Slijedite naredbe Časnog Kur’ana

Kratki sadržaj

‘Ti reci: ‘Dođite, ja želim da vas naučim šta vam je vaš Gospodar zabranio: ništa ne pridružujte Njemu kao partnera, i roditeljima dobročinstvo činite, i ne ubijajte djecu zbog (straha od) siromaštva – Mi hranimo i vas i njih – i ne približavajte se bestidnim djelima, bilo vanjskim ili unutrašnjim; i ne ubijajte život koji je Allah stvorio svetim, osim po pravu. To je ono što vam je On naredio, da shvatite.I ne približavajte se imetku siročeta, osim na najbolji način, dok ono ne dostigne godine zrelosti. I dajite punu mjeru i vagajte pravično. Mi nijednu dušu ne zadužujemo osim prema njenoj mogućnosti. I kad govorite, držite se pravde, čak i ako vam bude (neko) blizak, i ispunjavajte zavjet. To je ono što vam On naređuje, da zapamtite.I (naglasi ovo): ‘Ovo je Pravi put Moj. Zato ga slijedite; i ne slijedite druge puteve, da vas oni ne bi vodili dalje od Njegovog puta. Ovo je ono što vam On naređuje, da budete bogobojazni.’

                                                                                                                      (6:152-154)

Kao što je objašnjeno u posljednjoj hutbi petkom, mjesec ramazan i Časni Kur’an imaju posebno srodstvo zato što je u ovom mjesecu započela objava Kur’ana. Međutim, ova veza nam samo može biti od koristi ako naše učenje Časnog Kur’ana u toku ramazana bude učinjeno skupa sa razmišljanjem nad njegovim naredbama i onda ove naredbe učinimo dijelom svog života. Inače, nećemo ispunjavati cilj i svrhu toga što je on objavljen u ramazanu.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Svrha Časnog Kur’ana je bila da divlje, primitivno stanje čovjeka preokrene u čovječnost i da onda kroz dobro ponašanje napravi ljude civilizovanim tako da stvari mogu biti riješene unutar propisanih granica i naredbi, i da ih onda preobrati u pobožne ljude.’

On je također rekao: ‘Također treba zapamtiti da Časni Kur’an sadržava uputu za znanstvenu i praktičnu naobrazbu. Tako da ajet: Uputi nas na Pravi put’ ukazuje na traženje znanja dok se ajet: ‘na put onih kojima si dao (Svoje) blagodati…’ odnosi na njegovu praktičnu provedbu, tako da se mogu postići najbolji i savršeni rezultati. Ukoliko mlado stablo ne raste i ne razvije se kako treba ne može donositi cvijeće i plodove. Slično tome, bilo koja uputa koja nema najizvanrednije rezultate je mrtva uputa.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Časni Kur’an je uputa kroz koju njen sljedbenik stiče odličnost i razvija vezu sa Svemogućim  Bogom. Njegova dobra djela, koja su u skladu sa naredbama Časnog Kur’ana, rastu kao blagoslovljeno drvo, kako je spomenuto u Časnom Kur’anu. Oni donose plod koji razvija osobitu  slast i okus.’

U osobi koja Časni Kur’an uči kako treba da se uči dolazi do osobite promjene i ona slijedi njegove naredbe. Budu stvorene visoke moralne vrijednosti i on postaje civilizovana i pobožna osoba; Bog je ovo stanje uporedio sa blagoslovljenim drvetom: (To je) kao dobro drvo čiji je korijen čvrst i čiji je vrh prema nebu.’ (14:25)

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Tumačeći ovo Uzvišeni Allah ovdje upoređuje takvu vjeru sa sjemenom i drvetom a djela sa zalijevanjem/navodnjavanjem. Kur’an daje sličnost zemljoradnika koji sije sjeme i ovo naziva sijanjem sjemena vjere. Tamo djeluje zalijevanje/navodnjavanje a ovdje djeluju djela. Zato treba zapamtiti da je vjera bez ikakvih dobrih djela kao bašča bez vode. Drvo će se osušiti ako poslije sađenja njegov vlasnik ne posveti pažnju da ga zalije. Isto je i sa vjerom. ‘A one koji se trude radi Nas…’ (27:70), to jest, nemojte se zadovoljiti malim nastojanjima, ovaj put zahtijeva veliki trud.’ (Prevedeno iz Tafsira Časnog Kur’ana, tom 2, str. 757-758)

Zaista, ramazan skreće našu pažnju na (duhovnu) borbu. Dok razmišljamo nad Časnim Kur’anom i nastojimo da ga razumijemo, također trebamo staviti u praksu njegova učenja tako da postanemo one svježe i zelene grane koje dosežu u nebo i koje su povezane s Bogom.

U ajetima proučenim na početku hutbe Bog je skrenuo našu pažnju na nekoliko naredbi. Ove naredbe nas upućuju prema bogobojaznosti i prema ispunjavanju dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima. Iako prijevod ovih ajeta čini ove naredbe vrlo jasnim, no Huzur ih je ponovo spomenuo kao podsjetnik.

Nemojte bilo koga ili bilo šta pridruživati Bogu.

Pokazujte ljubazost prema roditeljima, zabranjeno je da s njima ružno postupate.

Nemojte ubijati svoju djecu zbog (straha od) siromaštva.

Izbjegnite svaku skrivenu i očitu bestidnost; zapravo se ne približavajte tome.

Ne uzimajte život koji je Bog stvorio svetim.

Ne približavajte se imetku siročeta

Kad siročad dostignu zrelost, predajte im njihov imetak.

Dajite punu mjeru i vagajte pošteno.

Budite pošteni i pravedni u svim okolnostima, nikakve rodbina ili dragi ne smiju biti prepreka u ovome.

Ispunjavajte svoja obećanja i zavjete.

Pod svim okolnostima nastojte da ostanete na ispravnom putu.

Prva naredba zabranjuje pridruživanje bilo koga s Bogom. Koja će svjesna (razborita) osoba pripisivati partnere Bogu Koji nas je stvorio i Koji hrani naše mentalne, fizičke i duhovne sposobnosti i daje nam sve blagoslove? Pa ipak,  ljudi ne razumiju i pridružuju partnere Bogu. Oni ne nastoje da u dubinu razumiju značaj širka. U svakom dobu i eri bilo je ljudi koji su imali ovu težnju i zato je prva poruka Božijih poslanika učenje protiv širka; zaista je širk neoprostiv grijeh.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Svaki grijeh je oprostiv ali pripisivanje parnera Bogu je neoprostiv grijeh. ‘…Zaista je širk velika nepravda.’ (31:14) i ‘…neće oprostiti da Mu se drugi ravnim smatraju…’ (4:49) Ovdje širk ne znači jednostavno obožavanje kipova napravljenih od kamena. Zapravo je također širk diviti se (duboko štovati) svjetovna sredstva i davati važnost svjetovnim idolima. Ovo je zaista širk. Primjer griješenja je kao pušenje huqe, njeno napuštanje nije tako teško i neugodno dok je primjer širka kao uzimanje opijuna, čiju je naviku nemoguće prekinuti.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 6, str. 18-19)

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Širk je trostruk. Prva vrsta je općenito obožavanje idola (kipova) i obožavanje drveća. Ovo je otvoreni, prost, običan širk. Druga vrsta širka je kad se  pretjerano oslanja na puteve i sredstva, to jest, govor ‘da se tako i tako nije dogodilo ja bih umro’, to je širk. Treća vrsta širka je kad neko sebe smatra nečim u poređenju s Bogom. U ovo doba prosvijećenosti niko ne biva upleten u prostu, običnu vrstu širka; međutim,  u ovo vrijeme materijalnog napretka, jako je porastao širk načina i sredstava.’ (Prevedeno iz Tafsir Časnog Kur’ana, tom 3, str. 657)

Obećani Mesija a.s. je ibadet definisao ovako: ‘O ljudi, obožavajte Boga Koji vas je stvorio, to jest, znajte da svi vaši zadaci budu obavljeni kroz Njega i oslanjajte se na Njega.’

‘O ljudi, obožavajte Boga Koji vas je stvorio… Jedini je On vrijedan obožavanja i On je Živi i vi jedino Njega trebate voljeti. Odanost je da čuvate posebnu vezu s Bogom a da sve drugo smatrate ničim naspram Njega. Osoba kojoj su njegova djeca ili roditelji  tako dragi da je cijelo vrijeme zabrinut o njima također čini jednu vrstu širka (obožavanja idola). Obožavanje idola ne znači samo obožavanje kipova kao hindusi, pretjerana ljubav također je vrsta obožavanja.’

‘O ljudi, obožavajte Boga, Koji je Jedan bez ikakvog partnera, Koji je stvorio vas i vaše pretke. Vi se trebate bojati Moćnog Boga Koji je Zemlju za vas učinio mjestom odmora a nebo pokrivačem. Koji je spustio vodu s neba da od plodova za vas stvori razne načine ishrane. Nemojte Mu svjesno pridruživati upravo one stvari – da su ravne Njemu koje su stvorene za vas.’ (Prevedeno iz Tafsir Časnog Kur’ana, str. 454-455)

Objašnjavajući dalje stvarnost obožavanja (ibadeta), Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Stvarni razlog za stvaranje ljudi je obožavanje (ibadet). Baš kao što je rečeno: ‘A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.’ (51:57) Istinsko obožavanje (ibadet) je kad čovjek uklanja svu krutost i iskrivljenost i čini teren svog srca tako čistim kao što zemljoradnik čisti svoje polje…kao što collyrium bude tako fino samljeven da se može staviti u oko. Slično tome, stanje ibadeta je kad je teren srca oslobođen od pijeska, šljunka i prevrtljivosti i tako je čist da utjelovljuje čistu dušu. Ako je ogledalo očišćeno na taj način da čovjek može vidjeti svoje lice u njemu i ako je zemlja tako obrađena, u njoj rastu sve vrste plodova. Zato, ako čovjek, koji je stvoren da obožava Boga, čisti svoje srce i ne dopušta da bilo kakav pijesak, šljunak ili iskrivljenost ostane u njemu, u njemu će se vidjeti Božiji odraz. Ja ponovo kažem da će Božija ljubav rasti i cvjetati u njemu donoseći slatke i korisne plodove koji će biti vječni.’

Obećani Mesija a.s. je također rekao da je jedino moguće stati pred Boga u posebnom stanju poniznosti kad postoji izuzetna veza s Njim. I ova ljubav treba biti uzajamna, između Stvaraoca i čovjeka. Ljubav prema Bogu treba biti tako jaka i tako istinska da  spali ljudske nemoći i slabosti, baš kao što munja spali sve što pogodi i treba preuzeti duhovnost.

Ovo je razlog za naše stvaranje i ovo je razlog za doživljavanje ramazana, i ovo je standard ibadeta kojem nas je Obećani Mesija a.s. poučio. Kad se jednom postigne ovaj standard, čovjek bude oslobođen od svih vrsta širka. Da nas Allah osposobi da ovog ramazana činimo ibadet na ovaj način.

Druga naredba je o ljubaznosti prema roditeljima. Slijed ovih naredbi je prirodan zato što su, poslije Boga, roditelji ti koji paze na nas i hrane nas. Allah je rekao: ‘Tvoj Gospodar je naredio: ‘Ne molite se nikom osim Njemu, i pokazujte dobročinstvo prema roditeljima. Ako jedno od njih ili oboje dožive starost s tobom, nikada im nemoj reći: ‘Uf,’ ili podviknuti na njih, nego sa njima govori blagim riječima i sa poštovanjem.’ (17:24) Ponekad dođu prigovori roditelja obrazovanih i razumnih  ljudi da oni ne samo ne ispunjavaju dužnosti prema svojim roditeljima nego su zapravo nepravedni prema njima. Sestre pišu da njihova braća čak dižu ruku na roditelje pogotovu u stvarima nasljeđivanja imetka. Ako roditelji provode dijeljenje imetka u toku svog života potomci postaju nepristojni. Ovi se primjeri također nalaze među nama i roditelji budu ostavljeni bez imanja. U ovoj zemlji omladina u ime slobode pribjegne okrutnosti. Općenito govoreći poslije određenih godina mladi se ovdje smatraju neovisnim ali sloboda ovdje nema nikakvog poštovanja i učtivosti do stepena zrelosti što je zapravo neukost. Prelijepo učenje islama ne uči izražavanju bilo kakvog gnušanja i nesklonosti prema roditeljima, nego zapravo ljubaznom uzvraćanju njihove ljubaznosti iako stvarno nije moguće uzvratiti ljubaznost roditelja.

Prelijepo učenje islama poučava dovi: ‘Moj Gospodaru, smiluj im se oboma, kao što su njih oboje mene podizali dok sam bio dijete.’ (17:25) Ovo zaista treba biti naš standard. Ova se dova može učiti za roditelje čak i nakon što odu sa ovog svijeta za uzdizanje njihovog položaja na Ahiretu.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Bog je naredio da ne obožavate nikoga osim Njega i da budete ljubazni prema roditeljima. Rububijjat (Božiji atribut da održava i hrani) je čudo! Beba nema nikakve vrste snage i njegova majka vodi veliku brigu o njemu u tom stanju i otac daje majci potporu u njenim obavezama. Samo iz Svoje milosti, Uzvišeni Allah je stvorio dva izvora da paze ovo krhko stvorenje i stavio je zraku ljubavi u njih od svjetlosti Svoje ljubavi. Međutim, treba da zapamtite da je ljubav roditelja ograničena a Božija ljubav je stvarna. Ukoliko srca nisu nadahnuta od Uzvišenog Allaha, ni jedna osoba, bilo to prijatelj, poglavar ili upravljač, ne može voljeti drugu. Tajna je savršenog Božijeg Rabubijjata da roditelji toliko vole svoju djecu da krajnje iskreno podnose sve vrste muka dok se brinu za njih, u tolikoj mjeri da čak ne oklijevaju da umru za život svog djeteta.’

‘nikada im nemoj reći bilo koju riječ koja izražava gnušanje (nesklonost) niti ih koriti (prigovarati), nego im se obraćajte lijepim govorom.’ To jest, nemojte govoriti uvredljivo svojim roditeljima i nemojte im reći nešto što ne izražava poštovanje njihovog položaja. Ovaj ajet je upućen Časnom Poslaniku s.a.v.s. ali u stvarnosti je poruka namijenjena za ummet zato što su roditelji Časnog Poslanika s.a.v.s. umrli u njegovom djetinjstvu. Ova naredba ima skrivenu poruku a to je da mudra osoba može odgonetnuti da se ovdje obraća Časnom Poslaniku s.a.v.s. i od njega se traži da poštuje svoje roditelje i drži u vidu njihovo poštovanje u svemu što im kaže, koliko još mnogo više trebaju drugi poštovati i imati obzir prema svojim roditeljima! I na ovo se odnosi drugi ajet: ‘Ne obožavajte nikoga osim Njega, i pokazujte ljubaznost prema roditeljima…’  To jest, vaš Gospodar je naredio da samo Njega obožavate i da budete ljubazni prema svojim roditeljima. Ovaj ajet naređuje onima koji obožavaju idole da idoli nisu ništa i da im ne čine nikakve usluge, oni ih nisu stvorili i nisu pazili na njih u njihovom djetinjstvu. Da je Allah želio da  odobri obožavanje drugog mimo Njega, on bi tražio da se roditelji obožavaju zato što oni održavaju i hrane na svjetovnom nivou i svako, čak ptice i životinje zaštićuju svoje mlade dok su mali. Zato, poslije Božijeg Rabubijjata, oni (roditelji) također imaju Rabubijjat a snaga ovog Rabubijjata je također od Svemogućeg Boga.’ (Prevedeno iz Tafsir Časnog Kur’ana, tom 3, str. 59-60)

Takav je položaj roditelja koji se mora držati u vidu. Hadis prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao  neka bude u nemilosti ona osoba koja doživi stare godine svojih roditelja a ne zaradi Džennet služeći im.

Naredna naredba je: ‘…ne ubijajte svoju djecu zbog (straha od) siromaštva…’ Ovo ima mnoga značenja. Ljepota učenja islama je da je prvo naređeno potomcima da ljubazno postupaju prema roditeljima i da im ne kažu ništa grubo, čak i ako im se ne dopada ono što oni kažu treba da budu ljubazni i poslušni. Zatim je roditeljima naređeno da svojoj djeci dadnu dobar odgoj i da ne dozvole da im siromaštvo stane na put. Posvetite takvu pažnju obrazovanju i obuci djece da oni ne završe da budu duhovno mrtvi. Kad je Bog dao roditeljima položaj Rububijjata, On je za njih učinio obavezujućim da paze svoju djecu i da ih ne ubijaju. Naravno, ni jedna svjesna osoba neće ubiti svoju djecu osim pojedinih nastranih i neuravnoteženih, poremećenih ili onih koji su zaboravili Boga. Ovdje, neprestalno čujemo o majkama da ubijaju svoju djecu uz pomoć ljubavnika a u narazvijenim zemljama čujemo da roditelji sebe spale  na smrt skupa sa svojom djecom iz potpunog očaja i nestabilnog uma.

Jedno značenje ‘nemojte ubijati svoju djecu…’ je ako im ne dajete lijep odgoj. Neki ne daju dovoljno vremena i pažnje svojoj djeci zbog poslovnih obaveza i majke prigovaraju pošto očevi nisu kod kuće da djeca silaze s pravca. Kad djeca stignu do godina puberteta, oni pogotovu trebaju prisustvo i prijateljstvo očeva jer uče pogrešne stvari utjecajem iz vana. Ovo je moralno ubijanje svoje djece. Možda očevi kažu da je njihovo vrijeme oduzeto napornim radom da obezbjede sredstva za život svojoj djeci ali koje je dobro u imetku koji uzrokuje da djeca izgube svoj put? Drugi primjer ovoga koji prevladava u zapadnom svijetu i također se može naći u našem Džematu je da majke idu da rade ili ne posvećuju pažnju porodičnoj kući i svoje vrijeme troše negdje drugo. Kad djeca dođu kući nema nikoga da pazi na njih. Ove žene kažu da rade da zadovolje kućne troškove i kad se vrate kući umorne ne posvećuju pažnju porodici i zanemaruju je, što strašno loše utječe na djecu. Prilično mali broj žena radi samo da zarade pare za sebe. Neke zaposlene žene  kažu da moraju ići na posao zbog svojih besposlenih muževa. Takvi muževi se trebaju bojati Boga i da su uzrok ‘ubijanja svoje djece’. Hazreti Musleh Maud r.a. je jedanput rekao ako ženi koja je trudna nije omogućeno dovoljno dobra ishrana kakva je potrebna i to slabi nerođeno dijete, ovo je također ‘ubijanje.’ Ovaj termin također podrazumijeva planiranje porodice zbog straha od siromaštva. Abortus je samo dozvoljen kad je zdravlje majke u opasnosti a ne iz bilo kojeg drugog razloga. Bog kaže: ‘…Mi i vas i njih opskrbljujemo’ i ‘Zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh.’ (17:32) Istinski muslimani nikada ne mogu poduzeti takve korake. Oni izbjegavaju ne samo velike grijehe nego i najmanje grijehe.

Djeci treba posvetiti vrijeme i pažnju. Treba dati prednost njihovom obrazovanju, srodstvu sa Džematom i dobrom, pobožnom odgajanju. Kućno okruženje treba učiniti takvim da se provodi pobožno odgajanje tako da djeca mogu odrastati da budu korisni članovi društva. Sigurno je odgovornost roditelja da ih odgoje na izvanredan način i da im dadnu dobro obrazovanje. Radije nego da slijede svoje vlastite prioritete, roditelji trebaju posvetiti vrijeme i pažnju svojoj djeci. Očevi ne mogu reći da je posao majke da odgaja djecu a majke ne mogu reći da je to posao oca. Naravno na njima je oboma da zajedno odgajaju svoju djecu. Djeca primaju najbolji odgoj kad ih odgajaju i majka i otac igrajući svoje pojedinačne uloge. Ovdje (na zapadu) ima mnogo porodica sa jednim roditeljem i djeca budu upropaštena. Škole su izmorene  takvim porodicama kao i policija. Djeca koja rano u životu odu na pogrešan put  često idu dalje i pridružuju se kriminalnom društvu.

Povod je za zabrinutost ovdje da stepen razvoda također raste među nama i to uništava djecu kad se događa razvod u porodici sa djecom. Roditelji trebaju žrtvovati svoj ego i prednosti radi svoje djece.

Da Allah osposobi sve nas da prakticiramo naredbe Časnog Kur’ana u toku ramazana. U današnjoj hutbi su objašnjene tri naredbe (iz ajeta proučenih na početku); ostatak će biti objašnjen drugi put.