Samim slušanjem priča ne možemo zamisliti šta su drugi osjećali. Bol koju osjećamo kad umre vlastita kokoš je često veći od onoga koji osjećamo kada čujemo da je umro sin neke osobe. Istina je da većina ljudi odglumi bol da bi izrazili sućut. Bol ne osjećaju uistinu srcem. Kada se nađu pred tom osobom, zaplakat će i izraziti riječi sućuti, ali srca će im biti prazna i neće osjećati žalost. A s druge strane, za takve ljude predstavlja veliku tegobu da podnesu bol o gubitku neke beznačajne stvari.