Huzur a.ba.(neka ga Allah pomogne sa jasnom pomoci) je u svojoj hudbi govorio o društvenim bolestima: sumnji, negativnim pretpostavkama, ljubomori, ogovaranju i optuživanju.
Huzur a.ba. je govorio o primjerima gdje su mu bile podnešene kritike o drugima, koje su se u istrazi preokrenule u potpuno neosnovane i nisu ništa više nego klevetanje ljudi koji su predani radnici. Huzur a.ba. je rekao da su mnogi prigovori istiniti (iskreni), ali oni prigovori koji su lične prirode ponajčešće su podneseni sa upornim zahtijevanjem disciplinske mjere i rođeni su iz ljubomore, i čine da se Huzur a.ba. pita da li je ta osoba koja je prigovarala lično u pogrešci.
Huzur a.ba. je rekao da je ovo nažalost opšta praksa među ljudima Indiskog podkontineneta i čak obrazovani ljudi imaju takve obicaje. Ovo su bolesti koje su naši stariji napustili nakon što su ušli u zavjet sa Obećanim Mesijom a.s.. Administrativni sistem Zajednice kao i pomoćne organizacije treba da posvete posebnu pažnju i poduzmu zajednički napor da uklone ova zla. Huzur a.ba. je rekao da je unazad nekog vremena on održao detaljne hudbe o svakom od ovih društvenih zala, i te hudbe su proizvele dobre rezultate, međutim čovjekova priroda je takva da zaboravlja ukoliko nije podsjećen i zato je Allah dz.s. naredio stalno podsjećanje. Većina ljudi trebaju samo površno podsjećanje dok ima onih koji, poslije slušanja savjeta, (u hudbi) tvrde da to nije namijenjeno njima da je to namijenjeno tome i tome i onda su dovoljno besramni da pišu i prigovaraju Huzuru a.ba. o drugima pozivajući se na njegove hudbe; a na istragi se događa da su oni u pogreški.
Slušajući savjet Halife našeg vremena svaki Ahmadi prvo treba da vjeruje da se to odnosi na njih. Ove društvene bolesti su najistaknutije (najkarakterističnije) u tome da iskorjenjuju čovjekovu duhovnost i uništavaju mir u zajednici. Zato Časni Kur’an naređuje da ih izbjegavamo; da tako svaki vjernik treba da nastavi putem duhovnog razvoja i čistoće. Zato se dogodio dolazak Obećanog Mesije a.s.; kad jednom Ahmadi dadne zavjet (Bai’at) njemu, a nastavi da širi nemir u zajednici onda taj Bai’at nije od koristi. Svi mi treba da nastavimo da razmišljamo o sebi, i samo onda kad sebe očistimo mislimo o prigovaranju drugima ili kritikovanju nekog drugog.
Ljubomora
Huzur a.ba. je objasnio bolest ljubomore pozivajući se na nekoliko hadisa. Časni Poslanik s.a.v.s. je naređivao da izbjegavamo ljubomoru jer ljubomora spali vrline kao što vatra spali drvo. On je rekao da vjera i ljubomora ne mogu istovremeno postojati ni u jednoj osobi i da je stanje onoga ko je ljubomoran kao onoga ko konzumira gnoj Džehenema.
Huzur a.ba. je objasnio da u vršenju dobrog djela, oni koji se boje Allaha, mole Boga da budu stalni u tome, i svaki Ahmadi treba da teži za ovim. Glavna bolest koja unistava vrlinu (krepost, čistoću) je ljubomora i ona nikad ne treba da bude potcijenjena. Jedno djelo rođeno iz ljubomore može uništiti vrline cijelog života. Huzur a.ba. je rekao da na nečiju blizinu Halifatu ili Allahovim blagoslovima ne treba da drugi gledaju dignutih očiju, i oni treba da nastoje i da postignu slične standarde. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da ljubomora i zloba iskorijenjuju i odsijecaju čovjekovu vjeru i da taj neće biti upušten u Dženetu ukoliko nije bio u stanju vjerovanja; a formula za to je da popularišete izgovaranje selama jedan drugom.
Iznalaženje grešaka i ogovaranje:
Oni koji nalaze greške drugih i prave optužbe bili su od Allaha nazvani nepoštenim (pokvarenim) i griješnicima (49:12). Huzur a.ba. je rekao da svaki Ahmadi treba da izbjegava ove bolesti i umjesto optuživanja drugih, svaka osoba treba da bude zabrinuta o stanju svoje vjere. Zaista je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da čovjek može vidjeti trn u oku svog brata ali ne može vidjeti balvan u svome. Huzur a.ba. je rekao da, ako osoba ima čvrstu vjeru da je Allah dz.s. onaj Ko sve vidi, onda će samo biti zabrinut o svojim djelima.
Časni Poslanik s.a.v.s. je zapovijedao protiv uzajamne ljubomore i upozoravao o špijuniranju svog brata i kvarenju poslovnih radnji drugih. Huzur a.ba. je rekao da zaista sve ovo treba da se izbjegava; zapravo čak ako osoba ima nedostatke (pogreške) drugi ne treba da to prate (progone). Časni Poslanik s.a.v.s je rekao da će Allah spasiti od vatre na sudnjem danu lice one osobe koja čuva (štiti) čast svoga brata. Huzur a.ba. je rekao da čovjek čini nebrojene grijehe i da nas Allah za njih poziva na obračun mi bi bili uništeni, zato, mi treba da čuvamo čast jedan drugog jer ne znamo da li su naša djela jedina vrijedna da nas sačuvaju kazne vatre.
Negativne sumnje i pretpostavke:
Navodeći ajet 49:13 Huzur a.ba. je objasnio praksu lošeg (bolesnog) mišljenja o drugima tek na bazi loših opažanja. Ponekad je ovo zlo jednostavno zato da se ponize drugi ili u nekim primjerima da se stvori udaljenost gdje postoji bliska povezanost sa halifatom. Ovo zlo povećava čovjekovu radoznalost i zabadanje nosa, i on završi stalno njuškajući u tuđe poslove.
Huzur a.ba. je ispričao priču koja se odnosila na kralja Mahmuda Ghaznavi i njegovog slugi Ajazi koji je je bio krajnje iskren i odan kralju. Jedan put je, po povratku sa ekspedicije primjećeno da Ajaz nije bio prisutan u grupi. Neke ulizice od kraljevih ljudi koji su željeli da ponize Ajaza nastojali su da ubijede kralja iznoseći negativne pretpostavke o Ajazu. Međutim kralj nije bio ubijeđen i poslije su vidjeli kako se Ajaz vraća sa zatvorenikom kojeg je zarobio. Ajaz je objasnio da je vidio zabrinutost u kraljevim očima i otišao je da izvidi i zaista je našao čovjeka od neprijatelja drumskih razbojnika sa lukom i strijelom. Oni koji su optužili Ajaza bili su u krajnjoj neprilici. Huzur a.ba. je rekao da ova priča, pored toga što kaže da treba da izbjegnemo sumnje, ima drugu poruku : da poslušamo naredbu onoga kome dajemo zavjet odanosti i tvrdnju ljubavi: to jest Časnom Poslaniku s.a.v.s. i Obećanom Mesiji a.s. Nadalje Huzur a.ba. je rekao da treba takođe da se držimo savjeta halife svog doba, čiji smo zavjet prihvatili.
Huzur a.ba. je, objašnjavajući dalje prdmet, naveo isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s.. Obećani Mesija a.s. je rekao da onaj ko pravi neistinite pritužbe protiv drugih, nije iz njegove Zajednice. ‘Ko god nema želje da oprosti propuste onih koji su možda pogrešili protiv njega, i želi da pohranjuje zlobu, nije od moje Zajendice, ko god iznese lažnu optužbu protiv svoje braće i sestara nije iz moje Zajednice- ukoliko se potpuno ne pokaje za svoja nedjela i potpuno ne otrgne od lošeg društva, okrečući novi list.’
Misliti o sebi bolje nego o drugima je pravljenje negativnih pretpostavki o drugima i obratno- misliti dobro o drugima je djelo obožavanja Boga.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da istina upućuje čovjeka pokornosti, a pokornost upućuje Dženetu i tako kad čovjek ostaje stalno iskren to ga čini sidikom (istinitim). S druge strane laž čovjeka vodi neposlušnosti a neposlušnost vodi Džehenemu i tako to čini čovjeka kazabom (lažovom).
U zaključku je Huzur a.ba. rekao da oni koji nastoje da optuže druge treba da naprave promjene u sebi i treba da čuvaju svoju vjeru i treba da ne stavljaju druge kroz kušnje i optužuju ih da posrnu. Huzur a.ba. je molio da Allah osposobi svakog Ahmadi da shvati ovu stvar i da ih On omogući da ojačaju svoju vjeru.