{"id":2320,"date":"2022-03-30T09:43:18","date_gmt":"2022-03-30T09:43:18","guid":{"rendered":"https:\/\/www.ahmadiyya-islam.org\/hr\/?post_type=articles&p=2320"},"modified":"2022-03-30T09:43:18","modified_gmt":"2022-03-30T09:43:18","slug":"podrijetlo-kulture-ispijanja-vina-i-alkohola-u-predislamskoj-arabiji","status":"publish","type":"articles","link":"https:\/\/www.ahmadiyya-islam.org\/hr\/clanci\/podrijetlo-kulture-ispijanja-vina-i-alkohola-u-predislamskoj-arabiji\/","title":{"rendered":"Podrijetlo kulture ispijanja vina u predislamskoj Arabiji"},"content":{"rendered":"

Fazal Masood Malik, Otok princa Edvarda, Kanada<\/em><\/span><\/p>\n

Djela Obe\u0107anog Mesijea.s.<\/sup> su odraz kur’anskih u\u010denja i sadr\u017ee blaga koja \u010dekaju istra\u017eivanja koja trebaju provesti Ahmadi muslimani. Jedan takav grumen koji je pobudio zanimanje ovog autora je izjava:<\/p>\n

\u0639\u0631\u0628 \u06a9\u06d2 \u0645\u0644\u06a9 \u0645\u06cc\u06ba \u0628\u06be\u06cc \u0639\u06cc\u0633\u0627\u0626 \u0644\u0648\u06af \u06c1\u06cc \u0634\u0631\u0622\u0628 \u0644\u06d2 \u06af\u06d2<\/p>\n

\u0161to pribli\u017eno zna\u010di \u201eKr\u0161\u0107ani su u Arabiju uveli \u0161arab<\/em> (vino)\u201c[i]<\/a>. Obja\u0161njavaju\u0107i kulturu koja je do\u0161la s uvo\u0111enjem vina, Hazreti Ahmeda.s.<\/sup> pi\u0161e:<\/p>\n

\u201eZna\u010dajno je da rustikalni beduini Arabije nisu znali ni\u0161ta o vinu. Kada su kr\u0161\u0107anski migranti stigli i dali dar [vinom] nekima od svojih novoobra\u0107enika [na kr\u0161\u0107anstvo], tada se ta zla kultura opijanja \u2013 u koju su uvedeni, promatraju\u0107i druge \u2013 ra\u0161irila i postala navika.\u201c[ii]<\/a><\/p>\n

Obe\u0107ani Mesijaa.s.<\/sup> je dao ovu izjavu dok je raspravljao o moralnom stanju kr\u0161\u0107ana od prije pojave islama do nekoliko stolje\u0107a kasnije.<\/p>\n

Va\u017eno je analizirati izjave Hazreti Ahmedaa.s.<\/sup> i utvrditi istinitost njegovih tvrdnji jer se \u010dini da ne postoji o\u010digledna korelacija izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i vina u Arabiji. Ovaj kratki \u010dlanak analizira povijesne \u010dinjenice kako bi pru\u017eio dokaze u prilog izjavama Hazreti Ahmedaa.s.<\/sup>.<\/p>\n

Uvod<\/strong><\/h3>\n

Temeljna uloga koju vino ima u kr\u0161\u0107anstvu ne mo\u017ee se prenaglasiti. Od svoje prisutnosti na Posljednjoj ve\u010deri, gdje je vino bilo u \u010da\u0161i koju je Isusa.s.<\/sup> dao \u00a0svojim u\u010denicima[iii]<\/a>, prema evan\u0111eljima, do njegove tjedne upotrebe u ritualu pri\u010desti[iv]<\/a>, vino je sveto i sastavni dio kr\u0161\u0107anske vjere.<\/p>\n

Prisutnost i konzumacija vina, dakle, \u0161irila se usporedo sa \u0161irenjem kr\u0161\u0107anstva u ranim i kasnijim razdobljima kao va\u017ena vjerska praksa[v]<\/a>. Pi\u0161u\u0107i sredinom drugog stolje\u0107a, Justin Martyr \u2013 mo\u017eda najpoznatiji ranokr\u0161\u0107anski apologetik, objasnio je skupini pogana zna\u010denje kr\u0161\u0107anstva, posebno opisuju\u0107i upotrebu vina na Posljednjoj ve\u010deri. Teolog iz tre\u0107eg stolje\u0107a Hipolit tako\u0111er je naglasio upotrebu vina me\u0111u ispravnim obi\u010dajima kr\u0161\u0107ana[vi]<\/a>. Va\u017enost vina za crkvu omogu\u0107ila je nasade vinograda svuda gdje su bile ustanovljene misije. Crkva je pomogla u \u0161irenju prakse pijenja vina, jer je ono postalo simbolom religioznosti, presti\u017ea i kulturnog napretka.<\/p>\n

Sve do pojave islama, kr\u0161\u0107anstvo se \u0161irilo od Jordana do mekanskog grada Ta’ifa preko Ghassanida; i od Iraka do Jemena kroz napore kr\u0161\u0107ana iz al-Hira, koji su bili poznati kao Ibad<\/em>. Kr\u0161\u0107anstvo se tako\u0111er pro\u0161irilo na veliko zapadno podru\u010dje Hid\u017eaza (koji se sastoji od klju\u010dnih gospodarskih sredi\u0161ta Jatriba i Meke), kao i Ned\u017eda[vii]<\/a>, a to je bilo pustinjsko podru\u010dje koje su zauzeli beduini), ali nije zadobilo prevagu u tim podru\u010djima. Kultura vina je, me\u0111utim, prihva\u0107ena slobodno svugdje.<\/p>\n

U ovim stolje\u0107ima prije islama, pijenje vina postalo je toliko ra\u0161ireno da su taverne pozivale stanovnike grada na pi\u0107e pet puta dnevno. I pet puta dnevno, i beduini i ne-beduini, odazivali bi se na poziv sakija<\/em>, vinonosaca.[viii]<\/a><\/p>\n

U predislamskoj Arabiji, vino se op\u0107enito povezivalo s Arapima naseljenim u mjestima kao \u0161to su Al-Hira, Mekka i Medina. Samostani koji su slu\u017eili ovim zajednicama bili su okru\u017eeni vinogradima i \u0161umarcima, gdje su postavljali pijace i ugostili razne kr\u0161\u0107anske svetkovine. Skupo\u0107a vina u\u010dinila je to profitabilnim poslom.<\/p>\n

Ukratko, kr\u0161\u0107anska misija prodrla je daleko u Arabiju i uspjela pro\u0161iriti ne\u0161to znanja o kr\u0161\u0107anstvu; me\u0111utim, ljudi na Arapskom poluotoku rijetko su prihva\u0107ali vrijednosti kr\u0161\u0107anstva tako \u017earko kao \u0161to su prihva\u0107ali vinsku kulturu. Prema Hazreti Alijur.a.<\/sup>, \u201eoni Arapi koji su se obratili na kr\u0161\u0107anstvo, ni\u0161ta od toga nisu nau\u010dili, osim pijenja vina.\u201c[ix]<\/a><\/p>\n

Razumijevanje vremenskog razdoblja<\/strong><\/h3>\n

Za razumijevanje \u0161irenja kr\u0161\u0107anstva i usvajanja vinske kulture u Arabiji, korisno je razumjeti dru\u0161tvenu i kulturnu geografiju predislamske Arabije tijekom prvog tisu\u0107lje\u0107a prije nove ere. Vrijeme je obilje\u017eeno zna\u010dajnom migracijom, zajedno s eksplodiraju\u0107om trgovinom tamjana i smirne. Ova trgovina i migracija doveli su do promjene u kulturi, jeziku i vjeri jer su se razli\u010diti narodi i ideje okupljali i razgranali.<\/p>\n

Ovo tisu\u0107lje\u0107e u Arabiji do\u017eivjelo je uspon Sabejskog kraljevstva na zapadu, Jemena na istoku i Omana prema jugu poluotoka. Isto\u010dna Arabija do\u0161la je pod kontrolu iranskih Partijana i Sasanijaca dok je sunce za\u0161lo nad Nabatejcima na sjeverozapadu. Jedna od glavnih kultura koja je dominirala Arapskim poluotokom u \u0161est stolje\u0107a prije uspona islama bila je kultura nomadskog naroda Beduina..<\/p>\n

Predislamske religije u Arabiji sastojale su se od politeisti\u010dkih vjerovanja, judaizma, arapskog kr\u0161\u0107anstva, nestorijanskog kr\u0161\u0107anstva i zoroastrizma.<\/p>\n

Tko su Arapi?<\/strong><\/h3>\n

S obzirom da su razli\u010dite grupe ljudi naseljavale Arabiju, postavlja se pitanje tko su zapravo bili Arapi koje je Obe\u0107ani Mesijaa.s.<\/sup> spomenuo u svojoj izjavi? Arapi nikada nisu bili posebna etni\u010dka skupina, sli\u010dno tome kako biti Kana\u0111anin ne odra\u017eava etni\u010dku pripadnost; niti jezik nije dovoljan kriterij arapskosti, budu\u0107i da ima mnogo \u017didova koji govore arapski i koji se ina\u010de ne nazivaju Arapima. Kategoriziranje Arapa kao politi\u010dkog entiteta tako\u0111er je nedovoljno, jer su se jedini put politi\u010dki ujedinili od dolaska islama do osvajanja \u0160panjolske.<\/p>\n

Me\u0111utim, me\u0111u Arapima je postojala jedna velika skupina koja je dijelila ne\u0161to zajedni\u010dko u kulturi. Ovo je bila homogena grupa koju je Hazreti Ahmada.s.<\/sup> identificirao kao beduin iz Arabije[x]<\/a> koji je \u017eivio u regiji Najd.[xi]<\/a> Beduini[xii]<\/a> su \u017eivjeli u nomadskim ili polunomadskim plemenima, odlazili su na pa\u0161njake, a tijekom cijele godine tra\u017eili su hranu i vodu. Plemena su se organizirala oko klanova pro\u0161irenih \u010dlanova obitelji, budu\u0107i da su beduini bili vi\u0161e plemenski nastrojeni nego prema nekoj svojoj naciji.[xiii]<\/a><\/p>\n

Uglavnom, su\u0161no okru\u017eenje Arabije sprje\u010davalo je lokalnu proizvodnju vina, \u0161to ga je \u010dinilo posebno skupom robom. Uvezen je iz susjednih regija; uglavnom iz isto\u010dnog Mediterana, ali i iz Perzije.[xiv]<\/a> Beduini, \u010dija je lojalnost pripadala plemenu, odbili su se vezati uz potrebe zemlje. Njihov svijet bio je bez oblaka, prohladna no\u0107 obasjana mjese\u010dinom, o\u0161tra, pulsiraju\u0107a sun\u010deva vru\u0107ina i uvijek vjerna deva. Svako se pleme pretplatilo na svoju vjeru, ali zajedni\u010dko bo\u017eanstvo me\u0111u njima bio je semitski Bog, El.[xv]<\/a> \u00a0Beduini su \u010desto odr\u017eavali simbiotski odnos s jednom ili vi\u0161e oaza, koje su tako\u0111er slu\u017eile kao njihova vjerska sredi\u0161ta. Sve\u0107enici i drugi \u010duvari oaza ostajali su na mjestu, slu\u017ee\u0107i plemenima koja bi ih posjetila kad ki\u0161na sezona zavr\u0161i.[xvi]<\/a> Dovoljno je re\u0107i da se vino uvozilo i nije bilo autohtoni proizvod u Najdu. Bio je to nepoznati entitet lutaju\u0107im beduinima.[xvii]<\/a><\/p>\n

Vino dolazi u Arabiju<\/strong><\/h3>\n

Beduinska vjera i njezin nedostatak tradicije bili su izazov \u017eidovstvu i kr\u0161\u0107anstvu. U kasnom 3. stolje\u0107u, kr\u0161\u0107anstvo je uvedeno na Sjeverni poluotok putem misionara zvanih Ibad<\/em> (skra\u0107eno od Ibad ul Masih<\/em>) \u0161to zna\u010di ‘Sluge Mesije’[xviii]<\/a>. Nazvani su tako da odra\u017eavaju njihove kr\u0161\u0107anske vrijednosti i njihovu \u017eelju za propovijedanjem.[xix]<\/a> Ibad<\/em> je posebno napredovao u gradu al-Hira, koji je bio sredi\u0161te aramejske i perzijske kulture, intelekta i knji\u017eevnosti.<\/p>\n

Dr\u017eava Ghassan na jugu Sirije i Lakhmidsko kraljevstvo al-Hira bili su dom mnogih kr\u0161\u0107anskih sekti, kao \u0161to su nestorijanci, monofiziti, jakobiti, pa \u010dak i neki Melkiti.[xx]<\/a> Kr\u0161\u0107anstvo koje je bilo poznato me\u0111u Arapima u predislamsko doba bilo je uglavnom sirijskog tipa, bilo jakobitsko ili nestorijansko. U kraljevstvu Ghassana dominantni su bili kr\u0161\u0107ani monofiziti.<\/p>\n

Iz ove dvije dr\u017eave, kr\u0161\u0107anske su ideje prodrle u pustinju, a posebno, putem ‘Ibada iz al-Hira<\/em>, koji bi u tu svrhu odr\u017eavao sajmove u pustinji, a vino bi slobodno teklo svim sudionicima. Neki u\u010denjaci su Ibade smatrali \u0161kolskim u\u010diteljima Arapa. Religija i kultura ‘Ibada<\/em> prenosili su se raznim kanalima, a jedan od njih je trgovina vinom.[xxi]<\/a><\/p>\n

Iako je kr\u0161\u0107anstvo bilo poznato samo me\u0111u trgovcima vinom iz al-Hire i Sirije, podru\u010dja kojim su dominirali ‘Ibad<\/em>, oni su u stvarnosti bili neslu\u017ebeni misionari. Na sajmovima koje su odr\u017eavali, kr\u0161\u0107anski biskupi, pustinjaci i trgovci vinom raspravljali bi o kr\u0161\u0107anskoj doktrini s Arapima, raspravljaju\u0107i o temama kao \u0161to su Sudnji dan, kao i raj i pakao.[xxii]<\/a><\/p>\n

Budu\u0107i da je Crkva uvozila vino u Arabiju, to je bio skup oprost i postalo je glavno sredstvo za privla\u010denje masa prema poruci kr\u0161\u0107anstva.[xxiii]<\/a> Vino izvrsne kvalitete moglo bi ko\u0161tati koliko i trogodi\u0161nje mladun\u010de deve, \u0161to je vrlo cijenjeno vlasni\u0161tvo beduina.[xxiv]<\/a> Uvoz vina u po\u010detku su olak\u0161ali ‘Ibad<\/em>, koji su u kona\u010dnici postali nositelji vinske kulture. Nosili su sa sobom vino, me\u0111u ostalim skupim proizvodima, kao oru\u0111e za propovijedanje.[xxv]<\/a> Naposljetku, upravo je u vinotekama Evan\u0111elje postalo poznato beduinima.[xxvi]<\/a><\/p>\n

\"Wine<\/p>\n

\n

Bilje\u0161ka o vinu u kr\u0161\u0107anstvu<\/strong><\/h3>\n

Postoji op\u0107e uvjerenje da je vino koje se spominje u Svetoj Bibliji u vezi s Hazreti Isaoma.s.<\/sup> i vjen\u010danjem u Kani, [1] i Posljednjom ve\u010derom, [2] iste vrste kao \u0161to mo\u017eemo na\u0107i danas na policama u trgovinama. Smatralo se u ve\u0107em dijelu povijesti, da obi\u010dna pitka voda nije bila \u010dista niti sigurna. Patogeni koji se prenose vodom kao \u0161to su kolera, dizenterija i malarija doveli su do epidemija i masovnih smrti. Zbog nedostatka \u010diste pitke vode, pivo i vino su dugo bili osnovni sastojci ljudske prehrane, [3] uklju\u010duju\u0107i i onu \u017didova i kr\u0161\u0107ana. Vino se koristilo tijekom bogoslu\u017eja, festivala i proslava [4] te \u017eidovskog svakodnevnog \u017eivota. [5] Poznato je da su ranokr\u0161\u0107anski redovnici kuhali pivo i fermentirali vino.<\/p>\n

Rije\u010di prevedene na vino u Svetoj Bibliji mogle bi se odnositi na bilo koji proizvod dobiven od gro\u017e\u0111a. Moglo je biti bilo \u0161to, od svje\u017eeg ili prera\u0111enog soka od gro\u017e\u0111a do prirodno fermentiranog napitka s ni\u017eim udjelom alkohola od modernog vina.<\/p>\n

\u010cini se da je negdje sredinom prvog stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva vinska kultura postala prevladavaju\u0107a me\u0111u kr\u0161\u0107anima. Ovaj pomak prema vinskoj kulturi mogao je biti posljedica \u0161irenja kr\u0161\u0107anstva me\u0111u nacijama koje su pile vino, kao \u0161to su Rimljani.<\/p>\n

Zavr\u0161ne bilje\u0161ke:<\/strong><\/p>\n

[1] Ivan 2:1-11
\n[2] Matej 26:17\u201330, Marko 14:12\u201326, Luka 22:7\u201339 i Ivan 13:1\u201317:26
\n[3] Tulchinsky, Theodore H., and Elena A. Varavikova. \u201cA history of public health.\u201d\u00a0The New Public Health<\/em>\u00a0(2014): 1. poglavlje
\n[4] Brojevi 15:10; Luka 22:14\u201320; Ivan 2:1\u201311
\n[5] Postanak 14:18; Psalam 104:15; Propovjednik 10:19<\/p>\n

\n

Jezik vina<\/strong><\/h3>\n

Postoji nekoliko na\u010dina na koje mo\u017eemo pratiti porijeklo vina u Arabiji. Jedan od na\u010dina je kroz jezik i knji\u017eevnost Arapa, koji je su\u0161tinski povezan s arapskom povije\u0161\u0107u. Monotonija nomadskog \u017eivota, napadi, osvajanja, luksuz gradova, interakcija s drugim religijama, bespomo\u0107nost, bijeda i stalne migracije \u2013 sve je to vjerno odra\u017eeno u arapskoj knji\u017eevnosti i sa\u010duvano u ‘diwan-al-Arab’<\/em>, ili registru Arapa. Slu\u017eio je kao glavno skladi\u0161te i alat za pregovaranje o dru\u0161tvenom, kulturnom i jezi\u010dnom identitetu Arapa.[xxvii]<\/a><\/p>\n

Zanimljivo je primijetiti da ne samo da je kr\u0161\u0107anska vjera iz nestorijanske crkve u Siriji putovala u Arabiju preko al-Hire, ve\u0107 je putovao i jezik Sirije, aramejski jezik. Prate\u0107i korijene nekih klju\u010dnih rije\u010di, otkrivamo da hamr<\/em>, rije\u010d za vino, dolazi iz aramejskog. \u010cak je i rije\u010d za datulo-vino, nabidah<\/em>, posu\u0111ena rije\u010d iz aramejskog, ba\u0161 kao i rije\u010di koje se koriste za ozna\u010davanje mjesta gdje je vino bilo dostupno, na primjer punduk ili taverna, koja je s vremenom postala funduk<\/em> (ili hotel) na arapskom.[xxviii]<\/a><\/p>\n

Sli\u010dan obrazac se mo\u017ee vidjeti u literaturi predislamske Arabije. Pjesnici su u to vrijeme bili vrlo cijenjeni i smatrani su lu\u010dono\u0161ama kulture. Njihov utjecaj unutar plemena bio je toliko velik da bi povremeno, umjesto ratova koji bi prolijevali \u00a0krv, neka plemena odr\u017eavala pjesni\u010dke dvoboje sa svojim suparnicima, kako bi odredila sudbinu plemena.[xxix]<\/a><\/p>\n

Dva poznata pjesnika ovog doba bila su Umayya bin Abi al-Salt[xxx]<\/a>, koji je procvjetao u Ta’ifu, gradu pod utjecajem Ghassanida i njihovog gospodara, Bizanta. Jo\u0161 jedan predislamski kr\u0161\u0107anski pjesnik[xxxi]<\/a> zna\u010dajnog utjecaja bio je Adi bin Zaid[xxxii]<\/a> iz al-Hira.<\/p>\n

Poezija Umayye bin Abi al-Salt puna je biblijskih pri\u010da, a on je \u010desto koristio rije\u010di koje Arapi njegovog vremena nisu razumjeli. Povijest pokazuje da je koristio Evan\u0111elja kao svoj izvor. Pjesme Abi al-Salt, zajedno s onima Adija bin Zaida, imale su zna\u010dajan utjecaj na ljude u pustinji.<\/p>\n

Njihovo hvaljenje kr\u0161\u0107anstva, njihovo obo\u017eavanje vina i prikaz vinske kulture prikazivali su osje\u0107aj popustljivosti i sigurnosti koji je beduine prenio iz njihovog surovog \u017eivota u carstvo u\u017eitaka. Te su pri\u010de bile privla\u010dne umovima Arapa i potaknule su neke od njih da napuste svoje idolopoklonstvo. Jedna takva osoba koja je proputovala Arabiju u potrazi za istinom bio je Waraqah bin Nawfal, ro\u0111ak Hazreti Hatid\u017eer.a.<\/sup>. Bio je to Waraqah bin Nawfal s kojim je \u010casni Poslaniks.a.v.s.<\/sup> razgovarao nakon prve objave u pe\u0107ini Hira. Pod utjecajem poezije Adija bin Zaida, Waraqah je odbio jesti meso ata’ira<\/em> (\u017ertvovanja idola), postao je odan kr\u0161\u0107anin i provodio je mnogo vremena \u010ditaju\u0107i i prevode\u0107i Evan\u0111elja na arapski.[xxxiii]<\/a><\/p>\n

Drugi oblik arapske knji\u017eevnosti na koji je utjecala ova vinska kultura bio je pjesni\u010dki oblik poznat kao Gazal. Gazal je obi\u010dno bio senzualne prirode i opisivao je plemenitost vinskih festivala, usredoto\u010duju\u0107i se na saki<\/em> (poslu\u017eitelje vina) i djevojke koje pjevaju. Uglavnom bi te uloge igrale \u017eene kr\u0161\u0107anskog ili zoroastrijskog podrijetla. Ove bi pjesme tako\u0111er, prili\u010dno \u010desto, slavile ljepotu redovnica; to je bilo zbog \u010dinjenice da su se vinoteke obi\u010dno nalazile u blizini samostana koji su ih opskrbljivali vinom. Beduini su bili ohrabreni da se malo zaustave i provedu no\u0107 ili dvije u tim vjerskim mjestima, te tako imaju priliku vidjeti \u010dasne sestre i prikazati njihov \u0161arm u svojim stihovima..<\/p>\n

Pojava islama u 7. stolje\u0107u promijenila je dinamiku arapskog dru\u0161tva. Beduini, farmeri, trgovci i stanovnici gradova podjednako su na\u0161li put koji ih osloba\u0111a tereta la\u017ene mr\u017enje i o\u010dekivanja. Dru\u0161tvo, koje vi\u0161e nije trebalo tonuti svoje tuge u vinu, prona\u0161lo je novi smisao. A Allahova ljubav je pet dnevnih poziva iz kavane, pozivaju\u0107i ljude na pi\u0107e vina, pretvorila u pet dnevnih poziva pozivaju\u0107i ih na blagostanje i dobrotu.[xxxiv]<\/a><\/p>\n

Vino i kr\u0161\u0107anstvo: veza u suvremenom svijetu<\/strong><\/h3>\n

Slu\u010daj da su hamr<\/em> u dru\u0161tvo uveli kr\u0161\u0107anski misionari ni po \u010demu nije jedinstven. Prije samo 200 godina, Maori s Novog Zelanda[xxxv]<\/a> nisu znali za alkohol, niti za opojna sredstva. Kada su trgovci misionari do\u0161li na Aljasku[xxxvi]<\/a> (Zapadna Amerika) i Inuik[xxxvii]<\/a> (sjeveroisto\u010dna Kanada) sredinom 1700-ih, uveli su alkohol i oru\u017eje doma\u0107em stanovni\u0161tvu.[xxxviii]<\/a> Nadalje, iako je autohtono stanovni\u0161tvo srednjeg i ju\u017enoameri\u010dkog kontinenta pripremalo opojne droge ve\u0107 vi\u0161e od tisu\u0107lje\u0107a, tek je dolaskom Kristofora Kolumba i kr\u0161\u0107anskih Europljana u 1400- konzumacija vina postala prevladavaju\u0107a u regiji.[xxxix]<\/a><\/p>\n

Budu\u0107i smjerovi istra\u017eivanja<\/strong><\/h3>\n

Arapski poluotok igrao je vitalnu ulogu u trgovini vinom od 2. stolje\u0107a prije Krista do otprilike 7. stolje\u0107a nove ere. Me\u0111utim, golemo podru\u010dje pustinje nije usvojilo kulturu vina ili pijenje vina. \u010cak i u podru\u010djima koja su omogu\u0107ila trgovinu vinom, kao \u0161to su Meka, Najran, Himyar i Sjeverna Arabija, gdje su Nabatejci napredovali, pijenje vina nije se ukorijenilo sve do 3. stolje\u0107a nove ere. Dok ovaj rad utvr\u0111uje utjecaj ‘Ibadija<\/em> kao trgovaca vinom i utjecaj \u017didova i Zoroastrijanaca (koji su upravljali tavernama); ne istra\u017euje utjecaj Nabatejaca i postnabatejsko doba Bizanta na kulturu pijenja vina u Arabiji. Potrebna su daljnja istra\u017eivanja u ovom podru\u010dju kako bi se pru\u017eili daljnji dokazi u prilog izjave Obe\u0107anog Mesijea.s.<\/sup> \u00a0da je kultura pijenja vina uspostavljena u Arabiji s dolaskom kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n

O autoru:<\/strong>\u00a0Fazal Masood Malik strastveni je edukator islamskih vrijednosti u suvremenom dru\u0161tvu. Mnogo je putovao po atlantskoj Kanadi i prerijama, educiraju\u0107i ljude o islamu. Njegova biografija Obe\u0107anog Mesije<\/em> a.s.<\/sup><\/em> je trenutno u fazi revizije. Njegovi \u010dlanci su se pojavljivali u raznim publikacijama, kao \u0161to su Ljubazni heretici (biografija Ahmadi muslimana \u0161irom svijeta).<\/em><\/span><\/p>\n

Povezan:<\/h3>\n