Pripovijedanje II Širenje islama s mudrošću
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) proučio je sljedeći ajet iz Časnog Kur'ana:
” Pozivaj putu Gospodara svoga mudrošću i lijepim savjetom, i raspravljaj s njima s najboljim argumentom. Sigurno, Gospodar tvoj najbolje zna ko je zalutao s Njegovog puta; i On zna one koji su ispravno upućeni.” (Kur'an, 16:126)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u ovom ajetu Časnog Kur'ana, zajedno s drugim ajetima, Bog naredio ne samo širenje Njegove poruke, već i da to činimo na najbolji način i da savjetujemo druge kako bi i ljudi imali korist. Širenje provedeno na ovaj način često je uspješno i plodonosno. Stoga, ovaj princip treba uvijek imati na umu.
Smjernice za širenje poruke
Hazreti Halifa (aba) je rekao da s rasprostranjenošću društvenih medija, neki ljudi misle da je širenje postalo vrlo lako. Dok postoje oni koji izlaze i fizički se sastaju s ljudima i lično šire poruku, postoje određena mjesta i zemlje koje to ne dozvoljavaju.
Stoga će oni koji strastveno žele širiti poruku to činiti na društvenim mrežama. Iako je i ovo dobro, postoje određeni uslovi i određeni standard pristojnosti koji su neophodni za širenje.
U suprotnom, uticaj širenja će postati suprotan od onoga što je namijenjen i imat će negativan uticaj, omogućavajući protivnicima da iznose optužbe.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da neki ljudi misle da imaju veliko znanje kada se upuštaju u propagiranje; međutim, kada nisu u stanju uvjeriti druge, postaju obeshrabreni. Ali, nema razloga za obeshrabrenje.
Ahmadija muslimanska zajednica svakako ima čvrste argumente; druga je stvar ako neko nije u stanju jasno i efikasno prenijeti te argumente.
Kao zajednica, sve što Ahmadija muslimanska zajednica kaže potkrijepljeno je dokazima i mudrošću, slijedeći učenja Časnog Kur'ana i Časnog Poslanika (savs). Dakle, svi trebaju zapamtiti da prilikom propagiranja poruke to mora biti učinjeno na najbolji način.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) jednom prilikom dao odlične smjernice kada je u pitanju širenje poruke. Rekao je da samo poznavanje jezika naroda nije dovoljno za efikasno širenje poruke; naprotiv, osoba mora produbiti i svoje vjersko znanje.
Ove smjernice su veoma važne, jer se danas podjednako primjenjuju i na širenje na društvenim mrežama. Nije dovoljno samo znati jezik ili imati pristup; umjesto toga, osoba treba proučiti i prikupiti različite optužbe koje se iznose i naučiti njihove odgovore. Ako ne mogu razumjeti, onda trebaju pitati nadležni odjel unutar Zajednice.
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da je još jedna neophodna komponenta širenja da onaj ko preuzima zadatak širenja poruke mora imati i ličnu vezu s Bogom, kako bi njihove napore podržavao Bog. Gore navedeni uslovi su neophodni da bi se uspješno širila poruka.
Širenje s mudrošću
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prilikom širenja poruke potrebno imati na umu da je islam jedinstvena religija i da je Časni Poslanik (savs) jedini Poslanik koji je došao za cijeli svijet i za sve ljude.
Pa ipak, do danas, muslimanska populacija u svijetu ostaje manja od jedne četvrtine ukupne svjetske populacije. Koji je razlog za to? To je zato što poruka nije širena s mudrošću i na pravilan način.
Neki muslimani misle da će širiti poruku putem džihada, dok je džihad dozvoljen samo u slučaju da neprijatelj prvi napadne. Časni Poslanik (savs) je dobio dozvolu za džihad tek kada su nevjernici prvi uzeli mač kako bi uništili islam. Stoga je Bog rekao:
„ Dozvoljena je (borba) onima protiv kojih se ratuje, zato što su im učinjena nasilja – zaista je Allah kadar da ih pomogne–“ ( Kur'an, 22:40 )
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog dao ovu dozvolu jer su se protiv islama činile okrutnosti. Međutim, u današnjem svijetu takvi vjerski ratovi ne postoje. Čak i ako se muslimani suočavaju s okrutnostima, one se ne pokreću u ime religije.
Stoga su Bog i Časni Poslanik (savs) smatrali da je najveći oblik džihada onaj vođen Časnim Kur'anom. Dakle, imajući na umu da muslimansko stanovništvo čini manje od jedne četvrtine svjetske populacije, mi, kao Ahmadija muslimanska zajednica, koji smo sljedbenici Obećanog Mesije (as), moramo uspostaviti lične veze s Bogom i učiti vjeru kako bismo je mogli širiti na ispravan način.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da bismo također trebali imati na umu različite upute koje je Časni Poslanik (savs) dao kada je u pitanju propagiranje. Na primjer, Časni Poslanik (savs) je naredio da se ljudima govori u skladu s njihovim nivoom razumijevanja i znanja.
Danas bi to praktično značilo da, ako želimo objasniti dolazak Obećanog Mesije (as) neahmadi muslimanu, to bismo trebali učiniti kroz Časni Kur'an, izreke Časnog Poslanika (savs) i druge knjige muslimanskih učenjaka.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) također naredio da se izbjegava dova protiv onih kojima je učinjena nepravda. Drugim riječima, prilikom širenja poruke, osoba uvijek mora pokazivati najviše moralne standarde i uvijek treba postaviti najviši standard ispunjavanja prava drugih, tako da oni kojima je učinjena nepravda ne dove protiv takve osobe, već dove u korist takve osobe. Tada će Svemogući Allah blagosloviti njihove napore.
Značenje mudrosti i dobrog savjeta
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, objašnjavajući ‘dobar savjet’, Obećani Mesija (as) objasnio da se na pitanja ili optužbe uvijek mora odgovarati nježno i smireno.
Čak i kada nam drugi govore oštro, to je zato što nemaju ništa za reći što je intelektualno ispravno ili potkrijepljeno dokazima. Oštro uzvraćanje ostavlja utisak da ni mi nemamo ispravan odgovor. Stoga, bez obzira na sve, uvijek moramo koristiti nježnost i smirenost prilikom širenja poruke.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da neki protivnici tvrde da je Obećani Mesija (as) u određenim slučajevima koristio oštar jezik. Prije svega, treba znati da to nije istina i da Obećani Mesija (as) nije koristio oštrinu.
Ako je Obećani Mesija (as) ikada dao snažan odgovor, objasnio je da u određenim slučajevima protivnici usvajaju veliku oštrinu i nastoje širiti nered, zbog čega je mudrost nalagala da se da snažniji odgovor kako bi se potisnule nepristojne i svojeglave strasti protivnika.
Obećani Mesija (as) je dalje pojasnio da takvi slučajevi snažnih odgovora nisu rezultat ličnih strasti ili ljutnje; već su takvi odgovori bili pod klauzulom ‘i raspravljajte se s njima na najbolji način’.
Nadalje, takvi slučajevi su bili samo kada su protivnici prešli sve granice koristeći oštar jezik protiv islama i Časnog Poslanika (savs). Istovremeno, Obećani Mesija (as) je objasnio da je koristio jače odgovore u vrlo specifičnim okolnostima. Pa ipak, istovremeno, naredio je svojoj Zajednici da uvijek koristi blagost i ljubaznost prilikom širenja poruke.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) naredio da se, kada se razgovara sa sljedbenicima drugih religija ili čak sa neahmadskim muslimanima, uvijek mora pokazati ljubaznost i nikada ne postati toliko emotivan da govori grubo.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je slično tome, Drugi Halifa (ra) objasnio da čovjek uvijek mora koristiti mudrost kako je naloženo Časnim Kur'anom.
To je zato što, bez mudrosti, čovjek postaje strastven do te mjere da njegova poruka postaje neučinkovita i suprotna željenom ishodu. Mudrost također označava borbu protiv neznanja.
Stoga, prilikom širenja poruke, korištenje mudrosti znači govoriti na način koji ne samo da uklanja neznanje drugih, već je i na način koji drugi mogu razumjeti prema vlastitom nivou znanja.
Ponekad će ljudi pokušati prenijeti svoju poruku kroz razmetljiv govor, koji drugi možda neće razumjeti, ali se ipak mogu naći pod utjecajem jednostavno zbog načina govora. Međutim, posebno u okruženjima s većim okupljanjima, korištenje jezika koji je lako razumjeti povećava vjerovatnoću da će više ljudi razumjeti poruku i fokusirati se na nju, umjesto da samo slušaju riječi.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Drugi Halifa (ra) dodatno objasnio da ljudi ponekad pretjeruju s određenim stvarima ili prenose pogrešnu poruku prilikom propagiranja.
Međutim, nema potrebe za pretjerivanjem; sve što je potrebno jeste fokusirati se na učenja Časnog Kur'ana i Časnog Poslanika (savs). Bog u Časnom Kur'anu kaže:
‘Onaj ko je zalutao ne može vas oštetiti kad ste ispravno upućeni.’ (Kur'an, 5:106)
Stoga, ne treba misliti da govoreći nešto što nije utemeljeno na istini, neko može pribjeći govorenju nečega što nije istina. Umjesto toga, treba se držati istine i prepustiti Bogu vodstvo druge osobe.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Drugi Halifa (ra) također objasnio da mudrost također označava izgovaranje onoga što je prikladno u skladu s vremenom i mjestom.
Stoga, umjesto da se kaže nešto za što se zna da će izazvati ljutnju osobe kojoj se govori, treba govoriti na način koji će omogućiti osobi kojoj se obraća da ga čuje na smiren način.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je danas dužnost Ahmadija muslimanske zajednice da svijetu prenese istinsku poruku islama. Moramo drugima prenijeti da se religija ne zasniva isključivo na argumentima, već i na savjetima i uputama koje se moraju primijeniti.
Koristeći mudrost, umjesto da podstičemo lažne strasti, trebali bismo govoriti na način i prenositi misli koje će odjeknuti kod osobe koja nas sluša.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da Bog u Časnom Kur'anu kaže:
“Sigurno, Gospodar tvoj najbolje zna ko je zalutao s Njegovog puta; i On zna one koji su ispravno upućeni.” (Kur'an, 16:126)
Drugim riječima, treba nastaviti širiti poruku s mudrošću. Istovremeno, ne treba se obeshrabriti ako se čini da su njihovi napori neučinkoviti ili da ne znaju ništa.
Teret odgovornosti također leži na osobi kojoj se obraćamo.Bog kaže da je naša dužnost širiti poruku i da je u konačnici Bog Onaj koji će voditi ljude.
Usklađivanje djela s riječima
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da u Časnom Kur'anu Bog kaže:
“O vi koji vjerujete! Zašto govorite ono što ne činite?” (Časni Kur'an, 61:3).
Drugim riječima, mogu postojati oni koji čuju argumente i uvjere se, ali ih onda odvrate postupci onih koji su prenijeli argumente jer se ta dva ne poklapaju. Stoga je neophodno da onaj ko širi poruku praktikuje ono što propovijeda.
Pravi vjernik nikada ne bi trebao praviti razliku između svojih riječi i djela. Umjesto toga, usklađivanje vlastitih djela s njihovim riječima izuzetno je važno i zaista učinkovito. Najefikasniji način prenošenja islamskih učenja je demonstracija kroz naša djela.
Stoga, ne treba biti ponosan samo na verbalno širenje poruke; umjesto toga, istinsko širenje zahtijeva pokazivanje, kroz vlastite primjere i djela, istinitih i lijepih islamskih učenja i revolucionarnih promjena koje ona donose u nečiji život.
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as), koji je objasnio da svrha propagiranja nije samo direktna borba ili rasprava protiv onih koji klevetaju našu vjeru. Naprotiv, krajnji cilj je prenijeti prekrasna učenja islama masama.
Također je potrebno zapamtiti da svaka brava ima ključ – postoji određeni način govora ovisno o okolnostima i situaciji. Ne postoji samo jedan standardni način prenošenja poruke u svakom slučaju; prilikom propagiranja potrebno je analizirati i prilagođavati se osobi i situaciji.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Drugi Halifa (ra) dao primjer Jusufa (as) i mudar način na koji je širio svoju poruku. Kada je bio zatvoren, s njim su bila još dva zarobljenika.
Umjesto da govori na način koji bi ih mogao uplašiti, rekao im je da će kratko razgovarati s njima i završiti svoj govor prije nego što stigne hrana.
Stoga, iskoristivši priliku koja se ukazala kada su ga druga dva zarobljenika pitala o tumačenju sna, Jusuf (as) je znao da čekaju njegov odgovor, pa im je prije nego što im je dao odgovor, ukratko prenio svoju poruku dok su pažljivo slušali, a zatim odgovorio na njihovo pitanje.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Drugi Halifa (ra) također naveo primjer Časnog Poslanika (savs). U početnim fazama, kada je širio poruku islama Mekanlijama, oni nisu htjeli slušati.
Stoga je jednom Časni Poslanik (savs) priredio večeru na kojoj je namjeravao prenijeti svoju poruku. Međutim, dok je pokušavao to učiniti, ljudi su otišli.
Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je priredio još jednu večeru i ovaj put je prenio svoju poruku prije nego što je hrana stigla, znajući da će svi čekati hranu i sjediti da slušaju. Dakle, ovo nam pokazuje da moramo koristiti mudre načine prenošenja naše poruke, a istovremeno paziti da je ne učinimo teretom za druge.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da neahmadi muslimani tvrde da Ahmadi muslimani ne učestvuju u džihadu ili ga odbacuju. Međutim, džihad kakav danas postoji je drugačiji.
Danas je naš džihad širenje poruke islama Ahmadijata i pomoć ljudima širom svijeta da shvate istinska učenja islama. Stoga je pogrešno reći da Ahmadi muslimani ne učestvuju u džihadu; mora se shvatiti da se način na koji se džihad danas provodi zaista promijenio. Obećani Mesija (as) je izjavio da je danas vrijeme za džihad s perom – za širenje poruke islama putem diskursa i intelektualnih sredstava.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da drugi muslimani prihvataju da će posljednji Mesija doći, ali također odbijaju poruku kada im se kaže da je Mesija došao. Upuštanje u debate usmjerene na leksičke analize određenih riječi ili fraza neće donijeti nikakvu korist.
Umjesto toga, trebali bismo im reći da je naša jedina svrha uspostaviti superiornost islama širom svijeta, kao što je Časni Poslanik (savs) bio poslan kao Poslanik cijelom svijetu. Dok ne dovedemo svijet pod zastavu islama, kako možemo tvrditi da smo učinili išta značajno?
Naš džihad će biti plodonosan samo kada uspijemo u ovom nastojanju, jer je to ono što je zaista važno. S druge strane, ima li džihad koji drugi muslimani nastoje poduzeti ikakvu korist? Svakako ne. Stoga, svaki Ahmadi treba poduzeti džihad pera mudro, a ne mačem.
Ogromna odgovornost imama
Hazreti Halifa (aba) se obratio imamima Zajednice, rekavši da im je povjerena velika odgovornost. Ne samo da se moraju brinuti o moralnom odgoju Zajednice, već i moraju pomoći ljudima da se vežu za Boga.
Čineći to, moraju pomoći ljudima da prošire svoje znanje, pripremajući ih tako za istinski džihad koji je objasnio Obećani Mesija (as). Tada će imami biti oni koji će ispuniti svoju zakletvu.
Hazreti Halifa (aba) citirao je Drugog Halifu (ra), koji se obraćao imamima i rekao da imam treba očistiti svoju dušu, a zatim nastojati uspostaviti isto u Zajednici.
Imam treba razviti naviku obavljanja dobrovoljnih namaza prije zore (tahedžud) i usmjeriti pažnju Zajednice na ibadet. Imami trebaju provoditi dubinsko proučavanje Časnog Kur'ana i usmjeriti pažnju Zajednice na njegovo proučavanje.
Imami trebaju ostati angažirani u sjećanju na Allaha i usmjeriti pažnju Zajednice na to. Imami bi također trebali imati ličnu biblioteku, jer to razvija naviku čitanja. Ovih dana postoji bogatstvo znanja i literature Zajednice na alislam.org, kojoj se također može pristupiti.
Imam treba imati potpuno povjerenje u Allaha i smatrati Ga izvorom svih stvari, jer sve dobijamo od Allaha. Imami bi također trebali imati dobre odnose s drugima. Na taj način će se proširiti naše polje širenja.
Imam bi također trebao imati odlučnost da se hrabro bori protiv zla i da usadi istu odlučnost unutar Zajednice. Imam bi trebao imati naviku dosljednosti. Ne bi trebalo biti da neko ima strast za obožavanjem i propagiranjem samo nekoliko dana.
Dakle, kada imami razviju dosljednost, ista dosljednost će se razviti unutar Zajednice. Kada se ove kvalitete razviju, tada možemo donijeti revolucionarnu promjenu u svijetu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da imamo veliku odgovornost koju moramo ispuniti, u kojoj imami igraju vitalnu ulogu. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da osposobi sve da ispune ove odgovornosti.