U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Krajnja samilost Časnog Poslanika s.a.v.s.

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi nastavio sa temom atributa samilosti Časnog Poslanika s.a.v.s. Poslanik kojeg je Allah nazvao samilošću i milošću imao je krajnje samilosna osjećanja za svoje najdraže, kao i za one sa strane i osjećao je neodoljivu uslužnost nad najsitnijim stvarima. Kad su nekome njegovi sljedbenici tako vatreno predani kao što su Poslanikovi sljedbenici bili predani njemu, male stvari budu često previđene (neopažene), no, Časni Poslanik s.a.v.s. je uvijek bio pažljiv i zabrinut da bilo kome u bilo koje vrijeme ne nanese neku nevolju. Objašnjavajući ovaj predmet Huzur je naveo nekoliko hadisa. Jedanput je neki drug stao preko Poslanikove noge svojom teškom kožnom čizmom, što je Poslaniku izazvalo bol i on je brzo uklonio kožnu čizmu lahkim udarcem svog biča. Ovaj ashab je tu noć proveo u potpunoj griži savjesti nad tim što je Poslaniku izazvao bol. Slijedećeg jutra su neki ljudi došli da ga traže i odveli su ga Poslaniku, koji je rekao: ”Ti si juče skoro skršio moju nogu svojom čizmom, međutim, ja sam te udario svojim bičem da te uklonim, uzmi ovih 80 ovaca zauzvrat toga (povrede).” Beduini Arabije su bili neobrazovani ljudi i jedanput je neki beduin tako jako povukao Poslanikov ogrtač (mantil) koji je imao oštre ivice da je ovo okrznulo njegov blagosloveni vrat. Povrh ovoga beduin je zahtijevao da mu bude dato nešto od opskrbe koju je ”Allah dao Poslaniku”. Kad je Poslanik pitao zar beduinov raniji postupak ne treba da bude uzvraćen, on je odgovorio da ne treba, objašnjavajući da Poslanik nije odgovarao lošim na loše. Beduinu je onda bila data opskrba kako je tražio. Poslanik je bio krajnje pažljiv o prirodnim nesrećama koje su uništile ranije narode i zapravo je bio svjestan toga kako se nevolja ne bi dogodila zbog nekog posrtanja njegovog naroda. Zato, svaki put kad je bio vjetar ili kiša on bi se zauzeo u molitvi i tražio od muslimana da također čine dove. On je naređivao da ne osude vjetar sam po sebi jer to je bio izvor milosti koji je nosio i nevolju i milost; on je naređivao da tražimo njegovo dobro i da tražimo zaštitu od njegove štete. Huzur je naveo dvije posebne dove koje bi Poslanik učio pri opažanju surovog vremena. Jedna siromašna žena koja je živjela na periferiji Medine razbolila se. Poslanik se uvijek raspitivao za nju i savjetovao da u slučaju da umre ne treba da bude sahranjena dok on ne klanja dženazu. Kad je ova sirota žena umrla njena dženaza je bila donesena u Medinu kasno noću i Poslanik je spavao u to vrijeme. Ne `eleći da ga uznemiruju ljudi su klanjali dženazu i sahranili je. Slijedećeg jutra Poslanik se raspitivao o njoj i bilo mu je rečeno šta se desilo. Poslanik je tražio da ga odvedu na njen grob i obavio dženazu sa četiri tekbira i savjetovao da ubuduće uvijek treba da bude obaviješten i da je njegova molitva bila izvor milosti za umrlog. Poslanik je jedanput naveo da je čovjek koji je vidio granu drveta na putu mislio o tome da treba da je ukloni da ne bi izazvala teškoću nekom vjerniku. Čovjeku je bilo poklonjen Džennet na ovaj njegov postupak. On je također rekao o čovjeku koji je gorio od žeđi i vidio je bunar. On je otišao dole i ugasio žeđ. Kad se uspeo nazad vidio je zadihanog žednog psa, tako da se ponovo spustio u bunar, napunio svoju cipelu vodom za psa i iznio je. Drugovi su pitali ima li nagrada u uslužnosti živim stvorenjima, na što je Poslanik odgovorio da je Allah zaista oprostio prošle grijehe ovog čovjeka. Jedanput je Poslanik poljubio svog unuka Hasana i jedan čovjek je iznio opažanje da on ima desetoro djece, ali nikada ih nije poljubio na što je Poslanik odgovorio: ”Onaj ko nije milostiv također mu ne bude poklazana milost (od Boga).” Huzur je objasnio da izraz ljubavi za djecu treba da bude iz samilosti i da ovo privlači Allahovu samilost. Jedanput je neki čovjek pripovijedao Poslaniku svoja ranija djela, među njima i njegov čin kad je svoju mlađu kćer odveo do bunara i bacio je unutra i kad je odlazeći čuo glasove: ”O moj oče, o moj oče;” ovo je izazvalo suze u Poslanikovim očima. Okupljeni ljudi su korili čovjeka da je rastužio Poslanika, ali je Poslanik tražio od ljudi da šute i rekao da je ovaj čovjek tražio njegov savjet o nečemu vrlo značajnom. Zato je tražio od čovjeka da ponovi svoju priču, što je on i učinio. Suze su tekle niz Poslanikovo blagosloveno lice i on je rekao čovjeku da Allah oprašta djela počinjena u neznanju i da on treba da napravi novi (svjež) početak. Huzur je objasnio da je značaj ove stvari bila ta da je čovjek došao da iznađe da li za njega ima nade nakon što je počinio strašan čin kakav je počinio. Huzur je naveo Poslanikov savjet da se žene tretiraju s naklonošću (s prijaznošću) i naveo je hadis koji kaže: ”žena je stvorena od rebra i najuvrnutiji dio rebra prevladava. Ako pokušate da ga ispravite slomit ćete ga, a ako ga ostavite ono će ostati uvrnuto. Zato žene tretirajte ljubazno.” Huzur je objasnio da sa ženama treba da se postupa, i da treba da budu zauzete (zaposlene) na način kako su stvorene. Huzur je rekao da dobrobit porodice ovisi o previđanju (neosvrtanju) malih stvari koje se odnose na žene inače će ne samo obiteljski mir biti uništen, nego čovjek također gubi Allahovu milost. Navodeći ajet 37 iz sure Al-Nisa (4:37) Huzur je rekao da čovjek treba da se okrene Allahu sa zahvalnošću i da traži mjeru Njegovog Rahimijjata, ili će inače biti prestupnik ako stvara svoje ovosvjetske idole. Huzur se pozvao na ajet 49 sure Al-Nisa (4:49) i podsjetio da širk (pripisivanje partnera sa Allahom) je jedini grijeh koji Allha neće oprostiti i da uživajući mjeru Božijeg Rahimijjata čovjek je naklonjen da izbjegava bilo kakav javni ili skriveni širk. Objašnjavajući dalje ovu tačku hadisom Huzur je rekao da je krajnje jadno da su neki muslimani upleteni u skriveni širk pretjeranim štovanjem grobova ranijih pobožnih ljudi, kao i odlaženjem umišljenim svetim ljudima. Huzur je upozorio da izgleda da postoji veliko naginjanje prema lažnim vjerovanjima vračanja i sličim stvarima. Ahmadi muslimani treba da budu zaokupljeni duhom Rahimijjata i da izbjegavaju ove stvari i vode džihad protiv njih. Zaključujući Huzur je naveo nekoliko događaja iz života Obećanog Mesije a.s. koji je, u slijeđenju sunneta Časnog Poslanika s.a.v.s. pokazao izvanrednu samilost i uslužnost ljudima.
Huzur je molio (Boga) da slijedimo blagoslovljeni model našeg učitelja Časnog Poslanika s.a.v.s. i živi primjer koji je njegov istinski i vatreni predanik, Obećani Mesija a.s. postavio za nas. Da budemo u stanju da slijedimo ove i nastavimo da imamo samilost za Allahovo stvaranje tako da budemo primaoci Allahove samilosti. Zatim je Huzur obavijestio o krajnje tragičnom ubistvu pakistanskog Ahmadi muslimana u gradu Mandi Bhaudin koje se dogodilo jučer. Umrli je prišao okrilju Ahmadijata prije nekoliko godina i bio je odlučno ustrajan protiv rastuće opozicije lokalne zajednice. Jedan bijedni policijski službenik izvan službe pucao je u njega i kad je umro on je razrezao njegov vrat i ruku sjekirom. Iza umrlog je ostala žena i troje ženske djece. Huzur je dao obavijest da će se umrlom klanjati dženaza danas u Rabvi. Huzur je molio (Boga) za uzdignuti položaj duše umrlog i da Allah bude pomagač i zaštitnik njegove porodice. Huzur je najavio da će on predvoditi njegovu dženazu poslije džume.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp