Istina, vjera, bogobojaznost i poslušnost

Kratki sadržaj

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Ja sam bio poslan zato da era istine i vjere ponovo dođe i da bogobojaznost bude stvorena u srcima.” Ahmadi musliman koji tvrdi da je ušao u okrilje zavjeta bai’ata Obećanog Mesije a.s. treba uvijek imati u vidu ove riječi, treba se zamisliti nad njima i nastojati da svoj život uskladi s njima. Jedino ovo će ga učiniti onim koji ispunjava dužnosti prema bai’atu. Inače je samo tvrdnja reći da smo Ahmadi muslimani. Istina i vjera koje je Obećani Mesija a.s. želio donijeti, zbog kojih se dogodio njegov dolazak i koji nadahnjuju bogobojaznošću nije ništa novo. Njegove riječi koje izražavaju da ‘takvo vrijeme ponovo dođe’ označavaju da je takvo vrijeme jednom bilo ali je prestalo biti i da je zadatak Obećanog Mesije a.s. da ga oživi. Zaista, mi smo u potpunosti upoznati da je era istine i vjere sa dobro utemeljenom bogobojaznošću došla sa svojom najvećom slavom i veličanstvenošću kad je Allah poslao našeg učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s. Kao što Kur’an kaže: “…Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vama i izabrao sam za vas islam kao vjeru…” (5:4)

Prema tome ni jedan Ahmadi ni izdaleka ne može zamisliti da je Obećani Mesija a.s. donio bilo kakvu novu religiju. Kad mi tvrdimo da kao Ahmadi muslimani vjerujemo u Obećanog Mesiju a.s., treba da se zamislimo da li smo nastojali da napravimo one promjene u svojoj vjeri koje Kur’an poučava i koje su ashabi Poslanika s.a.v.s. usadili. Jesmo li nastojali da usadimo onu istinu u sebe koju je usadio ogroman broj vjernika iz vremena Poslanika s.a.v.s. kroz revolucionarnu promjenu, jesmo li usadili bogobojaznost o kojoj čitamo i slušamo u životu ashaba?

Obećani Mesija a.s. je napravio takve revolucionarne promjene u svojim ashabima i Huzur često govori o njima. Nakon iznošenja riječi: “Ja sam bio poslan zato da era istine i vjere ponovo dođe i da bogobojaznost bude stvorena u srcima”, Obećani Mesija a.s. je rekao: “Ove prakse su stvarni razlog mog postojanja.’ Obećani Mesija a.s. također se obratio svojim sljedbenicima kao ‘zimzelenim granama svog bića’. U ovom pogledu, jedino će nas prakse koje je ovdje spomenuo učiniti ‘zimzelenim granama’ jer on je ove prakse nazvao stvarnim razlogom svog postojanja. Ne može biti da neke grane drveta koje donosi slatki plod rode otrovan plod ili da osušene grane ostanu na takvom drvetu. Osušene grane uvijek budu otkinute. Ovo za nas treba biti veliki razlog za zabrinutost i uvijek trebamo biti svjesni svojih odgovornosti.”

Huzur je rekao da kad sluša ili čita o novim Ahmadi muslimanima njegova vjera se uvećava. Međutim, kad čuje o slabostima koje se uvlače u mali broj onih čiji su preci bili Ahmadi muslimani, a ima mnogih čiji su bili, tužno je i bolno da oni nisu pažljivi prema praksama svojih predaka. Ponekad to što je neko rođen kao Ahmadi čini osobu tromom (lijenom). Mi trebamo gledati u svoja srca i samokritički razmišljati o sebi da se ne bismo micali prema takvoj tromosti da Bože sačuvaj, i zaista Bože sačuvaj, ne bi za nas zatvorila vrata povratka.

Obećani Mesija a.s. je skretao pažnju u svojim proglasima i pisanjima da istinski duh Ahmadijata samo može biti održan kad nastavimo da razmišljamo o sebi i kad nema oprečnosti između naše riječi i djela. On je rekao da je ponavljajući spomenuo da su što se tiče izgleda, Ahmadi i drugi muslimani isti. Isti su u terminima da se zovu muslimanima, u izgovaranju kelimei šehadeta i u slijeđenju Kur’ana. Kao takvi oni su isti u iznošenju ovih tvrdnji, ali Allah nije ‘zadovoljan samo tvrdnjama’ i dodao je: ”ukoliko tvrdnja nije povezana sa stvarnošću i ako uz potvrdu tvrdnje nema praktične evidencije i svjedočenja promjene u stanju. Ja sam zbog ovoga često duboko ožalošćen ovom tugom.”

Obećani Mesija a.s. želi od nas praktične dokaze. Prema tome, ako razmišljamo o sebi u boljem smo položaju da se smatramo odgovornim. Savjet drugih može ponekad čovjeka učiniti razdraž- ljivim i ponekad u to dolazi egoizam. Tako kad razmišljamo o sebi trebamo biti svjesni da Allah svakog trenutka gleda nad nama i da smo dali svoj zavjet bai’ata. Nije važno koliko je jedan Ahmadi musliman slab, tu je uvijek iskra pobožnosti u njima i kad god se probudi svjesnost, pobožnost cvjeta. Mi trebamo shvatiti ‘tugu’ koju je Obećani Mesija a.s. osjećao. Oni koji steknu svjesnost preobraze se od osušenih grana u grane koje cvjetaju u bilo koje doba. Neki pišu Huzuru o tome mogu li posvojiti čiste promjene koje je Obećani Mesija a.s. želio da vidi kod svojih sljedbenika. Kad osoba traži od Allaha pomoć, Onaj koji osobu voli više nego što majka voli svoje dijete, trči i zagrli tu osobu i njegov svijet se preokrene. Allah nam je tako dao zlatnu priliku da svoj život ukrasimo na ovom svijetu i na Ahiretu.

Huzur je objasnio da je Obećani Mesija a.s. izrazio naprijed spomenutu tugu u vrijeme kad su oni koji su od njega tražili direktnu dobrotu bili u blizini, čiji su standardi duhovnosti bili zavidni. Ali takva je bila mjera očekivanja Obećanog Mesije a.s. da je zbog stanja nekih, on u to vrijeme rekao: “Ja sam duboko ožalošćen.” Uzmite u obzir, onda, kako bi zabrinjavajuće i tužno bilo naše slabo stanje. Iako on fizički nije prisutan među nama danas, Allah mu može otkriti naše stanje; u kakvom su tačno stanju danas porodice njegovih ashaba! Religijsko stanje porodica nekih od ovih koji su napustili svijet da bi bili sa Obećanim Mesijom a.s. tako da mogu dati prednost vjeri nad svijetom, postali su slabi i mali broj nemaju nikakve brige. Mi trebamo čuvati u životu iznošenja svojih predaka s namjerom da je to cilj koji trebamo postići, trebamo razmišljati nad svojim životom i iznaći razlog za njihov zavjet bai’ata; jedino onda ćemo biti na putu postizanja svog cilja.

Prije nekoliko dana je sin jednog starješine Džemata, Moodi Khana sahiba govorio Huzuru o svom ocu. Khan sahib je stekao diplomu sa Aligarh univerziteta u vrijeme kad je samo nekoliko mladića studiralo nauku. Zamjenik rektora mu je ponudio posao na univerzitetu. Također mu je jedan Englez ponudio posao i savjetovali su ga da se pridruži Indijskoj državnoj službi. Khan sahib je sve ovo prenio Halifatul Mesihu II r.a. i dodao da on nije želio da bude upleten u ovosvjetske stvari i da bi radije meo ulice Kadiana. Takav je bio položaj naših predaka, pogotovu ashaba Obećanog Mesije a.s. koji su se odlikovali i nadilazili u pobožnosti, pa ipak je stanje nekih od njih izazvalo tugu Obećanom Mesiji a.s.

Mi trebamo posvetiti ogromnu pažnju svom stanju i cijeniti činjenicu od koje smo porodice i kako su naši preci napravili pobožne promjene u sebi. Trebamo svečano obećati da nećemo osramotiti imena svojih predaka. Ovo će uvećati naše standarde bogobojaznosti i nakloniti nas prema pobožnosti. Znakovi žive nacije su da oni ne dopuštaju da njihove vrijednosti izumru. Oni koji su rođeni u tome, održavaju ove vrijednosti i novopridošli ih postižu, i tako se standardi pobožnosti nastavljaju uvećavati na zajedničkom nivou. Za ovu svrhu potrebno je stalno razmišljanje o sebi kao i razmišljanje o stanju svoje porodice, žena i djece. Obećani Mesija a.s. je rekao da žena najbolje zna o stanju svijeta i stanju djela svoga muža. Ako je muškarac kako treba, takva će biti i žena. Inače, ona će staviti pod pitanje njegovo stanje kad on nastoji da popravi njeno. Uvijek treba da zapamtite da reforma žena garantira reformu naredne generacije. Prema tome muškarac treba da posveti pažnju svom stanju radi buduće generacije. Onda treba da budu održani uzori majke i oca, muža i žene.

Huzur je rekao da ovdje želi objasniti da nije da su, Bože sačuvaj, ashabi Obećanog Mesije a.s. imali mnoge slabosti. Bilo je samo mali broj koji nisu zadovoljili standarde Obećanog Mesije a.s. ali on nije želio da vidi slabost čak ni kod malog broja njih. U istom skupu na kojem je dao opasku o svojoj tuzi on je također rekao: “Mi opažamo da je u Džematu ostvaren veliki prepoznatljiv napredak u ljubavi i iskrenosti. Ponekad sam čak i ja, videći ljubav, iskrenost i strast vjere Džemata zadivljen i začuđen.” Huzur je rekao da su oni koji su pokazali strast vjere bili u većini, zapravo trebamo reći da su svi oni, u poređenju s nama, bili u ovoj kategoriji. Međutim, poslanik želi da u svoje vrijeme vidi visoke standarde. Vrijeme kroz koje mi prolazimo također je vrijeme Obećanog Mesije i mi tek trebamo vidjeti ispunjenje mnogih predskazanja. Ako želimo da im budemo svjedoci, moramo napredovati u istini i iskrenosti. Huzur je rekao da također želi reći da čak u naše vrijeme, ima mnogih s dobrim standardima iskrenosti i odanosti, i koji ovaj duh udahnjuju u buduću generaciju. Huzur je rekao da je ponovo izrazio zabrinutost u pogledu onih kojima je, poslije događaja u Lahoru, data dužnost na obezbjeđenju u Pakistanu. Huzur je primio obavjest da su se neki među njima osjećali umornim ili da su pokazali manjak interesa nakon što su im bile date duge dužnosti, zato o ovoj stvari treba detaljno razmisliti. Kad je predsjednik omladinske organizacije (Khudamul Ahmadija) u Pakistanu ovo prenio svojim članovima Khudam organizacije, Huzur je primio mnoga pisma koja su izražavala iskrenost i odanost, koji su obnavljali svoj zavjet bai’ata. Oni su rekli da niti su bili umorni prije, niti će u budućnosti imati takvo mišljenje. Mnoge žene su također pisale Huzuru da sa zadovoljstvom šalju svoju braću, muževe i sinove na dužnosti Džemata nakon što se vrate s posla. Huzur je rekao da su ova iskrenost i odanost rođeni iz strasti vjere. Zatim je podsjetio da u toku ovih obaveza i dužnosti ne treba zaboraviti na Allaha; treba obavljati namaz na vrijeme i u toku trajanja dužnosti trebaju se uvijek zauzeti u spominjanje Allaha. Naša najveća moć je Allah. Koju god pomoć dobijemo, dobijemo je od Allaha. Šta god će se dogoditi, dogodit će se kroz Allaha; naš napor je beznačajan. Nikada ne trebamo popustiti u dovama.

Obećani Mesija a.s. je rekao da Allah kaže:

“Uistinu, Allah je sa onima koji su bogobojazni i koji čine dobro.”(16:129)

Oni koji posvoje bogobojaznost i čistoću, i boje se zla, imaju Allahovu pomoć i zaštitu. Huzur je rekao da Ahmadi muslimani treba da se boje Allaha da On ne bi bio nezadovoljan s nama. Obećani Mesija a.s. je rekao da mu je Allah rekao da obavijesti svoj Džemat da je Allah zadovoljan s onima čije je vjerovanje slobodno čak i od najmanjeg licemjerstva ili kukavičluka i koji su poslušni na svim stepenima poslušnosti. Huzur je rekao da je takav bio standard Obećanog Mesije a.s., i u pogledu ovoga Huzur je želio reći nešto o poslušnosti.

Poslušnost ima različite forme i različite standarde. Tu je poslušnost Božijim naredbama i Nizamu (upravi) Džemata. Najfiniji primjer ovoga u Ahmadija džematu može se vidjeti kod hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Jedanput je bio na klinici kad je primio telegram od Obećanog Mesije a.s. da odmah dođe. On je u to vrijeme bio u Kadianu a Obećani Mesija a.s. je bio u Delhiju. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je poslao poruku svojoj porodici da ide na put i odmah napustio svoju kliniku. Nije spakovao ništa od stvari, ništa nije uzeo sa sobom nego je jednostavno odmah otišao pravo na željezničku stanicu. Voz je malo kasnio. Za to vrijeme sreo se sa svojim imućnim poznanikom koji je tražio od njega da pregleda nekoga ko je bio bolestan. Tako su troškovi puta bili izmireni naknadom koja mu je plaćena za ovo liječenje. Kad je stigao do Obećanog Mesije a.s. saznao je da nije bilo hitno da odmah dođe nego da je osoba koja je pisala telegram jednostavno tako napisala. Međutim, on je tamo sjeo sa zadovoljstvom, bez prigovora. Takvi su ljudi koji su Božiji miljenici. U upravi Džemata stepeni poslušnosti idu od stepena poslušnosti Halifi vremena do poslušnosti osobi koja obavlja najnižu službu. U stvarnosti je to nastavak poslušnosti Poslaniku s.a.v.s. i poslušnosti Allahu. Kao što je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko god je poslušan Amiru (vjerski vođi) poslušan je meni a ko god je poslušan meni poslušan je Allahu.” Da bi se vodila bilo kakva svjetska ili duhovna organizacija mora biti postavljen sistem. Ovosvjetske vlade imaju zakon i red na svakom stepenu, i pridržavanje njima je neophodno i vlade ovo nameću kroz svoju moć. Međutim, u duhovnom sistemu, temelj poslušnosti je iskrenost, odanost i Božije zadovoljstvo. Zato Allah kaže da su Njegovi miljenici oni koji su poslušni na svakom nivou. Zaista, oni to čine da bi tražili Njegovo zadovoljstvo. Jedini primjer ispunjenja obećanja Halifata kako je rečeno u Kur’anu u ajetu Istikhlaf (24:56) je u Ahmadija Džematu. U dva ajeta prije ovoga Allah kaže:

“I oni se čvrsto zaklinju Allahom, da će, sigurno, ako im ti narediš, izići. Ti reci: ‘Ne zaklinjite se; pokorite se na poznat način. Sigurno je Allah uvijek obavješten o onom što vi radite.” (24:54)

Ovdje je Allah dao primjer poslušnosti vjernika, kao u ajetu:

“…Mi čujemo i mi se pokoravamo…” (2:286)

Ovo je izvanredan standard koji vjernik treba imati. Mi dajemo zavjet da ćemo poslušati svaku dobru odluku, ali da, kad odluka stigne, možemo postupati suprotno. Istinski vjernik ne samo daje zakletve nego je također poslušan pod svakom okolnošću. Huzur je rekao da želi objasniti, kao što je učinio i prije, o navođenju poslušnosti M’aruf (dobrih) odluka. Ahmadija Hilafet nikada ne donosi odluke koje su suprotne Božijim naredbama. Ako svaki Ahmadi bude čvrst na vjerovanju da je Ahmadija Hilafet na pravilima poslanstva, onda će također biti čvrst na vjerovanju da Halifa nikada neće dati naredbu oprečnu Šerijatu. Niti će uprava Džemata, pošto radi pod nadzorom Halife, i čak i ako, zbog greške ne radi, Halifa vremena će to ispraviti kad mu stvar bude podnesena. Kad molimo Allaha za Halifat trebamo također činiti dove za sebe da nastavimo biti poslušni Halifatu na izvanredan način tako da ostanemo među onima s kojima je Allah zadovoljan.

Ponekad, radi svoje vlastite koristi, neki ljudi izražavaju nepovjerenje upravi. Naprimjer, ponekad iz zakonskih razloga, odbor kadija traži od ljudi da napišu da će prihvatiti njihovu odluku, i neki to odbiju. Ovo je urađeno s negativnom pretpostavkom da će odluka biti napravljena protiv nas. Njihova namjera nije ispravna od početka; oni žele da probaju jedan sistem i ako ne bude išao prema njihovim željama, oni prilaze drugom sistemu, to jest sudu. Ako ih taj sistem ne zadovolji, oni nastoje da se vrate kadijama. U takvoj situaciji Džemat se ne bavi njihovim predmetom jer su na prvom mjestu prekršili poslušnost i pokazali nepovjerenje upravi Džemata. Allah kaže da nije zadovoljan s takvim ljudima i čak ako je takva osoba i član Džemata, on ne može imati koristi od dobrotvornosti Džemata koju Allah poklanja njegovim članovima kroz blagoslov Džemata. Svaki Ahmadi musliman treba nastojati i biti onaj s kojim je Allah zadovoljan jer u tome leži njegov spas i spas njegovog potomstva. Obraćajući se vršiocima dužnosti, Huzur je rekao da se oni mogu smatrati predstavnicima Halifata samo kad ispunjavaju zahtjeve pravde sa strahom od Boga. Ako bilo ko posrne zbog vršioca dužnosti, onda je vršioc dužnosti jednako vrijedan krivnje, zato što nije kako treba ispunio dužnosti povjerenja koje mu je Allah dao. Svaki Ahmadi musliman, nije važno na kojem je stepenu, treba uvijek pamtiti da u stalno treba ispunjavati zavjet bai’ata i čineći tako, uvijek se treba i u svakoj situaciji držati istine i bogobojaznosti. Obećani Mesija a.s. je rekao da ga nisu radovali samo veliki brojevi ukoliko se ovi ljudi nisu pridržavali stvarnosti zavjeta bai’ata. Da nas Allah osposobi da postupamo prema željama Obećanog Mesije a.s.