Pri\u010de o svetim spisima toliko su poznate javnosti i \u010dak su prikazane kao crti\u0107i za djecu da su s vremenom postale fikcija. Izgubile su va\u017ene detalje i jedino \u0161to ostaje je mutna, ali \u017eivopisna slika.<\/p>\n
Uzmimo za primjer pri\u010du o proroku Jonia.s.<\/sup>, da, onom koga je progutao “kit”. I da, onaj koji je pre\u017eivio.<\/strong><\/p>\n Ali znate li jo\u0161 ne\u0161to o njemu? Za\u0161to ga je riba progutala i za\u0161to se uop\u0107e spominje u starim spisima? Jedini va\u017ean dio njegove pri\u010de da je pre\u017eivio oluju u trbuhu ribe?<\/p>\n To je pitanje na koje bih se \u017eelio kratko osvrnuti kako bih razumio koja je prava lekcija iza pri\u010de o Jonia.s. <\/sup>i velikoj ribi.<\/p>\n Pri\u010da o poslaniku Jonia.s.<\/sup> zapravo je detaljno zabilje\u017eena u \u017eidovskom Starom zavjetu i u \u0106asnom Kur\u2019anu gdje se na arapskom zove Yunus<\/em> ili Dhul-Nun<\/em>. Jonaa.s.<\/sup> je bio \u017eidovski prorok iz 8. stolje\u0107a prije Kristaa.s.<\/sup>. Bog je Jonia.s.<\/sup> zapovjedio da otputuje u Ninive kako bi im donio Bo\u017eju poruku. Zapravo nije jednostavan zadatak za izvr\u0161iti.<\/p>\n Fazal Ahmad u svom lijepom i detaljnom \u010dlanku o “Joni i velikoj ribi” pi\u0161e:<\/p>\n \u201cU stvarnosti je Ninive bila jedan od velesila grada svog vremena. Da je Jonah (as) oti\u0161ao u Ninivu i propovijedao pokajanje, bio bi ekvivalent modernom proroku koji to \u010dini u Parizu, Tokiju ili New Yorku. Bila bi potrebna ogromna hrabrost i vjerovanje.\u201c<\/em><\/strong> [1]<\/p>\n No, vra\u0107aju\u0107i se na pri\u010du, kakve podatke dobivamo iz Starog zavjeta:<\/p>\n \u201cidi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zlo\u0107a njihova popela do mene.\u201d<\/em> [2]<\/p>\n U vrijeme kad je Jonia.s.<\/sup> zapovje\u0111eno da posjeti grad Ninivu, on tamo nije bio prisutan. Morao se spakirati za put i napustiti mjesto prebivali\u0161ta. Morao je putovati iz Jaffe prema Tunisu. \u010cim je stigao u Ninivu, po\u010deo je propovijedati ljudima, ali oni nisu slu\u0161ali njegove rije\u010di, zanemarivali su njega i Boga i nastavili sa svojim zlim djelima. Suo\u010div\u0161i se s velikim razo\u010daranjem, Jonaa.s.<\/sup> se u tom trenutku odlu\u010dio vratiti iz Ninive ku\u0107i. Srce mu je bilo puno tuge, boli i bijesa. Dok je putovao brodom, pojavila se ogromna oluja i tijekom vreve na brodu, njegovi suputnici izbacili su ga preko broda.<\/p>\n \u201cI uzev\u0161i Jonu, baci\u0161e ga u more \u2013 i more presta bjesnjeti.\u201d<\/em> [3]<\/p>\n Nakon ovog incidenta na moru u igru \u200b\u200bulazi poglavlje s ribom:<\/p>\n \u201cJahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri no\u0107i ostade Jona u ribljoj utrobi.\u201d<\/em><\/strong> [4]<\/p>\n Bog je Jonaa.s.<\/sup> spasio i dao mu novu snagu i motiv da se vrati u Ninivu nakon \u0161to je svjedo\u010dio velikom znaku u svojoj vlastitoj osobi. Njegova tuga i bol da ga ljudi ne\u0107e prihvatiti bili su zamijenjeni kupnjom punog povjerenja u Bo\u017eju rije\u010d. Vratio se u Ninivu, predao im Bo\u017eju poruku i uspio. Mi \u010ditamo:<\/p>\n \u201eJona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bija\u0161e grad velik do Boga \u2013 tri dana<\/em> hoda. Jona pro\u0111e gradom dan hoda, propovijedaju\u0107i: \u201eJo\u0161 \u010detrdeset dana i Niniva \u0107e biti razorena.\u201c\u00a0Ninivljani povjerova\u0161e Bogu; oglasi\u0161e post i obuko\u0161e se u kostrijet, svi od najve\u0107ega do najmanjega.\u201d<\/strong> <\/em>[5]<\/p>\n Ako sada pogledamo istu pri\u010du iz Kur’ana, vidimo da \u010casni Kur’an opisuje Jonua.s.<\/sup> kao pobo\u017enog proroka i poja\u0161njava da je na kraju bio uspje\u0161an u nagovaranju svog naroda da se pokaje. Zapravo postoji cijelo poglavlje koje je proglasio prorok Jona (Yunus<\/em>) u \u010casnom Kur’anu. \u010citamo u 37. poglavlju stihove 140 do 149:<\/p>\n \u201cI zaista je Junuz <\/em>[<\/em>Jona] bio od poslanika, kad je pobjegao do natovarene la\u0111e; i izvukao je kocku i bio od onih koji su bili izba\u010deni. I riba ga proguta dok je (sam sebe) korio. I da nije bio od onih koji slave (Boga), ostao bi sigurno u njenoj utrobi do Sudnjeg dana. Onda ga Mi izbacismo na otvoreno polje, a bio je jako bolestan; i Mi u\u010dinismo da jedna loza, kao tikvina, izraste iznad njega. A Mi smo ga poslali stotini hiljada (ljudi), i oni su (brojem) rasli, i povjerovali su;<\/strong> zato smo im Mi dali korist do odre\u0111enog vremena.\u201d<\/em><\/p>\n I u 10. poglavlju stiha 99 \u010casnog Kur’ana \u010ditamo:<\/p>\n \u201cZa\u0161to pored naroda Junuzova nisu vjerovali stanovnici nekih naselja kojima bi njihovo vjerovanje koristilo? Kad su oni povjerovali, Mi smo od njih uklonili kaznu poni\u017eenja u ovom \u017eivotu<\/strong>, i Mi smo im dali opskrbu za neko vrijeme.\u201d<\/em><\/p>\n Pri\u010da o Jonia.s.<\/sup> u Svetom Kur’anu nosi puno detalja o pre\u017eivljavanju s mora. Ali tako\u0111er stavlja veliki naglasak na \u010dinjenicu da je od samog po\u010detka poslan kao Glasnik, ali se morao suo\u010diti s velikim protivljenjem. Me\u0111utim uspio je nakon svog \u010dudesnog pre\u017eivljavanja i odveo stotine tisu\u0107a na put Boga svemogu\u0107eg.<\/p>\n Hazrat Mirza Bashir-ud-Din Mahmud Ahmadr.a.<\/sup>, drugi Kalif Obe\u0107anog Mesije, dodaje:<\/p>\n \u201cNinovci ga nisu vidjeli kad je u\u0161ao u trbuh ribe; niti su ga vidjeli kad je ostao \u017eiv u trbuhu i niti kad su ga ribe istjerale. Ali kad se Jona<\/strong><\/em> a.s.<\/sup><\/strong> vratio narodu Ninive i vidjeli su da je to ista osoba koja je u strahu poletjela u bijeg, a Svemogu\u0107i Bog prisilio ga je natrag i dodijelio mu uspjeh tamo gdje je mislio da nema izgleda, to je postalo mo\u0107an znak vladavine i mo\u0107i Svemogu\u0107eg Boga kojem su svjedo\u010dili ljudi iz Ninive.\u201d<\/em><\/strong> [6]<\/p>\n Od vremena stvaranja i vremena kada je Bog po\u010deo slati svoje poslanike sa svrhom da vode \u010dovje\u010danstvo, On je tako\u0111er pomagao svojim prorocima bo\u017eanskim znakovima u njihovu korist. Me\u0111utim, sami znakovi trebali su podcrtati Bo\u017eju poruku i istinitost ovih proroka. Sami znakovi nisu trebali biti proslavljeni, ve\u0107 je \u017eivot i misija Poslanika trebala biti cijenjena.<\/p>\n Pri\u010da o Joni pri\u010da je o pokajanju, pokajanju naroda Ninive. Njegov znak da pre\u017eivi oluju bio je oru\u0111e ili sredstvo da uvjeri narod Ninive da \u0107e ih Bog uni\u0161titi ako ne zaustave svoja zla djela.<\/strong> Isti Bog koji je Jonu \u010dudesno spasio od smrti.<\/p>\n Jonia.s.<\/sup> je jedino nanijelo bol jer ljudi uop\u0107e nisu prihvatili njega i njegovu poruku. Zbog toga je zamolio Boga za oprost \u0161to nije bio nepokolebljiv posebno u vrijeme dok je bio u trbuhu ribe. Njegove se molitve spominju u Starom zavjetu i \u010casnom Kur’anu:<\/p>\n \u201cIz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.\u00a0On re\u010de:\u00a0Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usli\u0161a; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi \u010duo glas.\u201d <\/em>[7]<\/p>\n U \u010casnom Kur’anu \u010ditamo:<\/p>\n \u201eI (navedi im spomen) o Za-Nunu (Joni), kad je oti\u0161ao ljutit. I mislio je da Mi ne\u0107emo imati mo\u0107i nad njim. Onda je iz mra\u010dnih dubina povikao: \u201eNema boga osim Tebe, Svet si Ti. Zaista, ja sam me\u0111u grje\u0161nicima.\u201c Tako smo Mi primili njegovu molitvu i oslobodili ga patnje. Tako Mi spa\u0161avamo vjernike.\u201c<\/em> [8]<\/p>\n Dakle, i na osobnoj i na kolektivnoj razini, ovo je pri\u010da o pokajanju koja vodi do opstanka Jonea.s.<\/sup> i naroda Ninive. Oboje im je oprostio Svemogu\u0107i Bog.<\/strong><\/p>\n Vrlo zanimljiv aspekt pri\u010de o Jonia.s.<\/sup> daje veliki naglasak jo\u0161 jednom poslaniku nakon njega. Isusa.s.<\/sup> se u nekoliko navrata pozivao na Jonina.s.<\/sup> znak. To je ne\u0161to \u010demu bih se \u017eelio obratiti sljede\u0107i put.<\/p>\n Da sumiramo pri\u010du i lekciju koja je iz toga proiza\u0161la, moramo svjedo\u010diti da ako se osoba kao pojedinac ili kao grupa ljudi zajedni\u010dki pokaje istinskim srcem i \u010distim namjerama, svemogu\u0107i Bog opra\u0161ta, uvijek je milostiv. Bog postaje njihov spasitelj i vodi ih put mira, napretka i sre\u0107e. Me\u0111utim, moramo imati na umu i pri\u010du o Proroku Lotua.s.<\/sup>. Narod Sodome se nije pokajao i morao se suo\u010diti s Bo\u017ejom kaznom.<\/p>\n Dakle, pri\u010da o Jonia.s.<\/sup> nije o ribi. Naslje\u0111e proroka Jonea.s.<\/sup> je da je uspio spasiti narod Ninive od Bo\u017eje kazne. To je pri\u010da o pokajanju i oprostu.<\/strong><\/p>\n Mogli bismo nau\u010diti ovu va\u017enu lekciju i poku\u0161ati tra\u017eiti od Boga opro\u0161tenje, oprost za na\u0161e pogre\u0161ne postupke i nepravde kao dru\u0161tva ili nacije.<\/p>\n Slika dana\u0161njeg svijeta nalikuje stavu naroda Ninive prije nego \u0161to su prihvatili Jonua.s.<\/sup>. Dana\u0161nji svijet bje\u017ei od Boga, umjesto da ga tra\u017ei da bi u\u0161ao u procvjetan odnos s Njim. Trebali bismo se pouzdati u Boga kako bismo se mogli vratiti od Boga s pogledom istine i mudrosti te kako bismo \u010dovje\u010danstvu donijeli mir u cjelini.<\/p>\nPovezan:<\/h2>\n