Halifatul Mesih II: Biseri Mudrosti

Kratki sadržaj

Današnja hutba petkom je bila bazirana na opažanjima hazreti Musleh Mauda r.a. u pogledu visokog poštovanja časti koje je Obećani Mesija a.s. imao prema Časnom Poslaniku s.a.v.s.

Lekh Ram je bio uticajan Arya Samaj Pandit koji je redovno upotrebljavao uvredljiv jezik za Časnog Poslanika s.a.v.s. Jednom prilikom kad je pozdravio Obećanog Mesiju a.s. ovaj nije obratio pažnju na njega i svojim sljedbenicima je objasnio prilično gorivo da nije razmišljao o njegovom pozdravu zato što je on vrijeđao njegovog učitelja. On je smatrao da nema potrebe da mu u svjetlu ovoga pridaje bilo kakvu važnost.

Obećani Mesija a.s. je jako volio svoju djecu, pogotovu svog mlađeg sina Mubarak Ahmada. Jedanput je, kad je legao osjećao bol u rebrima koji nije bio umanjen toplom oblogom. Pokazalo se da je u njegovom džepu bio polomljeni komad cigle koji je uzrokovao ovu bol. Ovaj komad cigle je bio u njegovom džepu zato što je mladi Mahmud (hazreti Musleh Maud) to dao svom ocu da mu čuva i on je to s ljubavlju čuvao u svom džepu. Jedanput je mladi Mubarak Ahmad, za kojeg je svako mislio da je najdraže dijete, izgovorio nešto što je bilo oprečno časti Časnog Poslanika s.a.v.s. i Obećani Mesija a.s. ga je oštro udario radi toga.

Obećani Mesija a.s. je jednom saznao da, iako je dato uvjerenje da neće biti verbalnog vređanja ciljanog na Časnog Poslanika s.a.v.s. na konferenciji održanoj u Lahoru, to se upravo dogodilo. Ovoj konferenciji je prisustvovao hazreti maulvi Hakeem Nur ud Din sahib r.a. i mladi hazreti Musleh Maudr.a. Obećani Mesija a.s. je bio jako ljut na obojicu i rekao: ‘Kako vas je vaš osjećaj časti za Poslanika zadržao da ostanete sjediti u takvom skupu!’

U knjizi Obećanog Mesije a.s. ‘Džang e mukadas’ objavljena je debata sa Abdullah Atamom, kršćanskim misionarom. Ovo je bilo nakon što je Obećani Mesija a.s. tvrdio da je Mesija i maulvi su donijeli svoju presudu o njemu da je nevjernik i da je ‘zaslužan da bude ubijen’. Pa ipak, kad su  neahmadi od njega tražili da govori u ovoj debati sa jednim kršćaninom on se odmah složio da bi branio čast Časnog Poslanika s.a.v.s. i islama. To je bila duga debata na kraju koje je  i poslije  srčanih dova Obećanom Mesijia.s. bilo objavljeno da će onome ko je u ovoj debati lagao biti dat Džehennem u toku 15 mjeseci ukoliko ne bude naklonjen istini.

Kad Abdullah Atam nije umro u toku 15 mjeseci ljudi su podigli galamu i rugali se kako je ovo predskazanje bilo lažno. Jedan od ashaba Obećanog Mesije a.s. je sa uznositošću odgovorio: ‘Ko je rekao da je Atam živ, on je kao mrtvac dok drugi izgledaju  mrtvi ali su živi, kao oni koji umru na Božijem putu. A neki ‘živi’ ljudi izgledaju mrtvi onima sa duhovnim svjetlom.’ Atham nije samo dočekao svoju duhovnu smrt nego poslije nekog vremena također i fizičku smrt.

Kad se skoro navršilo punih 15 mjeseci ljudi su krajnje revno i srčano činili dove za njegovu smrt da se ovo predskazanje obistini. Međutim, Obećani Mesija a.s. nije bio zadovoljan ovim jer, rekao je, ko će imati veći osjećaj  časti za ispunjenje Svojih riječi više nego Bog Lično? Zaista, ovo predskazanje se ispunilo sa svom svojom slavom ali je bilo privremeno odgođeno.

Kad je Atham čuo riječi ovog predskazanja pobijelio je, počeo drhtati i pokajao se. Bilo ga je strah i poslije ovoga je prestao sa svojim suprotstavljanjem i nije pisao ništa neprijateljsko i na kraju je dočekao svoj kraj. Predskazanje o Athamu je zaista bilo uvjetovano i da je on imao sigurnost u svoje vjerovanje o Isusu Kristu ne bi bio tako uznemiren. Predskazanje je reklo: ‘ako on bude naklonjen istini’, ono nije reklo ‘ako postane musliman’. On je Časnog Poslanika s.a.v.s. nazvao, Bože sačuvaj, Deđalom i nakon što je čuo predskazanje on se pokajao. Božija kazna ne pogađa ljude kad imaju lažno vjerovanje; ona pogađa kad se učini smutnja. Za lažna vjerovanja će se odgovarati na Drugom svijetu dok stvaranje smutnje doziva kaznu i na ovom svijetu također.

Kad su kršćanski misionari  bili umorni od svojih neuspjelih zavjera oni su se udružili sa nekim muslimanima i okupili neke slijepe, gluhe i nijeme ljude i rekli Obećanom Mesiji a.s., pošto je on tvrdio da je došao kao drugi dolazak Isa a.s. u metaforičkom smislu, može li izliječiti slijepe, gluhe i nijeme kao što je Isa a.s. činio. Obećani Mesija a.s. je odgovorio s velikim samopouzdanjem  i rekao da je on tvrdio da je došao nalik onom Isau koji, prema islamskom učenju nije fizički liječio slijepe, nijeme i gluhe. On im je reko da je to bilo njihovo, a ne njegovo vjerovanje da je on to činio i da Biblija kaže da svako ko ima samo mrvu vjere može pokrenuti planine. On je rekao da će samo pokazati onu vrstu čuda koju je njegov Učitelj, Časni Poslanik s.a.v.s pokazao. Međutim, pošto  njihova Biblija kaže da svako ko ima mrvu vjere može pokrenuti planine, zašto oni ne izliječe slijepe, gluhe i nijeme koji su prisutni! Naravno uticajni svećenici su bili potpuno u panici na ovo i bez uporišta!

Mir Abbas Ali je bio sljedbenik Obećanog Mesije a.s. koji se kasnije odrekao svoje vjere nakon što je bio zaveden od strane hodža. Mir Abbas Ali je bio osoba velike duhovnosti i Obećani Mesija a.s. je čak primio objavu o njegovoj duhovnoj moći. Međutim kad je Mir Abbas Ali dozvolio da ga se domognu oholost i samoljublje on se odrekao svoje vjere. Čovjek je uvijek sklon licemjerstvu i nevjerovanju i ove dvije mahane često napadaju one koje je Bog blagoslovio. Zaista je spomenuto u suri Al-Fatiha o jevrejima i kršćanima, da su izgubili svoj put nakon što su bili primaoci Božijih blagoslova. Trebate zapamtiti da dovu iz sure Al-Fatiha treba učiti sa idejom da nas Bog uključi da uvijek budemo među onima koji primaju Njegove blagoslove.

Obećani Mesija a.s. je jednom poslao paket nekome i stavio pismo u paket. On nije znao da je ovo bilo protiv zakona. Protiv njega su pokrenuli sudski postupak i advokat Obećanog Mesije a.s. je tražio od njega da, pošto paket nije bio otvoren s druge strane pred bilo kojim svjedokom, Obećani Mesija a.s. treba jednostavno negirati da je poslao pismo u paketu. Obećani Mesija je rekao da bi to bila laž reći tako i da on nije bio spreman da to učini čak iako mu je advokat rekao da će sigurno biti kažnjen. U toku sudskog procesa Obećani Mesija a.s. je krajnje iskreno priznao da je stavio pismo u paket ali da nije znao da je to bilo protiv pravila. Strana tužitelja je održala dugačak govor koji se nije dojmio sudije. Na kraju je sudija oslobodio Obećanog Mesiju a.s. i slučaj je bio zaključen.

Ovaj događaj se često navodi i daje nam standard iskrenosti koji trebamo održavati. Međutim, ljudi koji žive u ovim zemljama postupaju suprotno ovome kad traže dobrobit od vlade, kad traže azil ili u slučajevima osiguranja. Ahmadi muslimani koji ovo rade trebaju razmisliti o tome jer neiskrenost ne priliči Ahmadi muslimanima.

Obećani Mesija a.s. je često govorio da hazreti Abu Hureira r.a. nije bio pronicljiv  kao drugi ashabi. Većina hadisa koje kršćani navode da dokažu svoje  stanovište navedeni su od hazreti Abu Hureire r.a. koji je mogao ispričati predanja izvan sadržaja. Slično tome, imanekih predanja o Obećanom Mesiji a.s. koja su navedena izvan sadržaja. O njemu je napisano, kad je ostao još dan u određenom vremenu za Abdullah Athama, da je Obećani Mesija učio neku dovu na slani grah koji je onda bio bačen u bunar izvan Kadiana. Hazreti Musleh Maud r.a. je ispitivao zašto je ovo predanje bilo zabilježeno jer je potpuno suprotno praksi Obećanog Mesije a.s. Nakon istrage iznađeno je da se ovo dogodilo u snu koji je neko sanjao i Obećani Mesija a.s. je jednostavno tražio da se ovaj san provede. Ponekad se provede po snu tako da ako Bog želi, može otkloniti njihovo loše dejstvo.

Ovo je dokazano iz hadisa. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. vidio u viziji da je Suraka stavio zlatne narukvice koje su pripadale Chosreousu to je ukazivalo na to da će islam pobijediti nad Perzijom. Pošto se vidjeti zlato u snu tumači kao teškoća i bol, ovo je ukazivalo na to da će nakon osvajanja Perzije, Perzijci možda stvoriti neke probleme. Hazreti Omer r.a. je prinudio Suraku da stavi zlatne narukvice da se ispuni ova vizija ali također zato da odvrate bilo kakva opasna dejstva.

Hazreti Musleh Maud r.a. je održao hutbu u kojoj je savjetovao Džemat da izbjegavaju sukobe jer je sada Džemat je postigao zrelost. Onda je obavijestio skup da je neka osoba bila izopaćena iz zajednice poslije čega je započeo drugi (Arapski) dio hutbe kad je neka osoba ustala i pitala ko je osoba koja je bila izopaćena dok je drugi rekao da ne treba govoriti u toku hutbe. Hazreti Musleh Maud r.a. se nasmijao i naveo događaj. Kad su policajci pretraživali kuću Obećanog Mesije a.s. poslije ubistva Lekh Rama upravitelj policije je glavom udario o niski štok vrata i povrijedio se i osjećao nesvjesticu. Ponudili su mu mlijeko ali je on odbio govoreći da je na dužnosti. Na ovo je ista osoba, koja je pitala za ime izopaćene osobe pitala Obećanog Mesiju a.s. da li je ovaj službenik krvario pri udaru. Obećani Mesija a.s. se nasmijao i rekao da ne zna jer nije podigao njegovu kapu da vidi. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako neki ljudi imaju naviku da nepotrebno govore. On je naveo anegdotu o nekom čovjeku koji je došao u džamiju dokse obavljao namaz u džematu. Ovaj čovjek je glasno pozdravio sve i jedan klanjač je, dok je klanjao namaz odgovorio na ovaj selam. Na ovo je čovjek koji je stajao do njega rekao: ‘Zar ne znaš da se ne govori u toku namaza? Zašto si odgovorio na ovaj selam?’

Hutba petkom je dio namaza  i govor u toku namaza nije dozvoljen. Imam može reći nešto ako treba ali skup ne treba. Ovo treba usaditi u djecu od ranih godina.