Značaj gostoprimstva

Kratki sadržaj

Huzur je rekao da je značaj gostoprimstva u Božijim očima takav da On kaže u Kur’anu: ‘I podaj … putniku’. (17:17)U Kur’anu također čitamo o hazreti Ibrahimu a.s. kako je svojim gostima ponudio pečeno tele i kako je Časni Poslanik s.a.v..s rekao: ‘Osoba koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan treba odati poštovanje svojim gostima.’

Objašnjavajući, Huzur je rekao da ovo znači da je ispunjavanje prava gosta važno za Boga i za Sudnji dan. To je pokazatelj vjerovanja i obaveza. Drugi hadis prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Oni koji vjeruju u Boga i u Sudnji dan trebaju ispuniti prava gosta koja mu pripadaju.’ Kad su pitali šta čini prava koja mu pripadaju, on je odgovorio: ‘(boravak) jedan dan i jednu noć.’ Huzur je objasnio da je Poslanik s.a.v.s. sigurno postavio granice gostoprimstva na tri dana. Boravak od jednog dana je minimum. Međutim, u nekim okolnostima, Poslanik s.a.v.s. je pružio gostoprimstvo ljudima za veći broj dana i druge goste povjeravao svojim ashabima. Temeljna tačka koju je dao u pogledu gostoprimstva bila je o potpunom poštovanju i obziru, govoreći da je to bilo pravo gosta. Neke granice koje je on postavio također su tu da bi gosti vodili računa o svojoj obavezi. Huzur će narednog petka dati izlaganje u pogledu ovoga.

Kao što je uobičajeno da u petak prije đelse Huzur skrene pažnju vršiocima dužnosti, danas je Huzur govorio o obilježjima gostoprimstva koje je važno što se tiče Allaha i Sudnjeg dana i to je pravo gosta. Kur’nska izjava da dadnemo putniku ono što mu pripada također na nas stavlja dužnost da pružamo gostoprimstvo na velikoj skali. Ne samo u toku perioda đelse nego također u našem porodičnom životu, gostoprimstvo treba biti odlika Ahmadi muslimana.

Danas Huzur želi, u pogledu gostoprimstva, dati savjet svakom radniku i svakoj porodici koja je domaćin gostima kod svoje kuće, da odaju poštovanje koje pripada gostima. Ako je Allah dao običnom putniku toliko prava, onda će onaj ko putuje na Božijem putu imati mnogo više prava. Đelsa salana VB počinje od narednog petka i počeli su pristizati gosti iz dalekih zemalja. Neki će boraviti u smještaju koji omogućuje Džemat a drugi kod porodica. Treba biti data posebna važnost  gostoprimstvu prema njima i treba učiniti napor u tome.

Allahovom milošću gdje god Džemat raste tu je proširen aranžman kuhinje. Taj aranžman u VB je možda najveći poslije Rabve. Naravno da je to proširenje zbog prisustva Halife vremena. Međutim, najveća odlika ove stalne kuhinje je da je velika većina, ako ne cijelo osoblje koje tamo radi su volonteri. Oni dobrovoljno daju svoje vrijeme za ovo već dugi niz godina. U Rabvi i Kadianu imaju plaćeno osoblje za ovaj posao. Džemat VB je izuzetno dobro ispunio dužnost stalne kuhinje i nastavlja tako. Oni također vrlo dobro obavljaju ovaj zadatak na đelsi. Huzur je rekao da sve ovo spominje kao podsjetnik i također za novopridošle članove Džemata.

Gostoprimstvo na đelsi uvijek ostavlja dojam na goste izvana, ovdje u VB kao i u drugim zemljama. Domaćini, dobrovoljni radnici također ovo trebaju imati na umu u budućnosti. Na neki način svaki radnik u praksi predstavlja uzor Ahmadijata i ovo je velika čast. Tu su i druge dužnosti osim kuhinje i one trebaju biti obavljene koliko najbolje možemo i sa potpunim osjećajem odgovornosti. Nije važno koji je zadatak povjeren nekome, on se ne treba smatrati beznačajnim. Sistem će samo raditi kako treba ako svakoj i svim dužnostima bude data važnost. Ni jedan gost ne smije biti u neudobnosti zbog manjkavosti bilo kojeg zadatka.

Zatim je Huzur naveo neke događaje iz bilješki ashaba Obećanog Mesije a.s. da istakne značaj gostoprimstva.

Hazreti Šeik Asghar Ali sahib je rekao da je Obećani Mesija a.s. lično pazio na svoje goste i također uvijek skretao pažnju hafiz Hamid Ali sahiba na to. On kaže kako je stigao u Kadian 1902. godine poslije dugog putovanja vozom i konjskom nosiljkom po kišnom vremenu. Njemu i njegovom prijatelju je dat vrlo udoban smještaj i posluženi su poslasticama. Obećani Mesija a.s. je lično ispitivao jesu li na bilo koji način u neudobnosti u toku svog boravka.

Hazreti Manzar Ali sahib kaže da je njegov otac, koji je bio jedan od ranih Ahmadi muslimana prenio da je jedanput on i grupa od sedam drugih sjeli da jedu s Obećanim Mesijom a.s. uključujući i hazreti Maulvi Nur ud dina r.a. Oba jela koja su poslužena bila su s mesom. Obećani Mesija a.s. je stalno uzimao komade mesa iz svog tanjira i davao ih drugima; hazreti Maulvi Nur ud din je također činio isto. Jedan od gostiju je rekao kako bi mango prijao poslije jela. Ovaj prenosilac kaže da je u odgovoru Obećani Mesija a.s. rekao nešto što on nije zapamtio, vjerovatno rekao da će donijeti manga. Upravo tada je odnekle stigao neki čovjek i donio osam komada manga. Obećani Mesija a.s. je isjekao mango na kriške i poslužio goste. Također je drugima ponudio mango od svog dijela.

Hazreti Fazal Ilahi sahib piše da je često putovao u Kadian iz Lahora. Mnogo puta bi ga je Obećani Mesija a.s. pozvao u svoju kuću i lično mu servirao čaj. Mnogo puta je  Obećani Mesija a.s. jeo s njim i u mnogim prilikama mu je davao hranu sa svog tanjira. On prenosi kako je jedne večeri poslije magrib (akšam) namaza Obećani Mesija a.s. sjeo na vrh krova džamije Mesdžid Mubarak. Na nebu je sijao mjesec četrnaeste ili petnaeste noći i Ilahi sahib je vidio kako lice Obećanog Mesije a.s. luči zrak svjetlosti i udario je mjesec.

Hazreti Čirag Din sahib prenosi kako je jednom za večerom u nečijoj kući soba bila puna gostiju i nije bilo mjesta za njega da sjedne. Obećani Mesija a.s. je podigao svoje koljeno i rekao mu da sjedne do njega i jede s njim.

Hazreti Zulfikar Ali sahib prenosi kako mu je svaki put kad bi posjetio Kadian bio  poslužen rižom s piletinom. Pitao je hafiz Hamid Ali sahiba zašto mu je za oba dnevna obroka poslužena riža s piletinom. Rečeno mu je da kad je prvi put stigao Obećani Mesija a.s. naredio da mu treba biti poslužena riža. Obećani Mesija a.s. je jedanput kuharu rekao da skuha rižu s mesom u toku posjete Gurdaspuru i kako je to bilo vrlo dobro napravljeno mislio je da oni često jedu ovo jelo. Tako da je naredio da za njega bude napravljena riža s piletinom kad dođe u posjetu.

Hazreti Badr Din sahib prenosi kako je jedanput poslije iša (jacije) namaza bio napolju sa svojim ocem i vidio kako je Obećanog Mesiju a.s. sa zdjelom mlijeka i hljebom ispitivao je li iko od gostiju gladan. Kad je bio uvjeren da ni jedan gost nije bio gladan, on ih je obojicu poveo sa sobom i otišao da provjeri u kući za goste. Tamo su svi također već jeli. Kasnije, kad su proši pored jednog čovjeka u radnji on je rekao da želi mlijeko i hljeb i Obećani Mesija a.s. mu je predao zdjelu s mlijekom i hljebom.

Hazreti Nur Ahmad Khan sahib prenosi kako je jedanput imao priliku da ode u Kadian u toku đelsa salane. Mnogi drugi ljudi iz njegove oblasti su putovali zajedno. Oni su stigli u Kadian kasno uveče. Hrana nije bila servirana do kasno i ljudi su bili gladni pa su neki prigovarali. Neki su predlagali da kupe mlijeko iz radnje i utole glad. Mnogi su otišli spavati gladni kad su se odjednom pojavili neki ljudi i rekli da je Obećani Mesija a.s. primio objavu da su gosti bili gladni i da trebaju biti nahranjeni. Tako da su ovi ljudi probudili goste i poslužili im hranu.

Dr. Hašmat ullah Khan sahib prenosi kako je jedanput u toku đelse trebao prisustvovati sastanku Sadr Anđuman Ahmadija. On je, možda zbog njegove revnosti  i neiskustva došao malo ranije i čekao na sastanak u džamiji Mesdžid Mubarak. Nije ništa jeo od jutra ali je ostao u džamiji poslije magrib i iša namaza, preskačući večernji obrok da bi bio tačan. Međutim, sastanak nije počeo do kasno. Do tada je dr. Sahib bio izuzetno gladan i dugo se sjećao ove jačine boli od gladi. Kasnije mu je neko u njegovu sobu donio komad hljeba i samo što ga je počeo jesti kad je neko snažno pokucao na vrata i rekao da ako je neki gost gladan treba ići da jede. Njegov drug mu je rekao da ide. Narednog jutra je dr. sahib vidio kako Obećani Mesija a.s. govori vrlo dirljivo da je primio objavu: ‘O Poslaniče, hrani gladne i one u nevolji’ (Tadhkirah, str. 884). Dr. sahib je onda shvatio da je kucanje na vrata kasno u noći bilo zbog ove objave.

Hazreti Maulvi Ibrahim Bakapuri prenosi da je Obećani Mesija a.s. rekao da svim gostima treba biti data ista vrsta hrane. Bilo mu je rečano da nekim gostima nije smetalo da jedu leću jer je nisu jeli kod kuće. Obećani Mesija a.s. je odgovorio da ako drugima bude servirano jelo s mesom onda svakome treba biti dato isto jelo i kad se servira leća treba biti servirana svima.

Hazreti mufti Chiragh Din sahib prenosi da je jedanput Obećani Mesija a.s. imao rižu s piletinom skuhanu za džemat koji je došao u posjetu iz Kapoortale ali su oni već bili napustili Kadian. On je tražio da im hrana bude dostavljena konjskom nosiljkom na Batala željezničku stanicu. Nosiljka s hranom je na putu prošla pored gostiju i hrana je stigla na stanicu prije njih. Bili su začuđeni kad su vidjeli da je za njih poslana hrana.

Hazreti Abdul Aziz sahib prenosi da su jedanput u toku zime stigli u Kadian vozom. Bilo je kasno i bili su umorni pa su otišli spavati. Poslije kratkog vremena opazio je kako je Obećani Mesija a.s. tiho provjeravao posteljinu svake osobe. Ako bi osjećao da je nečija posteljina nedovoljna uzeo bi posteljinu sa svog kreveta i kako treba pokrio osobu. Na ovaj način je pokrio oko sedamdest osoba, uzimajući posteljinu sa svog kreveta dok su svi spavali.

Hazreti Malik Ghulam Husein sahib prenosi da je jedanput Maulvi sahib došao na đelsu i Obećani Mesija a.s. mu je posebno naložio da prikladno pazi na njega i servira mu odgovarajuću hranu pošto je bio star.

Hazreti Chaudry Abdul Aziz sahib prenosi da je bio student na koledžu u Lahoru kad je otišao u Kadian na jednu noć. Kad se ujutro pripremio da ode Obećani Mesija a.s. mu je rekao da  još malo ostane. Kad je poslije ručka odlučio da traži dozvolu za odlazak Obećani Mesija a.s. mu je rekao da često treba posjećivati Kadian i spakovao je za njega nešto hrane da ponese.

Hazreti Chaudry Abdullh Khan sahib prenosi kako je jedanput otišao u Kadian. Poslije namaza je Obećani Mesija a.s. rekao da treba jesti pošto je tek stigao. Chaudry sahib je odgovorio  da nije bilo vrijeme za jelo. Obećani Mesija a.s. se nasmijao i rekao da nije bilo postavljeno vrijeme za hranu, čovjek treba jesti kad je gladan. Poslao je po hranu i tako je Chaudry sahib jeo. On također prenosi da su jedanput ljudi obavjestili Obećanog Mesiju a.s. da neka Patan osoba nije jela ako nije servirano jelo s mesom. Padala je jaka kiša i ni jedna mesara nije bila otvorena i tako meso nije bilo dostupno. Kad je Obećani Mesija a.s. bio obaviješten o ovome rekao je: ‘Pripremite za njega piletinu.’ Drugi put je neko rekao Obećanom Mesiji a.s. da je Patan osoba tražila neko posebno jelo i Obećani Mesija a.s. je naložio da to za njega treba biti skuhano.

Hazreti Chaudry Abdul Raheem prenosi da mu je jedanput Obećani Mesija a.s. dao 500 rupija i rekao da mu je povjeren posao đelse ali da ista hrana treba biti pripremljena za sve. Kasnije je Khawaja Kamaludin tražio od Chaudry sahiba da mu napravi rižu ali mu je Chaudry sahib odgovorio da ima naredbu da skuha istu hranu za sve i ako stvarno želi rižu treba prvo tražiti dozvolu. Khawaja Kamaludin je bio uzrujan radi ovoga i ostao je ljut na Chaudry sahiba. Huzur je objasnio da je Obećani Mesija a.s. – iako bi tražio da se za ljude skuhaju posebna jela – tražio da na đelsi svima bude servirana ista hrana.

Hazreti Mian Abdul Aziz sahib Mughal prenosi kako je jedanput Khwaja Kamaludin kasno uveče stavio neko jelo da se kuha. Unutra je bilo meso, maslo i bijela repa. Kad je Obećani Mesija a.s. primijetio veliku posudu pitao je šta je to. Bilo mu je objašnjeno da je to bilo nešto što će se kuhati preko noći. On je rekao da nije volio da se jelo kuha odvojeno od kuhinje. Kad je pala noć svi su otišli na spavanje i kad se plamen pod posudom ohladio, došao je čopor pasa, prevrnuli posudu i pojeli većinu mesa.

Hazreti Malik Ghulam Hussein sahib prenosi da, kad je Maulvi Abdul Rahman sahib došao u posjetu iz Afganistana sreo se sa Obećanim Mesijom a.s. preko Ghulam Hussein sahiba. Na početku je, poslije serviranja hrane gostu, Ghula Hussein sahib obavijestio Obećanog Mesiju a.s. da je stigao gost iz Kabula i da je želio da se sretne s njim. Prvo je Obećani Mesija a.s. rekao da će se sresti s njim na namazu ali je onda rekao da ga uvedu. Obećani Mesija a.s. je sjeo na divan. Maulvi sahib je donio poklon voća i oraha i lješnjaka i Obećani Mesija a.s. je rekao da nije trebao poduzeti toliko teškoće da sve to nosi i Maulvi sahib je rekao da mu je bilo zadovoljstvo da donese poklon. Obećani Mesija a.s. ga je pitao želi li čaj  ili hladni napitak. Gost je odbio govoreći da nije želio da izazove neudobnost ali je Obećani Mesija a.s. tražio od Ghulam Hussein sahiba da donese neki napitak. On je ušao u kuću hazreti Amman džan r.a. koja je lično pripremila napitak. On je gostu ponudio dvije čaše i ono što je ostalo Ghulam Hussein sahib je ponudio Obećanom Mesiji a.s. ali je on rekao: ‘Odnesi to.’ Kasnije je rekao Ghulam Hussein sahibu da je Maulvi sahib došao iz daleka i naložio mu da za njega svaki dan uz jedno jelo servira rižu s piletinom.

Hazreti Babu Abdul Aziz sahib prenosi da je jedanput neki student došao u Kadian da dadne bai’at na ruci Obećanog Mesije a.s. Poslije bai’ata Obećani Mesija a.s. mu je rekao da još ostane. On je za njega donio posteljinu svojim blagoslovljenim rukama i servirao mu hranu. Prije nego što je otišao Obećani Mesija a.s. je spakovao nešto hrane za njega. Ovaj student je podijelio hranu svojoj porodici kad je stigao kući. Kao blagoslov ovoga njegova majka i brat također su prihvatili Ahmadijat.

Hazreti Munši Zafar Ahmad sahib prenosi kako Obećani Mesija a.s. ne bi sjedio u sobi sa otvorenim vratima nego bi uvijek stavio kvaku na vrata. Uskoro bi Sahibzada Mian Mahmood došao govoreći: ‘Babo, otkači vrata’ i on bi mu otvorio brata. On također prenosi kako ga je Obećani Mesija a.s. smjestio da udobno sjedi kad bi ga posjetio. On kaže kako je bio žedan i gledao je na bokal  za vodu ali nije bilo čaša. Obećani Mesija a.s. je vidio ovu situaciju i otišao na donji sprat da donese čaše. Onda je donio dvije boce napitka i rekao da namjerava da ih prvo servira svojim prijateljima i da će on kasnije piti. Munši sahib je insistirao da Obećani Mesija a.s. prvi pije tako da je on popio jedan gutljaj. Kasnije je Munši sahib hvalio napitak i Obećani Mesija a.s.  mu je dao jednu bocu da čuva za sebe i rekao da drugu dadne svojim prijateljima.

Hazreti Mian Hajrudin sahib prenosi da je jedanput otišao da posjeti Obećanog Mesiju a.s. kad je neki advokat sjedio u džamiji. Advokat ga je pitao želi li pojesti blagoslovljene hrane. Onda je Hajrudin sahib poslao poruku u stan Obećanog Mesije a.s. i on je poslao tacnu punu riže s mesnom juhom iz koje je samo malo bilo pojedeno. Hajrudin sahib i advokat su podijelili hranu.

Hazreti Master Nazir Khan sahib prenosi kako mu je neko pričao da su on i njegovi prijatelji otišli u Kadian i Obećani Mesija a.s. je odredio osobu da im servira hranu i rekao da za njih skuha rižu pošto su dolazili iz brdovite oblasti i navikli su da jedu rižu.

Huzur je objasnio da je ove godine uprava đelse promijenila naziv VIP (vrlo važan gost) na naziv ‘rezervisano’. Huzur je rekao da je hrana na đelsi ista za sviju osim u primjerima gdje ljudi nisu navikli na ono što je skuhano.

Hazreti Šeik Džan Muhammed sahib prenosi da je jedanput neko iz Kadiana rekao da je saznao da se u kuhinji kuhaju prepelice i pitao je može li dobiti par da pojede. Džan Muhammed sahib je pitao u kuhinji ali mu je bilo rečeno da su prepelice bile kuhane za nekoga iz Lahora. Kratko poslije toga hafiz Hamid Ali sahib je na tanjiru donio par prepelica i rekao da je ovo spomenuo Obećanom Mesiji a.s. koji je smjesta naložio da se prepelice serviraju onome ko je tražio i savjetovao da slijedećeg dana svima trebaju biti servirane prepelice.

Dr. Sultan Ali sahib prenosi da je otišao u Kadian 1901. godine i stigao je u džamiju Mesdžid Mubarak. Neko je rekao Obećanom Mesiji a.s. da je on došao iz Afrike. Obećani Mesija a.s. je ispitivao o situaciji u Africi i posebno činio dove za njih i onda naložio da se povede briga o njegovoj hrani i smještaju.

Hazreti Munši Imam Din sahib prenosi da, kad je njegova žena otišla u Kadian posjetila je kuću Obećanog Mesije a.s. u vrijeme kad je on jeo. S njom je bilo njeno malo dijete i Obećani Mesija a.s. je uzeo hrane sa svog tanjira i rekao joj da nahrani dijete.

Hazreti Zameer Ali sahib prenosi da bi kao dijete išao kući Obećanog Mesije a.s. Jedanput mu je desna ruka bila povrijeđena kad je otišao u sobu Obećanog Mesije a.s. On mu je na mio način rekao da sjedne kod njega. Kad su donijeli halve od mrkve Obećani Mesija a.s. ga je malo nahranio i onda rekao ‘jedi lijevom rukom.’

Šeik Zainulah Abaideen sahib prenosi kako je u vrijeme Obećanog Mesije a.s. bio napravljen poseban aranžman u pogledu hrane. Hafiz Hamid Ali sahib je rekao kako su se jedanput kuhala četiri ogromna kazana riže, dva slane a dva slatke. Obećani Mesija a.s. je došao i tražio da dignu poklopac sa kazana. Rekao je da  miris slatke riše nije bio dobar i tražio da se oba kazana izbace. Rekao je, ako se njemu ne dopada miris hrane kako se to može sviđati gostima.

Mian Dita sahib prenosi da, kad je otišao u Kadian radi đelse 1906. godine Obećani Mesija a.s. je za goste poslao malu peć na ćumur da se mogu ugrijati na hladnom vremenu.

Hazreti Mian Abdul Aziz sahib Mughal prenosi kako je jedanput stigao u Kadian kasno uveče sa dvadeset drugih ljudi. U kuhinji je bilo samo dva i po komada hljeba i malo juhe od mesa. Obećani Mesija a.s. je sjeo na vrh krova Mesdžid Mubarak na bijeli čaršaf i drugi su mu se pridružili. Svima je podijelio nešto od dva i po komada hljeba. Mughal sahib prenosi kako su svi jeli do sitosti.

Hazreti Mian Muhammed Jasni sahib Ahmadi prenosi da u vrlo ranim danima je bilo mali broj gostiju, možda dvanaestak. Obećani Mesija a.s. bi ih lično posluživao iz tave s rižom.

Hazreti Malik Ghulam Hussein sahib Mahadžir prenosi kako ga je Obećani Mesija a.s. uvijek savjetovao: ‘Ghulam Hussein, pazi da gosti ni na koji način ne budu u neudobnosti.’

Huzur je rekao da je ovaj savjet važan danas koliko je bio važan za Ghula Hussein sahiba. Mi trebamo moliti (Allaha) da na najbolji način služimo goste đelse. Nije samo služenje hrane važno nego je svaki zadatak važan za udobnost gostiju.

Zatim je Huzur najavio da će klanjati dženazu za: jednu osobu koja je ovdje umrla i za dvoje koji su umrli u drugim zemljama (dženaze u odsustvu).

Šeik Mubarak Ahmad sahib umro je 10. jula i imao je 90 godina. On je dugo živio u VB. U toku ere hazreti Muslih Mauda r.a. on je služio kao pomoćnik privatnog sekretara. Također je služio kao zamjenik Nazir Taleema u Pakistanu. U VB je služio u odboru kadija. Imao je vrlo odan odnos s halifatom i redovito je pisao Huzuru uprkos bolesti. Njegova veza je bila krajnje iskrena i odana i bio je na čelu finansijkih davanja i vrlo naklonjen aktivnostima širenja poruke Ahmadijata. Iza sebe je ostavio četiri kćeri i dva sina. Da ih Allah sve osposobi da idu stopama svog oca.

Malik Mabroor šehid bio je ubijen u svojoj odaji u Navabšah Pakistanu, 11. jula. Napadač je pucao na njega iz blizine i onda pobjegao. Njegov brat je bio blizu, gonio je napdača i također je bio pogođen ali je na sreću izbegao. Mabroor sahib je bio advokat i ranije su učinjena nastojanja napada na njegov život. On je imao nekoliko pristrasnih neprijateljstava gdje su ljudi bili kivni na njega zato što je predstavljao žrtve ubistva. Uz to je tu bilo neprijateljstvo zbog njegovog srodstva s Džematom koje je bilo dominantno. Trenutno je služio kao predsjednik Navabšaha.

Razia Begum sahiba je umrla u Rabvi 25. juna. Bila je majka našeg misionara u Kazahstanu. Bila je pobožna žena, predana namazu i imala je duboku vezu s halifatom. Ona je dala oporuku kad je imala 24 godine. Uprkos finansijkih teškoća imala je potpunu vjeru da će u toku svog života ispuniti svoju opruku kao što i jeste. Podnijela je par ozbiljnih nesretnih slučajeva, uključujući to da ju je voz udario; pa ipak je svaku teškoću podnijela sa strpljenjem i čvrstinom. Da Allah uzdigne njen položaj u Džennetu.