وَ رَفَعَ اَبَوَیۡہِ عَلَی الۡعَرۡشِ وَ خَرُّوۡا لَہٗ سُجَّدًا ۚ وَ قَالَ یٰۤاَبَتِ ہٰذَا تَاۡوِیۡلُ رُءۡیَایَ مِنۡ قَبۡلُ ۫ قَدۡ جَعَلَہَا رَبِّیۡ حَقًّا ؕ وَ قَدۡ اَحۡسَنَ بِیۡۤ اِذۡ اَخۡرَجَنِیۡ مِنَ السِّجۡنِ وَ جَآءَ بِکُمۡ مِّنَ الۡبَدۡوِ مِنۡۢ بَعۡدِ اَنۡ نَّزَغَ الشَّیۡطٰنُ بَیۡنِیۡ وَ بَیۡنَ اِخۡوَتِیۡ ؕ اِنَّ رَبِّیۡ لَطِیۡفٌ لِّمَا یَشَآءُ ؕ اِنَّہٗ ہُوَ الۡعَلِیۡمُ الۡحَکِیۡمُ ﴿۱۰۱﴾
12 : 101
I on uzdiže svoje roditelje na prijestolje, i oni radi njega padoše na sedždu. On reče: “O moj oče, ovo je tumačenje mog davnašnjeg sna. Moj Gospodar ga je učinio istinitim. I On je meni učinio dobročinstvo kad me je izveo iz zatvora i doveo vas iz pustinje nakon što je šejtan napravio razdor između mene i braće moje. Doista je moj Gospodar blag i dobročinitelj prema kome On hoće; bez sumnje, On ima trajno znanje (i) mudar je.