Ramazan, ibadet i dobra djela

Kratki sadržaj

S Božijom milošću trenutno prolazimo kroz uzvišeni mjesec ramazan. Sretni su oni koji se okoriste od ovog uzvišenog mjeseca. Blagoslovi ramazana se stiču razumijevanjem stvarnosti posta i da se u cjelosti okoristimo od toga. Nesumnjivo je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da su u ovom mjesecu vrata Dženneta otvorena, da su vrata Džehennema zatvorena i da je šejtan vezan u lance. Međutim, jesu li ova vrata otvorena za svakoga i je li šejtan vezan u lance za svakoga i jesu li za svakoga vrata Džehennema zatvorena? Sigurno ovo nije za svakoga, nego je ovo zapravo upućeno vjernicima. No, da li osoba stiče koristi ramazana samo kroz vanjsku i prividnu vjeru? Da je to tako, zašto bi ponavljajući bila naređena dobra djela? Zapravo nam je rečeno da će osoba koja pripada bilo kojoj religiji, koja čini dobra djela, biti nagrađena. Ne postaje se primalac Dženneta samo posteći i prolazeći kroz ramazan. Neophodno je ispuniti njegove zahtjeve i uvjete, i usredsrediti se na dobra djela. Inače, ima mnogo ljudi u svijetu koji jedu ujutro i onda ne jedu ništa do večeri. Postoje takozvani asketi koji su posvojili naviku da bez prekida danima ne jedu dok ne posvećuju nikakvu pažnju ibadetu. Ima onih koji nemogu jesti zbog nekih ograničenja, drugima je naređeno od doktora da se drže dijete dok drugi, pogotovu žene, ne jedu ništa u želji za dijetalnom kontrolom. Prije par dana jedna majka je došla da vidi hazreti Halifatul Mesiha i rekla da je njena kći postala opsjednuta da izgubi težinu i prestala je jesti. Ona samo malo jede i to jednom dnevno i izgubila je oko sedam kila za jedan mjesec. Hazreti Halifatul Mesih je upoznat s tim da ima nekih koji poste i spavaju veći dio dana da im prođe post. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. naredio da postimo i rekao da je šejtan vezan u lance u toku ramazana a da su vrata Dženneta otvorena dok su vrata Džehennema zatvorena, to je značilo da osoba mora slijediti dobra djela. Naravno, da ujutro uzima sehri i prekida post sa iftarom. Ima nekih koji poste bez ustajanja ili jela ujutro. Ne treba iz ovoga pretpostavljati da je osoba zaradila zaslugu što posti i da je za njega šejtan vezan. Samo ona osoba može postići korist koja također čini dobra djela i posti sa strahom i poštovanjem prema Bogu dok uz to nastoji da svaki svoj postupak prilagodi u skladu sa Božijim zadovoljstvom. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da post one osobe stiče primanje koja posti u stanju vjerovanja uz samoispitivanje. Dok post skreće pažnju osobe na činjenje dobrih djela on također skreće pažnju da odbaci zlo i vjernik nastoji i uzdiže stepen svog ibadeta Bogu, privučena je pažnja na ispunjavanje prava ljudi, privučena je pažnja prema finansijkom davanju i da ispunjava dužnosti prema siromašnim. Samo onda se osoba može okoristiti od blagoslova posta. Časni Poslanik s.a.v.s. je davao milostinju i za sadaku tokom cijele godine na besprimjernoj skali ali je u toku ramzana njegovo davanje za milostinju sticalo jačinu divljeg vjetra. Također je svoj nivo ibadeta Bogu dovodio do vrhunskog stepena. On je rekao da ne treba pretpostavljati da će osoba zaraditi dobrotvornost bez činjenja ikakvog napora u toku ramazana i skrenuo nam je pažnju na traženje istinske dobrotvornosti. On je rekao da Bog ne treba da se neko muči bez hrane i vode, to jest, onaj ko govori laži i postupa po lažima. Zaista, takav post je besmislen. Kad je skretao našu pažnju na činjenicu da post lažova nije primljen on je skrenuo pažnju na sve – od najmanjih zala do najvećih grijeha. Kad je određenom čovjeku naredio da napusti laž i ostane čvrst na istini i on ga je poslušao, sve njegove moralne i duhovne slabosti su bile uklonjene. Zaista laž je laž povezana sa širkom (pripisivanjem partnera Allahu). Kur’an kaže: Zato se čuvajte prljavštine idola, i čuvajte se lažnoga govora. (22:31)  Objašnjavajući gornji ajet Obećani Mesija a.s. je rekao da treba izbjegavati nečistoću kipova i nečistoću neistine.  Laž je idol i onaj ko  se oslanja na laž napušta svoje oslanjanje na Allaha. S jedne strane osoba koja posti tvrdi da to radi u poslušnosti Božijoj naredbi, jer Bog kaže u Kur’anu: O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post… (2:184), a s druge strane upotrebom neistine daje laži istu važnost kakvu daje  Jednom, po Čijoj naredbi posti. Ne može postojati ovo dvovlašće. Bog je rekao: ‘Post je za Mene i Ja ću biti njegova nagrada’. Nije moguće da neko radi nešto radi Boga, da privuče Njegovu ljubav i jedini je Bog nagrada tog djela, a da je onda tom djelu dodana laž. Časni Poslanik s.a.v.s. je naredio da odbacimo verbalnu laž kao i laž praksom, naprimjer da govorimo nešto a da to ne radimo. On je naredio da ako neko započne  svađu sa osobom koja posti, odgovor treba biti: ‘Ja postim.’ Međutim, ako je odgovor također neprijateljski onda će to praksom biti laž. Ako osoba ne ispunjava ono što pripada njegovom poslu po praksi je neistina. Ako se muž i žena nastavljaju prepirati i ne naprave promjene u toku ramazana s mišljem popravka u ovom mjesecu, i ne usade ljubav i naklonost tako da traže Božiju ljubav, onda oni možda verbalno tvrde da poste radi Boga ali njihovi postupci dokazuju da je to lažno. Krajnost ovoga je kad je data prednost svom poslu ili trgovini nad ibadetom uprkos mjeseca ramazana. Neki ljudi čak i ovo nadilaze i upuštaju se u laž radi stvaranja dobiti, kao da je  za njih laž većeg značaja nego Bog. Post ljudi koji imaju ovakvu praksu je gladovanje. Sigurno, ramazan može biti izvor revolucionarne promjene, ali to je za one koji naprave pobožne promjene u sebi, koji nastoje i prilagode svoju riječ i djelo u skladu s Božijim zadovoljstvom, koji nastoje i utemelje Božije kraljevstvo tako da se mogu okoristiti od Božije uvećane milosti i oprosta u toku ramazana. Oni do komadića razbiju laž svog ‘ja’ (nafsa) i tada se dogodi revolucionarna promjena. Dok je u toku ramazana neophodan ibadet Bogu i povećano i pažljivo učenje Kur’ana, također je neophodno da dojam ibadeta i proučavanja budu vidljivi u moralnom stanju osobe. Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao da u to vrijeme nije trebao naređivati da se ne prolijeva krv nikoga osim vrlo pokvarenih koji su ubijali nevine. On je rekao da ono što će narediti je da se ne ubija istina ustrajavanjem na nepravdi. Rekao je da osoba treba ostati čvrsto na istini i dati istinito svjedočenje, jer je Bog rekao: Zato se čuvajte prljavštine idola, i čuvajte se lažnoga govora. Obećani Mesija a.s. je objasnio da treba izbjegavati idole i laž jer nestina nije ništa manje štetna od klanjanja idolima. On je rekao da je sve što  osobu odvraća od poštenog (iskrenog) puta istine idol na njegovom putu. On je također rekao da je šteta učinjena jezikom vrlo opasna i zato pobožna osoba drži strogu kontrolu nad svojim jezikom. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da će svako, ako se zamisli nad sobom uvidjeti ko slijedi ovaj strogi savjet Obećanog Mesije a.s. jer je ovaj njegov savjet pogotovu za  ljude njegovog Džemata. Pridržavanje ovim riječima će riješiti naše porodične probleme, svađe između braće koji se s vremena na vrijeme pojavljuju bit će uklonjene i bit će uklonjeni najmanji problemi u našim međusobnim odnosima u Ahmadi društvu. Ovi problemi su zaista stvoreni nepridržavanjem istini i davanjem prednosti svom egu. Zato je Obećani Mesija a.s. dao toliko važnosti istini. Prilagođavanje istini zahtijeva jedan stepen poniznosti a Bog voli poniznost. Najvažniji savjet od svih savjeta koje nam je Obećani Mesija a.s. naredio u navedenom isječku je da je sve što nas odvraća od poštenog puta istine idol na našem putu. Ako hoćemo da imamo punu korist od mjeseca ramazana, trebat ćemo ispraviti svoje puteve istine. Mi samo možemo stići do vrata Dženneta razmišljajući o svojim praksama i stavljanjem u praksu proglas Časnog Poslaniak s.a.v.s. kad je rekao da standard riječi osobe i djela trebaju biti uzdignuti, inače Bog nije zainteresovan da bilo ko gladuje. U Svom beskrajnom sažaljenju, On je pripisao blagoslove ovom mjesecu i u ramazanu On uklanja sve granice da se postignu ovi blagoslovi kad poziva da uđemo u Džennet Njegovog zadovoljstva ali ovo se ne može uraditi bez prilagođavanja istini i riječi i djela. Ako je ovo urađeno, onda će kao navigacioni sistem u vozilima koji vodi do ispravnog odredišta, osoba stići na ispravno mjesto, inače će, uprkos ramazanu, ostati izgubljena. Navigacioni sistem u vozilima je sklon da pogriješi, ponekad  ne pokazuje nove ceste, ponekad izabere put koji završi tako da bude duži, drugi put u potrazi za kraćim putem završite  tako da vozite oko malih cesta, zapadnete u saobraćaj.  No, ako je put prema Bogu prav, on vodi direktno vratima Dženneta. Ovog ramazana svaki od nas treba nastojati i ispraviti svoje puteve, podići standarde svoje istinitosti riječi i djela, i nastojati i stići Džennet Božijeg zadovoljstva. Da nas Allah osposobi za to. Predmet ili tema (hutbe) je skraćena i ako Bog da ja ću idućeg petka o tome također govoriti. Zatim je hazreti halifatul Mesih prenio vijesti o smrti jednog starješine Džemata. Choudhry Shabbir Ahmad sahib umro je 22. jula. Imao je 95 godina. Služio je Džemat za dugo vremena kao Vakilul Maal. On je bio jedan od starješina koji je odigrao vrlo značajnu ulogu u Džematu iz vremena hazreti halifatul Mesiha II r.a. Služio je Džemat krajnje nesebično i mi danas uživamo plodove njegovog služenja i služenja drugih starijih. Shabbir sahibov otac i majka su oboje bili ashabi Obećanog Mesije a.s. Prvo obrazovanje je stekao u Sialkotu ali je prijemni za univerzitet dao u Kadianu gdje je ostao u društvu hazreti Halifatul Mesiha II r.a. Onda se, radi daljeg obrazovanja vratio u Sialkot. Kasnije je također imao priliku  da radi sa maulana Sher Ali sahibom kad je prevodio Časni Kur’an i Shabbir sahib je za njega kucao. Neko vrijeme je bio zaposlen kao novinar u Lahoru. Također je bio poeta i uljudan i prikaz vrlina. U 1940. je radio na obračunu za vojsku i premda je svoj život uvakifio (posvetio služenju islamu) 1944, hazreti Halifatul Mesih II r.a. ga nije pozvao do 1950. Shabbir sahib je napustio svoj posao i došao u Rabvu gdje je do smrti služio kao Vakil Maal. Bio je u stanju da služi Džemat od drugog halifata do sada. Također je služio u pomoćnim organizacijama. Jedna od vještina Shabbir sahiba je bila čitanje ilahija (poema) što je radio na đelsi u Rabvi i također ovdje u VB. Jedanput mu je hazreti Halifatul Mesih IV r.a. rekao da ga njegovo učenje ilahija budi sjećanja na stare đelse. Kad bi Shabbir sahib odlazio na putovanje sa sobom bi ponio projektor i slike. Umjesto da pravi dugačke govore on bi svoju poruku prenosio kroz ove slike preko projektora pokazujući naše misionarske kuće, škole, bolnice i džamije. Ovo je služilo kao odgojno sredstvo za naše ljude i kao sredstvo prenošenja poruke za one izvan Džemata. On je došao u VB radi đelse 2009. da dadne poklon zahvalnosti za stoljetnicu halifata. Jedan od njegovih sinova je misionar u USA a drugi u Rabvi. Treći sin je sekretar Taleem VB, Fazal Ahmad Tahir sahib. Shabbir sahibove kćeri i zetovi također su povezani s Džematom. Na način prenošenja poruke on bi redovito slao poštom literaturu Džemata svojoj neahmadi rodbini. Njegovo postupanje prema onima s kojima je radio bilo je ljubazno i učtivo. Njegova kći kaže da je radije nego da savjetuje porodicu o nekim stvarima on predstavio dobar uzor ili bi naveo priču na način da bi osoba bila privučena da se popravi. Uvijek je hvalio i veličao Allaha sa zahvalnošću. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. ga je savjetovao u vrijeme njegovog vakifa da se brine o Džematskom poslu kao što se majka brine o svojoj djeci. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da o ovom savjetu trebaju povesti računa svi oni koji su svoj život uvakifili. Shabbir sahib je ostavljao svaku ličnu i porodičnu potrebu da bi služio Džemat, govorio je da je ostavio kuću da služi religji i da će se Bog pobrinuti o njegovim zadacima. Neke od njegovih praksi su pouka za svakoga. Jedanput su dali da se sve knjige Džemata povežu i Shabbir sahib je uvidio da je jedna njegova knjiga također bila povezana skupa sa Džematskim knjigama. Nije se smirio dok nije iznašao pojedinačnu cijenu koštanja povezivanja njegove knjige i to platio Džematu. Oni koji su s njim radili kažu kako je uvijek davao savjet na krajnje ugodan način i često je govorio da služenje vjeri treba biti urađeno sa zanimanjem i ljubavlju, i da nikada ne treba tražiti nagradu za to. Kad bi njegovi inspektori otišli u obilazak on bi im govorio da upute poruku u riječima Halife vremena. Također im je govorio da su otišli na putovanje kao predstavnici Centra i da kao takvi trebaju biti pažljivi o svojoj riječi i djelu. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je samo kratko govorio o Shabbir sahibu s kojim je lično radio. Rekao je da je Shabbir sahib bio čovjek mnogih vrlina, radio je marljivo i s radošću. Imao je veliku povezanost s Halifatom. Bio je izvanredan pomagač Halife vremena i mnogo je molio Allaha za Halifu vremena. Da Allah uzdigne nejgov položaj i omogući Džematu mnoge kao on. Također je najavljeno o smrti drugih osoba. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da će poslije džume namaza za sve njih klanjati dženazu namaz u odsustvu. Maqbool Ahmad Zafar sahib bio je misionar koji je umro 25. jula. Služio je kao učitelj Arapskog jezika na islamskom fakultetu Džamija. Bio je učen čovjek i posjedovao je sve odlike vakifa (onoga ko je život posvetio služenju vjeri) i murrabia. Da Allah pokloni čvrstinu njegovoj porodici i uzdigne njegov položaj. Maraj Sultana sahiba bila je žena derviša. Bila je hrabra žena i služila je kao generalni sekretar Leđna ženske organizacije u Kadianu. Da Allah uzdigne njen položaj. Maryam Sultana sahiba bila je žena dr. Muhammeda Ahmad Khan šehida. Umrla je 18. jula. Bila je vrlo vrijedan radnik i vrlo revna u prenošenju poruke. Pokazala je hrabrost i odlučnost kad je njen muž bio ubijen u Kohatu 1957. Kad su joj vratili njegovo mrtvo tijelo, bila je sam s malom djecom bez ikoga da joj pomogne ili je utješi. Njen muž je bio Mussi i ona se brinula o njegovoj sahrani. Pokazala je hrabrost i iznajmila kamion i na njemu otputovala s tijelom svog muža i svojom malom djecom da bude sa Džematom. Svoju djecu je vrlo lijepo odgojila. Da Allah, Svojom milošću nastavi davati sluge Ahmadijata između njene djece i njihove djece. Da Allah uzdigne njen položaj.