Ahmadijjat – ujedinjenje muslimana

Kratki sadržaj

Huzur je rekao da ima jedan dio muslimana koji slijede takozvane religijske vođe čiji je posao da stvaraju nered. Ogromna većina nemaju veze sa religijom i možda samo klanjaju Bajram ili džumu namaz. Drugi su pomnjivi o bilo kakvoj strogosti u religiji ili se boje fetvi vjerskih vođa i zato šute. Onda  također ima jedan broj ljudi koji, iako imaju malo znanja o islamu, žele da bude odgovoreno na prigovore podignute od ljudi izvan islama. Oni žele da sve sekte islama postupaju kao jedna i suoče se sa neprijateljima islama. Ova grupa ljudi uključuje ljude iz Pakistana, Indije i nekih arapskih zemalja. Oni među njima koji žele da islam bude poznat samo po imenu islam, također podižu prigovor da je Ahmadija džemat također napravio još jednu odvojenu sektu. Oni nama kažu ako smo uistinu saosjećajni prema islamu trebamo nastojati i osloboditi ga od sektaške podjele. Huzur je rekao da prije svega želi zahvaliti ovim ljudima u kontekstu da nas bar smatraju muslimanima. Obraćajući se njima Huzur je rekao da je Allah u Svojoj milosti prema muslimanskom ummetu i u skladu sa Svojim obećanjem i predskazanjem Časnog Poslanika s.a.v.s. poslao Obećanog Mesiju a.s. da istrijebi sektaštvo. Kad ljudi unutar islama dođu u okrilje Ahmadija islama, oni se odvoje od sektaštva i praktikuju istinski islam. S Božijom milošću njima je data duhovna pronicljivost koja ih osposobljava da prihvate istinski islam i dođu u zavjet bai’ata  suca (Hakm) i posrednika (Adl) sadašnjeg doba o kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. predskazao, tako da ostave iza sebe pogrešno učenje i štetne novotarije koje su našle svoj put u raznim sektama islama i obavljaju ih u istinskom svjetlu islama i također ih praktikuju u istinskom svjetlu islama. To je rezultat učenja onog poslanog od Boga da Ahmadija Džemat, u slaganju sa naredbom Časnog Poslanika s.a.v.s., smatra muslimanom svaku osobu koja izgovori kelime-i-šehadet. Hadis dokazuje da je za osobu dovoljno da proglasi: ‘Niko nije vijedan obožavanja osim Allah i Muhammed je Njegov poslanik’ da bude musliman. Međutim, ostali muslimani nastavljaju donositi fetve isključivanja iz vjere (takfiir). Huzur je rekao da je nerazumijevanje smatrati da je Ahmadija Džemat napravio novu sektu i tako započeo novi talas nereda. Takve misli su rođene iz nedostatka poznavanja Kur’ana i hadisa. Proučavanje literature bilo koje druge sekte islama pokazuje gomile fetvi isključivanja iz vjere jednog na drugog dok u Ahmadija literaturi osoba vidi odbranu islama protiv prigovora onih izvan islama, ili vidi molbu drugim muslimanima da se klone sektaštva, ili vidi da to treba biti urađeno da bismo ispunili dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima, ili vidi šta treba biti urađeno da postignemo mir i pomirenje u svijetu, ili vidi kakav je bio položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba – svaki od njih je svijetla zvijezda vrijedna da ga slijedimo. Suprotno ovome, kako je spomenuto ranije, u litereturi drugih sekti islama su gomile fetvi o gubljenju vjere koje donose jedna sekta za drugu. Huzur je izabrao temu položaja ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. kako je navedeno u Ahmadija muslimanskoj literaturi. Rekao je da islam ima dvije velike sekte: sunni i šija i one su obje nepravedne u tome da se čak ne boje da ashabima otkažu njihov položaj. Oni jedni drugima daju fetve o gubljenju vjere i ako jedna od njih predstavlja položaj hazreti Alija r.a. i hazreti Huseina r.a. na izuzetno preuveličan način i nepravedno je umanjila položaj drugih Halifa e Rašidin, druga nije uradila ništa manje. Unutar ovih dvaju grupa je dalje sektaštvo koje stvara nered, islam je predstavljen kao religija koja, Bože sačuvaj, donosi naredbe i stvara nered. Cilj Ahmadija muslimanskog džemata je da predstavi ljepotu islama, i zato je krajnje nepravedno smatrati da su Ahmadi muslimane kao ostali. Mi ovih dana prolazimo kroz mjesec (muslimanski) Muharem. U zemljama sa ogromnim brojem sunni i šija ljudi, obje strane podnose gubitak imetka i života u ovom mjesecu. Bio to Paksitan, Irak ili druga zemlja, u Muharemu izbija nered, iako je sada neobuzdano stanje postalo pravilo. Huzur je rekao da je u svom istraživanju naišao na mnogo materijala gdje su oni donijeli fetve o gubljenju vjere, no, ove fetve i uvrede su tako ekstremni i zli da to Huzur neće predstaviti čak ni kao primjer. Zato će, Huzur je rekao, samo predstaviti razborita (mudra) i pronicljiva pisanja Obećanog Mesije a.s. u pogledu Halifa e Rašidin i ashaba Časnog Poslaniak s.a.v.s. Oni pokazuju kako je on nastojao istrijebiti nered i Huzur je od stotina primjera izabrao samo nekoliko. Zatim je rekao da će ovi isječci pomoći onima koji su zainteresovani za islam ali čijim umovima izgleda da je Ahmadijat također sekta. Oni će shvatiti da je Obećani Mesija a.s. zapravo došao da sve ujedini. Allah mu je objavio da je njegov zadatak da okupi sve ljude u jednu religiju. Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Ja znam da nijedna osoba ne može biti istinski mumin (istinski vjernik) i musliman ako nisu proizvedene odlike nalik odlikama Abu Bakra, Omera, Osmana i Alija r.a. Oni nisu imali ljubavi prema ovom svijetu. Navodeći iz knjige Obećanog Mesije a.s. na arapskom jeziku ‘Sirrul Halifa’ Huzur je naveo citat: ‘Tako mi Boga, ove plemenite halife su ljudi koji nisu izbjegavali čak da rizikuju smrt da pomognu i daju podršku Časnom Poslaniku s.a.v.s. Oni su prihvatili da budu odvojeni od svojih roditelja i svoje djece radi Allaha. Oni su prihvatili borbu sa svojim prijateljima i radi Uzvišenog Allaha žrtvovali su sebe i svoja imanja. Uprkos ovoga, oni su ostali postiđeni što nisu dostigli izvanrednosti koje su bili dužni postići.’ Obećani Mesija a.s. je također napisao da ove plemenite halife nisu tražili udobnost i sklonište, kako se onda može umišljati da su bili nepravedni i tlačitelji. On je rekao da je dokazano o njima da nisu bili ljudi materijalisti i da su ostali pognuti na Božijem pragu. Oni su bili ljudi koji su se potpuno zaokupili u Bogu. Obećani Mesija a.s. je napisao o hazreti Abu Bakru r.a.: ‘On je imao potpuno duhovno znanje, i bio je evlija, osoba strpljive i ljubazne prirode. On je život proveo u poniznosti i siromaštvu i iskazao je veliku oprostivost, ljubav i milost. Bio je prepoznat po svjetlu na svom čelu. Imao je duboku vezu s Časnim Poslanikom s.a.v.s. i njegova duša bila je povezana sa dušom ‘najboljeg u svijetu’ i bila je prekrivena svjetlom koja je prekrivala njegovog vođu i Allahovog miljenika, i bila prikrivena pod svjetlom mudrosti Časnog Poslanika s.a.v.s. i pod njegovim velikim dobrotovornostima.’ Obećani Mesija a.s. je dalje napisao da je hazreti Abu Bakr r.a. bio krajnje istaknut u ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. i napustio je sve svjetske veze kad je Poslanik s.a.v.s. primio Božije objave i poprimio je boju svog voljenog i napustio sve druge želje radi Boga. Njegova ličnost bila je  potpuno posvećena Gospodaru svih svjetova. I kad je istinska Božija ljubav prožela (ispunila) njegovo biće, u dubini svog srca i u dijelićima svog bića, sve ovo je postalo očevidno u njegovim riječima i praksi – i tada mu je bila data titula Sidik (istinoljubivi). Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Jedini Allah zna najbolje koje je odličnosti on posjedovao da je Časni Poslanik s.a.v.s. dao hazreti Abu Bekru r.a. titulu Sidik. Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao da je odlikovanje hazreti Abu Bakra r.a. bilo zbog onoga što je bilo u njegovom srcu. Ako pažljivo posmatramo, teško je naći primjer istinitosti kakvu je hazreti Abu Bakr r.a. pokazao. Istina je da je neophodno za osobu u bilo kojoj eri, koja želi postići izvanrednosti Sidika da nastoji koliko god je moguće  da u sebi stvori odlike i atribute nalik Abu Bakru i da kasnije, moli koliko god je moguće, do takvog vremena – dok u sebi ne poprimi prirodu nalik Abu Bakru i bude upijen u ovu boju izvanrednosti Sidika se ne mogu postići.’ Objašnjavajući prirodu nalik Abu Bakra Obećani Mesija a.s. je napisao kad je Časni Poslanik s.a.v.s. najavio svoje poslanstvo, hazreti Abu Bakr r.a. je bio u Siriji na putu radi trgovine. Na putu je sreo nekog iz svoje zemlje i pitao kakve su novosti u zemlji. Ova osoba mu je rekla da njegov prijatelj, Muhammed s.a.v.s. tvrdi da je poslanik. Hazreti Abu Bakr r.a. je odgovorio ako je on zaista tako tvrdio to je sigurno istinska tvrdnja. Rekao je da će samo ona osoba tražiti čudo koja ne vjeruje u tu tvrdnju. Ukratko, hazreti Abu Bakr r.a. povjerovao je dok je još bio na putu. Kad je stigao u Meku, lično je ispitao i rekao Poslaniku s.a.v.s. da bude svjedok da je on prvi vjernik. Obećani Mesija a.s. piše da ovo nisu bile samo riječi; hazreti Abu Bakr r.a. je ovo ispunio do svog zadnjeg daha. Obećani Mesija a.s. piše: ‘Jedanput su nekoliko neprijatelja zatekli Časnog Poslanika s.a.v.s. samog i uhvatili ga. Stavili su platno oko njegovog vrata i počeli ga uvrtati. Poslanik s.a.v.s. je bio blizu  smrti kad je hazreti Abu Bakr r.a. iznenada prolazio tuda. Oslobodio ga je s velikom teškoćom i neprijatelji su toliko izudarali hazreti Abu Bakra r.a. da se onesvjestio i pao na tle.’ Obećani Mesija a.s. također piše: ‘Slično tome, hazreti Abu Bakrovo r.a. rasuđivanje  ajeta: A Muhammed je samo poslanik. Zaista, prije njega su prošli poslanici. (3:145) jasno podržava da je prema njemu hazreti Isa a.s. umro. Ako je u ovom primjeru ajet trebao značiti da su od ranijih poslanika neki umrli prije ere Pečata svih poslanika s.a.v.s. ali da neki nisu umrli do vremena Časnog Poslanika s.a.v.s., ovaj ajet ne ostaje vrijedan raspravljanja i nedovoljna evidencija koja nije bazirana na potvrđenoj formuli i ne obuhvata sve prošle osobe u svom djelokrugu, ne može biti nazvana evidencijom. Treba zapamtiti da nije izviješteno ni o jednom ashabu da je odbio rasuđivanje Abu Bakra r.a. u pogledu toga da su svi prošli poslanici umrli, iako su svi ashabi bili prisutni u vrijeme kad su ga čuli i poslije oni nisu rekli ništa. Ovo dokazuje da su se ashabi jednodušno složili s ovim i slaganje ashaba je dokaz koji nikada nije pogrešan. Tako, među uslugama hazreti Abu Bakra r.a. prema ummetu jedna je ta da je, s cijem da izbjegne grešku koja će se dogoditi u budućnosti, on otvorio vrata zbilji i stvarnosti u eri svog istinoljubivog halifata. On je tako postavio vrlo strogu zapreku protiv poplave greške, čak da se svi džini pridruže hodžama ovog doba, oni ne bi bili u stanju da slome ovu zapreku. Mi zato molimo Allaha da blagoslovi hazreti Abu Bakra r.a. hiljadama puta da je nakon što je primio uzvišenu objavu od Uzvišenog Allaha on došao do odluke da je Mesija umro.’ Obećani Mesija a.s. je također napisao o tome kako je hazreti Abu Bakr r.a. odvratio veliko zlo. Musajlima je bio sljedbenik kad je hazreti Abu Bakr r.a. postao halifa. Možemo samo zamisliti koliko teškoća se dogodilo. Da on nije imao jakost srca koju je imao i da u svom vjerovanju nije imao pravac vjerovanja Časnog Poslanika s.a.v.s, tu bila velika teškoća i on bi bio smeten. No, on je bio pod utjecajem i zaklonom Časnog Poslanika s.a.v.s. čiji je visoki moral utjecao na njega i njegovo srce je bilo ispunjeno savršenim vjerovanjem. Zato je teško naći ravnim srčanost i odlučnost koje je on pokazao poslije Časnog Poslanika s.a.v.s. Njegov život je bio život islama. Nema potrebe ni za kakvim dugim argumentom na ovo pitanje. Događaji tog vremena daju dobar pokazatelj o uslugama koje je hazreti Abu Bakr r.a. dao islamu. Obećani Mesija a.s. je napisao da smatra hazreti Abu Bakra r.a. drugim Ademom za islam i da je vjerovao da poslije Časnog Poslanika s.a.v.s. nije bilo hazreti Abu Bakra r.a. ne bi bilo ni islama uopće. Ogromna je usluga da je on ponovo utemeljio islam i svojim uvjerenjem vjere kaznio podmukle izdajnike i utemeljio mir. Obećani Mesija a.s. piše o hazreti Omeru r.a. da je jedanput otišao kući Časnog Poslanika s.a.v.s. i: ‘…vidio da nije bilo mnogo u kući Časnog Poslanika s.a.v.s. i kako je ležao na hasuri koja je ostavila trag mustre na njegovim leđima. Vidjevši ovo, hazreti Omer r.a. je zaplakao. Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘O Omere, zašto pačeš?’ Hazreti Omer r.a. je rekao: ‘Ja sam svladan videći tvoje teškoće. Cezar i Chosreos su nevjernici a žive životom udobnosti a ti prolaziš kroz ove teškoće.’ Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘Ja nemam ništa s ovim svijetom! Moj primjer je primjer jahača koji jaše na leđima kamile po jakoj vrelini i kad ga jačina poslijepodneva napati on sjeda pod sjenu drveta da se malo odmori dok je još na kamili i samo poslije nekoliko minuta nastavlja putovanje.’ Obećani Mesija a.s. je također napisao da je položaj hazreti Omera r.a. bio tako uzvišen da je ponekad Časni Kur’an bio objavljen skladno njegovom pogledu. Hadis prenosi da šejtan bježi od Omerove sjene. Drugi hadis prenosi: ‘Da je poslije mene trebao biti poslanik, to bi bio Omer.’ Treći hadis prenosi: ‘Baš kao što su ljudi iz ranijih religija bili muhadisi (primaoci Božije objave), ako u ovom ummetu (muslimana) ima bilo koji muhadis, to je Omer.’ Obećani Mesija a.s. je napisao da su se nadali da će se neka predskazanja  ispuniti samo  jednom ili će se možda ispuniti postepeno ili se ispune u nekoj drugoj osobi. Predskazanje o Časnom Poslaniku s.a.v.s. kaže da su ključevi Cezara i Chosreosa bili stavljeni u njegovu ruku, iako je očito da je Časni Poslanik s.a.v.s. umro prije ispunjenja ovog predskazanja i nije ni vidio riznice Cezara i Chosreosa niti je vidio ove ključeve. No, bilo je suđeno da ključevi budu dati hazreti Omearu r.a. čije je biće bilo biće Časnog Poslanika s.a.v.s. na način nalik sjeni. Obećani Mesija a.s. je dalje napisao da je zbog svog srodstva prema duhovnom svjetlu poslanstva, jedan od pisara Časnog Kur’ana ponekad primio objave u vrijeme kad je Časni Poslani s.a.v.s. želio da diktira ajet. Jedan dan kroz glavu mu je prošla misao pošto je on također primio objave, da nema razlike između njega i Časnog Poslanika s.a.v.s. On je bio uništen zbog ove misli. S jedne strane hazreti Omer r.a. također je primio objave ali je sebe smatrao  nevažnim i nije želio da bude paralela (sličnost) istinitom Imamu kojeg je Bog poslao. Umjesto toga, sebe je smatrao poniznim robom i zato je, Božijom milošću postao zamjenik istinitog Imama. Obećani Mesija a.s. je napisao da mu je Allah objavio da su hazreti Abu Bakr, Omer i Osman i Ali r.a. bili izuzetno vjerni i ispunjeni ispravnom uputom. Oni su bili među onima kojima Allah poklanja odlikovanje. Ogromna većina  pobožnih ljudi svjedoci su njihovih izvanrednosti. Oni su napustili svoju domovinu samo radi Božijeg zadovoljstva i bez oklijevanja ušli u svaki vojni pohod. Oni nisu vodili brigu za jaku vrelinu ili strašnu hladnoću, umjesto toga su nastavili ići naprijed na putu vjere. Radi Gospodara svih svjetova oni su zaboravili sve. Njihove blagoslovljene prakse su za nas mirisni uzor. Obećani Mesija a.s. je rekao da je važno vjerovati da je hazreti Abu Bakr, Omer, Osman i Ali r.a. svi bili staratelji vjere u istinskom smislu. Abu Bakr r.a. bio je Adem II za islam, slično tome, da hazreti Omer i Osman r.a. nisu bili istinski staratelji vjere za nas bi danas bilo vrlo teško reći da je bilo koji ajet Kur’ana od Boga. Obećani Mesija a.s. piše o hazreti Aliji r.a. da je bio izuzetno bogobojazan i čist i bio je među onima koji su najveći miljenici Svemogućeg Boga. On je bio Božiji lav, vrlo velikodušan i čistog srca. Bio je jedinstvene smionosti koji se nije micao iz žarišta bojnog polja čak i ako je vojska neprijatelja bila naspram njega. On je živio život siromaha i stekao je odličnost u uzdržljivosti. Bio je u prvim redovima da dijeli imetak, ublažava bol i patnju drugih i brine o siročadima, siromašnim i komšijama. On je pokazao neobično junaštvo i vještinu sa sabljom i strijelom i uz ovo je bio otmjenog i izražajnog govora. Njegove riječi bi potakle dubinu srca i kroz ovo je čistio zahrđale umove i prosvjetljavao ih svjetlom razboritosti. Ljudi od jezika bili su njime očarani  i ko god poriče njegove izvanrednosti to je kao da govori prostotu. Pišući o svim Halifa e Rašidin, Obećani Mesija a.s. je rekao da su oni, slijeđenjem Časnog Poslanika s.a.v.s. kroz svoju praksu pokazali da su vidjeli nevidljivog Boga svojim očima; zaista su Ga vidjeli svojim očima. Šta je, inače, to bilo drugo da se oni nisu brinuli ni najmanje o napuštanju svog naroda, svoje domovine, svog imetka i bili odvojeni od prijatelja i porodice? Zaista, to je bilo samo povjerenje u Boga. Stavljajući povjerenje i uzdanje u Jednog Boga, oni su pokazali zapanjujuću vještinu.  To je bilo vjerovanje i samo vjerovanje i ništa drugo. S druge strane su bili ovosvjetski ljudi sa svojim planovima i ali oni nisu mogli uspjeti. Oni su bili brojniji i imali su veće bogatstvo ali nisu imali vjerovanja i samo iz ovog razloga su bili uništeni. Nasuprot tome, ovi ashabi su snagom svog vjerovanja pobijedili nad svakim. Oni su čuli poziv nepismene ali istinoljubive osobe koji je rekao da je od Boga i oni su mu se pridružili i slijedili ga do kraja strastveno. To je, zaista, bio samo jedan aspekt koji ih je tako preokrenuo – a to je bilo vjerovanje. Vjerovanje u Boga je velika stvar. Obećani Mesija a.s. je dalje napisao da je dio naše vjere da poštujemo pobožne ljude i da je pažnja prema položajima značajna. Ne trebamo prelaziti granice i biti grješni da ne bi Časni Poslanik s.a.v.s. ili drugi poslanici bili omalovaženi. Onaj ko kaže da će svi poslanici i čak Časni Poslanik s.a.v.s. imati spas kroz posredovanje hazreti imama Huseina, čini prijestup. Obećani Mesija a.s. je napisao da je on imao skladnost sa hazreti Alijem r.a. i hazreti Huseinom r.a. Rekao je da niko osim Gospodara Istoka i Zapada ne zna ovu tajnu. On je rekao da je volio hazreti Alija r.a. i oba njegova sina, i ko god ima neprijateljstvo s njima, obećani Mesija a.s. je imao neprijateljstvo s njim. On je dalje napisao da su u islamu, također, ljudi jevrejskih atributa u svakom dobu proganjali Božije svete ljude. Naprimjer, hiljade nerazboritih ljudi napustili su hazreti Huseina i pridružili se Jezidu i proganjali nevinog Imama verbalno i fizički, i na kraju mu oduzeli život. Oni su stalno uznemiravali i mučili mudžadise, imame i istinoljubive među ummetom i davali im uvredljive epitete. Hiljade istinoljubivih su bili mučeni od njih. Oni su ih ne samo nazivali ‘nevjernicima’, nego nisu odustali od toga da ih zatvaraju i ubijaju. Dok nije došlo vrijeme Obećanog Mesije a.s. Ljudi su propovijedali da da će Imam Mehdi doći u četrnaestom stoljeću ili da će bar veliki mudžadid biti rođen. Međutim, kad je na vrhuncu četrnaestog stoljeća taj mudžadid bio rođen i Božija objava ga je ne samo nazvala Obećanim Mesijom nego je zlo prevladalo u to vrijeme kao da je uzvikivalo da njegovo ime treba biti Obećani Mesija, oni su ga strogo optužili da je lažan. Proganjali su ga svakom vrstom zavjera i nastojali da ga unište. Obećani Mesija a.s. je napisao da su mumini oni ljudi čija praksa svjedoči njihovoj vjeri. Čija srca imaju vjeru ispisanu na njima i koji daju prednost Božijem zadovoljstvu nad svemu drugom i posvajaju zapletene puteve bogobojaznosti radi Allaha. Oni izbjegavaju i odbacuju sve što čovjeka udaljava od Boga. Nažalost, Jazid ovo nije imao. Ljubav prema svijetu ga je zaslijepila. Dok je Husein bio čist i koristan (blagotovran), on je bez sumnje bio među onim ljudima koji su očišćeni Božijim rukama. I on je, bez sumnje, između vođa Dženneta –  imati i najmanju zlobu prema njemu je uzrok umanjivanja svoje vjere. Bogobojaznost, ljubav prema Bogu, ustrajnost, rješenost, ibadet i predanost ovog Imama je za nas blagoslovljeni uzor. Uništeno je srce koje ima neprijateljstvo prema njemu a uspješno je ono srce koje pokazuje svoju ljubav na praktične načine i u potpunom slijeđenju njega posvaja njegovu vjeru, moral, hrabrost, bogobojaznost i ustrajnost, i sve odlike Božije ljubavi na način odražavanja. Takvi ljudi su skriveni od očiju svijeta. Niko ne zna njihovu vrijednost osim onih koji su između njih. Oči svijeta ih ne mogu prepoznati zato što su oni vrlo daleko od svijeta. Ovo je bio razloga za ubistvo Huseina, zato što ga nisu prepoznali. Ogromna je neiskrenost omalovažavati hazreti Huseina r.a. i osoba koja ovo čini ili izgovara bilo kakvu negativnu riječ o njemu, gubi svoju vjeru, jer Bog postaje neprijatelj onih koji su neprijatelji Njegovih omiljenih ljudi. Huzur je rekao da je ovo prelijepo i primjereno učenje koje ima za cilj da na jednoj ruci ujedini muslimane i istrijebi sektaštvo, učenje koje nam je dato od onog koji je bio poslan od Boga. Koji je, u ovo doba došao kao istinski i revni predanik Časnog Poslanika s.a.v.s. s porukom mira i izmirenja. Da Allah učini da muslimanski ummet  razumije ovu poruku tako da islam osvijetli krajeve Zemlje s obnovljenom slavom. Da mjesec Muharem prođe s mirom i sigurnošću svuda, da svaki musliman čuva sigurnim druge muslimane svojim govorom i svojom rukom. Huzur je rekao da trebamo moliti Allaha za opće stanje muslimanskih zemalja i za zaštitu protiv nereda. Većina zemalja idu kroz vrlo loša vremena. Da Allah čuva islam i muslimane sigurnim od svake vrste zla. Umjesto napretka muslimanske zemlje brzo nazaduju. Opće ekonomsko stanje svijeta također stvara zabrinutost i njegovi efekti su dalekosežni. Treće kritično stanje stvari koje se izgleda razvija je da se svijet brzo kreće prema svjetskom artu. Da Allah ima milosti na ljude i podari im razum. Huzur je rekao da ovih dana trebamo moliti obilato i da također trebamo napraviti sve vrste mjera predostrožnosti. Da nam Allah pomogne.