اِذۡ قَالَ اللّٰہُ یٰعِیۡسَی ابۡنَ مَرۡیَمَ اذۡکُرۡ نِعۡمَتِیۡ عَلَیۡکَ وَ عَلٰی وَالِدَتِکَ ۘ اِذۡ اَیَّدۡتُّکَ بِرُوۡحِ الۡقُدُسِ ۟ تُکَلِّمُ النَّاسَ فِی الۡمَہۡدِ وَ کَہۡلًا ۚ وَ اِذۡ عَلَّمۡتُکَ الۡکِتٰبَ وَ الۡحِکۡمَۃَ وَ التَّوۡرٰٮۃَ وَ الۡاِنۡجِیۡلَ ۚ وَ اِذۡ تَخۡلُقُ مِنَ الطِّیۡنِ کَہَیۡـَٔۃِ الطَّیۡرِ بِاِذۡنِیۡ فَتَنۡفُخُ فِیۡہَا فَتَکُوۡنُ طَیۡرًۢا بِاِذۡنِیۡ وَ تُبۡرِیٴُ الۡاَکۡمَہَ وَ الۡاَبۡرَصَ بِاِذۡنِیۡ ۚ وَ اِذۡ تُخۡرِجُ الۡمَوۡتٰی بِاِذۡنِیۡ ۚ وَ اِذۡ کَفَفۡتُ بَنِیۡۤ اِسۡرَآءِیۡلَ عَنۡکَ اِذۡ جِئۡتَہُمۡ بِالۡبَیِّنٰتِ فَقَالَ الَّذِیۡنَ کَفَرُوۡا مِنۡہُمۡ اِنۡ ہٰذَاۤ اِلَّا سِحۡرٌ مُّبِیۡنٌ ﴿۱۱۱﴾
5 : 111
Kad Allah rekne: ,,O Isa, sine Merjemin, sjeti se Moje blagodati prema tebi i prema tvojoj majci; kad sam te Ja ojačao Ruhul Kudusom, pa si govorio ljudima i dok si bio u kolijevci i u starim godinama; i kad sam te Ja naučio Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu; i kad si ti, s Mojom dozvolom, napravio od blata nešto poput ptice; onda si, po Mom odobrenju, udahnuo u to i to su postale ptice; i ti si, Mojom odredbom, liječio od rođenja slijepe i gubave; i kad si, po Mojoj naredbi, izvodio mrtve; i sjeti se kad sam Ja zadržao sinove Israilove od tebe, kad si im došao sa jasnim znakovima; i kad su oni između njih koji nisu vjerovali rekli: ,,Ovo nije ništa do očita obmana.””