Fatalne posljedice zaljevskog rata

Hazreti Mirza Tahir Ahmad r.h.

Četvrti Halifa Obećanog Mesije a.s.

FATALNE POSLJEDICE ZALJEVSKOG RATA

Poslije učenja tašahuda, tavuza i sure Al-Fatiha Halifatul Mesija IV je rekao:

BOLNA SITUACIJA NA SREDNJEM ISTOKU

Situcija na Srednjem Istoku se iz dana u dan pogoršava. Pošto je uticaj muslimana u ovoj blasti veći, prirodno je za muslimane u cijelom svijetu da su jako zabrinuti za situaciju na srednjem istoku. Čak štaviše, sveta mjesta koja su Muslimanima draža od bilo čega drugog na svijetu, Mekka i Medina, po čijem tlu je nekad hodao Časni Poslanik islama s.a.v.s. i sam zrak koji je nekad bio prožet mirisom njegovog blagoslovljenog daha, ta sveta zemlja je okružena opasnostima i zavjerama.

Iako sada cijeli islamski svijet osjeća duboki bol i prisutan je veliki nemir među obićnim muslimanima ali kao jedna složena zajednica Ahmadija muslimanski džemat je u posebnoj poziciji.On je slobodan i nezavistan od politike i primarno je posvećen dobrobiti i služenju islama. Zbog ovoga među onima koji gaje simpatije prema islamu, uistinu je Ahmadija muslimanski džemat taj koji prolazi najveću agoniju.Sama ova zajednica kao takva je istinski i iskreni predstavnik islama u danjašnjem svijetu.

Kad ovo kažem, možda će neobaviješteni to protumačiti kao prazno  hvalisanje i neosnovanu tvrdnju koja će prizvati prezir dugih Islamskih grupa koje će smatrati da za sebe tvrdimo kao da smo jedini predstavnici i brižnici Islama, i kao da oni nemaju nikakvih istinskih osjećanja prema islamu. Kad vam budem predstavio pregled situacije postat će očito ako u sadašnjem svijetu postoji iko ko istinski osjeća zabrinutost za Islam, da to nije niko drugi nego Ahmadija muslimanski Džemat.

POLITIKE LIŠENE PRAVDE I POBOŽNOSTI

Današnja politika je postala prljava i lišena pravde i  bogobojaznosti. One muslimanske vlade koje tvrde u ime islama da se ističu u pogledu morala,nisu lojalne islamskim moralnim principima. Danas njihova odanost nije povezana sa islamskim moralom niti sa uzvišenim principima pravde nego je umjesto toga povezana sa njihovim sitnim vlastitim-interesima. Iz ovog razloga ćete u islamskom svijetu u praksi vidjeti kontradiktorno i promjenjivo ponašanje.

Sa jedinim izuzetkom Ahmadija muslimanskog Džemata, ostatak muslimanskih grupa su uskogrudno sebe svrstali uz neku vladu ili državu, ili su birali jednu ili drugu zbog njihove pomoći, iako im bogobojaznost nalaže da budu odani samo islamskim vrijednostima. Ako neko istinski voli Islam onda mora biti odan zahtjevima koje je postavio islam i Časni Kur'an, kao i principima koje je postavio Allahov Poslanik s.a.v.s. svojim sunnetom.

U svijetlu ovih preduslova, kad pomno istražimo savremenu politiku muslimana kao i nemuslimana nalazimo da u oba slučaja  ona nije  sročena po moralnim uputama Časnog Poslanika Islama.

Nemuslimanske  vlade su zauzete iznošenjem visokih tvrdnji u ime pravde kao da su određene za jedine čuvare pravde na svijetu i da bi pravde nestalo bez moći ovih nacija. S druge strane muslimanske vlade isnose visoke tvrdnje u ime islama ali kad bliže pogledate, obje strane podjednako odstupaju od pravde koju Časni Kur'an iznosi.

IRAČKA OKUPACIJA KUVAJTA: REAKCIJA I STRAŠNE OPASNOSTI

Ja sada želim da govorim o trenutnoj situaciji na Arapskom poluotoku. Irak je zbog nekih  pritužbi  koje je imao, napao malu susjednu islamsku državu i, prije nego što je svijet to primijetio, potpuno je okupirao. To je odjednom izazvalo komešanje u cijelom svijetu, i isti oni koji u normalnim okolnostima ne bi reagovali naspram sličnih događaja, niti bi postali uznemireni, niti požurili da ponude bilo kakvu posebnu pomoć, njihovo saosjećanje sa Kuvajtom je poprimilo takve dimenzije i  njihovo zaprepaštenje je tako snažno da se takvo nešto ne pamti u skorijoj historiji.

Ja ne želim razglabati o  događajima koji su se dosad dogodili- oni koji prate vijesti upoznati su s onim što se događa-ali želim da vam izložim problematične činjenice o tome do koje mjere su se slijedili Islamski principi pravde i do koje mjere je praksa moderne politike lišena tih principa.

Kad su Amerika i njeni saveznici uveli razne mjere da vladu Bagdada ostave bez ikakvog uticaja i da je na kraju možda i obore na koljena, postalo je sve očiglednije da ova velika islamska zemlja ide ka tako opasnoj situaciji  da više neće imati snage da se izbori s tim. Iz ovog razloga ja sam zasigurno postajao sve više zabrinut i počeo sam pažljivo pratiti razgovore i razna riješenja koja su bila predložena.

Kad je nedavno Šah Husein, kralj Jordana posjetio Ameriku, na početku se predpostavljalo da on nosi neko pismo amričkoj administraciji, ali je kasnije postalo poznato da nema  nikakavog pisma nego je on išao s nekim porukama i prijedlozima.
U ovom kontekstu, jezik koji su koristili predsjednik Amerike i Saddam Hussein, predsjednik Iraka u optuživanju jedan drugog a koji su prenosili mediji, radio i novine pokazuje kako je situacija zaista užarena, i kako su poglavari velikih nacija u svijetu u stanju da se pognu iz svojih inače dostojanstvenih stavova, do uvredljivog brbljanja.

Ove izjave nas ružno i negativno iznenađuju u pogledu  nepristojnosti jezika u kojim oni jedan drugog nazivaju lažovima, bijednicima i prevarantima, itd. Svo takvo pokazivanje nepristojnosti je izazvano jednostavnom činjenicom da je jedna veća muslimanska država okupirala drugu manju muslimansku državu. Postoje mnogi događaju, mnogo ozbiljniji i strašniji koji su se dogodili u svijetu – i još uvijek se  događati – i bitnost ovog događaja ne može se mjeriti s tim.

Ali svakako postoje mnogi skriveni motivi u ovom slučaju, zbog kojih je ovom događaju data neobično velika važnost. Svakako se okupacija već desila, sad je pitanje da se ovo osvajanje održi.
U pogledu snažne reakcije koju je svijet pokazao, Irački predsjednik Saddam Hussein je poslao poruku Americi: Ako ste zaista zainteresovani da pravda prevlada, onda je pustite neka prevlada u cijelom regionu Bliskog Istoka. Mi smo spremni i voljni da ponovo vratimo vladavinu naše male bratske države istoj dinastiji koja je njome upravljala.

Njihovo vraćanje bi obuhvatilo sve kako je bilo prije. Ali na ovom prostoru su se desili drugi raniji primjeri i druge slične nezakonite okupacije, koje su se dogodile uz vašu saglasnost ili su postignute kao rezultat vaše pomoći i zaštite, za koje trebate urediti da budu oslobođene od svoje sadašnje nezakonite okupacije.

Naprimjer Jevreji su zauzeli  Jordansku zapadnu obalu i dalje nastavljaju jačati, i  smještaju Ruske iseljenike. On je rekao: Čak i u ovoj oblasti postoji strana okupacija, od takvih stranaca koji čak nisu njihove vjere. Ova zemlja je pod okupacijom onih koji  su dugo vremena neprijatelji Arapa, pa ipak je njima data sloboda i pravo da učine trajnim svoje protivzakonito prisvajanje.

Zašto u ovom slučaju vaš Zapadni moral nije reagovao? Zapadna moralnost nije pokazala nikakve reakcije na ove događaje. Neka ovaj slučaj takođe bude uključen u dijeljenje pravde.

Onda je tu primjer Sirije – Islamske zemlje – koja je poslala svoju vojsku u Libanon i zauzela ga. Od tada je učinila praksom česte vojne intervencije u toj zemlji, i radi kad i šta hoće. Sirija se takođe mora zaustaviti i na nju mora biti izvršen pritisak da svoje sile povuče iz Libanona. Postoje i drugi slični događaji karakteristični za ovu oblast i mora se i za njih pristupiti jednako i iz iste perspektive.

Ovaj konkretni stav koji je zauzeo Saddam Hussein sasvim je logičan. Ako pravda treba biti zadovoljena onda je neophodno da događaje koji se dešavaju u ovoj oblasti gledamo u ukupnoj perspektivi.

DUPLI STANDARDI PRAVDE I ŠTETNA PROPAGANDA

Nešto drugo takođe treba biti istaknuto vezano za ovaj slučaj. Ako invaziju Saddama Husseina na Kuvajt gledamo u svijetlu pravde i bogobojaznosti, onda ne nalazimo nikakvog zakonitog opravdanja za to. Ali, kao što smo ranije istakli, Jevreji imaju još manje opravdanja za sprovođenje svoje okupacije Jordanske zapadne obale i da to zauzimanje učine trajnim.

Zapadna štampa je Saddamu Husseinu pripisala neka druga zla, na primjer, dali su jako mnogo važnosti i prostora vijesti kako je jedan Englez, nastojeći da pobjegne iz Iraka, bio upucan i ubijen na granici. Ovo je jedan incident, a šta o dugoj i ustrajnoj vladavini terora koji je dopušten nad narodom Libanona i drugih teritorija?

I šta sa Jevrejskim jednostranim zračnim napadom na Iračku nuklearnu centralu u sred  dana, koji je doveo do potpunog uništenja ovih postrojenja? Zapadni svijet se pravio da ne vidi sve ove događaje i nijednom nije uputio nikakvu optužbu za njih. Zamislite sve Zapadne medije koji dižu galamu nad jednim nesretnim slučajem-opisanim kao čin krajnje okrutnosti-i onda pogledajte na hiljade ljudi svih dobi – starije, mlade i djecu, koji bespomoćno pate u kampovima.

Oni se nemilosrdno ubijaju; lobanje djece se razbijaju  kamenjem, djeca se brutalno ubijaju pred njihovim ucviljenim majkama, i same majke uskoro slijede svoju djecu na ovoj pruzi smrti. Ove strahote Libanonskog kampa su stvarne, ali niko ne diže glas protiv toga! Zato je pitanje da li je sve ovo pravda ili je to nešto drugo? Ako su motivi utemeljeni na pravdi onda morate znati da pravda poziva na jednako postupanje prema svakome. Mjerilo pravde se nikada ne mijenja.

Podignuta je velika galama oko navodnog silovanja i neljudskog postupanja Iračkih vojnika prema Engleskim stjuardesama, i korištena kao propaganda protiv Iraka. Dok u Kašmiru je u zadnjih nekoliko mjeseci prema običnim muslimanima, sirotim ženama i djeci  postupano nečovječno i učinjeno je veliko zlo.

Posebno je mnogo primjera silovanja, i veoma bolnih događaja – kad pročitam te izvještaje kosa mi se diže na glavi od strahote, i moje srce skoro pa ne vjeruje da su ljudska bića bila u stanju da počine takva zvjerstva i zlostavljanja. Recite mi, koje su to Zapadne zemlje optužile Indiju za to i koji su to Zapadni mediji ove stvari prenijeli otvoreno svijetu?

Mnogo takvih zvjerstava je u svijetu počinjeno i svaki dan se čini ali su oči zatvorene. Ali, oko onoga što se navodno desilo u Iraku digla se tolika galama i još se nije stišala, kad se već  dokazalo da to nije ništa više nego laž i izmišljena priča!

Ali Irak takođe ne ispunjava obaveze koje zahtijevaju pravedni Islamski principi. Islam ne dozvoljava, ni pod kakvim okolnostima, da se uzimaju taoci od onih stranih nacija koje žive u vašoj zemlji, pa čak i ako smo u ratu s njima. Niti nam Islam dozvoljava da ih koristimo u pregovorima ni na bilo koji način.

Islam je zabranio činjenje bilo kakvog zla koje je suprotno bogobojaznosti. Što znači da je zlo samo po sebi protiv bogobojaznosti. To podrazumijeva da je u islamu zabranjena bilo koja vrsta zla protiv njih.

PUSTOŠENJA  KOJA SU NAPRAVILE POLITIKE KOJE NEMAJU MORALA

Cijelo životno doba Allahovog Poslanika ^s.a.v.s., i sve bitke koje je u svom životu vodio, svijedoče činjenicu da nije bilo ni jednog jedinog slučaja bilo kakvog prijestupa počinjenog protiv nemuslimanskih stanovnika koji su živjeli pod Islamskom vlašću a bili su iz naroda s kojim su muslimani bili u ratu. Oni su bili potpuno slobodni i mogli su da svoje živote vode na način kako su htjeli. Nijedan jedini pojedinac nikada im nije učinio bilo kakvu okrutnost.

Ustvari islam nam naređuje da pružimo utočište i zaštitu ako neko traži čak i ako je to neprijatelj. Ali Irak je potpuno zanemario ovaj islamski moralni princip, i odlučio je da svim Britancima i Amerikancima koji žive u Iraku i Kuvajtu u bilo kojem svojstvu nije dozvoljeno da napuste zemlju ili čak da borave u svom sadašnjem boravištu, već da se umjesto toga trebaju okupiti  u određenom hotelu. Slično tome, i strancima iz drugih Islamskih zemalja je bilo zabranjeno da izlaze napolje.

Na način kako se stvari sada kreću, očgledno je da će ovi ljudi biti upotrebljeni kao taoci. Ovo ponašanje je gnusno čak spram uobičajnih normi morala u svijetu, a da i ne govorimo o naredbama Islamskog morala. Pa gdje je moral? Postoji li danas u politici ijedna zemlja u svijetu-Islamska ili neislamska – za koju možemo reći da je položila strogi ispit bogobojaznosti, ili da zadovoljava bar minimalne kriterije Islamskog morala? Nemoralnost je svuda.

Nedavno je pod pokroviteljstvom rezolucije UN, stupila na snagu potpuna blokada Iraka, to jest, vojnom silom je nametnuta potpuna zabrana Iračkog uvoza ili izvoza bilo koje vrste.To su dvije vrste moralnih prekršaja i prestupa koji su vrlo opasni.

Prvo, UN u svojim rezolucijama u predloženom bojkotu nisu uključile dopremu hrane i tok drugih neophodnosti za život. UN prvobitno nije namjeravao da prisiljava bilo koju državu na učešće u Iračkom bojkotu. U obje ove stvari SAD i Velika Britanija se upuštaju u otvorene prevare.

S jedne strane optužuju Irak da ima nemoralno stajalište – i mi se slažemo da je to kršenje Islamskih moralnih principa – ali s druge strane oni sami su počinili veoma opasan moralni prekršaj koji je samo fino maskiran diplomatskim ublaženim izrazima tako da ne izgleda toliko opasan koliko zapravo jeste; ali činjenica je da, ako vlast u Bagdadu, koja drži 4000 talaca Engleza i oko 2000 Amerikanaca, ne daj Bože izvrši ubistvo ovih ljudi ipak ovaj zločin neće biti veći od onog koji Engleska i Amerika zajedno čine nad Irakom. Naprimjer, sada je ovaj udruženo pomognuti zločin proširen da uključi i Jordan kao žrtvu.

Istočni Jordan je zemlja koja je  oduvijek konstantno bila odana Zapadu – do najsramnije mjere i za Zapad je ovo bila najodanija država u ovom regionu. Inače, Saudiska Arabija ima čak veću odanost nego Jordan ali u njenom slučaju, nije u pitanju samo odanost. Svi interesi Saudiske Arabije su postali isti kao interesi Amerike. I to su samo dva imena za istu stvar. Tako da to nije slučaj samo odanosti Americi.

Međutim, Istočni Jordan, koji je mala država, je odavno poznat kao odan Zapadnom svijetu. On ima duboke prijateljske, čak bratske odnose sa Britanijom i Amerikom, i kod njih je uvijek uvršten na vrh njihove liste prijatelja. Ali problem s Jordanom je to da bi njegovo učešće u ekonomskom bojkotu Iraka za njega bilo samoubistvo, uništilo bi Jordansku ekonomiju, i dovelo bi u pitanje sam opstanak Jordana jer bi dalo Iraku mogućnost da vojno zauzme Jordan.

Jordan nije dovoljno snažan da se čak ni nekoliko sati odupre  takvom napadu. Tako je Jordan u teškom i nezgodnom položaju; ali ipak zanemarujući njegovu nesigurnu ravnotežu, Zapad je odlučio  da proširi poprište svojih zločina i uključi Jordan.

Jordan je pod prijetnjom da ako se ne pridruži Zapadu u bojkotu Iraka da će se i on takođe suočiti sa sličnom blokadom koja uključuje zabranu prenosa zaliha hrane, a to se svodi na zlokoban plan izgladnjivanja mnoštva ljudi.

Ovo je izračunato tako da se Jordan ponizi do tačke gdje će odlučiti da  promijeni svaku svoju odluku. Nije bitno da li su te odluke utemeljene na pravdi ili ne. I to nije sve; postoje mnogi drugi zlokobni planovi koje ne možemo zamisliti a da ne zadrhtimo.

FATALNE IMPLIKACIJE SADAŠNJE SITUACIJE

Stoga pitanje je: gdje je pravda? Zapadni svijet je izgradio svoj vlastiti stil diplomatije – koji bi u islamskoj terminologiji bio nazvan ‘dvoličnost’ – koja dostiže krajnje granice. Oni su dvoličnost pod maskom diplomatije i politike doveli i razvili do stepena kakvom nema ravnog u ljudskoj historiji. Tako su njihova zla uvijek zakamuflirana, njihov jezik ima sjaj, i njihovo predstavljanje pomoguto propagandom – ima privid razumnosti.

Bilo kako bilo, ova kriza se iz dana u dan produbljuje i postale su sasvim očigledne mnoge opasnosti, i mnogo više ih je još skriveno, ali će ih dublji pogled otkriti. To me podsjeća na akvarijum za ribe koji imam. Prvi pogled neće pokazati ništa više od vodene površine, a onda će polahko postajati vidljiva riba koja je isplivala na vodenu površinu, i konačno će pažljiv i prodoran pogled otkriti niži sloj ribe koji nije bio vidljiv na prvi i drugi pogled. Svjetske političke afere su slične ovome.

Ljudi često površno posmatraju događaje: s malo više napora možda vide ribu blizu površine. Ali nadahnutoj viziji istinskog vjernika ovaj pogled je kristalno jasan sve do dna. A postoje mnoge opasnosti koje vam još nisu postale vidljive ,ali vrijeme će ih otkriti. Ja molim Boga, i želim da i vas uključim u ovu molitvu, da otkloni ove opasnosti od islamskog svijeta. Što se tiče muslimanskih grupa i njihove reakcije ona je krajnje bolna i žalosna.

Ja sam u prethodnim hutbama vrlo jasno i konkretno objasnio ovu tačku i dao na štampanje medijima. Bilo da su one objavljene ili ne, ja sam osigurao da kratki sadržaj tog savjeta bude poslan muslimanskim poglavarima država. U tom kratkom sadržaju ja sam ih pozvao da se vezano za ovu temu okrenu riječima Časnog Kur'ana. Časni Kur'an kaže:

„Ako se u nečemu razilazite, obratite se Allahu i Njegovom Poslaniku^(s.a.v.s.)“. To znači  da biste trebali da slijedite Časni Kur'an i sunnet; samo to će vam  garantovati mir i opstanak. Stoga, umjesto nastojanja da svoje probleme riješite kroz spletke s drugim političarima, trebate se vratiti učenjima Časnog Kur'ana i iz toga izvući svjetlo upute.

Prosto rečeno: kad god su dvije muslimanske zemlje u ratu jedna s drugom, obaveza je na svim muslimanskim zemljama da zajednički izvrše pritisak na onu stranu za koju jednoglasno vjeruju da je prestupnik. Onda pravedno saslušajte obje strane i nastojte da dovedete do izmirenja između njih.

Ako napori za izmirenje ne urode plodm i jedna zemlja nastavlja sa svojom agresivnošću, onda je obaveza na muslimanskim zemljama da se zajednički suprostave prekršiocu mirovnih napora. Obratite pažnju, da nema nikakvog spominjanja traženja pomoći od nemuslimanskih država! Da se pridržavalo ovog učenja, ova stalno produbljujuća i opasna kriza ne bi otišla u ovom smjeru.

U svjetlu ovog učenja Časnog Kur'ana, ja sam uvjeren da nije važno koliko je velika neka muslimanska zemlja, ako joj se sve ostale muslimanske zemlje zajednički suprostave, one će zajedno uvijek biti dovoljno snažne   da prisilno uguše tvrdoglavost ove zemlje i da je primoraju da proguta svoj ponos. Da to nije moguće, onda nas Časni Kur'an ne bi tako poučio.

Ovo je tako jasno i konkretno učenje koje garantuje da: ako muslimanska zemlja, bez obzira koliko snažna, pokazuje neposlušnost, onda vi, ostale muslimanske države, nastojte da riješite prolem u skladu sa učenjima Časnog Kur'ana; a ako ta određena zemlja ostaje nepopustljiva i buni se protiv vas, onda će je vaša zajednička sila primorati na predaju.

Zapravo je ovo radosna vijest  koju nam je dao Časni Kur'an, i vrijedi zauvijek, i vrijedi također i za danas, ako neko želi da se okoristi od nje. Ali na žalost, Saudiska Arabija je odmah zatražila od svojih zaštitnika, to jest Britanije i Amerike, direktnu intervenciju. I njihove vojske ne da su već stigle tamo, nego su čak ove velike sile ubijedile ostale velike sile širom svijeta da i oni takođe učestvuju u tome.

Stigle su čak i ratne mornarice s dalekog istoka, vazdušne snage i trupe – tako da ostvare potpunu izolaciju Iraka i njegovog partnera Jordana od ostatka svijeta.

Dosadašnja propaganda je da su ove mjere u osnovi obrambene, i namjenjene su da spriječe ovu ratnu prijetnju da se dalje širi. Drugi tužan aspekt ove situacije je da je većina muslimanskih zemalja, bilo zbog vlastitih sebičnih interesa ili zbog toga što nisu u stanju da se odupru pritisku velikih sila, svojevoljno pristale da pošalju svoje trupe na ratnu pozornicu. Pakistan je napravio veliku glupost pristavši da svoje snage pošalje u Saudisku Arabiju da se bore protiv Iraka, rame uz rame sa vojnicima Amerike i Britanije.

DUBOKA ZAVJERA PROTIV ISLAMSKOG SVIJETA

Ova situacija postaje sve strašnija, i velika je glupost misliti da su takvi obimni napori tu samo radi osiguranja Saudiske bezbjednosti. Zaista je naivno ako neko misli da svi ovi nemiri koji se događaju u svijetu, ove pomorske blokade na svim stranama, i da su najsmrotonosniji borbeni avioni koji do sada nikada nisu bili upotrebljeni ni u jednom dijelu svijeta, poslani već nagomilanom najmodernijem skladištu oružja – da je sve ovo samo nastojanje da se Saudiska Arabija spasi od Iraka.

Moje strahovanje je da će nad Irakom zbog toga biti izvršena strašna osveta  i onda će Izraelu biti dozvoljeno da napadne Irak. I takođe, ako Jordan nastavi putem kojim sada ide a na koji je bio primoran – da bude uz Irak, ovo će za njih biti više nego dovoljan izgovor da kazne Jordan zato što nije bio uz njih. Njihova druga kazna će biti to da će Jevreji, pošto su već zauzeli zapadni dio Jordana pokušati da zauzmu i ostali dio koliko budu mogli.

Irak će takođe pokušati da na najbrži način uspostavi svoju kontrolu nad Jordanom koliko god bude moguće. I nakon toga Irak će biti strahovito kažnjen. Postoji opasnost da će pritisak biti pojačan  do nekog vremena i zbog gladovanja će biti primorani da se predaju. U međuvremenu će Izraelu biti dat signal. Ostale sile će reći: Mi smo ovdje sa muslimanskim vojskama radi zaštite. Mi nemamo nikakvu ulogu u ovoj stvari i imamo saglasnost ostatka islamskog svijeta za ovu vojnu intervenciju. Ono što se dešava nije do nas nego je stvar između Iraka i Izarela. Neka se oni međusobno dogovore i mi nećemo intervenisati.

Zato će vojske islamskih država biti ovdje zatvorene i ako druge islamske države budu htjele da se odvoje od Izraela i pomognu Iraku to onda neće moći. Ako ne bude ovako, onda postoji još jedna stvarna opasnost za njihovu strašnu osvetu protiv Iraka da ga potpuno razbiju u komadiće. Vatra njihove osvete se neće ugasiti dok zauvijek ne unište ovu preduzetnu i rastuću muslimansku zemlju koja je jedna izuzetna vojna sila u ovoj oblasti.

Ove zle namjere prvo su nastale u Izraelu. Ja sam uvjeren, na temelju raznih Izraelskih tvrdnji, da su oni odavno počeli propagirati kako imaju strah od Iraka. I ono što se sada dešava je rezultat tog straha. Trebalo je nekako isprovocirati Irak da okupira Kuvajt da bi oni ostvarili svoj zlokobni plan. Samo Bog zna da ovakvo vrijeme događaja nije slučajno. Tu postoje neki skriveni motivi i na djelu su neke podzemne spletke. Tu su CIA agenti i onda su tu domaći izdajnici koji lukavo obavljaju tajne zadatke planirane da ispune želje super sila.

Takve aktivnosti su spomenute u suri En-Nas Časnog Kur'ana gdje su ove sile opisane kao Hannaas to jest one snage koje siju sjeme smutnje i onda se neopaženo povuku s mjesta događaja ostavljajući druge da se zamisle o tome kako i zašto je sve to započelo. Ako bude počinjena neka glupost ko je odgovoran za to? U stvarnosti iza takvih događaja stoje velike sile. Tako da je iz ovog ugla, sadašnje stanje stvari poprimilo vrlo zloslutan pravac.

PREGLED ISLAMSKOG SVIJETA IZ NJEGOVE HISTORIJSKE PERSPEKTIVE

Ako sagledate muslimanski svijet kroz njegovu historijsku poziciju, shvatit ćete da  ni jedna islamska sila nikada nije mogla biti oštećena bez učešća nekih muslimanskih zemalja. Cijela Islamska historija svjedoči da su zapadne sile, kad su uspjele da zaustave nastanak i uspon jedne muslimanske sile ili da je razbiju uz pomoć neke skrivene ili vidljive vojne akcije, uvijek je bila umiješana zavjerenička pomoć nekih muslimanskih zemalja.

Ja bih želio da vam ukratko spomenem nekoliko crtica iz naše historije. Drugi halifa Ahmadija Džemata, tumačeći u svom Tefsiru Časnog Kur'ana bio je jedan od prvih koji je otkrio značaj izraza ‘elif-laam-miim-raa’ – kao što je i Allahov Poslanik ^saws rekao,   da njegova brojčana vrijednost, koja iznosi 271, nosi neko uključeno pojmovno značenje za islamsku historiju.

Dvije stotine i sedamdeset jedna godina obuhvataju tri generacije to jest generaciju Časnog Poslanika ^saws i dvije naredne generacije, o kojima je Časni Poslanik ^saws predskazao da će ostati u miru i sigurnosti. Završetak 271 godine označilo je opasnu godinu kada će krenuti početak pada muslimanskog svijeta, i svi neredi i bune koji su se kasnije događali imali su svoj početak  od ove godine. Drugi Halifa Ahmadija Džemata je označio dva glavna događaja.

Prvo, u 271. godini po Hidžri muslimanska vlada Španije je ušla u dogovor sa Papom o tome da će on imati pomoć muslimanske vlade Španije u svom pokušaju da sruši vladu u Bagdadu. Papa je iskoristio naročiti politički uticaj koji je imao u Zapadnom svijetu u to vrijeme, i moglo bi se reći da je u nekom smislu zapravo bio vladar, tako da je ovaj ugovor bio vrlo opasan.

To je bilo kao kad bi danas Saudijska vlada kovala zavjeru sa svim zapadnim silama da uništi jednu muslimansku zemlju, zemlju čiji je glavni grad ponovo Bagdad. Drugo, Bagdadska vlast (- znači Iračka vlast koja se u to vrijeme nije mogla nazvati Iračkom zato što su tu bile obuhvaćene još neke države, i za tadašnje muslimanske vlasti tamo, prikladniji je naziv Bagdadska vlast -)  ušla je u sporazum sa Rimskim Cezarom 272. ili 273. godine po Hidžri, da zajedno unište  muslimansku vladu Španije.

Tako da je ovo bila godina koja je za sva buduća vremena otvorila opasan put za uništenje mira između muslimanskih zemalja. Poslije ovoga, kad god su muslimanske zemlje morale pretrpjeti ozbiljne preokrete i prekretnice, to je uvijek bilo posljedica toga što su neke muslimanske zemlje davale zavjereničku podršku nemuslimanskim silama.

U godini 1258. A.D. Bagdad je bio razoren i uništen kroz zlokobno posredovanje Halaku Khana. Da li je to bila sudbina ili nešto drugo, no historija svjedoči da je u to vrijeme vladao zadnji Abesinski khalif, Al-Motasim, koji je bio slabić. Njegov glavni ministar bio je sljedbenik šijske grupe.

Motasim je protiv šija poduzeo neke inijacitive koje su bile kao prinudne mjere a koje je, istina je, Al-Motasim sasvim neopravdano uveo i za šta nije imao nikakvo pravo, to je naljutilo njegovog glavnog ministra. Glavni ministar se osvetio pozvivajući Halaku Khana,  koji je bio u jeku pobjeđivanja i haranja (pljačkanja, pustošenja), ali on se bojao da se prihvati Bagdada misleći da to nije mudar potez koji može donijeti nepoželjne posljedice.

Ministar mu je poslao poruku: ‘Ova vlast ima samo vanjski sjaj moći, ali u stvarnosti temelj moći je zahrđao.’ I ministar je preduzeo još neke korake da vojska bude isuviše slabo organizovana da bi bila efektivna i dalje da prestrojavanje vojske bude duž granica koje su najmanje pod prijetnjom, i čak napravio skraćivanje dijela armije pod izgovorom da je to bio teret za nacionalnu blagajnu.

Bilo kako bilo Halaku Khan je bio pozvani pušten unutra, i uslijedilo je strašno uništavanje Bagdada i muslimanske vlade. Ovo nije prilika da idemo u detalje ovog razaranja; mnogi ljudi su čuli neki opis ovog dobro poznatog historijskog događaja koji je takođe bio tema nekih vrlo dirljivih romana koji su napisani.

Ovaj događaj se zbio 637. godine po Hidžri. Poslije toga, preko Tajmur Langa 1386. godine A.D., Bagdad je bio ponovo uništen. Ovome je također bio uzrok muslimansko međusobno neslaganje i to je Tajmur Langu pružilo priliku da Bagdad razori u komadiće i potpuno uništi ovu državu.

Treći put godine 1638 A.D., je Turska vlada bila upotrijebljena da uništi muslimansku vladu u Bagdadu. Ali ni Turska vlada nije bila pošteđena: Britanci su napravili zavjeru sa klanom koji trenutno vlada Saudijskom Arabijom, i angažovali njegovu vjersku grupu „sektu Vehabi“, koja je bila potpomognuta plemenima iz regiona u kom se danas nalazi Kuvajt.

Da savezništvo sadašnje dinastije koja vlada Saudijskom Arabijom, ‘vehabi’ grupe i plemena iz Kuvajta nisu pomogli Englezima, Turska imperija ne bi bila zbrisana s lica zemlje.

Ideji ‘arabizma’ dat je publicitet, i preduzeti su mnogi drugi loši koraci; to je veoma duga priča. Ali u svakom slučaju, čak i u to vrijeme, strana sila je upotrijebila muslimanske vlade kao oruđe da uništi velike muslimanske sile, prvo je iskorištena Turska da izazove uništenje vlade Bagdada, a onda su muslimanska plemena koja su nastanjivala oblast današnjeg Kuvajta i Saudiske Arabije bila upotrebljena kao instrument uništenja vlade Turske.

Sada se ponovo nalazimo pred istim okolnostima. Ponovo se jaka muslimanska država suočava s vrlo velikom prijetnjom koja se ostvaruje uz pomoć Saudiske Arabije i susjednih muslimanskih država. Koliko ja mogu vidjeti, ove zapadne zemlje su odlučile da Irak ovog puta kazne tako strašno da možda bude nemoguće za bilo koju muslimansku zemlju da decenijama čak i pomisli da se pobuni protiv njih ili da se oslobodi njihovog jarma.

Država Izrael je glavni pokretač ovog plana; zato što Izrael već neko vrijeme galami i kuka da je suočen s prijetnjom hemiskog napada od strane Iraka, koji bi zbrisao s lica zemlje malu državu Izrael.

NAPAD NA ISLAM

Bez ulaženja u detalje o tome da li je ova prijetnja stavarna ili izmišljena, ovo je ustvari napad na islam. Ko je odgovoran za to? Bar je to jasno, Izrael i njegovi interesi su glavni podsticaj i pokretač trenutnih događaja.

Sada cijeli islamski svijet kao da je stao u red spreman da brani interese Izraela, i da je odlučio da pomogne u uništenju jedne muslimanske zemlje koja, iako se upustila u neke poduhvate koji nisu islamski, ipak ne zaslužuje da zbog toga bude zbrisana s lica zemlje i uništena.

U svijetu preovladava nepravda i događaju se daleko gori slučajevi ali nijedna velika sila nije pomakla ni svoj mali prst da ustane protiv protiv toga. Tako da, šta god oni sada rade, to može biti radi bilo čega drugog osim radi pravde. Iza toga su mnoga  duboko ukorijenjena neprijateljstva; u toku je ostvarivanje nekih planova osvete i ovo je upravo napad na islam.

Ovo je očigledno napad na jednu takvu muslimansku zemlju čija djela nisu islamska. Ova neprijateljstva su vrlo duboka i historiskog porijekla; i ove odluke su donesene na najvišem nivou, pošto se Irak počeo razvijati kao jedna velika sila, i oni misle da ako ga ne zaustave može učvrstiti svoj uticaj na susjedne države Srednjeg Istoka, i osnovati Ujedinjeni Islamski front u toj oblasti, sa velikim dijelom svjetskih izvora nafte koji bi omogućili ekonomsku snagu da ga osposobi, i da postane samostalan i samoodrživ u drugim pogledima i bude značajna vojna sila.

Ovo je stvar od koje oni strahuju. Kakve god opasne situacije danas postoje, stvarna opasnost koju  islamski svijet treba da vidi je da je odlučeno da muslimanska država bude uklonjena s lica zemlje, i da će to takođe biti uz pomoć i potpunu saradnju muslimanskih zemalja. Nema sumnje da je samo političko i vojno vodstvo te zemlje odgovorno.

Šta može biti urađeno u situaciji kao što je ova? Ja ipak mislim da vrijeme koje je dosad prošlo nije toliko dugo da za ovu situaciju nema nikakve nade da bude popravljena. Ali za muslimane ne postoji spas i mir osim da se okrenu Bogu i Njegovom Poslaniku ^saws.

UČTIVA MOLBA I PONIZNI SAVJET

Što se tiče Iraka, prva od njegovih obaveza je da dalje ne krši Islamski moral i da islam ne čini predmetom opšteg ismijavanja svijeta. Oni strani državljani koji su sada u Iračkom zatvoru, bilo da su Britanskog, Američkog ili Pakistanskog porijekla trebaju imati slobodu izbora u tome gdje žele da idu, bez ikakve prepreke.

Neka znaju da, Iako je Irak u ratu s njihovim zemljama i s njima će se postupati odvojeno,  oni su i dalje ‘stranci’ i oni su njihov (Irakov) amanet tj. povjerenje. Po učenju islama, svaki stranac koji boravi u muslimanskoj zemlji je amanet, čak i ako kasnije izbije rat između njegove zemlje i te muslimanske zemlje. Pronevjera ovog amaneta će donjeti vrlo ružan plod: njihova vatra osvete koja već raste onda će se razbuktati van kontrole i progutati milione muslimana koji su potpuno nevini.

Članovi vlade i njihovi saradnici su samo šaka pojedinaca koji će izgubiti svoje živote, ako se to uopšte desi; nevini civili muslimani su ti koji će biti pobijeni, i bit će žrtve rata a preživjeli će se nakon rata suočiti sa osvetom. Zbog toga je jedini put ka miru, koji je otvoren vladi Iraka da se vrati učenjima Islama u duhu bogobojaznosti.

Irak treba preduzeti ovaj korak i onda obavjestiti muslimanski svijet o svojoj spremnosti da se povinuje svakoj zajedničkoj odluci koja je donesena, i da garantuje povlačenje svojih vojnih snaga iz Kuvajta. Onda će se mir vratiti. Ali, uslov je da donošenje odluke mora biti istaknuto od strane muslimanskog svijeta, bez dozvole nemuslimanskom svijetu da učestvuje u tome. Ova kampanja se mora energično pogurati.

Ako se uz muslimanski savjet mogu izgladiti stvari sa Iranom, poslije dugog i krvavog rata, u kojem su milioni ubijeni ili teško povređeni, i ako se pristane na  vraćanje oduzete teritorije, zašto se onda sada ne može pokazati isti ovakav duh prije prolivanja krvi?

Tako da se Irak treba vojno povući iz Kuvajta i uvjeriti muslimanski svijet i riječima: ‘Baš kao što sam napravio sporazum sa Iranom, ja sada želim da napravim sporazum sa svima vama da bih se borio sa predstojećim pritiskom antiIslamskih sila, jer ovaj pritisak neće biti ograničen na Irak i njegovo područje, nego će zapravo progutati sav islamski svijet.’

Inaće će snaga muslimaskih zemalja biti stavljena na put nazadovanja za decenije i one će biti raskomadane i bijedno ovisiti o pomoći drugih zemalja.

Tresak gromova koji trenutno odzvanjaju je tako zaglušujući i munja udara tako opasno da, ako oni nisu vidljivi muslimanima, onda sam ja začuđen zašto oni to ne vide i zašto ne čuju galamu i ne osjete nikakvu opasnost. Oni su se podijelili u dva tabora i svrstavaju se u bojne redove jedan protiv drugog kao naivci i ljudi bez mozga.

Zato je neophodno za Irak da prenese takvu poruku muslimanskom svijetu, koristeći medije, kojim će proglasiti da želi da se povuče i priznavajući svoju grešku da je spreman prihvatiti jednoglasnu odluku  muslimanskog svijeta, ali da nemuslimanskim silama neće biti dozvoljeno da budu dio ovog procesa.

Ova molba će učiniti da se promijeni jedinstveno muslimansko javno mišljenje u korist Iraka, i one sile koje su, radi spašavanja ugleda, čak sa skrivenim lošim namjerama, primorane da čuvaju dobre odnose sa muslimanskim zemljama, morat će neizbježno odgovoriti pozitivno na takvu molbu; ako ne odgovore, onda će Bog, pošto će takav prvi korak Iraka da slijedi Islamska učenja biti radi Boga i Njegove riječi, On dati svoju zaštitu Iraku od ovih opasnosti koje trenutno lebde nad njegovim tlom.

Naša skromna molba u ovom pogledu je skromna riječ savjeta. Ako neko srce želi da to  posluša, shvati, i prihvati, onda će se okoristiti od toga, jer je ono što ja predstavljam učenje Kur'ana. Ali, ako ova riječ savijeta upućenog od nas bude odbijena s prezirom i ohološću, onda vas ja danas upozoravam da će muslimaski svijet potonuti u tako velike opasnosti da će svi kukati i plakati dugo vremena.

On može nastaviti kukati ali to neće vrijediti ništa više od udaranja glavom o zid. Oni neće ništa postići, i neće biti u stanju da ponovo steknu svoju izgubljenu snagu i dostojanstvo, kao što je to sada.

Za sve namjere i svrhe, muslimanske zemlje su sada postigle takav nivo da, ako nastave svoj korak naprijed – nenametljivo, oprezno i da ne budu ni na koji način upleteni da privlače pažnju – za deceniju ili slično oni mogu postati značajna sila, tako da njihovi neprijatelji neće biti u stanju da ih poprijeko pogledaju, bez obzira koliko to željeli. Ali, ako muslimanske zemlje danas pogriješe, oni će se spotaknuti nad ponorom velike propasti koja za njih može nagovjestiti tačku nepovrata.

AHMEDI TREBAJU ČINITI USRDNE DOVE ALLAHU

U isto vrijeme ja savjetujem Džemat da usrdno mole i upućuju dove Allahu. Kakve god su prijestupe protiv našeg Džemata počinile muslimanske zemlje u prošlosti – i šta god budu uradile u budućnosti – to je stvar između njih i Boga, zato što su oni odgovorni Bogu. Ali, kao što sam ja uvijek isticao, mi smo sigurno odani Islamu i islamskim vrijednostima.

Mi se ne bojimo da sa islamske tačke gledišta istaknemo greške jedne muslimanske zemlje, i da iznesemo zahtjev na naš ponizni način da se ta zemlja popravi. I čak ako se ta zemlja okrene protiv nas, ili možda misli da nas kasnije učini žrtvom, mi se uopšte ne brinemo o tome; zato što mi na ovaj način postupamo samo radi Boga.

Mi znamo da je duh Islama zaštićen kroz Časni Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika ^saws; zato, ako ih volimo onda moramo čuvati duh Islama. A Ahmadi muslimani svuda u svijetu spremni su da ponude sve vrste žrtvovanja radi čuvanja duha Islama. Oni neće odustati od toga da govore istinu – i nijedna sila na zemlji ih ne može spriječiti da govore istinu. Ako poruka istine izaziva bilo čiju ljutnju na nas, onda neka znaju da je naše utočište kod Boga. Mi Njemu povjeravamo sve svoje poslove, i nemamo straha od bilo koje svjetovne politike.

Dozvolite mi da vam takođe prenesem radosnu vijest, u vezi savjeta muslimanskom svijetu. Za mene je bilo određeno da dam ovaj savjet; Bog je unaprijed planirao da se to tako dogodi. Obećani Mesije a.s je napisao u svojoj knjizi ‘Hamamtul Bušra’:

‘Moj Bog mi je dao radosnu vijest u pogledu Arapa i naredio mi kroz Svoju objavu da pazim na njih, uputim ih na Ispravan put, i uredim ispravno njihove poslove. I ako Bog da, vi ćete vidjeti da sam uspješan i pobjednik u ovom zadatku.’ (Hamamatul Bushra str.7, Roohani Khaza'in, tom 7, str. 182)

Tako da ja, kao predstavnik Obećanog Mesije a.s. i ponizni rob, sada obavljam ovu dužnost kojom je Bog njega zadužio. Zbog toga, u pogledu ove objave, ja dajem ovu radosnu vijest muslimanskom svijetu da će, ako budu postupali po mojoj poniznoj jednostavnoj riječi i savjetu, sigurno biti pobjednici i napredovat će na ovom svijetu kao i na Ahiretu.

Ali ako, nažalost, oni ostanu sluge svojih sebičnih interesa i odbace interese Islama u – i potcjenjuju učenja Islama – onda nijedna svjetovna sila neće biti u stanju da ih zaštiti od Božije srdžbe.

Da nam Allah da dobre vijesti iz muslimanskog svijeta, donese mir uznemirenim i ožaloščenim srcima Ahmadi muslimana širom svijeta. Amin