Huzur je dao izlaganje o aspektu blagosti i popustljivosti u učenjima Obećanog Mesije a.s.Svaki Ahmadi treba uvijek u pročelju svog uma imati svrhu dolaska Obećanog Mesije a.s. zato što je to veliki izvor reforme i zaista je razlog zašto svaki Ahmadi daje zavjet (bai’at) i to ga čini različitim od drugih.
Svrha dolaska Obećanog Mesije a.s. je bila da ljude dovede bliže Bogu, da podigne standard bogobojaznosti kod čovjeka tako da on može posvojiti Allahove atribute. Ovo su zaista aspekti koji čovjeka izvode iz mračne jame/bunara, iz kojeg su naši očevi i djedovi izašli prihvatanjem Mesije.
Učenja Obećanog Mesije a.s. nisu nova, zapravo su ista učenja koja Kur’an obrazlaže i koje je Časni Poslanik s.a.v.s. razjasnio i zaista postavio prvorazredno izvanredan uzor tih učenja, kao što Allah kaže u Kur’anu:
I ti nesumnjivo posjeduješ visoke moralne odlike.(68:5).Kur’an također kaže: i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili. On je Moćni, Mudri.(62:4),
i na taj način potvrđuje da će se dogoditi dolazak Mehdija koji će biti savršeno predstavljanje Poslanikovog blagoslovljenog uzora, uzora svog učitelja.
U stvarnosti će vrijeme do Sudnjeg dana biti era Časnog Poslanika s.a.v.s. i pojedinac daje zavjet Obećanom Mesiji a.s. s naredbom Časnog Poslanika. Vjernik uzima bai’at s ciljem da obnovi zavjet da krajnje iskreno provodi i prakticira uzvišeno učenje i blagoslovljeni uzor koji je bio zaboravljen tokom vremena. Davanjem zavjeta na ruci Mesije a.s. mi obećavamo da ćemo se držati pobožnosti do svojih krajnjih sposobnosti.
Obećani Mesija a.s. je rekao da je on bio poslan tako da sa popustljivošću, nježnošću i dobrim moralom izvuče zadugo izgubljene ljude prema svjetlu koje je njemu bilo dato. Huzur je rekao da izvlačenje nekoga iz bunara ili provalije traži trud i za sobom povlači to da sebe stavimo na patnju da bi uklonili patnju onoga ko je zaglibio u dubinu. Izvlačenje osobe prema uputi stavlja zahtjeve na ‘pomagača’.
Objašnjavajući proces duhovnog razvoja koji počinje ‘povlačenjem’ prema uputi Huzur je rekao da je to kao obezbjeđivanje svjetla na putu koji vodi Allahu. Put koji ima bezgranične stupnjeve, jedan vodi drugom i nakon što osoba stiže jedan stupanj povećava se želja i strast da ide prema slijedećem. Svjetlo upute je stalno svjetlo koje kad ga čovjek jednom dosegne, jedan stupanj osvjetljava put slijedećem stupnju i tako dalje. To je stalni trud za onoga ko upućuje i za onoga ko je upućen.
Najvažnija obaveza Ahmadi muslimana je da napravi nastojanje da ide putem upute u ispunjavanju svog bai’ata i također da ovu poruku raširi svojim zemljacima i onima bliskim njemu. Postupak za ovo je da posvojimo nježnost, dobar moral i popustljivost kao što je Obećani Mesija a.s. jasno kazao da svrha njegovg dolaska nije imati uspjeha u upućivnju poruke silom. Zaista, Obećani Mesija a.s. je postavio izvanredan uzor nježnosti i popustljivosti u svojoj porodici, svojim prijateljima, svojim bližnjim drugovima i drugima, uključujući i protivnike, i jedino ovo je način da pridobijemo srca.
Obećani Mesija a.s. je rekao da ne budemo grubi, da zapravo budemo nježni i da ovu misiju potkrijepimo svojom pobožnošću.
Huzur je rekao da neki ljudi možda svijetu vani predstavljaju popustljivost i nježnu stranu ali atmosfera u njihovim kućama je sasvim suprotna. U ovom primjeru ovo može imati protivan dojam na nekoga kome se prenosi poruka islama od takve osobe, i njihovi postupci će ostaviti na cjedilu osobu koja još nije našla uputu.
Obećani Mesija a.s. je naredio da usadimo bogobojaznost i da stvar drugog koji treba uputu tretiramo na isti način kao bi tretirali svoje vlastito dijete koji je počinilo zlo: da ga tješimo i savjetujemo u povjerenju. On je rekao da osoba čije vladanje i moral nisu dobri ima arogantnost i prema tome stanje vjere takve osobe je bilo pogibeljno.
Huzur je rekao da prima neka pisma svaki dan iz kojih razaznaje da nedostaje nježnosti i strpljenja u međusobnom ophođenju. Huzur je rekao da je u vrijeme kad je obećani Mesija dao ova upozorenja bilo samo šaka ljudi koji su trebali takav savjet; međutim, sa rastom Zajednice neke bolesti također rastu. Huzur je rekao da uprava Zajednice nastoji ali koliko reforme ona može izvesti. Reforma treba da bude napravljena od nas samih. Kao što je obećani Mesija rekao – vjera onih čije vladanje i moral nisu dobri je u pogibeljnom stanju. Zaista će Ahmadi musliman biti okamenjen ovom tvrdnjom, zaista, i treba da bude. Huzur je rekao da je analizirao ovu situaciju i uvidio da većina sukoba potječu iz nedostatka nježnosti i zbog arogantnosti. Ako Islahi odbor uprave Zajednice ne može riješiti ova pitanja ona budu proslijeđena sudskoj komisiji i ako poslije ovoga jedna strana i dalje ne popušta onda su oni protv volje isključeni iz Zajednice. Huzur je rekao da neka wakf e Nau djeca imaju svadljive roditelje i njihova situacija je podvrgnuta reviziji zato što, ako je to stanje roditelja, kako oni mogu odgojiti djecu ispravno.
Huzur je rekao da oni koji su skloni da se lahko naljute također treba da zastanu i razmisle i da se osvrnu. Radije nego da kasnije mole za oprost oni treba da nastoje i kontrolišu svoju ćud kad je potrebno. Obećani Mesija a.s. je rekao da je nježan i blag govor u ljudskoj prirodi budući da dijete ovo pokazuje prije nego što nauči navike svijeta. Nježnost je urođena u ljudima. Obećani Mesija a.s. je dalje objasnio ovaj predmet citirajući ajete 12 i 13 iz sure Al Hudžurat:
O vi koji vjerujete! Neka se jedan narod ne ruga drugom narodu, možda će oni postati bolji od njih, a ni žene (neka se ne rugaju) drugim ženama, možda će one postati bolje od njih. Ne klevećite svoj narod, i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima. Loša je neposlušnost nakon vjerovanja; a oni koji se ne pokaju, silnici su.O vi koji vjerujete! Čuvajte se pretjeranog sumnjičenja; jer neke sumnje su zaista grijeh. I ne uhodite, i ne ogovarajte jedni druge. Bi li iko od vas volio da jede meso svog mrtvog brata? Vi biste to zaista mrzili. I bojte se Allaha, sigurno Allah često prima pokajanje (i) milostiv je.O ljudi, Mi smo vas stvorili od muška i ženska; i Mi smo vas podijelili u narode i plemena da biste se upoznavali (jedni druge). Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten. (49:12-14).
Objašnjavajući Huzur je rekao da s ciljem da usadimo nježnost treba da govorimo dobre stvari drugima tako da sama ta osoba lično ulijeva pobožnost zato što dupli standard ne rezultira dobrim ishodom. Onda, treba da vodimo brigu o osjećajima i osjetljvosti drugih ljudi i ne treba da budete sputani u samo-zaokupljenost. Treba da izbjegavamo da ljudima nadivamo imena jer je to uvredljivo; također treba da odbacimo da mislimo loše o drugima jer to stvara razdore u uzajamnim odnosima. Nepotrebna sumnja ne samo razara čovjekov vlastiti moral nego također uništava društveni mir.
Huzur je rekao da vjernik tvrdi da je među onima koji posvajaju Božije atribute, prema tome podupiranje zla radije nego nježnosti i ismijavanje ljudi radije nego da ih reformišemo nije primjerno ponašanje.
Obećani Mesija a.s. je rekao da oni koji se upuštaju u nadivanje imena, ne prikrivaju propuste drugih; misliti i govoriti loše o drugima iza njihovih leđa navlači Allahovu srdžbu u istoj mjeri kao što je navlače oni koji su neposlušni i buntovni. Obećani Mesija a.s. je naredio da ne tjeramo stvari ( s lošom namjerom) o kojima nemamo puno znanje jer će svaki dio tijela biti pitano za krivicu koju je uradio na ovom svijetu. On je rekao da ne treba da prihvata nešto o čemu osoba nema tačnog znanja. U pogledu nagle naravi Obećani Mesija a.s. je rekao da onaj ko izgara u (ljutitoj) naravi ne može reći ništa mudro i razborito. Srdžba je pola ludila i ako prijeđe mjeru preokreće se u potpuno raspireno ludilo.
U svojoj knjizi Kišti Nuh (Naše učenje) Obećani Mesija a.s. kaže:
‘Nikada se neopravdano ne dokazujte s ponosom nad drugima, čak ni onima koji su po položaju ispod vas. Nikada ne koristite uvredljiv jezik za bilo koga, čak i ako on vas uvrijedi. Budite ponizni u duhu, ljubazni, nježni i oprostivi, saosjećajni prema svima i želite im dobro, tako da budete prihvaćeni. Ima mnogih koji se pretvaraju da su ljubazni, nježni i da opraštaju ali su unutra vukovi; ima mnogih koji izvana izgledaju čisti ali su u svojim srcima zmije. Vi ne možete biti prihvaćeni u prisustvo Gospodara ukoliko niste čisti, i izvana i iznutra. Ako ste veliki imajte milosti za one koji su mali – ne prezir; ako ste mudri i dobro upućeni u učenosti služite neuke riječima mudrosti; nikada nemojte željeti da nanesete poniženje na njihovo neznanje nastojeći da pokažete svoju učenost. Ako ste bogati, umjesto da im prijetite sa samo orjentisanom prezrivom ponosom, treba da služite siromašnim.Čuvajte se puteva uništenja. Bojte se Gospodara, budite bogobojazni…’ (prijevod iz knjige ‘Naše učenje’)
Obećani Mesija a.s. je također rekao da Bog prekriva greške ljudi dok čovjek ne prijeđe sve granice. Čovjek je taj koji sebi nanosi štetu u svom neznanju o Božijoj popustljivosti i prelazi granice. Samo na ovom stupnju Božija kazna stupa na djelovanje.
Huzur je rekao da ovi navodi koje je citirao u današnjoj hudbi skreću pažnju na popustljivost i ljubaznost tako se možemo zamisliti nad njima, nastojati da ih razumijemo i posvojimo. Nije dovoljno biti Ahmadi ili biti potomak drugova Obećanog Mesije a.s.. Mi ćemo jedino ispuniti dužnost svog zavjeta (bai’ata) kad želimo i reformišemo sebe i napredujemo u duhovnosti.
Huzur je rekao da su planirani mnogi događaji i da su započeli širom svijeta u terminima obilježavanja stoljetnice halifata ove godine. Obilježavanje događaja i pravljenje izvanrednih aranžmana nisu naši ciljevi, zapravo je to molitva i dobra djela i ovo su zaista dva aspekta (vjerovanje i dobra djela) kojima je Allah učinio dobrobit halifata uvjetovanim, radije nego onaj ko održava najbolje veče poezije ili recitacija, ili ko planira najbolje programe.
Huzur je rekao da su knjige Obećanog Mesije a.s. ogromno vrelo postizanja ovog cilja. Ove knjige sveobuhvatno objašnjavaju sve aspekte bogobojaznosti i pobožnosti. Knjige su na urdu jeziku, samo je mali broj preveden i čak oni koji znaju urdu jezik posvećuju malo pažnje. Zato je, Huzur je rekao, njegov najveći cilj, osim upute, bio je da uključi isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. u svoje hudbe da njegovim riječima uruči ljudima ovu poruku. Iako je mali broj prijevoda ovih knjiga, poštovani Chaudry Muhammed Ali Sahib, u Rabvi, ovaj zadatak je obavio krajnje primjereno i sa velikim žarom. Njegova revnost je začuđujuća, mnogi mladi ljudi su pisali Huzuru da je Chaudry Sahib ubrizgao duh predanosti (wakf) u njih. Huzur je rekao da trebaju biti učinjene dove za ovaj zadatak, i rekao je da je ovo slučajno spomenuo.
Huzur je rekao kad on citira isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. u svojim hudbama oni su prevedeni na razne jezike. Iako ovaj prijevod nije po normi, zaista i ne može biti po normi, međutim, služi svrsi – da njegove riječi do izvjesne mjere stižu do ljudi. Da tražimo dobrotvornost krasnog Allahovog učenja i Časnog Poslanika s.a.v.s. kroz pisanja Obećanog Mesije a.s.. Jedino ovo je svrha zavjeta (bai’ata) i cilj je toga da budemo Ahmadi muslimani. Da nas Allah osposobi da to postignemo.