Al-Fatiha – suština Kur’anskih učenja

Kratki sadržaj

Huzur je rekao kako je sura Fatiha sura koja se uči na svakom namazu. Hadisi prenose mnoga imena koja su data ovoj suri, jedno od kojih je ‘sura salat’ (namaz). Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da Allah kaže da je suru Fatiha podjelio po pola između sebe i svojih robova. Prva polovina navodi Božije atribute, a druga polovina je sastavljena od dova za njegove robove. Svaka osoba koja obavlja namaz treba se duboko zamisliti o Božijim atributima navedenim u ovoj suri da postigne veću korist i također treba s koncentracijom učiti dove sadržane u njoj da stekne korist u svakom djelu svakog namaza. Također treba zapamtiti da ova sura ima veliki značaj u pogledu sadašnjeg doba kao što je navedeno u starim skriptama, koje ukazuju na njene dobrobiti u vrijeme Obećanog Mesije i da nas ona štiti da ne zalutamo. U ovom pogledu, ona danas treba imati ogromnu važnost za muslimane, no, nažalost, vjerske vođe su utjecale na njih do tolike mjere da su oni izgubili sposobnost da razamišljaju i većina nije spremna da razmisli i ispituje. Božijom milošću također postoji određen broj ljudi koji razmišljaju i razumiju potrebu za Mesijom. Dok oni koji su pod utjecajem hodža idu prema zlu i grješenju, ovi muslimani koji se iskreno brinu kažu da je u ovo vrijeme bezbožnosti, širka (pripisivanja partnera Allahu) i grješenja potrebna posebna Božija osoba da to dokrajči. Oni trebaju ići naprijed i tragati za ovom osobom jer on je zaista došao. Ta posebna Božija osoba je došla ali zbog njihovog straha od hodža ljudi nisu spremni da ga prihvate. Oni trebaju tražiti uputu od Boga i napustiti svoju tvrdoglavost. Huzur je rekao naš zadatak je da uputimo ovu poruku i mi ćemo to nastaviti. Isto tako oni od nas koji sebe vežu sa ovim istinskim i revnim poklonikom Časnog Poslanika s.a.v.s. trebaju nastojati i uvećati svoju svjest i duhovno znanje. Mi tebamo nastojati i tražiti dobrotvornost predmeta u suri Al-Fatiha. U svijetlu načina na koji je Obećani Mesija a.s. objasnio ovaj predmet naša je dužnost da nastojimo i da to razumijemo tako da to možemo usaditi u sebe i tražiti njenu dobrotvornost. Huzur je rekao da će danas objasniti drugi ajet ove sure: ‘Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.’ (1:2) Obećani Mesija je na razne načine obrazložio različite teme sadržane u ovom ajetu i Huzur je rekao da će predstaviti nekoliko aspekata iz ove duhovne riznice. Nema sumnje da će njihovo učenje i slušanje uvećati duhovno znanje osobe ali on nemože dostići duboka značenja ovih pisanja slušajući ih jedanput. Također je važno da ih proučavamo. Samo onda ćemo steći ispravnu pronicljivost u pisanja Imama ovog doba i biti ćemo u stanju da se okoristimo od njih. Obećani Mesija a.s. ukratko ovako obješnjava ajet: ‘Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova’:   ‘Sva hvala po pravu pripada isprvano obožavanom Biću, koje u sebi sadrži skup svih savršenih izvrsnosti i čije ime je Allah. Sve savršene izvrsnosti pripadaju Allahu. U jeziku plemenitog Kur’ana, Allah je ono savršeno Biće koje je ispravno obožavano, Koje u sebi sadrži sve savršene atribute i slobodan od svake mahane, Onaj bez druga i izvor sve dobrotvornosti; jer, Allah, Uzvišeni, je u svojoj uzvišenoj riječi – plemenitom Kur’anu – učinio da njegovo ime Allah obuhvata sva njegova druga imena i atribute i nije dao taj položaj nijednom drugom imenu. Zato ime Allah ima istaknutost (uzvišenost) nad svim drugim imenima koja u sebi obuhvata. Pošto je to skup svih imena i atributa on u sebi sadrži sve savršene odlike. Značenja Alhamdu lillahi je onda da svaka vrsta hvale, bilo da se odnosi na vanjske aspekte ili unutarnje stvarnosti, bilo da se odnosi na urođene izvrsnosti ili prikazane u prirodnom fenomenu, pripadaju samo Allahu. Niko drugi nema udjela u tome. Koju god isitinsku hvalu ili savršenu izvrsnost mudrost mudrog može zamisliti ili o kojoj umovi mislilaca mogu misliti pripada Allahu Vrhovnom. Ne postoji nikakva izvrsnost o čijoj mogućnosti bi zdrav razum mogao zamisliti a koja nedostaje Allahu. Drugim riječima, razum nije u stanju zamisliti nikakvu izvrsnost koje nije obuhvaćena među Božijim atributima. On ima sve izvrsnosti koje bilo ko može zamisliti i On je savršen u svom Biću, u svoji atributima i odlikama, i u svakom pogledu i potpuno je slobodan od svake mahane i nedostatk.’ (Baraheen-e-Ahmadiyya, tom IV, str. 364-365, pobilješka 11 – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str. 71) Objašnjavajući značenja Al-Hamd, Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Hamd je hvala koja se daje u cjenjenu preporučljivog postupka onoga vrijednog hvale: to također znači hvalenje (pohvala) onoga ko je uradio uslugu po svojoj vlastitoj volji i prema svom vlastitom izboru. Istinska stvarnost Hamd pripada samo Biću koje je izvor sve milosti i svjetla i pruža dobrotvornost namjerno, a ne u neznanju ili pod prinudom. Sve ovo se nalazi kod Allaha, sveznajućeg, koji sve vidi. On je, zaista, istinski dobrotvor i od njega potječu sve korisiti od početka do kraja, i za Njega je svo veličanje, na ovom svijetu i na ahiretu i sva hvala koja je data drugima vraća se Njemu.’ (Karamatus Sadikin – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str 71-72) Objašnjavajući Huzur je rekao da je osnova svega što osoba radi Bogom data sposobnost, prema tome se sva hvala vraća Njemu. Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Hamd je verbalna hvala koja se daje da odamo počast moćnom i plemenitom Biću za Njegove postupke dobrotvornosti. Savršena hvala je posebna povlastica Gospodara uzvišenosti. Krajnji cilj svake vrste veličanja, bilo to u maloj ili ogromnoj mjeri, je naš Gospodar koji upućuje zalutale, i uzdiže niske, i cilj je hvale sviju koji su hvale vrijedni.’ (Karamatus Sadikin – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str 71) Huzur je objasnio kako se u sadašnje vrijeme prezrivo misli o našem Džematu kao što se u prijašnja vremena rugalo Božijim poslanicima. Kao prvo, Bog pokazuje Svoju pomoć za nas dok idemo dalje, no doći će vrijeme kada će ovi ljudi biti dokrajčeni. Huzur je rekao da riječ ‘Hamd’ također pokazuje da savršena hvala pripada Bogu i On također daje savršenu hvalu i da je zadatak mumina da traži pronicljivost Božijeg ‘Hamd’ i dođe u Njegovo utočište. Objašnjavajući zašto Časni Kur’an započinje sa Božijim ‘Hamd’ Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Prema mnogim učenjacima Šukr (zahvalnost) se razlikuje od ‘Hamd’ u smislu da je primjena riječi ‘šukur’ ograničena na dobrotvorne odlike a da se Madh razlikuje od ‘Hamd’ u smislu da se ova riječ također primjenjuje i vrijedi za dobrovoljnu dobrotvornost. Ovo su u potpunosti vrednovali retoričari i ljudi od pera. Allah je započeo Svoju Knjigu sa ‘Hamd’ (veličanje) a ne sa ‘Šukr’ (zahvalnost) ili ‘Madh’ (hvala) jer Hamd obuhvata smisao drugih dvaju značenja i njihova je besprimjerena zamjena u tome ona također obuhvata ispravku, ukras i uljepšavanje. Pošto su idolopoklonici hvalili svoje idole bez ikakvog opravdanja, najradije za njih upotrebljavajući riječi Hamd, vjerujući da su oni izvori naklonosti i bagodati, i njihove ožaloščene ženske nadmetale su se jedna sa drugom u hvalisavom nabrajanja hrabrih djela svojih mrtvih na bojnom polju i na banketima, i hvalili ih na način na koji Allah, Davalac, Staratelj, Jamac treba biti hvaljen, Fatiha je njihova osuda i osuda  sviju koji pripisuju partnere Allahu, i ona daje upozorenje za one koji koriste svoj sud. U ovim riječima Allah prekorava idolopoklonike, jevreje, kršćane i sve one koji pripisuju partnere sa Allahom, kao da kaže: Zašto veličate svoje pripisane bogove i zašto veličate svoje pretke? Jesu li oni vaši gosodari koji održavaju vas i vašu djecu? Ili su oni sažaljivi koji sa vama postupaju milosno, odbijaju nevolje i odvraćaju zlo i nesreću, čuvaju dobro koje vam je suđeno, ili peru prljavštinu vaših patnji i liječe vas od vaših bolesti? Ili, jesu li on gospodari Sudnjeg dana? Ne, jedini Allah održava i pokazuje milost poklanjajući sreću u punoj mjeri, davanjem sredstava upute i odgovaranjem na dove i izbavljanjem od neprijatelja, i On će sigurno nagraditi one koji postupaju ispravno.’ (Karamatus Sadikin – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str. 72-73) Obećani Mesija a.s je dalje napisao: ‘Fatiha također upozorava da ko god nestaje, zato što nema spoznaje o Allahu, Vrhovnom, kroz svoje loše vladanje ili uzimanjem nekog drugog osim Allaha kao svog boga, uistinu nestaje zbog svog nepoštivanja Njegove izvrsnosti, svog neuspjeha da zamišljeno gleda Njegova čuda i svog zanemarivanja svega onoga što pripada Njemu, kao što je put onih koji su poklonici laži. Zar vi niste uzeli u razmatranje da su kršćani bili pozvani Božijem Jedinstvu ali je ova bolest uzrokovala njihovo uništenje? Oni su se ogriješili i njihove obmanjivačke strasti su ih privukle obožavanju Allahovog roba kao svog boga. Oni piju duboko iz zalutalosti i neznanja, i, zaboravljajući izvrsnosti Allaha, Uzvišenog, i Njegove atribute izumili su za Njega sinove i kćeri. Da su oni razmislili o atributima Allaha, Visokog, i izvrsnostima kojih je vrijedan, njihova pronocljivost ih ne bi iznevjerila i oni ne bi nestali. Zato nas je Allah, Visoki, ovdje upozorio da se čuvamo od greške u pogledu istinskog koncepta o Njemu i s tim ciljem se moramo zmisliti o Njegovim izvrsnostima i tragati za Njegovim prikladnim atributima i neprestalno se podsjećati o njima, jer su oni daleko nadmoćniji nad svakim materijalnim darom i daleko više od pomoći od svake druge vrsta pomoći. Mi se posebno trebao zamisliti  nad onim Njegovim atributim koji su manifestovani u Njegovim djelima, to jest, o Njegoovj moći, Njegovoj snazi, Njegovoj prevlasti i Njegovoj blagodarnosti. Onda, da vodimo računa o tome i da to ne zanemarujemo. Budite sigurni da sva opskrba pripada Allahu i sav Rahmanijat pripada Allahu i sva vlast pripada Allahu na Sudnjem danu. Nemojte, zato, zadržavati svoju poslušnost od svog Održavaoca i budite od onih koji se u cjelosti pokoravaju Jednom Gospodaru. Ovaj ajet također podrazumijeva da je Allha, Visoki, daleko iznad svake sumnje o slabosti ili propustu, kao što je pretpostavljanje novog atributa na opadanje drugog, ili o promjeni u Njegovom položaju ili dostojanstvu, ili o sticanju mahane, ili o bilo kojoj vrsti obnove ili oporavka. Nasuprot, Njemu pripada sva vrijednost hvale na pčetku i na kraju, očite ili skrivene, zauvijek i zasvagda. Ko god kaže i mrvu suprotno ovome odbacuje Istinu i nevjernik je.’ (Karamatus Sidikeen-Komentar na Časni Kur’an, tom I, str. 75-76) Huzur je objasnio da su raniji narodi bili uništeni zato što nisu prepoznali Božije atribute ili su ih zaboravili i postali upleteni u širk. Što se tiče učenja datog muslimanima, Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘U frazi: ‘Alhamdo Lillahi’, muslimnai su poučeni da, kad budu zapitani: ko je vaš Gospodar?, svaki od njih mora reći: Moj Gospodar je Jedan Kome pripada sva hvala i ne postoji izvrsnost ili moć a da se ne nalazi u Njemu u svom savršenstvu. Zato ne budite od onih koji su skloni da zaborave.’ (Karamatul Sadikeen-omentar na Časni Kur’an, tom I, str. 76) Huzur je objasnio da osoba treba uvijek biti naklonjena Bogu, da je On naš Bog i mi Njega obožavamo. Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Ovo poglavlje započinje sa ‘Alhamdo lillahi’ što znači da sva hvala i veličanje pripadaju Biću po imenu Allah. Ovo je nadahnuto svrhom da obožavanje Allaha, Visokog, mora biti okarakterisano žarom duše i snažnom naklonošću, oživljeno (pokrenuto) ljubavlju i gorivošću, koja ne može nadoći ukoliko nije utemeljeno da je cilj obožavanja Biće koje posjeduje sve savršene izvrsnosti koje spontano nadahnjuju srca divljenjem. Očito je da obuhvatna hvala bude nadahnuta dvijema odlikama: savršenstvom ljepote i savršenstvom dobrote. Ako neko biće sadrži obje ove izvrsnosti, srca se tope i žude za njim s vatrenom predanošću. Časni Kur’an ima za cilj da ove dvije izvrsnosti Vrhovnog Bića utisne na srca tragača za Istinom, tako da čovječanstvo bude privučeno tom neusporedivom i jedinstvenom Biću, i obožava Ga sa revnom predanošću i žudnom. Zato je u samom početnom poglavlju izložen ovaj krasni opis da pokaže predivne izvrsnosti Božijeg Bića kojem Časni Kur’an poziva čovječanstvo. Prema tome ova sura započinje sa ‘Alhamdo lillahi’, što znači da sva hala pripada Biću nazvanom Allah.’ (Ayyamus Solh, str. 18, Komentar na Časni Kur’an, tom I, str. 77) Huzur je objasnio da je Obećani Mesija a.s. obrazložio u detalje savršenstvo Božije ljepote i savršentvo Božije dobrotvornosti, no, to je predmet u sebi. Njegovo savršenstvo ljepote je zato što se u Njemu nalaze sve izvrsnosti kao i skup svih savršenih atributa. Obećani Mesija a.s. je za savršenstvo Božije dobrotvornosti obrazložio četri glavna principa, i Huzur rekao da će ih ukratko objasniti. Njegova prva dobrotvornost je da je On Rabb (Gospodar), On stvara i On održava. Njegova druga dobrotvornost je Njegova odlika Rahmanijat, odlikom koje On poklanja sposobnosti svakoj živoj stvari i pravi aranžmane za njihovo preživljavanje, među kojima je ljudskom rodu dat najveći udio. Njegova treća dobrotvornost je Njegova odlika Rahiimijjat kroz koju On prima molitve i dobra djela, i čuva osobu zaštićenom od nevolja. Njegova četvrta dobrotvornost je da je On Gospodar Sudnjeg dana odlikom koje On raspodjeljuje Svoju milost i raspodjeljuje je kako On želi. Obećani Mesija a.s. ovako prikazuje da se u terminu ‘Rabbil Alemiin’ (Gospodar svih svjetova) nalazi ukaz prema svijetlu poslje mraka: ‘Riječ ‘Alemiin’ obuhvata sve što se nalazi u svijetu – grupe upućenih kao i skupine zalutalih i izgubljenih. Ponekad ova alem (oblast) zalutalosti i nevjerovanja i grešenja (prekoračenja) i prijestupa cvjeta dok zemlja ne postane puna nepravde i tiranije i ljudi napuste puteve Allaha, Gospodara veličanstvenosti. Oni ne cijene istinsku prirodu odnosa koji obstoji između Stvaraoca i Njegovih stvorenja i ne iskazuju ono što po pravu pripada Njemu kao Obskribljivaču i Ordžavaocu. Svijet postaje mračan kao najmračnija noć i vjera biva skršena u prah pod ovom nevoljom. Onda Allah započinje drugu alem (oblast) i Zemlja bude nadomještena drugom Zemljom i s neba se spušta svježa odredba i ljudima budu podarena srca koja shvataju i riječiti jezici da izraze zahvalnost Allahu za Njegove blagodati. Oni onda sebe učine niskim (poniznim) pred Gospodarom Uzvišenosti kao često pohođeni putevi i trče Njemu u strahu i nadi, njihove oči su oborene sa skromnošću i njihova lica se drage volje okreću Obskribljivaču svih potreba sa odlučnošču u pokornosti koja kuca na sami vrh visina. Takvi ljudi su najpotrebniji kad bude dostignuta najniža tačka (dno) zalutalosti i kad se ljudi, kroz propadanje svog stanja preokreću u zvjeri i životinje. To je momenat kada Božije Sažaljenje i Njegova vječna naklonost nalažu da na nebu bude uzdignuta osoba koja će rastjerati mrak i razoriti ono što je šejtan izgradio i podigao. Onda se od Rahman (Milostivog) spušta Imam (vođa) da se bori sa armijama šejtana i ove dvije sile se sukobljavaju u bitci – samo ih oni shvataju kojima je podarena pronicljivost – dok laž ne bude zarobljena (okovana) i njeno shvatanje nalik priviđenju ne bude uništeno. Taj Imam nadvladava neprijatelja i daje stalnu potporu ispravno upućenim, dižući visoko zastave upute, oživljavajući sezone i skupove pobožnih, dok ljudi ne shvate da je on uspio u hvatanju kolovođa nevjerovanja stežući čvrsto njihove okove i da je na jednom mjestu okupio zvijeri neistine, i stavio ulare oko njihovih vratova, i uništio građevinu novotarija, rastavljajući njihove kupole i tornjeve, i da je sjedinio riječ Vjere, i osnaži njenu organizciju, i ojačao prevlast neba i da je dokrajčio svaki prekršaj.’ (IjazulMesih – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str. 91-92) Huzur je objasnio da se trebamo okoristiti od tumačenja Obećanog Mesije a.s. i odbaciti sve štetne novotarije o religiji i tako ojačati svoju vjeru, s ciljem da ispunimo dužnosti Božijih robova. Kad osoba istinski prepoznaje Boga ona onda stiče pronicljivost o Rabbil Alemin. Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Allah, najsvetiji, je u Svojoj riječi Gospodar svjetova (Rabbil Alemin) ukazao da je On Stvaraoc svega i da je visoko hvaljen na nebesima i na zemlji i da Njegovi robovi koji su uvjek zauzeti Njegovim spominjanjem neprestalno slave Njegovu hvalu. Ne postoji ni jedna stvar a da ne slavi Njegovu hvalu i veliča Ga cijelo vrijeme. Kad jedan od Njegovih robova odbacuje svoje vlastite želje i isprazni svoje strasti, i bude u podpunosti usredsređen na Allaha, njegovim putevima i Njegovom obožavanju, i zna svog Gospodara Koji ga je hranio svojom naklonošću, on Ga večia cijelo vrijeme voleći ga svim svojim srcem, čak sa svim djelićima svoga tijela.’ (Iljazul Masih – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str 93) Huzur je rekao o alemin (područjima), da je bilo alem (područje) u kojem se dogodio dolazak Časnog Poslanika s.a.v.s. i onda je stvorena druga grupa ljudi koji su bili sljedbenici Obećanog Mesija a.s. Pošto smo mi sebe pridružili ovoj grupi mi se trebamo usredsrediti na to da naši prioriteti budu samo radi Allaha. Objašnjavajući šta je uključeno u ‘Alemin’, Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Alemin, obuhvata, sa izuzetkom samog Stvaraoca, svaku stvar koja postoji, bilo u oblasti duhova ili u oblasti tjela, bilo od zemaljskog stvaranja ili kao sunce, mjesec i drugi nebeski predmeti, svi od njih su alemin koji prebivaju pod obskrbom Gospodara Velikoga.’ (Ijazul Masih – Komentar na Časni Kur’an, tom 1, str. 94) Huzur je rekao mi znamo da je jedini Bog taj koji nas uzdržava, hrani nas, no ponekad čovjek počinje smtrati da je čovjek sve. U takvim prmijerima mumin se treba odmah zamisliti o sebi, pokajati se i tražiti oprost od Boga, i odmah se ponovo okrenuti Rabbil Alemin. Obećani Mesija a.s. ovako ovo objašnjava da Bog također ispunjava duhovne potrebe: ‘Bog je Gospodar cijelog svemira. On je Rabbilalemin, Gospodar svemira i kako je On obezbjedio sva materijalna sredstva za fizičke zahtjeve svih vrsta stvorenja zajednički, bez razlike, kao što su zrna hrane, zrak, voda svjetlo i druge stvari, tako je stalno uzdizao reformatore za svaki narod da upozori i uputi. Časni Kur’an kaže: ‘Nije bilo naroda kojem nije poslan upozorivač (35:25). (Al-Hakm 10. august 1902 – Komentar na Časni Kur’an, tom I, str. 94-95) ‘Sura Fatiha počinje sa Al-Hamdulillahi-Rabbil-Alamin što znači da Allah, koji je Gospodar-Održavalac svemira jedini posjeduje sve svete i savršene atribute. Riječ alemin (svjetovi) obuhvata sve nacije, sva doba i sve zemlje. Ovaj početni ajet Časnog Kur’ana pokazuje odbijanje onih koji nastoje da Božiju opskrbu i milost ograniče na svoj narod, vjerujući da druge zajednice nisu stvorene od Boga ili da ih je Bog odbio nakon što ih je stvorio ili da ih je zaboravio.’ (Džang-i-Mukaddas – Komentar na Časni Kur’an, tom I, str 96) ‘To je još jedan pravac u riječi Hamd, a to je da Allah Uzvišeni i Gospodar blagoslova kaže: O moji robovi upoznajte me kroz Moje atribute i prepoznajte Me kroz Moje izvrsnosti. Ja sigurno ne patim od bilo kakve mahane ili nedostatka. Ne, Moja vrijednost hvale daleko nadilazi najviše granice hvale koju izražavaju oni koji Me hvale. Vi nećete ni na nebesima, ni na Zemlji naći nikakvu hvale vrijednu pojavu koja se ne nalazi u mom odrazu. Ako pokušate da nabrojite Moje izvrsnosti nećete biti u stanju da ih izbrojite, čak i ako se teško napregnete i podnesete napor kao što predani podnose. Onda tragajte ako možete ukazati na hvale vrijednu zaslugu koju ne nalazite u Meni ili možete otkriti izvrsnost koja je izvan Mene i Mog prisustva. Ako tako osjećate onda nemate znanja o Meni i lišeni ste vizije. Mene spoznaju kroz Moje slave (veličanstvenosti) i izvrsnosti, i teški oblaci napunjeni mojim blagoslovima ukazuju na obilje Mojih blagodati. Oni koji vjeruju u Mene – da obuhvatam sve savršene atribute i sve izvrsnosti i pripisuju Meni svaku savršenost koju opaze bilo gdje i svaku slavu koju mogu zamisliti u najvišim visinama svoje zamisli i pripisuju Meni svaku veličanstvenost koju njihovi umovi i vizija opažaju, i svaku moć koja je odražena u ogledalu njihovih misli – zaista su ljudi koji idu putevima koji vode istinskom prepoznavanju Mene. Oni su dokučili Istinu i oni će biti uspješni. Budite onda budni (neka Allah i dalje pazi na vas) i željno tragajte za atributima Allaha, veličanstvenog i zamislite se nad njima kao duboki mislioci. Tragajte marljivo i razmislite o svakom aspektu savršenstva tragajući za Njim u svakoj otvorenoj i skrivenoj manifestaciji ovog svemira kao što se pohlepna osoba stalno zauzima u gonjenjem predmeta svojih želja. Kad dostignete razumjevanje potpunosti Njegovog savršenstva i počnete shvatiti Njegov miris onda ste Ga spoznali. Ovo je misterija koja je odkrivena samo onima koji su najodaniji tragači za uputom. Onda je ovo vaš Gospodar, savršen u Sebi, koji obuhvata sve savršene izvrsnosti i vrijedan sve hvale. Jedino Ga onaj može znati ko se duboko zamisli nad Fatihom, tražeći Njegovu pomoć sa bolnim srcem. Za one koji naprave ugovor sa Allahom u savršenoj iskrenosti vežući čvrsto sebe u neprekidnoj poslušnosti Njemu, i čiste svoje umove od sve mržnje i zlovolje (zlobe) budu uvedeni kroz kapije ove sure i bude im dato unutrašnje čulo.’ (Karamatus Sadikin – Komentar na Časni Kur’an, tom I, str. 73-75) Huzur je rekao nakon što smo dali zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. ovo je položaj koji trebamo nastojati postići i tražiti. Načini da se zamislimo na suri Fatiha i da se zamislimo na Časnim Kur’anom zaista se mogu postići kroz vodeće principe Obećanog Mesije a.s. Da nas Allah osposobi da postignemo pronicljivost o Božijim atributima u skladu sa željama Obećanog Mesije a.s. tako da svoje živote oblikujemo u skladu sa Božijim naredbama. Zatim je Huzur najavio dvije dženaze u odsustvu: Fateh Begum Sahibi, ženi rahmetli Maulana Ahmad Khan Nasima koji je bio dodatni nazim Islah o iršad u Rabvi. Ona je umrla 03.02.2012. Bila je vrlo pobožna, predana ibadetu, redovna na namazu i tahadžudu. Imala je krajnje iskrenu vezu sa Halifatom i bila je Musi. Bila je izuzetno brižna osoba i davala je siromašnim šta god je imala. Iza sebe ostavlja tri kćerke i tri sina. Jedan od njenih sinova je Nasim Mahdi Sahib, naš misionar u SAD. Sigurno su dove njegove majke djelovale za njega. Da Allah dadne da i dalje bude nosioc njenih dova i da Allah uzdigne njen položaj. Hakim Bibi Sahiba, supruga Maulvi Ghulam Rasool sahiba, Mualim Islah o Iršad, Pakistan. Ona je umrla 09.02.2012. Bila je vrlo pobožna, predana ibadetu i živjela je dostojanstvenim životom uprkos finansiske nedaće. Bila je osoba velikog samopoštovanja i uvjek lijepo obučena i nikada nije tražila finansisku pomoć. Iza sebe je ostavila tri sina i dvije kćeri, jedan od njenih sinova je Mubarak Ahmad Zafar Sahib dodatni vakil ul mal u Londonu.