وَ قَالَ رَجُلٌ مُّؤۡمِنٌ ٭ۖ مِّنۡ اٰلِ فِرۡعَوۡنَ یَکۡتُمُ اِیۡمَانَہٗۤ اَتَقۡتُلُوۡنَ رَجُلًا اَنۡ یَّقُوۡلَ رَبِّیَ اللّٰہُ وَ قَدۡ جَآءَکُمۡ بِالۡبَیِّنٰتِ مِنۡ رَّبِّکُمۡ ؕ وَ اِنۡ یَّکُ کَاذِبًا فَعَلَیۡہِ کَذِبُہٗ ۚ وَ اِنۡ یَّکُ صَادِقًا یُّصِبۡکُمۡ بَعۡضُ الَّذِیۡ یَعِدُکُمۡ ؕ اِنَّ اللّٰہَ لَا یَہۡدِیۡ مَنۡ ہُوَ مُسۡرِفٌ کَذَّابٌ ﴿۲۹﴾
40 : 29
A jedan čovjek, vjernik, od faraonovog naroda, koji je skrivao svoje vjerovanje, reče: “Zar ćete ubiti čovjeka zato što kaže: ’Moj Gospodar je Allah,’ a on vam je donio jasne dokaze od vašeg Gospodara? Ako je on lažov, njemu njegova laž; ali ako je istinit, onda će vas (sigurno) pogoditi nešto od onog čime vam on prijeti. Zaista, Allah ne upućuje onog ko je prijestupnik, (i) veliki lažov.