وَ اِذۡ قَالَ اِبۡرٰہٖمُ رَبِّ اجۡعَلۡ ہٰذَا بَلَدًا اٰمِنًا وَّ ارۡزُقۡ اَہۡلَہٗ مِنَ الثَّمَرٰتِ مَنۡ اٰمَنَ مِنۡہُمۡ بِاللّٰہِ وَ الۡیَوۡمِ الۡاٰخِرِ ؕ قَالَ وَ مَنۡ کَفَرَ فَاُمَتِّعُہٗ قَلِیۡلًا ثُمَّ اَضۡطَرُّہٗۤ اِلٰی عَذَابِ النَّارِ ؕ وَ بِئۡسَ الۡمَصِیۡرُ ﴿۱۲۷﴾
2 : 127
I kad je Ibrahim rekao: “O, Gospodaru moj, učini ovo mjesto gradom koji pruža mir, i opskrbi plodovima njegove stanovnike, koji budu vjerovali u Allaha i Sudnji dan,’’ On je rekao: “Ko odbije - Ja ću mu podariti privremenu korist; onda ću ga natjerati u kaznu vatre, a (to) je najgore boravište.’’