Blagoslovi Dželsa Salane i Allahovo upućivanje prema Istini

Kratki sadržaj

Huzur je rekao da je u svojoj zadnjoj hutbi koju je održao u Berlinu, Njemačka, spomenuo Božije blagoslove đelse koje je vidio kao i blagoslove koje je doživio u toku drugih programa koje je organizovao njemački džemat. Vidjeli smo mnoge nove aspekte ovih blagoslova i otvorene su nove avenije predstavljanja Džemata koje Džemat treba u cjelosti iskoristiti.

U toku puta u Njemačkoj Huzur se preko noći zadržao u Belgiji dok je na putu natrag zastao u Holandiji i vidio mnoge blagolsove na oba ova mjesta. U Belgiji je bio  uređen susret sa Huzurom za šezdeset ili sedamdeset ljudi. Neki među njima bili su bliski s Džematom, Allah je otvorio njihove srca i bilo im je podareno uvjerenje srca i uma, i tako su bili u stanju da daju bai’at. Huzur im je rekao da se dolazak Obećanog Mesije a.s. među kasnijim narodom dogodio da bi se dalje unaprijedio zadatak njegovog učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je zaista poučio neuke, koji su se ponekad ponizili dotle da čine surovosti, da prepoznaju istinske ljudske vrijednosti i dovede ih bliže Bogu. Ovi ljudi su postigli visoke duhovne stepene i bili su tako vezani s Bogom da su za njih svjetske stvari izgubile vrijednost i kasnije je, u skladu s kur’anskim predskazanjem došao Obećani Mesija a.s. Neko u skupu, za koga Huzur misli da je Ahmadi, je tražio dozvolu da govori. Na vrlo emotivan način on je rekao Huzuru da se, nakon što ga je čuo da je danas također zadatak sljedbenika Obećanog Mesije a.s. da druge preokrenu u pobožne ljude, zavjetovao da će se popraviti kao i da će biti pomagač u širenju istinskog učenja islama u svijetu. Onda je najavio da želi ući u Ahmadijat i tražio da njegov zavjet bude primljen tako da bude uključen u veličanstvene pomagace Obećanog Mesije a.s. Sedam ili osam drugih ljudi su mu se također pridružili u davanju bai’ata. Vakeelul Tabšir, Madžid sahib piše detaljan izvještaj o Huzurovom putu u Evropu koji će biti štampan u novinama Al-Fazl. Huzur je dodao da su svi ovi koji su dali bai’at bili izuzetno emotivni i rekli su  da će uraditi sve što je od njih potrebno i da će drugima uputiti ono što su oni primili. Allahovom milošću među njima vlada veliki entuzijazam i revnost.

Huzur je rekao da se đelsa također održala u Belgiji i Allahovom milošću Belgija također napreduje u broju bai’ata, društvenim odnostima i u upućivanju poruke Ahmadijata drugima. Zaista, sve ove avenije je Allah otvorio i izražavanje istinske zahvalnosti za svaki džemat je da u cjelosti iskoriste ove nove avenije; pazite na novopridošle i skrećite pažnju na njihovo poboljšavanje.

Na putu natrag iz Njemačke Huzur je zastao u Holandiji. Danas počinje đelsa Holandije; da je Allah blagoslovi na svaki način i da ljudi tamo također uveliko napreduju u širenju poruke i u stvarima odgoja. Pošto se glasovi protiv islama stalno dižu u Holandiji, oni trebaju raditi izuzetno naporno kao i činiti dove. Džemat kao i pomoćne orgnizacije trebaju napraviti programe da učenja islama uputite drugima. Huzur se sreo sa novim Ahmadi muslimanima koji govore arapskim jezikom kao i sa onima koji su bliski s Džematom. Jedna osoba među njima je dala bai’at. Allah je zaista započeo blagonaklone vjetrove u našem pravcu. Naša je dužnost da uložimo cjelovite napore da iskoristimo ove blagoslove.

Emotivno stanje svakog novog Ahmadi je nemoguće opisati. Takvi blagoslovi su dati od Boga Džematu da su oni vidljivi čak u toku kratkih posjeta. Izgleda da se revolucionarne promjene dogode u minutama. Huzur je objasnio da su ovi ljudi došli da se sretnu sa Huzurom, razgovarali su s njim i vratili se sa novom krepošću i iznoseći na vidjelo novi aspekt objave Obećanog Mesije a.s.: ‘Ljudi koje ćemo Mi upraviti s neba pomoći će ti.’ (Tadhkirah, str. 442) Huzur je objasnio da su većina novih Ahmadi muslimana oni kojima je od Boga podarena želja da tragaju za istinom. Poslovičan hodža može nastojati koliko god može, no, Allah je taj Koji čisti srca i naklanja ih Ahmadijatu i ovi ljudi ne pokazuju slabosti iz straha od svijeta.

Huzur je rekao da je nedavno gledao izvještaj iz Kameruna u kojem je naš misionar na dužnosti napisao da se pored oblasti gdje se govori engleski, poruka Ahmadijata  također brzo širi u oblastima gdje se govori francuski. Kao rezultat raste ljubomora lokalnih hodža kao i nekih koji dolaze u posjetu iz Pakistana. Neke hodže iz Pakistana došli su u našu džamiju i vrijeđali su i nastojali da prestraše. Ahmadi muslimani su im rekli da, ako žele obaviti namaz mogu ga obaviti a da inače idu zato što niko ne želi slušati njihove besmislice. Oni su otišli odatle ali su onda otišli u našu drugu, novootvorenu džamiju oko šezdesetak kilometara dalje. Velika većina članova Džemata tamo otišli su da prisustvuju obilježavanju Dana Halifata u obližnjem džematu tako da je u džamiji bilo samo nekoliko ljudi. Hodže su ih zastrašivale i Ahmadi muslimani se nisu obazirali na njih; no, pošto su neke lokalne hodže kao i neki ljudi visokog položaja također bili u ovoj grupi oni nisu mogli uraditi ništa u odgovoru na njihovo zastrašivanje. Hodže su uzeli neke kopije Kur’ana kao i neke druge knjige i otrgnuli tablu sa pročelja džamije i odnijeli je sa sobom. Kad su se članovi Džemata vratili, prijavili su ovo vlastima. Naši protivnici su huškali svakoga protiv nas i također su dobro povezani sa vlastima. Međutim, kad je ova stvar stigla do šefa uprave kojeg smo mi pozvali na otvaranje džamije on je rekao da ako ovi ljudi ponovo dođu on će ih uhapsiti i odvesti ih na sud. Ljudi Afrike možda nisu dobro upućeni u svjetsko znanje ali su njihova srca osvijetljena vjerom. Zaista je šejtanov posao  da ljude odvraća od vjere. On je najavio da samo čisti i iskreni neće doći pod njegovu opčinjenost a ostali će otići na krivi put. Prema tome, oni koji će biti namamljeni lošem, činit će tako. No, oni kojima je pokazana Istina i koji su postali iskreni Božiji robovi uvijek će ostati čvrsti na vjeri.

Zatim je Huzur naveo neke događaje koji ističu Allahovo upućivanje ljudi Istini.

Naš predstavnik iz Kirgizstana piše da je dao bai’at prošlog ramazana. Njegovi učitelji su ga prije nekog vremena učili dovi za uputu na Ispravan put ali on nije učio tu dovu. Prije nekoliko dana je konačno učio ovu dovu i vidio je u snu sebe kako stoji na vrhu brda i onda skače s jednog vrha brda na drugo. Vidio je par majmuna okolo koji su mu dosađivali. Upravo tada se pojavilo nešto ogromno i spasilo ga od ovih majmuna. Nekoliko dana nakon ovog sna, došao je u kontakt s našim Džematom. Uzeo je neke knjige i pročitao ih i uskoro poslije toga je dao zavjet bai’ata. Kasnije je razumio tumačenje svog sna da će, prema hadisima, vjerske vođe ovog doba biti kao majmuni i da ga je Ahmadija Džemat spasio od njih.

Iznošenje jednog Ahmadi muslimana iz Indonezije kaže kako se, godinu dana prije nego što je postao Ahmadi musliman, razbolio i bio je u bolnici. Kad je prizdravio imao je viziju kako je kelimej šehadet bio ispisan na velikom ekranu, kasnije su se na ekranu pojavili ajeti iz Kur’ana i hadisi, poslije kojih su slijedile riječi: ‘Nemoj umrijeti prije nego što primiš islam’ i neki drugi izrazi. Ovaj čovjek je postao jako zabrinut o ovoj poruci na ekranu pošto je bio musliman. Počeo je čitati knjige i gledati u hadise. Poslije čitanja hadisa o 73 sekte islama i da će samo jedan od njih biti istinski Džemat, počeo je tragati za takvim Džematom ali nije imao uspjeha. Godine 1998. se penzionisao sa posla u vojsci. Sreo je jednog Ahmadi službenika kojem je spomenuo svoju zabrinutost. Ahmadi službenik mu je rekao o našem Džematu i rekao da je za Džemat važno da ima Imama i sljedbenike i da taj Imam treba biti na svjetskom nivou, i da je Ahmadija Džemat jedini Džemat koji ima Imama za cijeli svijet, Halifatul Mesiha. On je iznio kako je od hodža čuo mnoge negativne stvari o Obećanom Mesiji a.s. ali mu je Ahmadi službenik rekao činjenice. Kao rezultat njegova vjera se nastavila uvećavati i on je dao zavjet bai’ata. Sada je stepen njegove revnosti za širenje poruke na nivou opsjednutosti.

Amir sahib iz Gambije piše kako su Ahmadi muslimani i neAhmadi obavljali zajedno namaz u selu nazvanom Saraj Mahmood. Neahmadi su izgradili džamiju u susjednom selu i jedan seljanin je odlučio da ide u neahmadi džamiju radi džume namaza. Malo je dremnuo prije odlaska na namaz i u snu mu je bilo rečeno da džamija koju on napušta ima daleko veće prihvatanje u Allahovim očima nego druga džamija. Nakon što se probudio otišao je u Ahmadi džamiju i ovaj san prenio ljudima tamo. On je reakao da je Ahmadijat sigurno istinit i dao je bai’at.

U drugom događaju iz Gambije, Huzur je prenio kako je neko u snu vidio neke ljude svijetle puti u pakistanskoj odjeći i pitao ih ko su. U snu mu je bilo rečeno da su oni iz Kadiana i da su došli sa Mehdijem. Osoba koja je imala ovaj san nije znala o Kadianu. Kasnije, kad je vidio našeg Amir sahiba rekao je da su ljudi koje je vidio bili ove vrste i odmah dao bai’at. On je sada predan Ahmadi musliman na čelu finansijkog davanja i vodi pobožan život.

Muhammed Ramzan sahib je došao našem misionaru i izrazio želju da se pridruži našem Džematu. Misionar sahib ga je pitao da li mu je predstavljen Džemat, na što je on odgovorio da je već izgubio mnogo vremena jer je po treći put bio u snu upućen i zasigurno je želio dati bai’at. Rekao je da je pitao Allaha za uputu i u snu mu je tri puta bila pokazana Ahmadi džamija.

Muhammed Rabe sahib iz Alžira piše da je gledao MTA neko vrijeme i bio je iznenađen da čuje o mišljenjima o smrti Isa a.s., Deđalu i Imamu Mehdiju. Kad je klanjao istihara namaz u snu je vidio kako je bio u džamiji sa Mustafom Sabit sahibom i drugima koji su ga pitali kako je saznao o Imamu Mehdiju. On je odgovorio: ‘Kroz istiharu.’ On je primio Ahmadijat i ako posljedica su ga njegovi prijatelji napustili ali on kaže da sve što želi je Allahovo zadovoljstvo.

Misionar sahib iz Zimbabvea piše kako je vršioc dužnosti Muslimanske omladine dao zavjet bai’ata. Prije nego što je postao musliman želio se pridružiti kršćanskoj crkvi. Na njegovo prvo nastojanje za baptisanje svećenik se razbolio, drugi put se svećenikova majka razbolila i treći put je padala tako obilna kiša da niko nije mogao stići do crkve. On je u snu vidio kako se nalazi u gomili i Isa a.s. ga poziva, ali on u toj gomili nije mogao doći do njega. Napustio je ideju da se pridruži crkvi. Prije davanja bai’ata u snu je vidio da mu je  cijelo tijelo do vrata bilo zakopano u baruštinu kad ga je neko izvukao iz nje. Naš misionar ga je pitao pamti li osobu koja ga je izvukla iz močvare, na što je on potvrdno odgovorio. Kad mu je bila pokazana slika Obećanog Mesije a.s. on je prepoznao da je to onaj koji ga je spasio.

Misionar sahib iz Burkina Faso piše kako je jedan čovjek star 75 godina dao bai’at i rekao da je u snu vidio nekog svetog čovjeka koji mu je rekao da se dogodio dolazak hazreti Adema i da ga treba prihvatiti. Mjesec kasnije je ponovo imao ovaj san. Ovom čovjeku je rečeno da je Obećanom Mesiji a.s. dato ime Adem i to mu je bilo drago. On je ne samo dao bai’at nego je prenio poruku svojoj porodici i kao rezultat je stotinu drugih također dalo zavjet bai’ata.

Jedna gospođa iz Egipta, Haallah sahiba, vidjela je u snu kako Imam Mehdi i njegov Džemat idu po vodi. Ona ih je pitala može li im se pridružiti i oni su odgovorili da će je povesti na putu natrag. Poslije ovog sna ona je tragala u sufizmu ali nije bila zadovoljna. Jedan dan je pretraživala TV kanale i dogodilo se da naiđe na MTA, bila je zapanjena kad je vidjela osobu koju je u snu vidjela kako ide po vodi. Ona je napisala Huzuru da je njega vidjela u snu. Huzur je objasnio da je cilj toga što ljudima u snu bude pokazan Halifa taj da ih upozna da poslije Obećanog Mesije a.s. njegove halife nastavljaju njegovu misiju.

Naš misionar iz Benina piše kako se njihova kućna pomoćnica, Latifa, razboljela i nije dolazila na posao dvije ili tri sedmice. Kad se vratila na posao bilo je vrijeme đelse u VB. Ona je rekla ženi misionara da je, dok nije radila, nekoliko puta imala neke snove koji su na nju ostavili veliki dojam. Rekla je kako je, dok je bila bolesna, molila Allaha da joj oprosti i da joj dadne da umre dok je na ispravnom putu. U snu je vidjela kako je njena soba ispunjena svjetlom i kako se pojavila jedna vrlo pobožna osoba koja nosi krasan bijeli turban i pozivala je k sebi. Naredni put sanjala je kako ta pobožna osoba ulazi u ogromnu bijelu kuću i nešto govori dok drži ruke drugih ljudi. Tu su bili prisutni ljudi svake rase koji su ponavljali riječi poslije ove pobožne osobe. Kasnije, ova pobožna osoba ustaje i daje izlaganje o Časnom Poslaniku s.a.v.s. Tog dana kad je ova žena prenijela svoj san bio je dan internacionalnog bai’ata na đelsi VB. Oni su je odveli u džamiju da vidi tok internacionalnog bai’ata na TV. Kad je sjela da gleda MTA, nastavila je ponavljati da je to ono što je vidjela u snu. U toku internacionalnog bai’ata, kad je Huzur ušao u bijeli šator ona je rekla: ‘Vidi, on ulazi u veliku bijelu kuću’  kao što je vidjela u snu. Misionar sahib joj je objasnio da ju je Bog vrlo jasno uputio i da je Halifatul Mesih poziva sebi. Ona je rekla da, iako je ponovila riječi (bai’ata) ipak će razmisliti o tome. Vratila se natrag da kaže da su njeni roditelji bili jako ljuti na nju. Drugi put je došla i plakala je,  i rekla kako je u snu ponovo vidjela Huzura i da joj je rekao o Časnom Poslaniku s.a.v.s. Rekla je da je bila zbunjena, da smrt može doći bilo kada i da joj je već bilo preko pedeset godina. Onda je odlučila da želi postati Ahmadi musliman, dala je zavjet bai’ata i počela je plaćati članarinu.

Huzur je rekao kako je bilo bezbroj iznošenja nalik ovima i da će neka prenijeti u toku nastupajuće đelse. Rekao je da ih nije moguće  sve spomenuti i da je zato u toku godine započeo spominjati neka od ovih iznošenja. Huzur je rekao da novi Ahmadi i oni koji su to dugo godina trebaju činiti dove za ojačanje svoje vjere i trebaju hvaliti Allaha i biti mu zahvalni, jer samo Svojom milošću On pokazuje puteve Istine. Da Allah uvijek nastavi da nam ih pokazuje.

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za slijedeće osobe:

Dr. Syed Farook Ahmad sahib koji je po porijeklu bio iz Indije i živio je u Birminghamu, VB; umro je 6. jula. On se upisao na Royal koledže u Surgeons i radio kao ljekar. Bio je vrlo jednostavna, iskrena i sažaljiva osoba. Imao je veliki entuzijazam za širenje poruke islama i imao je priliku da mnoge porodice dovede u Ahmadijat.  On je u Džematu služio kao sekretar Tabligha, Zaeem Ansarullah, predsjednik džemata i oblasni Amir. Uvijek je živo učestvovao u finansijskim programima. Kao oblasni Amir, bio je u mogućnosti da dadne za džamiju Darul Barakat u Birminghamu kao i za druge džamije koje su izgrađene. Bio je muusi. Njegov mlađi brat, Syed Laeek Ahmad bio je jedan od šehida u Lahoru; cijela njegova porodica je iskrena i predana. Da Allah uzdigne njegov položaj.

Sadika Kudsija sahiba je umrla 21. maja i imala je 57 godina. Bila je učitelj u školi i dobro se slagla sa ljudima u selu. Njena kuća je bila jedina Ahmadi kuća u selu što je uzrokovalo mnoga iskušenja ali je ona uvijek pokazivala ustrajnost. Bila je duboko odana Džematu, pobožna gospođa, redovita u namazima i imala je veliki entuzijazam za širenje poruke islama. Bila je vrlo redovita u plaćanju članarine i strogo se pridržavala pokrivanja. Bila je muusi.

Šahid Talpur, koji je živio u Adelaide, Australija, umro je 2. juna, dok je prelazio preko ulice ispred svoje kuće. Imao je 38 godina. Studirao je elektrotehniku i trenutno je radio kao netvork analitičar. Dok je bio u Pakistanu služio je kao Kaid u svom ogranku i bio je među najboljim nagrađenim Kaid. U 1992. skupa sa 21 drugim (Ahmadi muslimanima) bio je zatvoren radi religije. Njegov otac je bio sposoban pravnik i sudija mu je ponudio da njegovog sina oslobodi uz kauciju. Međutim, on je rekao sudiji da su svih 22 mladića bili njegovi sinovi i da ih treba ili sve otpustiti ili držati i njegovog sina zatvorenog. Kad je bio oslobođen, Šahid Talpur bi uzimao druge omladince u svoj auto da bi se pojavljivali na sudu osam uzastopnih godina. Otišao je u Australiju 1999. i tamo također služio Džemat u različitim svojstvima. Na dan kad je umro bio je otišao sa članovima odbora džamije da vide nekoliko mjesta za gradnju. Upravo se bio vratio kad je, prelazeći cestu imao nesretan slučaj i izgubio je život. Radio je marljivo i iskreno na svakom zadatku koji mu je Džemat dao. Smrt ga je također zadesila dok je bio na radu Džemata što je velika čast. On je bio vrlo uljudna osoba, predan klanjač koji je privatno pomagao siromašne. Svakoga je poštovao i bio je muusi. Iza sebe je ostavio ženu i tri kćeri. Da Allah uzdigne njegov položaj.