Potres i Nova godina 2021. - nismo pesimisti - Ahmadija muslimanski džamat
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Potres i Nova godina 2021. – nismo pesimisti

Nova godina - potres - Kovid 19

Milosrđem i blagoslovima Svemogućeg Boga vidjeli smo kako završava još jedna godina. S druge strane, izgubili smo godinu dana života. Međutim, znak je dobrodošlice i značajna stvar ako nas probudi signal približavanja smrti, jer svijest o smrti može čovjeku poslužiti kao lekcija za pripremu za vječnu sreću.

Da biste razumjeli što želim razraditi ovom filozofijom, dopustite mi da vam pokažem s čime smo se suočavali tijekom prošle godine i gdje smo sada. Riječ je o promjeni između sreće i straha ili smrti.

Protekla je 2020. godina koja će se označiti kao godina Covida-19. Mnogi su ljudi izgubili svoje najmilije, posebno naše drage starije osobe. Ljudi su izgubili posao, domove, motivaciju i nadu. Veliki broj ljudi suočava se s nevoljom i depresijom. Naizgled ne zbog nečijeg nedoličnog ponašanja, već zbog pandemije koja je na  cijelom svijetu.

Ali zašto se to događa, zašto sada i je li netko uzrokovao da se sve ovo dogodi?

Peti Kalifa Obećanog Mesije, Hazrat Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.) navodi razloge u pismu svojoj Svetosti Papi Franji sredinom 2020. godine:

Povijest svjedoči o tome da su se takve pandemije, katastrofe ili prirodne katastrofe uvijek događale u ona vremena i u onim narodima, gdje je čovječanstvo okrenulo leđa Stvoritelju. Nedavno sam naišao na nedavno obraćanje vaše Svetosti [Pape Franje] u kojem ste izrazili svoj strah da će, ako budete pitali Svemogućeg Boga je li zadovoljan ponašanjem čovječanstva, Bog odgovoriti iskazujući svoje nezadovoljstvo. Uz to, naveli ste svoje uvjerenje da je rasprostranjenost prirodnih katastrofa odgovor i reakcija na nepravde i nemare današnjeg svijeta.“ [1]

Hazrat Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.), Kalifa islama se nije zaustavio na tome, već je dao i prognozu o onome što slijedi:

“Nadalje, ne može se pretpostaviti da će, nakon što prođe pandemija COVID-19, sve iznenada biti riješeno. Umjesto da se rješenje nazire, vidim daljnju nevolju i nesuglasice zbog neviđenih financijskih i ekonomskih opterećenja koja je ovaj virus nanio nacijama i ljudima u svijetu. Kao rezultat toga, daljnji sukob i podjela unutar država i među državama posebna je mogućnost, pa se bojim da će se sljedećih mjeseci i godina pojaviti sve dublje pukotine u svjetskom miru i stabilnosti. Stoga je od vitalne važnosti da upozorimo svijet na ovaj rizik prije nego što bude prekasno. … od štetnih učinaka ove pandemije i od razaranja i razaranja koja bi Treći svjetski rat nesumnjivo donio.“

Okrenimo se neko vrijeme iz ove zastrašujuće budućnosti u trenutak i sretniju budućnost, proslavu Nove godine. Dok sam ovo pisao prije novogodišnje noći, nisam siguran je li došlo do neke promjene u načinu na koji su ljudi slavili Novu godinu. Pretpostavljam da nije bilo većeg okupljanja na javnim prostorima i možda manje vatrometa koji je osvjetljavao nebo, međutim sumnjam da je to europska tradicija …

[samo pri pisanju ovih redaka potres je pogodio Petrinju (M6.4), a neke slike i druge stvari pale su na pod u mom uredu u Brezovici – morao sam nastaviti dovršavati ovaj tekst navečer – moje molitve su sa svima onima koji su izgubili svoje najdraže ili su ostali u tuzi i strahu]

… Međutim, sumnjam da se europska tradicija započinjanja Nove godine čašom vina ili drugim oblikom alkohola mnogo promijenila. Koliko se njih obično napije i smatraju ovo najboljim načinom za obećavajući bolji početak blagoslovljene godine?

[Pa, ovo pitanje ostavljam ovdje otvorenim i neću nastaviti kako je planirano. Zbog potresa danas osjećam hitnost da se barem nakratko pozabavim ovom pojavom]

Prvo želim nešto reći. Četvrti Kalifa Hazrat Mirza Tahir Ahmad (r.h.) u svojoj knjizi “Prirodne nesreće ili Božje kazne” piše:

“Ahmadije [muslimani] ni na trenutak ne spore činjenicu da se katastrofe, nesreće i potresi itd. događaju zbog prirodnih uzroka i da su njihova događanja u strogom skladu sa zakonima prirode. Prema Ahmadijama [muslimanima], Bog religije je također i Bog majke prirode i svemira. Zakoni koji se definiraju kao zakoni prirode rade pod utjecajem Božjih savršenih osobina unutar unaprijed određenih Božjih parametara.” [2]

Nije svaki potres bijes ili kazna Božja, ali u spisima se sigurno spominje da je to Božji način da pokaže svoje nezadovoljstvo. U Kur’anu, kao i u drugim svetim knjigama, nalazimo svjedočanstva o uništavanju civilizacije prirodnim katastrofama koji su napustili Božji put i postali Njegovi neprijatelji.

Zbog toga nas Bog podsjeća u Svetom Kur’anu:

„Jeste li sigurni da vas On, koji je na nebu, neće utjerati u zemlju kad se ona odjednom zatrese?“ [3]

Sad, ne ulazeći preduboko u stvar, ostanimo na površini. Koliko ih je počelo zazivati ​​Boga tijekom i neposredno nakon potresa? Koliko ih je i dalje zvalo i sjećalo se Boga nakon potresa? Koliko ih se počelo moliti Njemu da bi se razumno naspavali u noćima nakon potresa? Koliko njih je na društvenim mrežama komentiralo da onaj tko izaziva potres treba prestati s tim? Osoba na Twitteru se čak obratila @Godu (Bogu) da prestane tresti zemlju.

Iako je svjesno ili nesvjesno sporno vrijeme, odgovor na ova pitanja na neki je način vrlo jednostavan, veća skupina ljudi sjećala se Boga i pridavala mu važnost i to danima ili čak mjesecima ranije.

Možda je to zato što se osjećamo sigurnije u Božjim rukama. To je zapisano u Svetom Kur’anu:

Slušajte! Spominjanjem Allaha srca bivaju smirena; [4]

Međutim, ostaje veće pitanje. Koliko je vremena potrebno da se Bog ponovno zaboravi? I zašto? Zašto tako brzo? Neki ga zaboravljaju nakon nekoliko minuta ili sati. To je zasigurno alarmantno ponašanje u očima Boga.

S druge strane, oni koji su imali priliku pružiti neku vrstu pomoći u ovoj strašnoj situaciji označili bi se anđelima u očima Boga. Preporučljivo ponašanje najviše razine u obliku suosjećanja i ljubavi prema čovječanstvu. To je u savezu sa riječima Svetog Poslanika (s.a.v.s.):

Najbolji među vama su oni koji imaju najbolje manire i karakter.“ [5]

Ovaj potres, kao i pandemija, jednostavno su prilika da se osvrnemo na naš život, ali za one koji imaju oči da vide (kako bi Isus (a.s.) rekao) pravu sliku našega svijeta. Jer tamo gdje smo vidjeli dobra djela, doživjeli smo i loše postupke. Na primjer, borba za toaletni papir na početku pandemije ili rastuća cijena preparata za dezinfekciju. Ili suočavanje s nepoštenjem i nepravdom kada je trebalo dati, ali i dobiti odgovarajuću plaću. Pohlepni i profiteri nisu izgubili minutu da pokažu suosjećanje prema najslabijima među nama. To su bili neposredni negativni učinci i oni su u velikoj mjeri povezani sa samom pandemijom.

Ali što je sa zemljotresima koji su se godinama događali u obliku bombardiranja u nekoliko dijelova svijeta? Što je s njihovim neprospavanim noćima? Što je s djecom koja gladuju iako ih ne pogađa prirodna katastrofa, već zbog slijepog oka čovjeka? Što je sa sve većom nepravdom u svijetu?

Čak i naši svjetski lideri ne pokušavaju pomoći niti donijeti rješenje ako to nije u njihovom vlastitom interesu. Koliko često razmišljamo o neprospavanim noćima izbjeglica koje su izgubile domove bježeći iz ratne zone ili okrutnosti odgovornih za vlast?

Da, zatvorili smo oči. Kao da ne postoje. Ali Bog sve vidi i svega je svjestan. Bog zna tko bi mogao pomoći, ali nije mario za to. Nemojte me pogrešno shvatiti, nisam pesimist! Bog kaže u Svetom Kur’anu:

„Zaista, sa teškoćom je i olakšanje“ [6]

Međutim, to je moguće samo ako počnemo donositi promjene u sebi na individualnoj osnovi. Sveti Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) je rekao:

„Vjerni vjernik vjernom vjerniku je poput opeke zida, koji se međusobno provodi.” [7]

Stoga moramo postati poput snažnog zida koji čvrsto stoji protiv zla na ovom svijetu. Zid koji se gradi na dobrim djelima. Zid koji predstavlja Moto “ljubav za sve i mržnja ni zakoga” [8]. Zid koji zastupa pravdu i jednakost.

Pretpostavljam da je netko poznati rekao, “najmoćnija sila u svemiru je nada“. Obećani Mesija vremena Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (a.s.) razrađuje ovo pitanje podvlačeći ga najmoćnijim Božjim atributom „Milostivi”:

„Ne gubite nadu i nemojte se obeshrabriti mišlju: ‘Naše su duše tako oskvrnjene grijehom; od kakve su vrijednosti naše molbe i kakav bi utjecaj imale? «Ljudska je duša zapravo stvorena iz ljubavi prema Bogu i premda je vatra grijeha može intenzivno uzbuditi, čak i tada posjeduje takvu snagu pokajanja da može ugasiti tu vatru. Kao što primijetite da koliko god se voda zagrijala, kad se prelije vatrom, ona i dalje gasi vatru.” [9]

Svi se borimo s nekom vrstom slabosti. Bog kaže, ne prihvaćajte to stanje slabosti, nego istupite i sjajite za druge. Ljepota nade je u tome što ona treba zračiti samo iz jedne osobe, ali ipak može nadahnuti milijune. Bog nam daje obećanje da nije važno koliko duboko padamo, uvijek postoji put natrag do Njega. Kakvu veću nadu možemo dobiti za prevladavanje poteškoća, straha, nepravde ili čak smrti, ako znamo da će nam biti dodijeljena vječna sreća, ako pokušamo zajedno prevladati svoje slabosti na Božjem putu?

Neka nam Svemogući Bog podari snagu da prepoznamo potencijal u našim srcima za borbu protiv zla i suočavanje s našim slabostima da zakoračimo u 2021. godinu nade i sreće.


[1] https://www.reviewofreligions.org/26918/letters-sent-to-world-leaders-by-head-of-ahmadiyya-muslim-community-during-covid-19-pandemic/#popefrancis

[2] https://www.ahmadiyya-islam.org/hr/knjiznica/prirodne-nesrece-ili-bozije-kazne/

[3] Časni Kur’an, 67:17

[4] Časni Kur’an, 13:29

[5] Sahih al Bukhari, Knjiga lijepog ponašanja, Hadith #6029

[6] Časni Kur’an, 94:7

[7] Bukhari, Kitab As-Salat

[8] Moto muslimanske zajednice Ahmadije koji je uveo četvrti Khalifa Hazrat Mirza Nasir Ahmad (r.a.)

[9] Barahin-e-Ahmadiyya V. dio, Hazrat Mirza Ghulam Ahmad (a.s.), (engleski prijevod) str.52