فَلَمَّا سَمِعَتۡ بِمَکۡرِہِنَّ اَرۡسَلَتۡ اِلَیۡہِنَّ وَ اَعۡتَدَتۡ لَہُنَّ مُتَّکَاً وَّ اٰتَتۡ کُلَّ وَاحِدَۃٍ مِّنۡہُنَّ سِکِّیۡنًا وَّ قَالَتِ اخۡرُجۡ عَلَیۡہِنَّ ۚ فَلَمَّا رَاَیۡنَہٗۤ اَکۡبَرۡنَہٗ وَ قَطَّعۡنَ اَیۡدِیَہُنَّ وَ قُلۡنَ حَاشَ لِلّٰہِ مَا ہٰذَا بَشَرًا ؕ اِنۡ ہٰذَاۤ اِلَّا مَلَکٌ کَرِیۡمٌ ﴿۳۲﴾
12 : 32
A kad je ona čula njihovo ogovaranje, pozvala ih je i pripremila za njih divane, pa svakoj od njih dade po nož i reče (Jusufu): “Iziđi pred njih.” Pa kad ga one ugledaše, u njemu spoznaše uzvišenu plemenitost, i porezaše svoje ruke, i rekoše: “Hvaljen neka je Allah! Ovo nije čovjek; ovo je samo melek plemeniti.”