U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Milostivi Bog Koji oprašta

Kratki sadržaj

Poslije tašhuda, ta’avvuza i učenja sure Al-Fatiha, Huzur Akdas (da ga Allah ojača Svojom moćnom pomoći) proučio je slijedeće ajete Časnog Kur’ana čiji prevod glasi:

 ‘Ti reci: ‘O robovi moji koji ste činili nepravdu svojim dušama! Ne gubite nadu u Allahovu milost, zaista, Allah oprašta sve grijehe. Doista, Allah najviše prašta (i) milostiv je. I obratite se Gospodaru svome, i pokorite se Njemu, prije nego što vam dođe kazna; tada vam niko neće pomoći.’ (39:54-55)

U Časnom Kur’anu Uzvišeni Allah je u raznim ajetima u kontekstu raznih tema skrenuo pažnju Svojih robova da je On onaj Koji najviše prašta i Najmilostiviji. U ovim ajetima koje sam proučio, u prvom od njih diskutovana je ista tema. I tu je prelijepa poruka za svaku takvu osobu koja se boji Božije kazne zato što je počinila grijehe i želi da privuče Allahovu milost i korist od Njegove milosti i oprosta. Allah, Uzvišeni kaže: ‘O Moji robovi, ne gubite nadu u Moju milost. Ja sam Gospodar i imam moć da oprostim vaše grijehe i omotam vas u odjeću Moje milosti.’

Kakva divna poruka i kako ona uzdiže naše nade i otklanja beznadnost.

Upravo je ovo poruka koja kaže ljudima da je beznadnost grijeh. Ova nas poruka odvodi u pravcu spašavanja od slabosti i čuva nas dalje od životnih neuspjeha. Zato što je beznadnost to što često postaje uzrok slabosti i vodi osobu neuspjesima. Ali beznadnost i neuspjesi ne mogu prići onome ko dođe pod milost Allaha, Uzvišenog.

Ovo je poruka koja nam pokazuje puteve kojima možemo ispuniti Božije naredbe i steći Božiju ljubav tako da sticanjem Njegove blizine budemo u stanju da nastavimo imati koristi od Njegove milosti.

Tako je ova poruka osvijetlila put za sve koji su izgubili svoj pravac. Ova poruka je životna poruka za sve koji su postali duhovno mrtvi. Ova poruka je proglas slobode za one uhvaćene u kandže šejtana. Kako je naš Bog pun ljubavi, Koji gleda na nas takvim Svojim pogledom, Koji stalno govori onima koji vjeruju u Njega:

‘Ne gubite nadu u Allahovu milost.’ (12:88)

Jer: ‘Niko ne gubi nadu u Allahovu milost osim ljudi koji ne vjeruju.’ (12:88)

Zato, ako tvrdite da imate vjeru uvijek se nadajte u primanje Božije milosti i oprosta. Vi ste postali umiješani u neka loša djela zbog svojih ljudskih slabosti ali niste od onih koji su postali izgubljeni ili zalutali jer samo koji su postali izgubljeni  gube nadu u Božiju milost. Ovo su ljudi koji ne vjeruju u Svemogućeg Boga. Oni ne  vjeruju u Njegovu dobrotu (milostivost). Beznadnost je odlika onih koji su zalutali.

Uzvišeni Allah kaže: ‘A ko može izgubiti nadu u milost Gospodara svoga osim zalutalih.’ (15:57)

Zato sigurno za one koji su nespokojni i uznemireni zbog vlastitog stanja svog bića, ne može biti utješnije i saosjećajnije poruke od ove.

Ne samo to: naš Gospodar nam onda također kaže da On ne kažnjava odmah za naša loša djela, nego zapravo:

‘A tvoj Gospodar mnogo prašta, puno je milostiv.’ (18:59)

I zašto? Zato: ‘Vaš Gospodar je Sebe obavezao na milost.’ (6:55)

Tako On oprašta ona zla djela koja činite iz neznanja. Zato trebate okrenuti svoju pažnju prema tome da se popravite. Ako vaša pažnja bude prema Njegovoj milosti, dok provodite popravljanje, onda trebate također znati da taj Bog Koji najviše prašta i Koji je najmilostiviji je zaista taj Koji najviše prašta i Najmilostiviji. I ne samo to, On najviše prašta i Najmilostiviji je, ali On kaže: ‘Moja milost obuhvata sve stvari…’ (7:157)

Ovdje se ovaj koncept proširuje preko primjenjivosti samo za one koji vjeruju. Ovdje se ne govori samo o vjernicima. Ova milost obuhvata čak i one koji ne vjeruju. A za vjernike se to smatra obavezujućim. On može i oprašta sve grijehe. Ovo je to što Uzvišeni Allah kaže. On je Gospodar. On nije primoran  ničim da bi oprostio. Ali, da li takva Božija milost i ljubav s toliko ljubavi i milosti ne zahtijevaju da mi trebamo uvećati svoju ljubav prema Njemu pokoravajući Mu se i postupajući po Njegovim naredbama i da postanemo bliži Njemu i nastojati koliko god možemo da se oslobodimo svojih slabosti i popravimo svoje griješne postupke.

Sve ove stvari koje sam započeo bazirane su na učenjima sadržanim u Časnom Kur’anu i slično tome nam predanja i  iznošenja Časnog Poslanika s.a.v.s. ove vrste, koja su stigla do nas – svi od njih nam govore da niko, nijedna osoba nije izvan područja provođenja popravljanja. Nije važno koliko se situacija neke osobe možda  pogoršala i pokvarila, popravljanje je ipak moguće. Svako se može popraviti. Svako može postići dobit milosti Svemogućeg Boga sve dok pokušava istinski da očisti svoje srce i postupke.

Prije nekoliko dana jedna gospođa u Danskoj je napisala članak u religijskim novinama i rekla o Časnom Kur’anu da se u njemu stalno spominje kazna i Božja srdžba a da nema spominjanja ljubavi osim na jednom ili dva mjesta. I da se nikada ne može reći uistinu, barem ne mogu muslimani – da čovjek vjeruje u Boga dobrovoljno  i slobodno i zbog svoje ljubavi prema Bogu. Navodeći neke ajete bez njihovog razumijevanja ili spominjući ih izvan konteksta ona je pokušala da izloži svoj zaključak da je Bog islama brz u kažnjavanju i krut. Džemat Danske piše opovrgavanje ovog članka ali ja sam predstavio ovih nekoliko navoda iz Časnog Kur’ana koji, dok daju poruku nade nevjernicima oni također omogućavaju odgovore ovim vrstama pisaca i neprijatelja islama koji islamu pripisuju neistinu i imaju zlobu u svojim srcima prema islamu i Časnom Kur’anu.

Allah, Uzvišeni, je Gospodar. On oprašta. Ovaj Njegov atribut obuhvata sve njegove druge atribute. On oprašta i On pokazuje milost. Ovo je Njegova milost da uprkos bezbrojnih prijestupa i krivica koje čovjek počini On ne žuri da kazni. Ali, jeste, istina je da zbog činjenja prijestupa preko granice i onda ostati svojeglav, Allah, Uzvišeni, kaže da ćete dobiti kaznu. Ako neprestalno nastavljate činiti grijehe i prijestupe, i ne stajete, bez obzira na sve, postat ćete predmet kazne. Ovo je zakon prirode i zapravo je ovo zakon koji djeluje u svijetu također. Ali čak i onda Allah, Uzvišeni, je tako milostiv, da će doći vrijeme kad će Džehennem postati prazan. Ovako je opsežna i neograničena Božija milost.

U ovim ajetima, poslije spominjanja Svoje milosti i oprosta, Allah, Uzvišeni, kaže da ako ipak ne uzmete korist od Moje milosti i oprosta onda je za vas također kazna za vaše grijehe i prijestupe.  No ipak, Moja milost i oprost vam stalno skreću pažnju da se trebate čuvati prije nego što dođe takvo vrijeme da vas neka kazna okruži. Nemojte činiti prijestupe preko svih granica tako da postanete ulovljeni u Moju kaznu. Zato nastojte da se spasite.

Zato sada, za one koji kritikuju čak znajući sve ovo šta možemo reći osim da je njihovo mišljenje slijepo i da su njihova srca ispunjena zlobom, protivljenjem (neprijateljstvom) i zlonamjernošću. Kad oni prave zakone svoje vlastite zemlje oni zaista žele kazniti za prijestupe a oni koji krše naredbe Allaha, Uzvišenog, koji čine prijestupe i krivice – za njih oni pitaju zašto Svemogući Bog kaže da će kazniti takve ljude.

Koliko Bog islama oprašta? Ovo je objašnjeno ovim predanjem:

Hazreti Abu Said r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao kako je među djecom Izraela bio jedan čovjek koji je počinio 99 ubistava. (Ovi primjeri su dati zato da  budemo obaviješteni o Božijoj milosti koja je postojala od početka i ostat će zauvijek.) Časni Poslanik je rekao da je ovaj čovjek počinio 99 ubistava i onda počeo pitati o pokajanju. Naišao je na nekog pustinjaka, kaluđera i pitao ga  da li se on sada može pokajati? Ovaj pustinjak je rekao da ne može, da nema nikakvog načina da se pokaje. Ovaj je čovjek ubio i njega.

On je nastavio pitati o ovome da li može postići pokajanje ili ne čak poslije svih ovih stvari i jedan čovjek mu je rekao da ide u određeno naselje. Ali dok je išao tamo umro je i prije nego što je izdahnuo, kako je padao okrenuo je svoja grudi u pravcu ovog mjesta gdje je išao.

Meleki  milosti i meleki kazne su stigli i počeli raspravljati o sudbini ovog čovjeka.

Allah, Uzvišeni, odredio je da se mjesto gdje je putovao približi njemu a naredio je da se mjesto odakle je putovao postane daleko od njega i onda naredio melekima da izmjere razdaljinu od mjesta gdje je ovaj čovjek umro do oba ova mjesta. I pokazalo se da je ovaj čovjek umro samo malo bliže mjestu u koje je putovao da bi stekao pokajanje od mjesta od kojeg je išao. Tako mu je Allah, Uzvišeni, oprostio iz ovog razloga.

Tako da je ovo Bog islama Koji više voli da oprosti nego da kazni i Čija milost je ogromna.

Onda je tu drugo predanje:

Hazreti Abu Dair r.a. prenosi od Časnog Poslanika s.a.v.s. da je rekao u pogledu svog Gospodara, Uzvišenog, da je Allah rekao: ‘O sinovi Ademovi, nemojte Mene moliti a ipak gajiti nadu. Zato ja kažem, samo sa uvjetom da ne pripisujete druga Meni, Ja ću oprostiti sve druge grijehe i mahane, čak i ako vaše greške budu veličine cijele Zemlje. Ja ću doći i sresti se  s vama sa Svojim oprostom koji je veći od Zemlje. I ako ste počinili greške tako visoke da bi dosegle nebesa, i tražite moj oprost, Ja ću vam čak oprostiti tako ogromne greške i neće Me biti briga ni koliko je trun vrijedan.

Ovo je Allah, Uzvišeni, Koji je Bog kojeg islam predstavlja, Koji najviše prašta. A mi, vjernici, kako smo mi uveliko obavezani Njemu za Njegovo ogromno dobročinstvo među kojima je ovo da svake godine u mjescu ramazanu, vrata Njegovog oprosta budu otvorena još šire.

Jedno predanje o Božijem oprostu u toku mjeseca ramazana glasi ovako:

Nadhar bin Shaban kaže da je rekao Abu Selmi bin Abdur Rahmanu da mu kaže nešto što je čuo od svog oca a što je on čuo od Časnog Poslanika s.a.v.s. direkno u vezi mjeseca ramazana. On je rekao: Da, i prenio da je Časni Poslanik rekao da je Allah učinio post u mjesecu ramazanu obaveznim za vas  i da je on uveo njegovo utemeljenje za nas. Tako, ko god posti s namjerom da zaradi nagradu od Allaha i imajući punu vjeru – takav sebe oslobađa od grijeha do tolike mjere kao da postane slobodan od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila. On postaje kao novorođeno dijete.

Tako da mi nismo zabrinuti time kako neznalice vide Boga islama. Mi zasigurno znamo da je naš Bog puniji ljubavi i da nam oprašta čak više nego vlastiti roditelji. I naš Bog je onaj Koji dolazi trčeči prema nama tako da oprosti grijehe Svojim robovima.

Onda, pozivajući se na mjesec ramazan tu je još jedno predanje u kojem su spomenuti blagoslovi mjeseca ramazana.

Selma r.a. prenosi da im se Časni Poslanik s.a.v.s. obratio zadnjeg dana mjeseca šabana i rekao: ‘O ljudi, veliki i blagoslovljeni mjesec će uskoro početi. U njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Allah je odredio obaveznim post u ovom mjesecu i njegove noći za obavljanje dobrovoljnih namaza. Ovo je mjesec čijih prvih deset dana su dani milosti, njegovih srednjih deset dana su povod zarađivanja oprosta i njegovih zadnjih deset dana su za sticanje sigurnosti od vatre Džehennema. I svakome ko nahrani nekoga ko posti u ovom mjesecu bit će dato takvo piće iz Mog rezervoara da on nikada neće doživjeti žeđ do dana kad uđe u Džennet.

Drugim riječima, ovaj oprost je takve vrste da uzrokuje da prethodni grijesi budu isprani i također daruje snagu da odolimo nagovoru da činimo grijehe idući naprijed ako postimo kako mjesec ramazan zahtijeva i budemo klanjali dobrovoljne namaze i Allaha, Uzvišenog, budemo obožavali.

Tako da je jasno da Uzvišeni Allah pravi za nas aranžmane na svakom koraku koji nas vode u Džennet. Mi ovih dana prolazimo kroz mjesec ramazan i drugih deset dana ramazana se završavaju i uskoro počinje zadnjih deset dana sutra ili prekosutra. I ovaj period je pun blagoslova s ove tačke gledišta također da, kao što je rečeno u hadisu, tu je noć u ovom periodu koja je Noć Odredbe, Lejletul kadr. Ova noć je veliko sredstvo da vidimo znakove primanja dova i približavanja Božijeg roba koliko god je moguće bliže. Zato, hajde da  povedemo posebnu brigu da usavršimo svoje namaze i obožavanje u ovih zadnjih deset dana perioda ramazana. Također je potreba da sve što smo postigli u ovom mjesecu učinimo dijelom svog svakodnevnog života. Da nastavimo imati korist od milosti i oprosta Uzvišenog Allaha, mi trebamo  posebno paziti na svoje vlastito stanje u ovim danima i nastojati da ispunimo dužnosti ramazana i pogotovo ovih zadnjih deset dana ramazana.

Da bismo uklonili svoje loše navike, da bismo se sačuvali od činjenja grijeha u budućnosti, da postignemo spas od vatre Džehennema, potreban je napor. Za svaku stvar se mora učiniti napor. Ne može biti da nešto postignemo bez ikakvog napora.Ovo je općenito pravilo. I od istinskog vjernika se očekuje da na poruke od Boga i Božijeg Poslanika ne gleda nedosljedno i nemarno. Zapravo, kad oni čuju, trebaju razviti u svojim srcima nagon da ove poruke učine dijelom svojih života. I ova želja će postati korisna samo kad budu poduzeti praktični koraci da se postignu ove stvari. A praktični koraci koji mogu požnjeti rezultate i osobu odvesti ka uspjehu su samo oni koji su u skladu s ovim pravilima i sredstvima koji su izloženi i postavljeni  da se postignu ove stvari. Tako, bez sumnje, milost Allahova je zaista sveobuhvatna. I jeste, nema sumnje tu je višestruka nagrada data za dobra djela u toku ramazana. I jeste, nema sumnje mjesec ramazan je sredstvo za stjecanje milosti i oprosta, i da sebe udaljimo od vatre Džehennema. Ali stalne i neprekidne koristi iz ovih stvari mogu samo dobiti oni koji nastavljaju pokušavati da steknu ove koristi sa odlučnošću i stalnim i neprekidnim naporom. Zato su krajnje sretni, među nama,oni ljudi, ili će biti, najsretniji koji ovaj ramazan učine sredstvom postizanja Božije milosti i oprosta i za sebe osiguraju sigurnost od vatre Džehennema. Oni će tako osigurati oslobađanje od slabosti i čuvati se stalno od činjenja grijeha.

Da ovaj ramazan postane prekretnica za nas zauvijek da nas čuva daleko od zla i zauvijek postane sredstvo da nas vodi naprijed prema svakom dobru i ispravnom djelu.U našim srcima može rasti takva mržnja za zlo da nikada ponovo čak ne pomislimo da se približimo ovim zlim djelima. Da naša pažnja postane skrenuta prema istinskom pokajanju, takvom pokajanju koje će zauvijek nastaviti biti sredstvo da nas privlači sve bliže i bliže Svemogućem Allahu.

Kako se mogu postići ove stvari, ili kako osoba može steći pokajanje koje će nas uvijek čuvati daleko od grijeha? Obećani Mesija a.s. kaže u vezi ovoga:

‘Teuba (pokajanje) je, u stvarnosti najmoćniji i najuticajniji poticaj i izvor velike pomoći za postizanje visokog morala.’

Ako hoćemo da postignemo visok moral i izvanredno vladanje, i približimo se blizu Svemogućem Allahu onda je samo pokajanje to što bude od koristi za ovu svrhu. Sa pokajanjem osoba ide naprijed i pravi napredak. Ovo je stvar koja pomaže u ovom zadatku.

Obećani Mesija a.s. dalje kaže:

‘I to čovjeka čini savršenim. Drugim riječima, osoba koja želi da napravi promjenu i stekne ispravan moral, za njega je obavezujuće da se pokaje istinskim srcem i iskrenim motivom. Treba imti na umu da postoje tri uvjeta za pokajanje bez kojih se ne postiže istinsko pokajanje.

Prvi uvjet je da se oslobodimo loših misli koje potiču zle sklonosti. Misli imaju veliki uticaj. Svakom postupku prethodi misao. Tako je prvi uvjet za pokajanje da zle misli i sklonost moraju biti odbačeni. Na primjer, ako osoba ima nezakonit i zabranjen odnos sa ženom i želi da se pokaje, neophodno je da o njoj misli da je tako ružna i sjetiti se svih njenih niskih odlika. Kao što sam upravo rekao mašta i misli provode snažan uticaj. Pročitao sam da neki sufi dovode svoju maštu do takve mjere da vide osobu u formi magarca ili svinje. Tako je prvi uvjet pokajanja da sve misli koje rađaju zlo zadovoljstvo trebaju potpuno biti odbačene.

Drugi uvjet je griža savjesti. Savjest svakog čovjeka upozorava ga nad svakim zlom, ali nesretna osoba ostavlja savjest zatomljenom. Tako griješnik treba izražavati grižu savjesti nad svojim grijehom i zlim postupkom i treba razmisliti da je zadovoljstvo koje će izvući iz njih privremeno. On također treba uzeti u obzir da je svaki put opadanje u tom zadovoljstvu i da su na kraju, u starim godinama njegove sposobnosti oslabljene, on će neizbježno morati napustiti sva ova zadovoljstva. Zašto se onda upuštati u to što na kraju mora svakako biti napušteno? Najsretnija je ona osoba koja se okrene pokajanju i bude odlučna da odbaci sve pokvarene misli i ružne (pokvarene) sklonosti. Kad se on oslobodi ovih nečistoća treba da ga grize savjest.

Treći uvjet je čvrsta rješenost da se neće vratiti ovim porocima. Ako se bude držao ove odlučnosti, Allah će mu dati snagu za istinsko pokajanje i bit će posve oslobođen svojih poroka koji će biti nadomješteni dobrim moralom i pohvalnim postupcima. Ovo je moralna pobjeda. Na Allahu, Svemogućem je da za to dadne moć i snagu jer

On je Gospodar svih moći i sve snage, kao što je Allah rekao: ‘Sva moć pripada Allahu.’ (2:166)

A čovjek je slab, kao što je rečeno: ‘…jer čovjek je stvoren slab’ (4:29)

Ovo je njegova stvarnost. Zato, da bi čovjek postigao snagu od Allaha, Uzvišenog, mora učiniti savršenim naprijed spomenute tri stvari i odbaciti lijenost i nemar i postati potpuno zauzet, moliti Allaha, Uzvišenog. Uzvišeni Allah će izvesti  promjenu

Ovo je tvrdnja Obećanog Mesije a.s. Ovo trebaju uvijek pamtiti oni ljudi koji kažu: Mi smo molili (Boga) da budemo sačuvani protiv ovog ili onog zla ali ova loša navika nije otišla. Allah, Uzvišeni, nije čuo naše dove. Neki roditelji postanu zabrinuti kad djeca ili mladići razviju loše navike. Oni kažu da su probavali i činili dove također ali da njihove molbe nisu primljene. Zato trebate znati da je ovo pogrešno. Jer za primanje dova također postoje neki zahtjevi. Oni trebaju biti zadovoljeni. Činiti dove nekoliko dana i onda reći da Allah, Uzvišeni, nije čuo naše dove je prenošenje svog neuspjeha na ramena Allaha.

Unatoč tome, ja sam upravo pročitao navod iz pisanja Obećanog Mesije a.s. kako se čovjek može spasiti od zla. Da bi se čovjek pokajao i spasio se od zla tu su neke neophodne stvari koje se moraju uraditi. Tu su neka djela i neki napori koji su potrebni i tu su neki putevi koji se trebaju prakticirati ili provesti. Kad ih budu provodili onda će se rezultati sami pokazati. I dove da budete spašeni od zla samo će biti primljene kad budu poduzeti neki praktični koraci. Ne poduzimati nikakve praktične mjere i samo činiti dove, i čak i to na nedosljedan i nemaran način i onda govoriti da dove nisu bile primljene i možda je Allahova namjera da osoba ostane griješnik, pogrešno je.

Ako osoba želi da se dogodi popravak i ostavlja loš moral i djela, onda je Obećani Mesija a.s. rekao da su tu tri stvari koje osoba lično mora da uradi. Onda treba moliti Allaha i takve dove će biti izvor pomoći i da zlo otpada. I da biste provodili istinsko pokajanje prvo očistite svoj um od loših misli. Prvo se u glavama ljudi razvije ukus za zlo, onda osoba ide i čini to zlo djelo. Ako se takva misao ne rodi u glavi i ako se umjesto toga razvije mržnja protiv tog  lošeg djela onda osoba nikada ne kreće dalje da to provede. Tako da je prvi praktičan korak koji osoba mora poduzeti, s ciljem da se spasi od zlog djela, da očisti svoj um od ovih zlih misli i privremenih zadovoljstvava.

Primjer koji je Obećani Mesija a.s. dao je da sa ženom bude osnovan nedozvoljen odnos i prijateljstvo. Tako, umjesto da ima dobar dojam o takvoj ženi u svojoj glavi, treba ga nadomjestiti lošim dojmom. Umjesto da gleda na njenu ljepotu, osnujte u svojoj glavi koliko god je moguće lošu sliku o njoj. Stavite u prvi red njene loše odlike i napravite takav izgled o njenom licu u svojoj glavi koji treba biti izuzetno ružan i omrznut. Samo na ovaj način ćete biti u stanju da se udaljite od ovog zla.

Onda drugi uvjet o kojem nas je Obećani Mesija a.s. obavijetio je da trebate  probuditi svoju dobru i ispravnu savjest i misliti o zlu u koje ćete se upustiti. Razvijte u svom srcu osjećaj griže savjesti. Samo onda ćete biti u stanju da izbjegnete ovo zlo.

Onda je Obećani Mesija a.s. rekao da je treći uvjet da trebate imati snažnu i čvrstu riješenost da kažete sebi: Ja se neću čak ni približiti ovom zlu. I kad budete činili neprestalan napor da se spasite od ovog zla, onda Svemogući Allah daje naklonost i bude podareno istinsko pokajanje i On sluša molitve koje ste učinili da budete spašeni od zlih djela i loših navika. Sve ove tri stvari moraju se uraditi prije činjenja dova. Ne treba biti tako da se osoba upušta noć i dan u zlo i jednom ili dva puta učini dovu tražeći da  bude spašen od ovog zla. Ovi postupci jasno pokazuju da ove dove nisu učinjene sa iskrenošću.

Ispravan duh, čovjekova savjest koja je skrivena unutra, pokazuje se neko vrijeme jedanput i podsjeća ga kakvo je stanje u kojem se nalazi u činjenju ovih zlih djela, i kao rezultat on privremeno izgovara dove ali postaje savladan pod željom za zlo koje dolazi na prvo mjesto i osjećanja griže savjesti prestanu… takve dove ne mogu ga za stalno spasiti od zla niti ga učiniti da bude u stanju da ispuni dužnosti namaza.

Zapravo se ovo svodi na  zbijanje šale sa ukupnim konceptom dove i pokušaj da Boga stavi pod obavezu. Svemogući Bog nije pod obavezom prema bilo kome. Takvi ljudi trebaju zapamtiti da, ako želite da uzmete stvarnu korist od Božijeg oprosta i naslijedite Njegove naklonosti i vidite primanje svojih dova, onda trebate okrenuti svoju pažnju na stanje svog vlastitog bića.

Kao što sam rekao, Uzvišeni Allah je tako milostiv prema Svojim robovima da je uvijek spreman da Svoje robove umota u odijelo Svoje milosti. Zar se ovo od nas zahtijeva da budemo spremni da idemo putevima koje je On za nas izložio i tako se okoristimo od Njegove milosti. Mi trebamo postići tu milost koju postignu istinski vjernici i oni  koji Ga istinski vole. Nastojte da se spasite od ovih stvari koje uprkos Njegove sveobuhvatne milosti čine osobu zaslužnom Njegove srdžbe i kazne. Da Allah dadne da naše pokajanje bude istinsko pokajanje i da uvijek ostanemo na sedždi pred Njim.

Obećani Mesija a.s. kaže:

‘Očistite svoje postupke i budite uvijek zauzeti u spominajanju Allaha i nemojte postati nemarni. Baš kao što divlje životinje koje bježe da se spase kad postanu bar malo lijene i lovac ih uhvati; slično tome, onaj ko postaje zaboravan u spominjanju Allaha postaje plijen šejtanu. Zauvijek držite pokajanje u životu i nikada nemojte dozvoliti da umre jer onaj dio tijela koji se stalno koristi bude uvijek od koristi a onaj koji je ostavljen neprimjenjivan je taj koji zauvijek postaje beskoristan. Zato držite pokajanje uvijek aktivnim tako da to ne postane beskorisno. Ako se ne okrenete istinskom pokajanju onda će njegov slučaj biti kao sjeme koje je zasađeno na stijenu ali ako imate istinsko pokajanje onda će njegov slučaj biti kao  sjeme zasijano u najbolju zemlju i ubire plodove u svoje zakazano vrijeme.’

Ovih dana svako nastoji da postigne istinsko pokajanje, suočava se sa mnogo teškoća. Privlačnosti svijeta i njegova iskušenja nas sprečavaju i koče.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Oružja kroz koja ćemo postići prevlast su: istighfar, teuba, znanje o vjeri, čuvanje Božije veličine na umu i redovito obavljanje pet dnevnih namaza. Kad klanjate namaz, činite dove u toku namaza i nemojte biti nemarni i čuvajte sebe od svakog zla bilo da se to odnosi na dužnosti prema Bogu ili prema Njegovim stvorenjima.’

Da Allah dadne da budemo među onima koji čine istinsko pokajanje i da zauvijek nastavimo nasljeđivati naklonosti i milost Allahovu. I da nas On učini korisnicima svih blagoslova povezanih sa mjesecom ramazanom. Amin.

Sada, poslije džume namaza ja ću klanjati dženazu namaz u odsustvu za tri osobe.

Prva je dženaza u odsustvu (mrtvog tijela) za Mukarram (uvaženog) Muhammed Imtiaz Ahmad sahiba, sina Mushtak Ahmad Tahir sahiba iz Navabshaha. On je ubijen 14. jula 2014. Inna lillahi  ve inna ilejhi radžiuun. Imao je 39 godina. Kažu da su neki nepoznati ljudi na motorima stigli u njegovu radnju predveče, oko 4.30 sati i pucali u njega i ubili ga. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun. Prema detaljima koje smo primili Muhammed Imtiaz Ahmad sahib je stajao ispred svoje radnje u Navabshah gradskoj glavnoj pijaci kad su mu prišla dvojica ljudi na motoru i ispucali svoje oružje u njega i pobjegli. Kao rezultat pucanja, pogodila su ga tri metka, dva u glavu s desne strane i jedan je prošao groz glavu i izašao iza lijevog uha. Drugi je pogodio ruku. U svakom slučaju on je na mjestu bio ubijen. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun.

U Navabshahu, do sada, kao posljedica religijske zadrtosti i mržnje ovo je devoto ubistvo koje se dogodilo u zadnjih nekoliko godina, većina ubistava se dogodilo ovdje. Dva ili tri dana prije ovog događaja umrli je bio obaviješten od susjednog trgovca da neki protivnici kuju zavjeru protiv njega i da treba biti oprezan. U svakom slučaju, nije važno koliko neko vodi računa, mora napustiti kuću i ići napolje i neprijatelji nađu priliku.

Porodici umrlog je Ahmadijat predstavljen 1935. godine kroz njegovog djeda Seth Muhammed Din sahiba iz Amritsra koji je dao zavjet bai’ata kroz Naimatullah Khan sahiba iz Vazirabada.1947. godine oni su se preselili iz Amritsara, Indija u Navabshah, Pakistan. On je rođen 1975. i poslije sticanja F:Sc počeo je radi sa svojim ocem. Bio je veoma uključen u služenju Džemata. U vrijeme ubistva služio je  kao predsjednik svog ogranka (lokalne oblasti), sekretar Tahrik-e-džedid, sekretar Islah o irshad tog grada, kaid Khudam-ul Ahmadija… Bio je uvijek spreman da uradi svaki posao koji bi mu bio dat da uradi za Džemat. On je sve takve dužnosti provodio s velikom brigom i marljivošću. Nikada nije odbio. Bio je vrlo dobar domaćin i vodio je brigu o gostima iz Centra i imao vrlo snažnu ljubav prema halifatu. Posjedovao je izuzetnu ljubav za poslušnost. Obavljao je pet dnevnih namaza i tahadžud namaz. Govorio je blago i imao jednostavnu, mirnu narav i uvijek bio spreman da oprosti.

Prošle godine je prisustvovao đelsa salani u Kadianu, Indija.

Na dan ubistva, u vezi sa blagoslovljenim mjesecom ramazanom, do podne je  pripremio pakete hrane za siromašne i odvezao ih do sedam kuća. Kad se vratio natrag nakon što je ovo uradio, nepoznati nesretnici su ga napali i uzrokovali smrt. Bio je muusi Allahovom milošću. Bio je sin brata Seth Muhammed Jusuf sahiba, bivšeg Amira Navabshah oblasti koji je također bio ubijen. Njegov otac Mushtak Ahmad sahib je još živ. Iza sebe ostavlja ženu Đemilu Imtiaz sahibu i tri sina: Jazib deset godina,, Abdul Kauser devet godina i Muhammed Abdullah Umar sedam mjeseci.

Drugi umrli je Mukarram Naseer Ahmad Anjum sahib koji je posvetio cijeli život služenju vjeri i bio je učitelj u školi Đamija Ahmadija u Rabvi. Položio je svoje ispite 1981. godine i onda posvetio život vjeri i došao u Đamiju radi studiranja. Završio je fakultet u Đamiji i onda po završetku studija u Đamiji položio je magistarski na studiju arapskog jezika. Također je položio kurs iz ruskog jezika.1988. nakon što je dobio šahid diplomu  ušao je u polje djelovanja. Boravio je u raznim džematima.  1990. bio je određen da poučava predmet uporednih religijskih studija u Rabvi i nastavio je služiti u ovom svojstvu do kraja svog života. Služio je skoro 26 godina poslije napuštanja Đamije.

Uprkos mladih godina smatran je stručnjakom u polju uporednih religijskih studija, milošću Uzvišenog Allaha. Imao je duboko znanje. Osim poučavanja u Đamiji bio je blagoslovljen  da služi u mnogim drugim službama. Bio je jedan od onih kadija koje je hazreti halifatul Mesih IV odredio i ostao je na tom položaju do zadnjeg daha. U Khudam ul Ahmadija je služio na nekoliko položaja.Jedna od ljepota njegovog karaktera o kojoj nam je rekla njegova porodica bila je da nije mogao tolerisati ništa protiv sistema Džemata. Ako bi neko od njegove djece rekao nešto protiv bilo kojeg vršioca dužnosti Džemata on je nastojao  da mu objasni i ako bi neko pokušao da   nešto kaže protiv nekog vršioca dužnosti ili protiv neke odluke on bi nastojao da objasni i da ta osoba razumije. Bio je blagoslovljen da učestvuje na đelsi salani VB i također je održao govor na đelsi 2010. Meni je pisao ovog puta također da je aplicirao za vizu koja je odbijena ali da je aplicirao ponovo.

Imao je izvanrednu ljubav i vezu s halifatom i bio među istinskim sultanan masiira – snažnih pomagača. Posjedovao je veliku revnost za propovijedanjem gdje god bi išao i imao veliku vještinu u ovom polju i mogao učiniti da čak veliki ljudi prihvate njegov argument baziran na dokazima. Njegova kći Hatidža Maham je napisala da je imao revnu ljubav prema Obećanom Mesiji a.s. i snažno isticao potrebu za čitanjem  knjiga Obećanog Mesije a.s. Sastavljao je riječnik riječi iz knjiga Obećanog Mesije a.s. i uvijek želio da ova vrijedna riznica stigne do ljudi. Pisao je riječnik teških riječi tako da se ljudi mogu  okoristiti od knjiga Obećanog Mesije a.s. On je upravo započeo ovaj posao.

Mubashir Ajaz sahib je napisao da je on bio dobar govornik. Učestvovao je u Rah-e-Huda i mnogim drugim MTA programima i uvijek je davao vrlo čvrste i dobro utemeljene odgovore. Da Allah ima milosti prema njemu i uzdigne njegov položaj u Džennetu i da Džematu dadne mnogo više tako učenih i praktičnih predanika. Amiin.

Treći umrli je Muharram Sahibzada Mirza Anvar Ahmad sahib koji je bio sin hazreti Musleh Mauda r.a. i hazreti Umm-e-Nasir. Umro je prošlog ponedeljka. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun.

On je položio ispite za fakultet 1944. i po ovome je po želji hazreti Halifatul Mesiha II r.a. upisao se na koledž agrokulture i onda mu je hazreti Musleh Maud r.a. povjerio posao na aranžmanima za početnu gradnju Daruz Ziafat koji je bio ispred džamije Masdžid Mubarak. Početni posao sadašnje Daruz Ziafat također je proveden u toku njegove službe. On je služio kao Afsar Langat Khana do 1982/83. Onda je služio kao zamjenik Nazir Umoor-e-Aama. Bio je oženjen sa Sahibzadi Sabeeha Begim sahibom. Ima tri kćeri i jednog sina. Od brakova njenih unučadi u kojima je učestvovala hazreti Ammadžan, njegovo vjenčanje je bilo posljednje.

Dr Noori sahib piše da je bio u stanju da ga služi zadnjih trideset godina i uvidio je da je izuzetno plemenita, gostoprimljiva i draga osoba. Gostoprimstvo je bilo njegovo istaknuto obilježje. Drugo istaknuto obilježje je da je imao izvanredan dar za humor.

Dr Noori piše da je posjećivao Tahir institut za srce i pomagao siromašnim i kod njega ostavljao novac za tu svrhu.

Bio je brat naše majke i zbog toga je imao blisku vezu i tako je vrlo često posjećivao našu kuću. On je održavao ovaj odnos i onda poslije halifata je nastavio imati vrlo snažnu vezu sa mnom također. Mnogo puta bi zvao ovdje da izrazi ovu vezu i odnos.

Da Allah također ima milosti prema njemu i oprosti mu i uzdigne njegov položaj u Džennetu i dadne njegovim potomcima također snažnu vezu odanosti s Halifat-e-Ahmadija. Amiin. Njegova žena je jako bolesna. Da Allah ima milosti prema njoj i dadne joj Svoju milost.

Kao što sam rekao, poslije džume namaza klanjat ćemo dženazu namaz u odsustvu.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp