U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Nemilosrdno mučenje i ubistvo pedagoga Abdul Kuduusa u Rabvi

Kratki sadržaj

U svojoj hutbi danas Huzur Akdas dao je izlaganje o nemilosrdnom mučenju koje je dovelo do ubistva Abdul Kuduusa šehida iz Rabve, Pakistan. Huzur je počeo učenjem slijedećih ajeta Kur’ana:

Ne smatrajte mrtvima one koji su ubijeni na Allahovom putu. Ne, živi su, (i) za njih je osigurana opskrba kod Gospodara njihovoga, radosni zbog onog što im je Allah dao od Svoje blagodati; i radujući se zbog onih iza njih koji im se još nisu pridružili, što nad njima neće biti straha, i što neće tugovati. Oni se raduju Allahovom dobročinstvu i blagodati, i Allah neće uništiti nagradu vjernika. A oni koji su odgovorili na Allahov i Poslanikov poziv nakon zadobijenih rana, oni od njih koji čine dobro i koji su bogobojazni, imat će veliku nagradu; oni kojima su ljudi rekli: ”Narod se okupio protiv vas, zato ih se bojte,” ali je ovo samo povećalo njihovo vjerovanje, i oni su rekli: ”Za nas je dovoljan Allah, a kako je On dobar staratelj.”(Sura Ali Imran, 3:170-174)

Huzur Akdas je rekao da pod uticajem hodža vlada u Pakistanu kao i u nekim drugim zemljama misli da donošenjem zakona protiv Ahmadi muslimana, lišavajući ih njihovih građanskih prava i čineći ih metom ekstremizma i dajući slobodu za njihovo ubijanje, mogu izbrisati Ahmadijat.  Ovo je njihova greška. Ahmadijat je nakalemljen Božijom rukom i nikakva ga sila ne može uništiti. Obećani Mesija a.s. je imao objavu: ‘Božije vijesti, o Moj Ahmade, ti si Moja svrha i sa Mnom. Ja sam zasadio ovo drvo tvoje časti Svojom vlastitom rukom.’ (Tazkirah, str. 301) Huzur Akdas je rekao da su se uvijek činili ljudski napori protiv našeg Džemata i natavit će biti činjeni ali Džemat neće biti uništen njima. U vrijeme ove objave samo je nekoliko ljudi bilo s Obećanim Mesijom a.s. Danas je naš Džemat raširen u 200 zemalja svijeta i sastoji se od iznenađujuće iskrenih ljudi. Uprkos naporima naših neprijatelja iz ranih dana pa do sada da nas ozlijede mi smo napredovali. Samo ovo bi trebalo biti dovoljan dokaz istinitosti našeg Džemata. Obećani Mesija a.s. je rekao da su neki ljudi proglasili kako ih je Bog obavjestio ili im otkrio da je ‘Mirza sahib’ lažan, neki ljudi drugih religija također su iznijeli takve tvrdnje. Međutim, Obećani Mesija a.s. je rekao da također ima veliki broj ljudi koji svjedoče da im je Bog otkrio da je tvrdnja ove osobe isitnita. Huzur Akdas je rekao da su čak i danas stotine ljudi upućeni od Boga kroz snove itd. da prime Ahmadijat. Obećani Mesija a.s. je rekao da Bog ne upućuje ljude na drugačije načine i da je jedna mjera da se procijeni istina da vidimo šta nam kažu Božiji postupci. Huzur Akdas je rekao kad se ovo uzme u obzir, napredak i rast Džemata pokazuju da je praktično Božije svjedočenje uz naš Džemat. Danas je naše ujedinjenje na ruci Halife veliko praktično svjedočenje. Ljudi izvana priznaju (naše) nesebično žrtvovanje života, imetka i vremena; zar ovo za njih ne čini praktično svjedočenje? Allah je ojačao naša srca kao jedno uprkos okrutnosti koje podnosimo i čuva nas naklonjenim. Svaki Ahmadi musliman koji daje život za Ahmadijat, za Kelime-i-šahadet, za revnu ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. i samo radi toga da postane Božiji rob, potvrđuje i proglašava da njihovi planovi neće zaustaviti napredak našeg Džemata. Ubistva su u našem Džematu započela s ubistvom Abdur Rahmana šehida i Sahibzade Abdul Latifa šehida. Obećani Mesija a.s. je rekao o smrti Sahibzade Abdul Latifa šehida: ‘Rahmetli šehid je mom Džematu dao uzor svojom smrću a činjnica je da je moj Džemat trebao jedan veličanstven uzor.’ Također je dodao: ‘Hiljade i hiljade hvala Uzvšenom Allahu; ima onih koji su iskrenim srcem prihvatili ovaj put i poprimili ovaj put iskrenog srca i spremni su da podnesu svaku bol na ovom putu. Međutim, mogućnosti ovog Džemata, vrsta uzora koju je pokazao ovaj neustrašivi čovjek, još su neviđeni. Da Allah pouči takvoj vjeri svakog pojedinca i pokloni takvu čvrstinu kojoj je ovaj šehid pokazao uzor.’ Huzur Akdas je rekao da je Allah poslušao dove na kraju ovog navoda Obećanog Mesije a.s. i poklonio čvrstinu mnogima i oni su dali svoje živote za ovaj put. Iznad drugih, pakistanski Ahmadi muslimani su dali svoje živote ali svaki šehid ima svoj vlastiti način, bilo je šehida u Indoneziji i u Indiji i drugim zemljama, ali neki su postali ugledni. Tokom bune 1974. godine ubijeno je trideset do tridest pet Ahmadi muslimana, neki od njih su bili mučeni. Otac je bio mučen pred sinom i sin je mučen pred ocem da bi ih odvratili od Ahmadijata dok je policija stajala pored i gledala. U Indoneziji Ahmadi muslimani su javno mučeni i u prisustvu policije. Ali oni su sačuvali svoju vjeru dok su ležali i svaki djelić njihovog tijelo bio izložen mučenju. Bilo da je to zakon Pakistana ili zakon Indonezije, on može oduzeti život ali ne može oduzeti vjeru. Sada se Malezija također pridružila ovim dvjema zemljama i izgleda da je neko ozakonjenje protiv nas. Oni također mogu pokušati, ali trebaju voditi računa kad Božija moć stupi na snagu bit će teško suočiti se s tim. Nikakav hodža i nikakav zakon neće biti u stanju da ih spasi. Umjesto toga će svaki hodža koji je nanio poniženje osobi koja je bila Milost za sve svjetove s.a.v.s. bit će optužen u kaznenom pritvoru i Ahmadi vjera će biti krasna. Ahmadi nisu zabrinuti, oni znaju da će konačna pobjeda biti njihova; cilj njihovih žrtava će steći Božije zadovoljstvo. Proganjanje protiv Ahmadi muslimana najviše se dešava u Pakistanu. Tamo radnici vlade nastavljaju upotrebljavati ekstremne mjere i brutalnosti. Prije nekoliko dana, dužnosnik policijske stanice u Rabvi i njegov pomćnik zatvorili su jednog izuzetno iskrenog Ahmadi muslimana na mjesec dana bez iznošenja ikakve optužbe protiv njega. Onda su ga odveli na drugo mjesto gdje su ga izvrgli ekstremnom mučenju osam do deset dana. Ovo je dovelo do toga da ovaj iskreni Ahmadi po imenu Abdul Kudus izgubi život Inna lillahi va inna illejhi radži’uun i stekne pložaj šehida. Detalji ovog događaja su da je neki stanovnik Nusratabada, Rabva, bio ubijen u oktobru. Na nagovor njegovog sina policija je uhapsila razne ljude u raznim prilikama pod sumnjom da su počinili ovo ubistvo ali su oni bili oslobođeni bez kazne. Onda je sin umrlog tražio da pedagog Abdul Kuduus bude doveden u policijsku stanicu radi ispitivanja. Kudus sahib je bio lokalni predsjednik Džemata. Bez ikakvog razloga je ovaj prigovarač izabrao ime Abdul Kuduusa sahiba u zahtjevu oblasnom policijskom službeniku i on je bio uhašen 10. februara. Međutim, njegovo hapšenje nije bilo formalno zavedeno. Kad je kontaktirana policija rekli su da znaju da je Abdul Kuduus nevin i da će ga uskoro osloboditi ali da ga moraju tamo zadržati iz jednog ili drugog razloga. 17. marta je policija premjestila Kudus sahiba na drugo mjesto. Deset dana nakon što su ga odveli, vratili su ga natrag i tražili od njegovih prijatelja da dođu i uzmu ga. Od njegovog prijatelja je traženo da potpiše prazan papir potvrđujući da on vodi Kududs sahiba natrag. Kudus sahib nije bio dobro tako da ga je ovaj prijatelj odmah odveo u bolnicu.  Tada se pokazalo da je nakon što je odveden na drugo mjesto bio izvrgnut ekstremnom mučenju. Ovo je štetno utjecalo na njegovo zdravlje i izbacivao je krv u stolici i povraćao je krv, i bubrezi su mu također bili oštećeni. Kudus sahib je rekao da je bio odveden noću po mraku na drugo mjesto udaljeno pet sati vožnje – Huzur je rekao da zbog prljavih puteva vožnja traje duže – gdje je bio izložen ekstremnom mučenju. Mučitelji su nastavili tražiti od njega da dadne imena vršioca dužnosti Džemata upletenih u ubistvo i da će ga tako osloboditi. Među imenima koja su predložili bili su direktori i drugi. Također su pokušali da ga prisile da potpiše neke papire koje on nije potpisao. Govorili su kako su prvi put uhvatili vršioca dužnosti i onda ga mučili. Tokom mučenja su upotrebljavali uvredljiv jezik za Obećanog Mesiju a.s. i njegove halife. Kad se Kudus sahibovo zdravlje pogoršalo dali su mu neke lijekove i vratili ga u policijsku stanicu u Rabvi. Kasnije mu je u Fazl e Umer bolnici za liječenje srca neprestalno davana krv. 29. marta ponovo je počeo povraćati krv i pluća su mu bila oštećena. Umro je 30. marta. Bile su napravljene pripreme da ga odvedu u Tahir institut za srce ali je imao unutrašnje povrede zbog mučenja i umro je. Njegov zet ga je redovno posjećivao u bolnici i piše  šta je mu je Kudus sahib prenio. Piše da je 17. marta bio odveden iz Rabve i brutalno mučen. Rekao je da su ga i zaduženik u policijskoj stanici i službenik za istragu obojica mučili. Također je rekao da su jednom prilikom policijski službenici visokog položaja sjedili u krug na stolicama i dali mu neke papire govoreći da je to njegova izjava i da to treba potpisati. Papiri su navodili lažne optužbe protiv glavnih predstavnika Džemata tako da je Kuduus sahib odbio da potpiše. Rečeno mu je da su ti ljudi bili upleteni u ubistvo i ako potpiše ove papire da će biti oslobođen. Kuduus sahib je to odbio govoreći da to nije bila njegova izjava i da to nije bilo istina. Kad je Kuduus sahib dva puta odbio da potpiše bacili su ga na tle i počeli ga udarati, i neprestalno su zahtijevali da udovolji zahtjevu. Izvrgnuli su ga nizu brutalnih fizičkih načina mučenja kao i lišavanju sna. Čim bi zaspao oni bi ga počeli udarati. S njim su u zatvorskoj ćeliji bili dobro poznati kriminalci; ako bi ga oni udarili pet puta ovi bi udarili Kuduus sahiba dvadesetpet puta. U jednom momentu se njegovo zdravlje pogoršalo tako da su mu dali neki medicinski tretman ali čim je bio bolje ponovo su počeli s mučenjem. Bockali su ga da zove svoje nadređene iz Londona ili Rabve da dođu i spase ga i upotrebljavali su uvredljiv jezik za straješine. Kuduus sahib je rekao da je izdržao fizičko mučenje ali je jako patio kad su upotrebljavali uvredljiv jezik. Nisu ga redovito hranili i nije imao snage da se suoči sa ovim mučenjem; zato je molio Boga da mu dadne snage i bila mu je data snaga. Huzur Akdas je rekao da mu je sadr Amoomi sahib također pisao i rekao je kako je pitao Kuduus sahiba jesu li s tim mučenjem dobili nešto pismeno od njega. Kuduus sahib je emotivno odgovorio da ga nisu mogli primorati da čak napiše ni tačku. Huzur je rekao da je ovo priča nekoga koji je čuvao u životu svoju vjeru i ostao čvrsto na istini. Ovo utjelovljenje rješenosti i hrabrosti dao je svoj život ali nije dao lažnu izjavu. Bog je proglasio da je laž ravna širku (pripisivanjem patnera s Bogom) i dok nam je ovaj uzvišeni šehid dao i druge pouke, jedna koju nam je dao i na kojoj je baziran Ahmadija Džemat, je da se ne brinu o svom životu radi utemeljenja Božije Jedinstvenosti (Teuhida). Kuduus sahib je također na izvanredan način ispunio svoj zavjet bai’ata. Huzur je rekao da bi se moglo pokazati vrlo opasnim za Džemat da je Kuduus sahib popustio mučenju i dao željenu izjavu mučitelja. Baš kao što je u prošlosti jedna teroristička organizacija pokušala prisiliti Mirzu Ghulam Kadira šehida posredstvom, policija je pokušala sa Kuduus sahibom. Huzur Akdas je rekao da stariji oblasni policijski službenici izražavaju da nisu znali o ovom predmetu, moguće da su oni bili preskočeni i da su naedbe došle odozgo na nivou vlade i da su upotrebljeni mlađi službenici. Ako je u prošlosti general Zia ul Hak mogao lično nazvati dužnosnika lokalne policijske stanice velika je vjerovatnoća da se to moglo također dogoditi u sadašnje vrijeme. Privremena vlada je protiv nas. Sada, kad je u toku zakonski proces protiv počinioca, postoji razgovor o izmirenju iako su u Pakistanu kriminalci na vlasti. Džemat nastoji da poduzme korake u okviru zakona. Huzur Akdas je ponovio da bi bilo veoma opasno za Džemat da je Kuduus sahib potpisao ove papire i da bi mnogi vršioci dužnosti možda bili uvučeni u slučaj ubistva; mogli su staviti zabrane na glavne službe i učinjeni bi napori da se miroljubiva priroda Džemata dovede u rizik. Primjena bi mogla biti na nacionalnom (u Pakistanu) kao i na međunarodnom nivou ali je Allah slomio njihove zavjere kroz nježnog i iskrenog čovjeka. Huzur Akdas je rekao: ‘O Kuduus, mi ti odajemo poštovanje; jer si prihvatio da izdržiš ekstremno mučenje ali nisi dao da čast Džemata bude ponižena. Dajući svoj život spasio si Džemat ogromnog iskušenja.’ Huzur Akdas je rekao da Kuduus sahib nije običan šehid, on ima visoki položaj među šehidima. Svako jednog dana mora napustiti ovaj prolazni svijet. Sretan je Kuduus sahib koji je od Boga nazvan živim i kome je data opskrba koja je daleko izvanrednija od svjetske opskrbe.  On će na Ahiretu naći istinsku radosnu vijest. Mi uvijek trebamo pamtiti pouku: ‘Za nas je dovoljan Allah, a kako je On izvanredan staratelj’ koju nam je on dao. Obećani Mesija a.s. je rekao da ovosvjetski ljudi ne mogu ni na koji način naštetiti osobu koja ima snažnu vezu s Bogom. Huzur Akdas je rekao da ovi ljudi verbalno vrijeđaju Ahmadi muslimane i upotrebljavaju nečasne riječi za Obećanog Mesiju a.s. i vrijeđaju naša osjećanja i sretni su da nas muče ali uskoro dolazi dan kad će Allah pozvati svakog od njih na obračun. Kuduus sahib je ostavio poruku za pakistanske Ahmadi muslimane općenito i Ahmadi muslimane Rabve pogotovu da mi nesumnjivo moramo poštovati zakon i poštovati vladine službenike ali da nema potrebe da se bojimo bilo koje osobe, nije važno koliko visok službenik bio.  Mi se trebamo bojati samo Boga. Izgleda da  policijski radnici (u Pakistanu) nameću silu na one koji se pokoravaju zakonu. Oni su u ludom strahu pred hodžama, teroristima koji ih mogu dići u zrak. Huzur Akdas je rekao da ga je nedavno neko pitao kako je odlika našeg Džemata da je svako dao zavjet odanosti, zašto onda ne poduzmemo praktične korake u promjeni situacije u Pakistanu. Huzur im je rekao da mi ne možemo biti dio ovog političkog procesa zato što zakon Pakistana kaže da Ahmadi trebaju proglasiti da nisu muslimani prije nego što postanu dio demokratskog procesa, a mi to nikada ne možemo uraditi. I pokazivanje sile na ulici nije naš način. Mi smo ljudi koji se drže zakona. Vladine organizacije su sa onima ili se boje onih koji imaju moć na ulici. Političari također slušaju njih dok su Ahmadi muslimani lišeni osnovnih prava. Huzur Akdas je rekao da će doći dan kad će ovi ljudi biti prisiljeni da poštuju Ahmadi muslimne. Možda bude odgode u Božijim načinima ali tu nikada nema nepravde. Tako, ovim ljudima možda bude dato neko vrijeme ali mi se trebamo okrenuti Bogu i čekati na Njegovu odredbu. Huzur Akdas je rekao da su neki policijski službenici rekli da će biti podnesen kriminalni slučaj o događaju Kuduus sahiba šehida ali u isto vrijeme je primjenjen pritisak. Da ih Allah osposobi da čine pravdu. Kažu da, iako su počinioci bili vladini radnici, no stariji službenici i vlada nemaju ništa s tim. Ako se ne boje u ovom predmetu to će značiti da je cijela vladina mašinerija bila uključena u ovom terorizmu pomognutom od države. Zasigurno će ovi ljudi dostići svoj kraj o kome su upozoreni. Huzur Akdas je rekao da će Džemat, inšaAllha nastaviti napredovati. Činjenica da smo mi rašireni u 200 zemalja rezultat je ovog davanja života. Što je veća žrtva, brže se možemo nadati Božijoj milosti. Svaki šehid treba biti povod napretka. Huzur je rekao da neki pišu i kažu da osim strpljenja i dova trebamo poduzeti i druge mjere. Huzur Akdas je rekao da je strpljenje i dova  naše jedino oružje. Čak i sada Bog nam daje mnogo više od naših napora i naših dova. Nema nikakvog razloga za nas da budemo klonuli. Prividno neprijatelj ima opasne zavjere ali neće nikada biti u stanju da ispuni svoju žudnju, ljudi pobožne prirode između njih nastavit će da nam se pridružuju. Svaka žrtva skreće našu pažnju; zaista to treba skretati našu pažnju da je, s ciljem da svoju manjinu primijenimo u većinu, Bog za nas odredio da prođemo drugo dostignuće. Žrtve nalik ovim Kuduus sahiba šehida postaju povod stotinama dostignuća. Mi vjerujemo u Božije obećanje dato Obećanom Mesiji a.s. i mi smo svjedoci njegoovg ispunjavanja pred nama. Ko može oteti našu sudbnu od nas koja je određena od Boga? Mi trebamo moliti Boga da naše nestrpljenje i naše slabosti vjere ne udalje od nas naš uspjeh koji nam je određen. Također treba zapamtiti da je naš Džemat radio za stvaranje Pakistana i za njegov razvoj i da su danas dove Ahmadi muslimana to što će spasiti Pakistan; zaista može spasiti Pakistan. Postoji samo jedan lijek za takvu okrtunost i da se spasi ova zemlja, a to je da se okrenemo Bogu više nego ikada prije. Ako se, kao žrtve zauzmemo u bogobojaznosti, strpljenju, čvrstini, dovi i istighfaru više nego prije, uskoro ćemo doživjeti uspjeh. Da Allah učini tako i da uskoro vidimo kraj okrutnosti u ime religije i svake druge vrste okrutnosti u Pakistanu i drugim muslimanskim zemljama. Zatim je Huzur pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. u kojem je objasnio da je svako čudo povezano sa kušnjama i srceparajuće situacije dovode do uvećanje vjere. Dajući kratak izvještaj o karakteru Kuduus šehida Huzur Akdas je rekao da je njegov djed bio prvi u porodici koji je dao zavjet bai’ata i bio je ashab Obećanog Mesije a.s. kao i njegova nena. Kuduus sahib je rođen 1968. i imao je 43 godie. Bio je učitelj po profesiji. Oženio se 1997. Njegovi drugovi kažu da je bio vrlo vrijedna i iskrena osoba. Počeo je služiti Džematu od vrlo ranih godina i zadnje dvije i po godine bio je predsjednik lokalnih ogranaka. Ljudi iz njegovog susjedstva govore o njemu kao vrlo uljudnoj i hrabroj osobi. Ako bi neko govorio grubo s njim on bi se na to nasmijao. Huzur je rekao da vršioci dužnosti ovo trebaju zapamtiti. Kuduus šehid je bio vesela osoba uvijek zauzeta u služenju drugima. Bio je dobar plivač i kad bi bio neki slučaj utapanja u rijeci on ne bi stao dok ne bi pronašao utopljeno tijelo za ucvijeljenu porodicu. Bio je utjelovljenje poslušnosti i jako je poštovao vršioce dužnosti. Bio je sportska osoba. Huzur Akdas je rekao da je on obavljao svoje dužnosti u pozadini a pustio da njegov tim radi naprijed. Huzur je rekao da je imao lično iskustvo o tome kako je on obavljao svoju dužnost. Njegova žena je napisala Huzuru da je dan prije smrti savjetovao svoju djecu da budu čvrsti i ostanu vezani sa halifatom. Također piše da joj je često govorio kako će joj kasnije nedostajati. Možda je imao neki predosjećaj. Huzur je rekao da će joj on sigurno nedostajati ali da ljudi Rabve trebaju obećati da će ga uvijek pamtiti, da mi poštujemo naklonosti i Kuduus šehid je uradio ogromnu naklonost Džematu i Džemat nikada ne zaboravlja  svojim dobročiniteljima i inšaAllah uvijek ćemo ga pamtiti. Huzur Akdas je rekao da je razgovarao s njegovom starom majkom koja je zvučala rješena i njegova djeca su, mašaAllah, umjesto da izraze svoj bol pitala Huzura kako je. Kuduus šehid iza sebe ostavlja tri sina i kćer. Sinovi imaju 14, 13 i 5 godina a kći ima 10 godina. Huzur je također govorio s njegovom ženom i ona je također bila strpljiva i čvrsta. Da ih Allah osposobi sviju da ostanu čvrsti. Huzur Akdas je rekao da će poslije džume namaza klanjati dženazu namaz u odsustvu za Abdul Kuduusa šehida.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp