قَالُوۡا یٰلُوۡطُ اِنَّا رُسُلُ رَبِّکَ لَنۡ یَّصِلُوۡۤا اِلَیۡکَ فَاَسۡرِ بِاَہۡلِکَ بِقِطۡعٍ مِّنَ الَّیۡلِ وَ لَا یَلۡتَفِتۡ مِنۡکُمۡ اَحَدٌ اِلَّا امۡرَاَتَکَ ؕ اِنَّہٗ مُصِیۡبُہَا مَاۤ اَصَابَہُمۡ ؕ اِنَّ مَوۡعِدَہُمُ الصُّبۡحُ ؕ اَلَـیۡسَ الصُّبۡحُ بِقَرِیۡبٍ ﴿۸۲﴾
11 : 82
Oni su rekli: “O Lutu, mi smo, zaista, izaslanici Gospodara tvoga. Oni ne mogu stići do tebe. Zato kreni sa svojom porodicom u dijelu noći, osim tvoje žene, i neka se niko od vas ne okreće. Zaista, nju će zadesiti nesreća kakva će zadesiti i njih. Uistinu, njihovo obećano vrijeme je jutro. Zar jutro nije blizu?”