Traženje Allahovog zadovoljstva

Kratki sadržaj

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka tako da može postići znanje i blizinu Bogu. ‘A Ja nisam stvorio džinne i ljude osim da Mene obožavaju.’(51:57) Kako se drugačije može postupati prema osobi koja ne drži u vidu ovu svrhu i dan i noć je upletena u svjetovno: da stekne takvu i takvu zemlju, da izgradi takvu i takvu kuću, da ima takvo i takvo imanje, a da bude pozvan natrag s ovog svijeta nakon kratke odgode? Čovjekovo srce treba imati čežnju da stekne blizinu Uzvišenom Allahu zbog koje postaje vrijedan u Božijim očima. Ako on nema ovu čežnju i samo je zabrinut o svijetu i svemu što je na njemu, on će biti ubijen poslije kratke odgode.’ Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: ‘Nažalost, radije nego da razumiju svoju obavezu i drže u vidu svrhu svog života, poslije dostizanja zrelosti većina ljudi na ovom svijetu napuste Boga i okrenu se svijetu. Oni su tako očarani imetkom i ugledom svijeta da drže vrlo malu mjeru za Uzvišenog Allaha. Oni su samo zaokupljeni svijetom i podliježu tome i nemaju nikakvog pojma da također postoji Bog.’

Hazreti Halifatul Mesih V je rekao da je ovo značenje i objašnjenje Kur’anskog ajeta: ‘A Ja nisam stvorio džinne i ljude osim da Mene obožavaju.’ Stvarno obožavanje je držanje u vidu Božijeg zadovoljstva u svakoj stvari. Stvarno obožavanje Boga je kad je zarađivanje sredstava za život urađeno u skladu sa Božijim naredbama a ne sa lažima i prevarom i dok se zaboravlja na Boga. Dužnosti obožavanja nisu ispunjene samo klanjanjem namaza. Ovo je objašnjeno u zadnjoj hutbi petkom. Ako se ne drže u vidu druge Božije naredbe onda klanjanje namaza nije od koristi. Na primjer ako se ne držimo istine u svakoj stvari, onda dolazak u džamiju radi klanjanja namaza neće biti stvarno obožavanje Boga. Slično tome, ogorčenost, zloba, ljubomora i mnoge druge bolesti uništavaju bit obožavanja Boga. Osoba postaje istinski Božiji rob kad u vidu drži Božije zadovoljstvo u svakoj stvari. Hazreti Halifatul Mesih V je rekao da često daje izlaganje na ovu temu da skrene pažnju i da će danas iskoristiti hutbu koju je dao hazreti Musleh Maud r.a. Njegov stil u objašnjavanju nekog predmeta bio je da navodi događaje koji objašnjavaju  kako se principi mogu primjeniti u život. Prije tumačenja ovog predmeta Huzur je naveo riječi hazreti Musleh Mauda r.a. koje objašnjavaju njegov položaj i rekao da će ovo biti od koristi za mlade ljude kao i za nove Ahmadi muslimane.

Hazreti Musleh Maud r.a. je na šuri 1936. rekao: ‘Ima vrsta halifata kod koje Uzvišeni Allah uputi ljude da izaberu Halifu i onda ga On prihvata. Međutim, ovaj hilafet nije te vrste. To jest, ja nisam halifa zato što su se poslije smrti hazreti Halifatul Mesiha I r.a. ljudi Džemata zajednički složili o mom halifatu.  Zapravo, ja sam također halifa zato što je čak prije halifata hazreti Halifatul Mesiha I, u svjetlu Božije objave Obećani Mesija rekao da ću ja biti halifa. Prema tome, ja nisam (samo) halifa ja sam zapravo halifa koji je bio obećan da će doći. Ja nisam bio opunomoćen od Boga ali moj govor je govor Uzvišenog Allaha zato što je Uzvišeni Allah ovo nagovijestio preko Obećanog Mesije a.s. Položaj ovog halifata je između položaja onog opunomoćenog od Boga i halifata. Ova prilika je takva da Džemat Ahmadija ne može biti uspješan pred Uzvišenim Allahom ako se ne okoristi od toga. Baš kao što je istina da poslanici ne dolaze svaki dan, također je istina da Obećani halifa također ne dolazi svaki dan.’

Na ličnom nivou, hazreti Musleh Maud r.a. također je bio svjedočenje o istinitosti Obećanog Mesije a.s. Članovi Džemata se kroz čitanje trebaju okoristiti od njegovog znanja o Bogu, o kojem je Allah unaprijed obavijestio Obećanog Mesiju a.s.  Huzur je rekao da on ovo stalno predstavlja vezano za različite teme. Prije kratkog vremena Huzur je dao cijelu hutbu u svjetlu hutbe hazreti Musleh Mauda r.a. i danas će ponovo iznijeti navode iz njegovih hutbi i donekle ukratko sažeti njegovo izlaganje. Objašnjavajući predmet ‘A Ja nisam stvorio džinne i ljude nego da Mene obožavaju’ hazreti Musleh Maud r.a. je rekao:

‘Mnogi filozofi i obrazovani ljudi ispituju u vezi sa visokom svrhom za koju je čovjek bio stvoren i pitaju  da li je ova svrha ostvarena i da li je Svemogući Bog oduzeo od ljudi ovaj zadatak za koji su bili stvoreni. Svrha  koju je Svemogući Bog imao u vidu kad je stvarao čovjeka bila je: ‘A Ja nisam stvorio džinne i ljudi nego da Mene obožavaju’ (51:57) To jest, oni su stvoreni radi obožavanja ili da postanu Božiji robovi. Ljudi pitaju da li čovječanstvo zapravo napreduje na ovaj način i je li zaista vrijedno da bude nazvano Božijim robovima i odgovor na ovo je ‘ne’. Ljudi onda pitaju ako postoji Stvaraoc čovječanstva zašto On nije bio uspješan u ovome! Trebate zapamtiti u vezi ovoga da Božiji poslanici dođu da odgovore na ovo pitanje i stvore talas pobožnosti u svijetu tako da čak njihovi klevetnici, vidjevši ga priznaju da je ova svrha ispunjena i da čekanje čak hiljadu dana nije previše za to. Vrijeme Božijih poslanika je tako dragocjeno da se ne može dovoljno vrednovati. Uzvišeni Allah je vrijeme poslanika također nazvao ‘Leilatul Kadr’ (Noć odredbe) i rekao: ‘Noć odredbe je bolja od hiljadu mjeseci’ (97:4)… Prije kratkog vremena ja sam dao hutbu u pogledu praktične reforme i skrenuo pažnju Džemata da trebamo učiniti velike žrtve za veličanstvenu svrhu za koje se dogodio dolazak Obećanog Mesije a.s. Mi smo uvjerili svijet u pogledu naše vjere; međutim, još uvijek postoji potreba da svijet uvjerimo o islamu u pogledu naše prakse zato što bez toga ne možemo stvarno uticati na klevetnike.

Širok i bitan primjer (dobre) prakse je primjer istinoljubivosti. Ovo mogu shvatiti čak neprijatelji, koji ne mogu vidjeti iskrenost srca i vjere ali mogu shvatiti istinoljubivost. Jedan događaj prije nego što je Obećani Mesija a.s. bio opunomoćen za službu Imama ovog doba odnosi se na sudski postupak o imanju naše porodice. Tu se radilo o verandi kuće gdje su sada smještene kancelarije Sadr Anjuman Ahmadija. Zemlja na kojoj je bila veranda pripadala je našoj porodici ali ga je vlasnik kuće dugo vremena koristio. Stariji brat Obećanog Mesije a.s. je pokrenuo sudski postupak da dokaže svoje vlasništvo o zemlji i kako je običaj sa svjetovnim ljudima kad se pokrene sudski postupak o zemlji itd, nad kojom smatraju da imaju pravo, oni pribave istinite i lažne svjedoke da to ostvare, tako je i njegov brat  također pribavio istinita i lažna svjedočenja da dokaže svoje vlasništvo. U odgovoru je vlasnik kuće rekao da ne trebaju nikakav dokaz osim da njegov mlađi bart treba biti pozvan da dadne svjedočenje i da će se on složiti sa bilo čim što on kaže. Obećani Mesija a.s. je došao kao svjedok i kad su ga pitali je li vidio ove ljude da dolaze i odlaze ovim putem i da također sjede tu dugi period vremena on je odgovorio potvrdno. Na ovo je sud donio odluku u njihovu korist. Brat Obećanog Mesije a.s. je ovo smatrao svojom sramotom i bio je jako ljut ali je Obećani Mesija a.s. rekao da nije mogao negirati ono što je bilo činjenica!

Slično tome, bio je pokrenut sudski postupak protiv Obećanog Mesije a.s. pod optužbom da je prevario poštu. U to vrijeme je bio zakon ako neko stavi pismo u paket to se smatralo prevarom prema Pošti i smatrano je prekršajem za koji se može dobiti kazna zatvora… Obećani Mesija a.s. je poslao paket sa materijalom za objavljivanje u novinama i nehotice stavio pismo u paket u kojem je dao upute o štampanju. Ljudi u štampi su vjerovatno bili kršćani i izvijestili su o ovoj stvari i pokrenut je sudski postupak. Advokat Obećanog Mesije a.s. mu je rekao da je namjera tužitelja  bila jasna i njihova svjedočenja u vezi ovoga neće zadržati stvar i ako Obećani Mesija a.s. negira tu stvar, ništa se ne može uraditi… Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘To ne može biti tako, kako ja mogu negirati nešto što sam uradio?’ Kad je došao pred sud pitali su ga da li je on stavio pismo u paket i on je odgovorio da jeste. Takva istinoljubivost je morala uticati na druge; ona je također uticala na sud i Obećani Mesija a.s. je bio oslobođen. Sud je vidio da nije moguća da takva istinoljubiva osoba bude kažnjena za terminološki prijestup. Ima jako mnogo drugih događaja iz vremena sudskih procesa u kojima je kod dotičnih advokata izraslo veliko poštovanje prema Obećanom Mesiji a.s. U jednom sudskom postupku Obećani Mesija a.s. nije uzeo Sheikh Hamid Ali sahiba za svog advokata. On je napisao da mu je žao što ga nije uzeo, ne zato što ima bilo kakve novčane namjere nego zato što što je izgubio priliku da služi. Čak neprijatelji ne mogu izbjeći da priznaju njegovu istinoljubivost i iskrenost. Sheikh Hamid Ali sahib je ostao neahmadi cijeli svoj život i nije dao zavjet bai’at ali njegova očita iskrenost prema Obećanom Mesiji a.s. nije bila manja nego jednog Ahmadi muslimana… Kad je Maulvi Karam Din pokrenuo sudski postupak protiv Obećanog Mesije a.s. u Đehlumu jedan hindu advokat Lala Bheem Sain sahib je napisao pismo i rekao da je njegov sin upravo položio advokatski ispit i da je želio da njegov sin ima priliku da služi Obećanom Mesiji. Zato, ako mu bude odobreno, njegov sin ga može predstavljati… on je dao ovaj iskren zahtjev zato što je imao priliku da bude sa Obećanim Mesijom a.s. u Sialkotu i vidio je njegovu istinoljubivost.

Božiji poslanici dolaze na ovaj svijet da utemelje istinoljubivost i iskrenost i postave uzor koji posmatrač ne može izbjeći da time bude dojmljen… Časni Poslanik s.a.v.s. nije izumio topove i puškomitraljeze. Šta je bilo to što je on dao svijetu, a čija je zaštita bila odgovornost njegovih sljedbenika? To je bio duh istinoljubivosti i visokog morala. Ovo je nedostajalo u to vrijeme; on je to prvo zaradio i onda svijetu dao ovo blago. Odgovornost njegovih ashaba, njihove djece i djece njihove djece bila je da čuvaju ove stvari.

Kad je Časnom Poslaniku s.a.v.s. objavljena prva objava on je bio uznemiren kako će ispuniti ovaj veličanstveni zadatak. U ovom stanju je otišao kući hazreti Hatidži. Osjećao je hladnoću zbog snage osjećanja i kad je ušao u svoju kuću rekao je: ‘Umotaj me pokrivačem, umotaj me pokrivačem.’ Hazreti Hatidža je odgovorila: ‘Sigurno je da te Bog nikada neće razočarati  jer imaš te i te vrline.’ Jedna od ovih vrlina koje je  spomenuta bila je da  je Časni Poslanik s.a.v.s. u sebe usadio one morale koji su bili izgubljeni u svijetu i tako je našao izgubljeno važno korisno svojstvo ljudskosti; kako je Bog mogao pustiti da propadne osoba kao on? Ovo je svrha dolaska Božijih poslanika i ovo je povjerenje (amanet) dato vjernicima i njihova je obaveza da ga čuvaju.

Nema sumnje da vjernici drže Božije poslanike vrlo dragim iz ljubavi prema njima. Međutim, u stvarnosti veličanstvenost Božijih poslanika je ono duhovno svjetlo za koje ih Uzvišeni Allah određuje i koje oni trebaju raširiti u svijetu. Njihova veličanstvenost potiče iz Božije poruke koju oni donose. Zato, kad sljedbenici Božijeg poslanika žrtvuju svoj život za njegovu zaštitu, šta oni neće biti spremni uraditi da očuvaju njegovu poruku?!

U pogledu događaja žrtvovanja ashaba koje su učinili da zaštite život Časnog Poslanika s.a.v.s. izaziva jezu i pogled na njihovu ljubav čak i danas razvija talas ljubavi. U toku bitke na Uhudu došlo je vrijeme kad je samo jedan ashab ostao sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. dok su neprijatelji bacali obilje strijela i kamenja. Ovaj ashab je stavio svoju ruku ispred blagoslovljenog lica Časnog Poslaniak s.a.v.s. i njegovu ruku su pogodile strijele i kamenje tako da je zauvijek onesposobljena. Jedanput je neko pitao ovog ashaba šta mu se dogodilo  ruci i on je rekao da je jedanput Časni Poslanik s.a.v.s. bio napadnut i da je on stavio svoju ruku ispred njegovog blagoslovljenog lica i da su ga pogodile mnoge strijele i kamenje tako da je bila paralisana. Upitan je zar nije izgovorio nikakav glas ili izrazio bol. On je dao sjajan odgovor i rekao da je bol bio tako snažan da je želio da jauče ali nje dozvolio da se to dogodi jer da je izgovorio riječ njegova bi se ruka možda pomakla i strijele bi pogodile Časnog Poslanika s.a.v.s. Uzmite u obzir ovaj nivo žrtvovanja i zamislite kako neko vrišti ako ga prst zaboli a ruka ovog ashaba je bila pogođena tolikim brojem strijela da je zauvijek ostala oštećena.

U sličnom događaju drugog ashaba također u vrijeme bitke na Uhudu, neki ashabi su se okupili nakon što su bili primorani da se povuku, i Časni Poslanik s.a.v.s. je od njih tražio da vide ko je bio ubijen a ko ranjen. Neki ashabi su otišli da istraže na bojnom polju. Jedan ashab je vidio povrijeđenog ansariju na tlu. Kad mu je došao bliže vidio je da su mu ruke i noge odsječene i da udiše zadnji dah. Prišao mu je još bliže i pitao ga da li ima neku poruku za svoje prijatelje i porodicu da im bude uručena. Povrijeđeni ansar je rekao da je očekivao prijatelja da prođe pored tako da može poslati poruku svojim prijateljima i porodici. Rekao je: ‘ Zato uputi moju poruku mojim prijateljima i porodici da je Časni Poslanik s.a.v.s. dragocjeno povjerenje (amanet). Sve dok živimo treba da ga štitimo svojim životima i sada kad odlazimo ja se nadam da će oni dati žrtve koje su veće od naših da zaštite ovo dragocjeno povjerenje (amanet).’

Vrijedno je razmisliti kako u vrijeme smrti kad znamo da on nije imao vremena da dadne poruku svojoj ženi i djeci, u vrijeme kad osoba misli o prenosu vlasništva imetka i poslovanja i kad su ljudi zabrinuti o onima koje ostavlja iza sebe, ovaj ashab je jedino mislio  iako daje svoj život u zaštiti Časnog Poslanika s.a.v.s. on je također izrazio nadu da će drugi također ići  istim putem i da ih neće biti briga za njihove živote u poređenju sa životom Časnog Poslanika s.a.v.s. Koju žrtvu ovi koji su dali ove žrtve za Poslanika ne mogu učiniti da čuvaju poruku koju je on donio i šta ne bi morali uraditi!

U ovom pogledu imamo jedan događaj u vrijeme smrti Časnog Poslanika s.a.v.s. Kad se raširila vijest o njegovoj smrti, zbog snažne ljubavi prema njemu, to je bilo kao da je golema duboka žalost zadesila ashabe. U tolikoj mjeri da su neki ashabi mislili da je ova vijest netačna zato što (su mislili da) vrijeme njegove smrti još nije došlo jer je još uvijek bilo nekih licemjera među muslimanima. Hazreti Omer r.a. je također ovo mislio i izvukao je svoju sablju govoreći da će ubiti svakoga ko bude tvrdio da je Časni Poslanik s.a.v.s. umro, da je on  otišao na nebesa i vratit će se da dokrajči licemjere i i onda će umrijeti. Pridružili su mu se mnogi ashabi i rekli da neće dozvoliti nikome da kaže da je Poslanik umro. Unatoč tome što je ovo bio izraz ljubavi, to je bilo protiv učenja koje je Časni Poslanik s.a.v.s. donio zato što Časni Kur’an jasno kaže: ‘Ako ti onda umreš ili budeš ubijen, hoćete li se vi onda vratiti na svojim petama?…’ (31:145) Hazreti Abu Bakr r.a. je bio otišao negdje i kad je primio ove vijesti odmah se vratio i pravo otišao do stana gdje je bilo blagoslovljeno tijelo Poslanika. On je uklonio prekrivač sa lica i vidio da je Časni Poslanik s.a.v.s. zaista umro. Sagnuo se i poljubio ga u čelo a oči su mu bile pune suza, te je obraćajući se čistom tijelu rekao: ‘Neka moji roditelji budu žrtvovani za tebe, Uzvišeni Allah ti neće dati dvije smrti.’ To jest, prva očita smrt i druga da učenje koje je donio neće biti uništeno. Onda je izašao napolje gdje su se okupili svi ashabi i hazreti Omer r.a. je strastveno i dirljivo najavljivao sa sabljom u ruci da je svako ko kaže da je Poslanik umro licemjer i da će ubiti takvu osobu. Hazreti abu Bakr r.a. je tražio od ljudi da šute i glasno rekao hazreti Omeru: ‘Šuti, pusti me da govorim.’ Onda je proučio ajet: ‘A Muhammd je samo Poslanik. Zaista, svi poslanici su umrli prije njega. Ako on umre ili bude ubijen, hoćete li se vi okrenuti na svojim petama? I hoćete li misliti da je vaša vjera pogrešna? Onda je rekao s velikim gorivošću: ‘O ljudi, ko je među vama obožavao Allaha Uzvišenog treba biti sretan da je vaš Bog živ i da nikada ne može umrijeti. A ko god je obožavao Muhammeda, Božijeg poslanika, neka čuje da je on umro.’ Hazreti Omer r.a. je rekao kad je hazreti Abu Bakr proučio naprijed spomenuti ajet da je osjećao kao da se nebo rascijepilo i da su njegove noge posrnule i uzmakle, i da se osjećao bespomoćan i pao na tle. Onda je shvatio da je Časni Poslanik s.a.v.s. zaista umro.

Vidite koliko je hazreti Abu Bakr r.a. volio Časnog Poslanika. Kad je uvidio da je on umro, prirodno je poljubio njegovo blagoslovljeno čelo i oči su mu se napunile suzama.  S druge strane, on je također jako volio istinu koju je Poslanik donio da je, dok je junak kao hazreti Omer r.a. stajao sa sabljom govoreći da će ubiti svakoga ko kaže da je Poslanik umro i mnogi ashabi su dijelili ovo mišljenje, neustrašivo rekao: ‘Ko god kaže da je Poslanik živ to je kao da za sebe smatra da je bog, ja mu kažem da je on umro. Ali Bog čijem je obožavanju poučavao, živ je.’ Ovo je bio uticaj istinitosti Časnog Poslanika s.a.v.s. koju je on usadio u svoje ashabe da su oni od njih koji su stajali sa sabljom, sagnuli  svoje glave i priznali da jeste, on je zaista umro…

Jedinstvena ljubav koju je hazreti Abu Bekr imao prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. očita je iz slijedećeg događaja. Upravo prije nego što je Časni Poslanik s.a.v.s.  umro pripremio je vojni pohod da ide i kazni neke pobunjenike u Siriji. Ovaj vojni pohod nije krenuo kad je Poslanik umro. Poslije njegove smrti hazreti Abu Bakr r.a. je postao halifa i mnogi ashabi su smatrali i predložili mu da odgodi pohod zato što je postojala vijest o pobuni svuda širom Arabije i namaz u džematu se klanjao samo u Meki, Medini i još jednom selu. Ljudi su počeli govoriti da neće dati zekat. Ashabi su diskutovali o ovoj stvari i hazreti Omera r.a. poslali hazreti Abu Bakru r.a. tražeći od njega da zaustavi pohod za neko vrijeme jer (ako ode) samo će stariji i djeca ostati u Medini, kako će se oni boriti sa pobunjeničkim navaljivanjem? Međutim, hazreti Abu Bakr r.a. je odgovorio: ‘Da li sin Abu Kahafe ima moć da zaustavi pohod koji je pripremio Časni Poslanik s.a.v.s.? Želite li vi da prvi zadatak koji ja uradim poslije njegove smrti bude da zaustavim pohod koji je on predložio? Tako mi Boga! Čak i ako pobunjenici uđu u Medinu i psi budu vukli mrtva tijela naših žena, pohod će sigurno krenuti.’ Ovo pokazuje revnu ljubav koju je hazreti Abu Bakr imao prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. No, zato što je  stekao položaj da govori čistu istinu, on je znao da je veličanstvenost učenja koje je Poslanik donio bila čak viša od ovoga.  Ovi ljudi su uzeli ovo učenje i čvrsto stali uz to, u tolikoj mjeri da su čak neprijatelji priznali da ono uopće nije bilo prepravljano. Kršćani, hindusi, jevreji, ukratko svi suprotstavljeni ljudi priznaju da ni jedna tačka nije bila promijenjena u Časnom Kur’anu.

U ovo doba, Uzvišeni Allah je radi poučavanja visokom moralu poslao Obećanog Mesiju a.s., revnog zaljubljenika Časnog Poslanika i Šerijata koji je donio Časni Poslanik s.a.v.s. I mi trebamo voditi računa o tome da  trebamo sačuvati sve ovo kao što su čuvali ashabi. Treba biti jasna razlika između nas i drugih tako da bude jasno spoznato da se mi čvrsto držimo ovog amaneta.

Takav Džemat/zajednica je postojala u vrijeme Obećanog Mesije a.s., ali pitanje je, imaju li buduće generacije takvu gorivost? Bi li svjesna osoba voljela da, iako on dobiva nešto dobro a da su njegova djeca lišena toga? Kako onda možete zamisliti da osoba koja razumije vrijednost učenja Obećanog Mesije a.s. bi voljela da njegovi nasljednici to ne prime, nego da prime zemlju i imanje svog oca? Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘A svjetski život nije ništa do razonoda i zabava…’ (6:33) ovo su dokolice kao fudbal, kriket i hokej. Bi li osoba voljela da vlada oduzme njegovu zemlju, kuću i imanje i dadne štap i lopticu njegovom sinu ili dadne istrošenu loptu ili razbijeni teniski reket ili hokejski štap njegovim sinovima? Uzvišeni Allah kaže da su svjetovne stvari samo igre i poređenje između vjere i svjetovnog je isto kao između stvarne stvari i samo igre. Kako bilo ko može željeti da njegova djeca ne dobiju vrijednost nasljedstva nego prime stvari igre?! Pa ipak, zar  među nama nema ljudi koji ovo stvarno rade? Kad njihov sin govori laž ili krade ili počini prijestup oni ga podržavaju…Patvoreni (lažni) roditelji nastoje da ih zaštite. Prvo, oni su zaslužni krivnje zato što svoju djecu lišavaju religijskog učenja i ako smatraju da je pobožnost od bilo kakve vrijednosti oni nisu trebali svoju djecu lišiti toga i ako su bili nemarni onda su se trebali uzdržati od podržavanja kriminala. Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘…I pomažite jedan drugog u ispravnosti i pobožnosti; a nemojte pomagati jedan drugog u grijehu i prijestupu…’ (5:3) i prvi prijestup koji počine je ono što je Uzvišeni Allah rekao: ‘…spasite sebe i svoje porodice od vatre…’ (66:7) ali oni ovo ne rade i drugi prijestup je da krše Božiju naredbu: ‘…ali nemojte pomagati jedan drugog u grijehu i prijestupu…’ Uzvišeni Allah kaže da je vjera blagoslov, ali Džemat/zajednica koja tvrdi da daje prednost vjeri nad svjetovnim stvarima ima u sebi ljude koji prvo lišavaju svoju djecu vjere i kad počine nevaljaštinu oni im pomažu. Iako su počinili određene prijestupe koji se kose s humanošću i sa pristojnošću, da i ne govorimo o  Ahmadijatu i vjeri da ne tolerišu takve prijestupe! Ali roditelji takvih prijestupnika, njihova braća, rodbina, čak prijatelji im pomažu i ne misle kako vjera može preživjeti takvim postupanjem. Vjera takve osobe nestaje u suhi zrak!

Vidite, neko je jedanput pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. za povlasticu za prijestup na što je on odgovorio: ‘Tako mi Boga, čak da moja kći Fatima ukrade ona ne bi mogla izbjeći kaznu.’ Bogobojaznost i čistoća su takvi blagoslovi da se osoba ne treba stiditi od bilo koje žrtve u ovom pogledu. Bogatstvo koje smo mi primili od Obećanog Mesije a.s. su visoki moral i naša je dužnost da svoju djecu učinimo nasljednicima ovoga. Ako zbog nemara postoji spoticanje i posrtaji, onda je vjernik obavezan da ne pomaže jedan drugom u grijehu. Nasuprot, on treba sebe odvojiti od osobe koja je počinila prijestup. Uzvišeni Allah je pokazao primjer vjernika i niko ne može reći da nije moguće ovo uraditi.

Syed Hamid Shah sahib bio je vrlo iskren Ahmadi i Obećani Mesija a.s. ga je nazvao jednim od svojih dvanaest učenika. Kad je nabrojao imena svojih učenika preda mnom, njegovo ime je bilo njima i njegov kraj je potvrdio njegov visoki položaj. Jedanput je njegov sin ubio neku osobu ali se ubistvo dogodilo pod okolnostima da je saosjećanje javnosti bilo uz njegovog sina. Zapravo ubijeni nije bio u pravu što je dovelo do bitke i njegov sin ga je udario tako da je to ubilo čovjeka. Zamjenik komesara Sialkota u to vrijeme bio je Englez i bio je među onim službenicima koji su željeli da daju kaznu bilo da je prijestup dokazan ili nije tako da vjerovatnost bude potvrđena. On je mislio kako je gsp. Hamid Shah sahib bio upravitelj u njegovoj službi i ako on kazni njegovog sina da će njegov osjećaj za pravdu postati slavan. On je pozvao Shah sahiba i pitao ga da li je njegov sin zapravo počinio ubistvo. On je odgovorio da nije bio prisutan u to vrijeme ali je čuo da jeste. Predložio im je da ga pozovu i traže od njega da to prizna tako da ljudi znaju da mi nikoga ne povlađujemo. On je pozvao svog sina i pitao ga da li je ubio tog čovjeka. On je odgovorio da jeste. On je rekao da onda treba priznati istinu. Ljudi su ga pitali zašto je želio da njegov sin ide na vješanje ali on je odgovorio da je kazna ovog svijeta manja od kazne Ahireta i savjetovao svog sina da prizna. Premda je njegov sin priznao prijestup, no kako je bio igrač kriketa i sudija  kojem je slučaj predan također je igrao kriket tako je pronašao činjenice u kriket klubu. Zato što zakon dozvoljava ako sudija bude uvjeren u nešto da nema potrebe ispitivati prijestupnika o bilo čemu.  On je unakrsno ispitao svjedoka tužitelja na takav način da je bila dokazana nevinost mladića i on ga je oslobodio bez ispitivanja.

Sličan sudski slučaj bio je nedavno podnesen protiv mlađeg barta Chaudharz Zafrullah Khana sahiba. Chaudhry sahib je u to vrijeme bio u Londonu, i pisao je svom bratu da je ovo vrijeme kušnje vjere i ako je bio kriv onda mu on kao njegov stariji brat savjetuje da je kazna Ahireta oštrija od kazne ovog svijeta, zato to treba podnijeti i reći istinu. Jedan prijatelj iz Sialkota, koji je živ, našao je nakon što je postao Ahmadi da je mito (potkupljivanje) protivno učenjima islama. On je otišao do svake kuće da vrati mito koje je uzeo. Zbog ovoga je bio u velikom dugu ali nije brinuo o tome. Ima izvanrednih primjera u našem Džematu u pogledu svih praksi o kojima se može reći da su uzori ashaba. Međutim, ne trebamo biti jednostavno zadovoljni ovim nego trebamo nastojati da cijeli Džemat postane takav. Ja skrećem pažnju prijatelja da vrednuju povjerenje (amanet) koji im je dat. Obećani Mesija a.s. nije došao da nam dadne neko imanje, bilo kakvo upravljanje, on nije ništa izumio, nije nam omogućio (osigurao) bilo kakve luksuze,sve što nam je dao je istinoljubivost; kako bi bilo nesretno ako i to također izgubimo i bacali bismo milost svojim vlastitim rukama koja je bila objavljena poslije trinaest stotina godina. Obećani Mesija a.s nam je dao islam i dao nam je visoki moral i rekao nam primjerom da se oni mogu provesti u praksi.

A gospodim Martyn Clark je tvrdio na sudu da je Mirza sahib poslao čovjeka da ga ubije. Oni koji su poznati kao ulema (vjerske vođe) među muslimanima također su se pridružili u ovoj gunguli. I Muhammed Hussein Batalwi je čak došao kao svjedok protiv Obećanog Mesije a.s. Uzvišeni Allah je predskazao Obećanom Mesiji a.s. da će maulvi predstavljati opoziciju ali da će ga Uzvišeni Allah osramotiti. Međutim, uprkos objave koja je unaprijed najavila njegovo poniženje i da je neophodno učiniti vidljiv napor za ispunjenje ove objave no, maulvi Fazl Din sahib, koji je advokat iz Lahora i koji je predstavljao Obećanog Mesiju a.s. u ovom slučaju, lično mi je rekao kad je želio da postavi pitanje maulvi Muhammedu Huseinu koje bi ga ponizilo, Obećani Mesija a.s. bi ga zaustavio da to ne radi…i rekao da se ne možemo držati  takvih pitanja. Maulvi Fazl Din mu je rekao da će ovo pitanje oslabiti slučaj protiv njega i ako ne bude postavljeno mogu se suočiti sa teškoćom…ali Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ne, mi ne možemo dozvoliti da ovo pitanje bude postavljeno.’ Maulvi Fazl Din sahib nije bio Ahmadi. On je bio hanefi i vođa hanefija i aktivan član Anjuman e nomania itd. zato je sa religijske perspektive bio ispunjen predrasudama. Međutim, kad god bi ličnost Obećanog Mesije a.s. bila napadnuta u skupu ljudi koji nisu bili Ahmadi, on bi to snažno opovrgavao i rekao bi da su stvari vjere druga pitanja ali da je vidio da je moral Obećanog Mesije a.s. bio takav da niko od njihove uleme se nije mogao nadmetati s njim. On je rekao u pogledu morala da je lično testirao Obećanog Mesiju a.s. u takvim prilikama da nijedan maulvi ne može dostići položaj koji on ima. Međutim, Bog koji ga je obavijestio o poniženju maulvi Muhammeda Huseina, utemeljio je njegovu čast s jedne strane pokazujući njegov moral a s druge strane stvaranjem izvanredne situacije da ponizi maulvi sahiba. Ovo se dogodilo tako da je zamjenik komesara koji je prethodno bilo veliki klevetnik, promjenio mišljenje kad je vidio lice Obećanog Mesije. I uprkos činjenice da je pred njim bio predstavljen kao prijestupnik donesena mu je stolica i stavljena do njega i data Obećanom Mesiji a.s. da sjedne. Kad je maulvi Muhammed Husein došao da svjedoči došao je s pretpostavkom da će ruke Obećanog Mesije a.s. biti u lisicama ili da će barem morati stajati u poniženju. Vidjevši Obećanog Mesiju a.s. da sjedi na stolici do zamjenika komesara razbjesnio se i odmah je zahtijevao da i njemu bude data stolica.  Sudija mu je rekao da on nema pravo na stolicu. Na njegovo insistiranje na stolici sudija ga je vrlo grubo prekorio.

Čast Obećanog Mesije a.s. bila je utemeljena kroz njegov visoki moral. Suprotno ovome, koliko prijatelja našeg Džemata može imati samo-kontrolu kad se naljuti. Vidite da Obećani Mesija a.s. nije tolerisao da se ponizi čak njegov oštri neprijatelj na bazi činjeničnih informacija, ali naši prijatelji se razbjesne i verbalno budu uvredljivi i također počnu vrijeđati druge.’

Hazreti Musleh Maud r.a. također prenosi događaj Lekh Rama kad Obećani Mesija a.s. nije odgovorio na njegov selam. Ovo je bilo zato što je Leikh Ram upotrebljavao izuzetno uvredljiv jezik protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. Međutim, s druge strane je sažaljenje Obećanog Mesije a.s. bilo da zbog neke stvari koja se odnosila na njegovu ličnost, on nije dozvoljavao nešto što bi ponizilo maulvi Muhammeda Huseina.

‘Zapamtite da osoba koja svoju djecu ne poučava pobožnom moralu ne samo da čini neprijateljstvo protiv svoje djece nego čini neprijateljstvo protiv misije, neprijateljstvo protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. i čini neprijateljstvo protiv  Allaha Uzvišenog.’

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da daje mnogo savjeta i daje hutbe… Huzur je dodao da se ovo nastavlja u svakom halifatu kao i sada, i sve dotle dok serija hutbi traje može se vidjeti njihovo djelovanje ali kad ova serija hutbi prestane, ili poslije nekog vremena, djelotvornost ode. On je u ovom pogledu dao primjer igračke lutke u kutiji gdje savitljiva lutka ostaje u kutiji kad je poklopac zatvoren ali kad se poklopac otvori ona iskoči napolje. On je rekao da je ista situacija s ovim ljudima. Ako im je dat savjet, njegovo djelovanje ostaje ali ako savjetovanje prestane oni se vrate svojim starim putevima.Hazreti Musleh maud r.a. je rekao: ‘Allah nije dao nikome takvo vrijeme da može održati takvu hutbu. Stvarna stvar je da osoba postane vjernik, onda ovaj slijed dolazi do kraja jer ova borba (naprezanje) ostaje samo do takvog vremena da tamo nema vjere. Ono što je potrebno je da Džemat shvati da je slanjem Obećanog Mesije a.s. Uzvišeni Allah na njih stavio veliku odgovornost. Čak ako osoba ima ogromnu količinu zla, nije se teško osloboditi ih se ako odluči da to uradi. Popularni govor Isaa a.s. je da čak i da imate trunku vjere u svom srcu, možete pokrenuti planine. Ovo znači čak i ako su vaši grijesi veliki kao planina, ako osoba usadi malo vjere može otpuhati planine. Onog dana kad vjernik to odluči, na njegovom putu ne ostaje nikakva prepreka. Ja želim da kažem u ovo vrijeme da prijatelji trebaju popraviti svoju djecu i druge mlade u Džematu. Napustite laž, prevaru, podvalu, lukavstvo, ogovaranje itd, i loše navike, toliko da svako ko posluje s vama osjeća da su ovi ljudi vrlo dobri.

Zapamtite vrlo dobro da je trebalo trinaest stotina godina da se vrati ovaj blagoslov i ako mi to ne budemo cijenili i to se završi u drugih trinaest stotina godina, sve buduće generacije do tog vremena će nas proklinjati. Zato nastojte i prenesite sve svoje vrline svojoj djeci i neka ih oni prenesu dalje i dalje tako da ovaj amanet ostane siguran za tako dug period da budemo nagrađeni za hiljadu godina zbog ovoga. Zato što je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je osoba nagrađena za vrlinu koja bude utemeljena kroz njega i također je nagrađena sve dotle dok to ostaje utemeljeno u svijetu i za toliko ljudi koliko ih nastavi da to posvajaju. Prema tome nagrada je također velika a i samo povjerenje (amanet) je također veliko.’ Da nas Allah osposobi da ispunimo dužnosti ovog amaneta! Da ispunimo dužnosti amaneta koji su nam dali naši stariji i da također oni koji su na sebe preuzeli ovaj amanet ispune ga. Da se ovaj amanet nastavi ispunjavati generciju za generacijom!