Božija popustljivost i Božija kazna

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi dao izlaganje o Božijoj popustljivosti i Božijoj kazni.
Huzur je rekao da je među Allahovim atributima i atribut Al Hakim (popustljiv). Kad je riječ
Hakim upotrijebljena za Allaha ona označava Onoga ko oprašta, koji neposlušnog ne
kažnjava odmah, Onog koji nije onemoćan zbog neposlušnosti kao i Onaj koji prekriva
propuste drugih. Huzur je rekao da prema tome Božiji atribut Al Hakim obuhvata mnoge
druge Allahove odlike. Huzur je rekao da kad čovjek neprestano i ustrajno prelazi granice
onda drugi Božiji atributi osim Al Hakim stupaju u djelovanje. Zaista Allah kaže u Časnom
Kur’anu – i Huzur je citirao ajet 62 iz sure Al Nahl (16:62) čiji prijevod glasi:
A da Allah kažnjava ljude za njihove prijestupe, On na njoj (Zemlji) ne bi ostavio živog bića,
ali On njima daje odgodu do određenog roka; a kada njihov rok dođe, oni ne mogu ostati iza
ni jedan tren, niti mogu otići ispred. (16:62)
Huzur je rekao da ovaj ajet daje odgovor onima koji ne vjeruju, koji se rugaju Božijim
poslanicima i možda zamišljaju da neće biti obračuna ili da (neuzubillah) Bog ne postoji ili da
su Božiji poslanici bili lažni.
Huzur je rekao oni koji prave karikature Časnog Poslanika s.a.v.s. ili koji se rugaju njemu i
Časnom Kur’anu treba da znaju da nemaju slobodu vladanja. Allah ima svoje zakone i Njegov
atribut Al Hakim je taj odlikom kojeg su ovi ljudi pošteđeni. Allahov gnjev nije izazvan dok
argument, dokaz i rasuđivanje ne budu u potpunosti provedeni. Činjenica da oni i dalje imaju
granicu sigurnosti nije dokaz da su u pravu i da je prihvatljivo da neprestano vrijeđaju (kude)
islam. Huzur je rekao da ako odsustvo trenutne kazne nije dokaz da Bog ne postoji kako onda
da na svijetu postoji toliko mnogo ovosvjetskih bolesti za koje nema trenutne kazne? Vlasti su
dobro upoznate o tome kakav je kriminal počinjen i oni sigurno imaju pojedince pod
prismotrom itd. a da ih odmah ne privode pravdi. Ovo ne ukazuje na to da ovi kriminalci nisu
prepoznati ili da su išta manje važni.
Što se tiče Allaha, On je najuzvišeniji Sudac koji ima atribut Al Hakim, kako možemo
očekivati od Njega da će Njegova kazna biti trenutna i da izostanak ovoga može značiti da
religija (islam) nije istinita ili da On ne postoji.
Sa ovosvjetskom kaznom pojedinac počinitelj je taj koji je pogođen ili njegova neposredna
familija, ali se loza, porodična linija nastavlja. Međutim, Allah tvrdi da, kad bi On odmah
kažnjavao ljude za prijestupe koje počine ljudska rasa bi nestala. Ljudska rasa ne može
preživjeti osim zbog darežljivosti koju joj Allah daje.
Huzur je rekao da ima mnogo pobožnih ljudi na ovom svijetu ali je vrlo mali broj onih koji
nikada nisu počinili grijeh. Allah može kazniti za bilo koji grijeh. Osim toga, koji dokaz
imamo da je loza (porijeklo) pobožnih ljudi bilo također pobožno? Da su oni bili kažnjeni za
svoje grijehe onda pobožni ljudi koji nastanjuju svijet danas ne bi postojali. Uz to, postoje
mnogi koji su kažnjeni na ovom svijetu; međutim, kad je šejtan proglasio da će on napadati
Božije dobre ljude sa svih prilaza Bog je odgovorio da će On napuniti Džehennem ljudima
koji su njega (šejtana) slijedili. Dok će na Sudnjem danu biti konačna naknada (naknađivanje i
kazna) nekim ljudima je također na ovom svijetu pokazan letimičan dojam Džehennema.
Zbog toga oni koji ne vjeruju u Drugi svijet ne treba da nagađaju da neće biti obračuna. Samo
da oni nisu zaključili pogrešno značenje slobode vladanja koju im je Allah dao.
Ajet proučen na početku također spominje da kad bi Bog kažnjavao ljude za svaki grijeh onda
ni jedno živo biće ne bi bilo ostavljeno živo na licu Zemlje. Ovo označava da je odlikom
Njegovog božanskog atributa Al Rahman (Milosrdni) Allah stvorio i pobrinuo se za sve
načine pripreme za ljudsko preživljavanje nadugo prije nego što je stvorio ljudski rod. Da je
On kažnjavao i istrijebio ljudsku rasu On bi potpuno uništio stvorenja koja su važna za
ljudsko preživljavanje – ovo bi ljudski rod stavilo u nemir i dokrajčilo ga.
Huzur je rekao da je mnogo mudrosti i pronicljivosti u tome što nije data trenutna kazna
onima koji prelaze sve granice jer baš kao što pobožni ljudi imaju nekog bezbožnog rođenog
u svojoj porodici, tako bezbožni ljudi mogu imati pobožnu lozu. Časni Poslanik s.a.v.s. je
najizvanrednije shvatio Božiji atribut Al Hakim. Zbog toga je u toku svoje posjete naselju
Ta’if u ranim danima svog poslanstva, bio jasan izraz atributa Al Hakim kad je molio Boga da
oprosti bezbožnim ljudima ovog naselja koji su ga progonili, u nadi da će od njihove loze biti
rođeni bogobojazni ljudi. Zaista, ovo se i dogodilo i oni čiji je životni cilj bio da oduzmu život
Časnog Poslanika s.a.v.s. postali su njegovi najpredaniji poklonici.
Citirajući prvo ajet ajet 46 a onda ajet 42 iz sure Fatir (35:42,46)) čiji prijevod glasi:
Zaista, Allah zadržava nebesa i Zemlju da ne skrenu. A da ovo dvoje skrenu (jednom), niko ih
mimo Njega ne bi mogao zadržati. Zaista, On je blag (i) najviše prašta. (35:42)
A da je Allah pozivao ljude na odgovornost za ono što zarađuju, On ne bi ostavio živog
stvorenja koje hoda po Zemlji; nego im On daje odgodu do određenog roka; a kad njihov
(određeni) rok dođe, (bit će jasno da) zaista, Allah nadgleda Svoje robove.(35:46)
Huzur je rekao da su oni koji ne vjeruju sigurno zaslužni kazne, međutim, atribut Al Hakim je
to što ih popšteđuje i Allah im daje granicu sigurnosti tako da možda promijene svoje stanje,
da mogu prepraviti svoje vladanje, da se mogu okrenuti Bogu koji ne kažnjava odmah i da
možda ostanu unutar granica koje je On postavio. Zaista, ajet 46 jasno tvrdi da, da Allah daje
brzo obračunavanje ni jedno živo biće ne bi preživjelo i ljudski život bi bio mučenje i nestao
bi zbog toga.
Huzur je rekao da zaraze kao što je ptičija gripa koja se odnedavno širi u dijelovima Evrope ili
BSE, bolest goveđeg nervnog izopačenja koja je Britaniju saletila prije nekoliko godina bile
su samo osrednji ‘potresi’ koji su donijeli krize. Ako Allah učini da jedna vrsta životinja bude
zaražena bolešću u svijetu će biti velika nesreća. Ako čovjek ne odustane od uplitanja u Božiji
posao onda će drugi Božiji atributi osim Al Hakim stupiti na snagu. Huzur je rekao u ajetu 46
upotrijebljena riječ daa’ba’. Ona također znači ‘crv zemlje’. Oni koji se hrvu s Bogom i
Njegovim poslanicima zaista su crvi zemlje i ako ne odustanu onda će ih On zgnječiti, ali im
On daje odgodu u skladu sa Svojim zakonima. Ovo su primjeri onih koji prelaze sve granice i
kažu da ako postoji Bog islama zašto im se ne osveti. Huzur je rekao da ovi ajeti također
imaju pouku za one koji ne odustanu od ruganja Obećanom Mesiji a.s.
Obraćajući se Ahmadi muslimanima Huzur je rekao da su neki uznemireni i postaju
neopravdano zabrinuti. Kao što Allah kaže (u ajetu 46) tu je ‘određeno vrijeme’ i jedanput kad
to vrijeme dođe to će biti sa preciznošću. Allah je dao obećanje Obećanom Mesiji a.s. da će
njegova zajednica pobijediti i inšallah to će se dogoditi. Međutim, neki Ahmadi muslimani i
dalje određuju ‘vrijeme’ ispinjenja ovih obećanja u svjetlu objava (Obećanog Mesije). Huzur
je rekao: ‘Kad Allah nije obavijestio Obećanog Mesiju a.s. o specifičnom vremenu ili roku, ko
ste onda vi ili ja da znamo o tom vremenu?’ On je rekao da je naš zadatak da molimo i da
nekoliko godina tamo i ovamo nije značajno vrijeme u historiji naroda/zajednica. Protivnici
Zajednice ne mogu joj nanijeti bilo kakvu štetu i ona nastavlja da napreduje i uspijeva. Naš
zadatak je da svoju pažnju usmjerimo na svoja djela. Da Allah čuva naša srca čistim i vodi
nas poslovima koji traže Njegovo zadovoljstvo. Huzur je rekao ako budemo čuvali svoja srca
i svoja djela čistim moguće je da vidimo ispunjenje ovih obećanja.
Međutim, treba da sebe neprestano preispitujemo, da ne budemo dovedeni na polaganje
računa radije nego pod zaštitu Božijih atributa ‘Najoprostiviji, Popustljiv’.
Huzur je pročitao isječak iz uzvišenih pisanja Obećanog Mesije a.s. i objasnio da s ciljem da
izvučemo dobrobit iz obećanja koje je Allah dao Obećanom Mesiji a.s. mi treba da se
preispitamo i zamislimo nad tim kako vodimo svoje živote i da obavljamo neke postupke koji
će nas voditi dobru i čuvati naša srca čistim. Huzur je rekao da treba da osiguramo da ne
kažemo ništa što krnji iskrenost i pravdu. Allah je popustljiv i mi također treba da posvojimo
popustljivost. Ni jedno od naših postupaka ne treba da označava neposlušnost. Treba da
izbjegavamo prepirke i svađe. Mi možemo biti kažnjeni ako jednostavno namjeravamo da
provedemo djelo neposlušnosti. Međutim, ako misao dođe na um ali je ta osoba odbaci onda
je toj osobi oprošteno; ali ako je tu rješenost da se nešto otme onda je to grijeh. Zaista hadis
navodi da ako loša misao dođe u um a ako čovjek to ne provede onda mu je data nagrada
dobrog djela.
Huzur je rekao da je spominjanje Božijeg atributa Hakim skupa sa Ghafuur (Najoprostiviji)
Allah proglasio da On oprašta, zato je čovjekov zadatak da da se pomogne ovim atributom
radije nego da prelazi granice.’.