Huzuru) u vrlo uznemirenim, izvinjavajućim i priznavajućim naporima da se reformišu i poprave samo da njihovo plaćanje članarine ne bude stavljeno pod zabranu. Oni kažu da će prihvatiti bilo kakvu drugu formu kazne ali da ne mogu napustiti plaćanje svoje članarine. Takav je iznenađujući Džemat Obećanog Mesije a.s. koji nalazi neobično zadovoljstvo i mir u finansijskoj žrtvi.

Često se može čuti da naši klevetnici kažu u svojim govorima kako se Kadiani ili Mirzai ili kako god nas već nazivaju, žrtvuju za svoje ciljeve a kako njihov narod ne posvećuje pažnju. Takvi izrazi hodža ili njihovih organizacija nisu ograničeni na indijski poluotok nego se također mogu vidjeti i u Africi. Kad ovi ljudi troše novac oni žele reklamirati koliko su potrošili za dobre puteve i njihovi odbori često imaju sukobe  zato što ljudi prigovaraju da njihov novac nije potrošen ispravno. Allahova je milost prema Džematu da se način na koji je naš novac blagoslovljen ne može vidjeti kod drugih. Na nedavnom otvaranju medrese Džamija u Njemačkoj jedan pakistanski novinski izvještač pitao je hazreti Halifatul Mesiha da li smo tražili pomoć države za posao koji je urađen. On mu je odgovorio da su s Božijom milošću, svi naši zadaci  zadovoljeni s doprinosima članarina i da medresa nije izuzetak. Da je vladino odjeljenje izgradilo ovu zgradu to bi koštalo mnogo novaca. Novac Džemata je blagoslovljen i mnogo posla bude urađeno s malo novca. Iako članovi Džemata ne pokazuju ni samodopadanje nad svojim novčanim žrtvovanjem niti postavljaju bilo kakva pitanja, no uprava treba biti krajnje pažljiva i trošiti ova sredstva izuzetno oprezno. Naš napredak je s dovama i blagoslovima Obećanog Mesije a.s. i inšaAllah ostat će. Međutim, mi trebamo biti pažljivi i voditi računa o brizi Obećanog Mesije a.s. gdje se on nije brinuo o tome da će novac doći; zapravo je njegova briga bila da srca onih koji budu trošili fondove Džemata ne budu upleteni u svjetske stvari. Božijom milošću mi imamo u radu sistem u pogledu pregleda i kontrole troškova – s čekovima i obračunom. Pa ipak oni koji troše fondove Džemata trebaju biti pažljivi i tražiti pomoć od Allaha učenjem istigfara.

Kad Džemat raste tako se uvećava broj naših klevetnika i oni nastoje da stvore nered  u Džematu uz pomoć licemjera. S Božijom milošću mi ćemo biti svjedoci Njegove pomoći i potpore sve dok nastavimo jačati svoju vezu s Njim. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da se nikada ne brine o tome kako će neki projekat biti završen. Iznenađujuće je kako Allah to stavlja u srca Ahmadi muslimana da se žrtvuju i nadmašuju jedan drugog. Ima onih koji daju odričući se neophodnih životnih potreba i ovo je znak zajednica Božijih poslanika. Oni su uvijek spremni za bilo koju vrstu žrtve i oni  smatraju naklonošću zajednice i Boga da su prihvatili njihovo novčano davanje, baš kao što je spomenuto ranije o onima koji budu kažnjeni od strane uprave Džemata. Novi Ahmadi muslimani koji su shvatili značenje ove žrtve nastoje i istupaju naprijed u novčanom žrtvovanju. Nekada budu postavljeni novčani ciljevi u projektima i utjecajni članovi Džemata sami od sebe nadoknađuju bilo koji manjak; njihov unutrašnji glas ih nadahnjuje da to čine. Oni mogu čuti Božiji proglas: ‘…i oni neće imati straha niti će se žalostiti.’ Njihova briga je o Ahiretu i njihova djela su radosne vijesti o Džennetu. Međutim, Allah ne spominje samo nagradu poslije smrti; On ništa ne čuva u dugu ni na ovom svijetu.

Preneseno je u Kudsi hadisima da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je Uzvišeni Allah rekao: ‘O sine Ademov! Troši. Ja ću trošiti na tebe.’

Zatim je hazreti Halifatul Mesih prenio neke događaje da pokaže izuzetnu naklonost da Bog inspiriše Ahmadi srca da troše na Njegovom putu i kako im On daje da uvećaju svoju vjeru.

Misionar sahib iz Nigera prenio je da je ove godine na đelsi spomenuto da je hazreti Halifatul Mesih rekao kako u Africi ima prostora za popravak u članarinama. Kad je ova poruka prenesena ljudima u Birni Konni oni su odmah uvećali svoje davanje. Kad su novi učesnici potaknuti da se pridruže to je imalo pozitivan efekat. Ovo su zemljoradnici i radije nego da daju gotovinu oni daju žito. Prethodne godine džemat u Berni Konni je dao 16 vreća kao članarinu ali su ove godine to povećali na 52 vreće. Oni koji plaćaju članarinu u gotovini platili su dvostruk iznos u odnosu na prethodnu godinu.

Amir sahib Nigera prenosi kako su se vraćali poslije skupljanja vreća žita iz nekog sela kad su prošli kroz jedno Ahmadi selo i vidjeli Khudam (omladince Džemata) da čekaju, koji su ih zaustavili. Bilo je oko 10 sati noću. Ovi omladinci su im rekli da su čekali cijelo veče zato što im je predsjednica ženske Leđna organizacije tako naložila. Članice ženske organizacije skupile su članarinu radeći same za sebe i sakupile su svoje žito da daju kao članarinu.

Misionar sahib iz Benina prenosi da je predsjednik jednog sela bio idolopoklonik i da je samo prije godinu postao Ahmadi musliman. On je imao 450 CFA franaka u kući koje je dao kao članarinu bez pomisli o tome odakle će doći naredni obrok. On vozi motor s nosiljkom i poslije plaćanja članarine nije imao novca čak ni za benzin za svoj motor, tako da je svoju nosiljku napunio zadužujući se. Međutim, on je narednog dana došao sa 1000 CFS franaka za članarinu i rekao kako je iznenađujuća Božija milost da je imao toliko putnika tog dana da je donio kući 2000 CFA franaka.

Amir sahib Burkine Faso prenosi kako je jedan Ahmadi iz Bobo oblasti imao teškoća i tri mjeseca nije platio članarinu. Za to vrijeme mu je kuća bila pokradena i njegov mladi sin se jako razbolio. Jedne noći je u snu vidio kako mu hazreti Halifatul Mesih kaže da nije platio članarinu toliko mjeseci na što je on odgovorio da će to, ako Bog da uraditi za dvadeset dana. Kad je platio članarinu njegov sin se istog dana osjećao bolje i također je našao posao. Ovaj Ahmadi musliman je rekao da je sve ovo zbog žrtve koju je učinio.

Misionar sahib iz Burkina Faso prenosi kako je predsjednik jednog sela koji je zemljoradnik rekao da prije nego što je primio Ahmadijat njegova žetva nije bila tolika kao što je sada. On ovo pripisuje davanju članarine i kaže da je blagoslov članarine da je prethodno davao jednu punu vreću a ove godine je dao sedam vreća.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da hodže tvrde da mi plaćamo ljudima u Africi da se pridruže našem Džematu ali su ovo zapravo činjenice.

Amir sahib Malija prenosi kako je naš mu’alim ispričao kako u jednom džematu muškarci i žene uzgajaju odvojeno ljetinu da daju kao članarinu. Kad je članarina bila skupljena poslije žetve 2011. broj vreća muškaraca je bio za jednu i po vreću veći od broja koje su imale žene. Kad su ove vreće bile natovarene da se odvezu, žene su tražile da sačekaju. Otišle su i sakupile još dvije vreće i dale ih kao članarinu.

Amir sahib Malija također prenosi da je jedan novi Ahmadi koji je dao bai’at prije šest mjeseci dao 10.000 CFA franaka za članarinu.  Prije bai’ata zdravlje njihove porodice nije bilo dobro i to ih je mnogo koštalo. On je kasnije rekao da je od vremena davanja bai’ata i redovnog plaćanja članarine njihovo zdravlje mnogo bolje i da su se troškovi za lijekove uveliko smanjili.

Amir sahib Ugande prenosi da je jedan imućan Ahmadi vrlo revan u davanju. On je platio za dvije džamije da budu izgrađene u oblastima novih Ahmadi kao i za školu. Na ovaj način on je doprinio 50 miliona šilinga i kaže otkad je počeo davati nema pojma kako Allah obezbjeđuje za njega!

Amir sahib Gambije prenosi da je jedan Ahmadi platio svoj vakf-e-džedid doprinos ali je poslije nekog vremena ponovo platio veću sumu. Kad su ga podsjetili da je već platio doprinos on je vrlo zadovoljno rekao da nije važno koliko je platio za nešto što je uveo Halifa vremena to ne može biti dovoljno.

Misionar sahib iz Leo oblasti Burkina Faso prenosi kako je jedan stariji čovjek došao u misionarsku kuću i rekao da redovno sluša radio Ahmadija i misli da ona obavlja veliku službu. Rekao je da želi platiti mali iznos za ovu radio stanicu u znak zahvalnosti za službu koju obavlja i dao 100.000 CFA franaka. Nije lahko za zemljoradnike da dadnu ovu vrstu iznosa. Ovaj stariji čovjek nije Ahmadi ali je rekao da je dao ovaj novac zbog prenošenja poruke islama koje ova radio stanica obavlja. Kad mu je objašnjen sistem članarine i kad mu je dat račun kao potvrda o uplati on je primijetio da se istinitost Ahmadijata smjestila u njegovom srcu. Rekao je da je dao mnogo na Božijem putu ali da nigdje drugo nije vidio tako jasan sistem članarine.

Lokalni mu’alim iz Benina prenosi da su jednom Ahmadi, zbog nekog sukoba, porodica njegove žene odveli njegovu ženu u drugom stanju. Ona je rodila sina dok je bila kod svoje porodice. Njen muž je nekoliko godina nastojao da dobije starateljstvo za sina ali bez uspjeha. On je prije pet godina primio Ahmadijat ali nikome nije spominjao svoju situaciju. Ove godine, kad je izgubio slučaj o starateljstvu sve je ispričao mua’lim sahibu i tražio dove. Ovo je bilo u vrijeme kad se skupljala vakf-e-džedid članarina. Mua’lim sahib mu je rekao da je naše vjerovanje da problemi budu riješeni trošenjem na Božijem putu. Također ga je podsjetio da je Ahmadi musliman i da treba platiti ovu članarinu a da Bog uklanja teškoće. On je platio 2000 CFA franaka za članarinu. Mua’lim sahib prenosi da je prije tri dana nazvao i rekao da je vidio blagoslov članarine. Njegov punac je lično došao da mu vrati sina i čak nije ni pitao ni za kakvu naknadu iako se on prethodno slagao da čak plati sve troškove ali oni nisu bili spremni da mu daju dijete.

Jedan Ahmadi iz Tanzanije piše da je plaćao nominalan iznos članarine. Nakon što mu je misionar savjetovao on je počeo plaćati ispravno. Iskusio je Božiju milost. On sada plaća redovno i nastavlja da to uvećava.  On kaže da ranije nije imao nikakvog imanja a da sada ima fabriku ulja i da je također izgradio sebi kuću i da se finansira da završi doktorat. On je sada također muusi.

Božijom milošću jedan Ahmadi iz Kalkute u Indiji uvijek obeća i dadne za članarinu više nego što može priuštiti. Njegov doprinos za članarinu sada je 201.000 rupija. Njegovo čvrsto vjerovanje je ako teži da plati članarinu više nego što može priuštiti s punim povjerenjem u Boga da će biti blagoslovljeno. Pred kraj vakf-e-džadid godine on je napisao ček za svoj doprinos i tražio dove jer nije imao fondova. Međutim, na vrijeme je primio prihod da ovo plati.

Jedan Ahmadi iz Kerale u Indiji, koji je muusi, ima odvojene kutije za svaku članarinu. U prisustvu inspektora za članarinu otvorio je jednu od kutija i primjećujući da nema dovoljno novca tražio od svoje žene da plati razliku. Povrh toga platio još  165.000 rupija kao višak. Božijom milošću je tako njegov doprinos za vakf-e-džedid iznosio 780.000 rupija.

Jedan Ahmadi koji ima 25 godina iz Andhra Pradesh u Indiji je na čelu finansijskog davanja. On je za 2011. obećao platiti 66.000 rupija ali pošto mu je prihod bio niži on nije mogao ispuniti ovo obećanje i zbog ovoga se osjećao postiđen. Predloženo mu je da piše Centru, izvine se i traži da povuku njegovo obećanje od 77.000 rupija. U maju te godine on je platio sav novac koji je obećao kao i dodatnu sumu od 24.000 rupija.

Inspektor iz Indije prenosi kako je otišao u Tamul Nadu oblast sa nazim sahibom u vezi obećanja za vakf-e-džedid. Jedan Ahmadi je za 2011. obećao 160.000 rupija koje je platio podnoseći brige i veliku teškoću, i tek je uspio napraviti uplatu pred kraj godine. Ove godine on je sa zadovoljstvom i dobrovoljno obećao 550.000 rupija. Inspektor sahib se bojao o njegovoj sposobnosti da ovo plati. Oni su  jeli u njegovoj kući i nakon što su se sreli s njim inspektor i nazim sahib su otišli do druge kuće. Nešto oko pola sata kasnije otišli su do džamije gdje su vidjeli jednog čovjeka da čeka na njih. On im je uručio plastičnu kesu i rekao da im je donio slatko. Inspektor sahib je rekao da je nazim sahib šećeraš i neće jesti slatko ali da on hoće. Ovaj čovjek je tražio od nazim sahiba da pogleda u kesu i da čini dove, i onda predao kesu. Kad je nazim sahib otvorio kesu bio je kao zaprepašćen i nije mogao ništa reći. On je kesu predao inspektor sahibu koji je pogledao unutra i vidio da je tu novac u iznosu od 550.000 rupija. Iz njegovih očiju su potekle suze usred dove. Nije mogao vjerovati kako je Allah ovo omogućio.

Sadr sahib Bromptona, Kanada, prenosi kako je jedan Ahmadi koji je došao iz SAD  tražio azil ali je njegov slučaj postao vrlo komplikovan. On je uštedio 5.000 $ da svoju majku pošalje u Njemačku. Kad su ga kontaktirali radi članarine on je ne samo platio ušteđevinu od 5.000$ nego i dodatni iznos. Božija milost se spustila na njega i ne samo da je njegov slučaj za azil prošao bez ikakvog daljeg zapleta nego je i njegova majka bila u stanju da ode za Njemaču poslije jedne sedmice.

Amir sahib Norveške piše kako je jedanput pažnja Džemata bila skrenuta na izgradnju džamije. Kratko poslije toga je u misionarsku kuću došao jedan stariji čovjek iako je bilo izuzetno hladno i padao je snijeg, i rekao da ima 70.000 kruna koje želi dati za izgradnju džamije.

Tako neki ljudi daju bacajući oprez u vjetar jer znaju da davanje s čistom namjerom stiče primanje kod Boga i On to nagrađuje.

Kao što je tradicija, danas je u hutbi petkom data je najava nove vakf-e-džedid godine. Božijom milošću u ovoj 55-toj godini doprinosi za ovaj program iznose 5,010.000.00 funti i tu je porast od 317.000.00 funti u odnosu na prošlu godinu. Kao i uvijek Pakistan je zadržao prvo mjesto; izvan njegovih granica tu je radosna vijest za džemat VB jer je druga poslije Pakistana ili prva među zemljama izvan Pakistana; iza njih slijedi SAD, Njemačka, Kanada, Indija, Australija, Indonezija, Belgija, jedna zemlja sa srednjeg istoka i Švicarska. U terminima vrijednosti novca slijedeće zemlje imaju značajan porast u svom doprinosu: Australija, Indija i Indonezija. Francuska, Norveška i Turska također su napravile napredak. Istaknute zemlje u najvišem doprinosu po glavi su: SAD (88.00 funti), Švicarska (55.00 funti), VB (40.00 funti), Belgija (39.00 funti) i Kanada (32.00 funte). Broj učesnika je također porastao ove godine. Afričke zemlje  su posvetile posebnu pažnju ovome. Ukupan broj učesnika je 1,013.112 što je porast od 323.000. Glavna stvar je porast broja učesnika tako da je tu jačanje vjere za svakoga. Među zemljama koje su na čelu s najvećim brojem učesnika su: Nigerija, Gana i Siera Leone. Izvan Afrike su također VB i Njemačka imale dobar porast u broju učesnika i tu je također neki pomak u Kebabiru. Gana je prva među doprinosima afričkih zemalja i da Allah dadne da zadrže taj položaj. Iza nje slijede Nigerija, Mauricius, Burkina Faso i Obala slonovače. Prva tri džemata u Pakistanu su: Lahore, Rabva i Karači. U VB na prvom mjestu su ogranci: Rayenes Park, Birmingham West, Worcester Park, New Malden, West Croydon, Birmingham Central, Baitul Futuh, Gillingham, Earsfield i Wimbledon. Oblasti u VB koje su na prvom mjestu su: Midlands, Jug, London, Middlesex i Sjevero-istok. U SAD LA Inland Empire je na prvom mjestu iza kojeg slijede: Silicon Valley, Detroit, Seattle i Chicago zapad. U pogledu doprinosa djece (Atfal), kanadski džemati imaju ove položaje: Calgary, Peae village jug, Edmonton, Durham i Surrey istok. U Indiji su prve ove oblasti: Kerala, Tamil Nadu, Jammu Kasmir, Andhra Pradesh, zapadni Bengal, Karnataka, Orissa, Pundžab, Utter Pradesh i Maharashtra.

Da Allah uveliko blagoslovi svaku osobu koja se je žrtvovala! Zatim je hazreti Halifatul Mesih pročitao odgovarajući isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Također je dao apel za dove. Situacija Ahmadi muslimana u Libiji je ovih dana vrlo kritična. U ovoj zemlji nema odgovarajuće vlade. Svaka oblast je pod utjecajem određenih organizacija ili plemenskih ljudi. Policija je uhapsila našu Ahmadi braću na nagovor vjerskih vođa i organizacija, i na nekim mjestima kažu da su mučeni. Ahmadi su tamo u velikom uznemirenju, pogotovu oni koji nisu rođeni Libijci. Da Allah omogući njihovo oslobađanje i olakšanje!